Dostupni linkovi

logo-print

Dujaković: Svetska produkcija animiranog filma na festivalu u Banjaluci


Goran Dujaković

Goran Dujaković

Ove sedmice održava se peti po redu Međunarodni festival animiranog filma. Nominalno sjedište je u Banjaluci, a tamo će biti i glavni programi, ali će ostvarenja iz više od 30 zemalja svijeta i publika u još šest gradova BiH.

Za RSE o tome govori Goran Dujaković, član ASIF-a, svjetske asocijacije za animirani film i direktor banjalučkog festivala.

RSE: Pričamo o petom festivalu Banjaluka 2012., kad ono smotra koja se održava u sedam, osam gradova širom BiH, je li?

Dujaković: Sedam gradova sa Banjalukom - Gradiška, Mrkonjić Grad, Bijeljina, Trebinje, Tuzla, Sarajevo...

RSE: Različiti gradovi i pretpostavljam različiti programi. Da ne trošimo vrijeme gdje će šta biti, nego da obavijestimo šta će sve ljubitelji filma širom BiH moći vidjeti?

Dujaković: Donosimo jedan vrlo masivan program. Ove godine će biti prikazano 287 filmova ukupno iz više od 30 država svijeta. Fokus ovogodišnjeg festivala je na francuskoj animaciji. Taj program priređuje Aleksi Ino (Alexis Hunot) iz Francuske. Biće prikazano blizu 50 filmova samo u tom programu, a sedam je programa: dječija savremena animacija, nagrađeni filomovi. Pored toga, imamo izbor takođe iz Francuske sa festivala, Klermon Feran (Clermont Ferrand), dva programa također francuske animacije, tako da će tu biti prikazano nekih 70-ak samo franacuskih filmova, plus dva dugometražna filma, jedan iz najnovije produkcije Slikar, a drugi je malo stariji, iz 70-ih godina koji spada u klasike svjetskog animiranog filma.

Pored francuske animacije, ove godine specijalni gost festivala je poznati estonski reditelj, kultni reditelj Prit Parn (Priit Pärn), koji spada sigurno među 10 najznačajnijih animatora današnjice, čovjek koji je tri Grand prixa samo u Zagrebu osvojio. Dakle, uspjeli smo dovesti ove godine jednog od najvećih animatora. Pored njega imaćemo poznatog švajcarskog animatora Žorža Švicgebela (Georges Schwizgebel) koji je poznat po jednoj vrlo specifičnoj tehnici, a to je slikanje uljanim bojama na staklu, vrlo teška, zahtjevna i komplikovana tehnika, i koji je takođe bio proglašen za genija animacije. Tako da ove godine imamo dvojicu zaista velikih svjetskih animatora u Banjaluci.

RSE: Da li je došlo do nekog pomaka u izboru tema - fokusiranje na određenu tematiku ili se opet očekuju raznovrsne teme?

Dujaković: Što se tiče takmičarskog programa, on je presjek svjetske produkcije animiranog filma. Sama činjenica da je na konkurs festivala došlo oko 40 poljskih filmova sasvim dovoljno govori o poziciji festivala, jer je ta nacionalna kinematografija, koju smo mi inače predstavljali prve godine na festivalu, jedna od najznačajnijih u svjetskim okvirima. Kompletnu njihovu produkciju smo dobili, hrvatsku kompletnu produkciju dobijamo. Vi kad pogledate taj izbor filmova, imate zaista i tematsku i stilsku i autorsku disperziju, što je naravno vrlo pozitivno, tako da što se tiče tema, opseg je vrlo različit - od dječijih animiranih filmova, koje takođe imamo u takmičarskom programu, do vrlo ozbiljnih filmova namijenjenih za stariju populaciju, ozbiljniju publiku.

RSE: Inače, svijet animacije kod većine ljudi odmah izaziva asocijaciju na svijet dječije mašte, na sadržaje upućene najmlađima, ili barem posve mladima - a očigledno nije tako, je li?

Dujaković: Mi smo odrastali na Dušku Dugoušku, Ptici Trkačici, Tomiju i Džeriju, na tim klasicima, velikim, sjajnim animiranim filmovima 30-ih, 40-ih godina, koji su uvijek prikazivani u terminima 7.15 – u nekadašnjoj Jugoslaviji to je bio termin rezeravisan za djecu, pred dnevnik, tada nastupaju ozbiljni programi. Međutim, to je bila jedna predrasuda zato što ta autorska animacija, koju mi u suštini ovdje i promovišemo, je okrenuta u potpuno jednom drugom smjeru. To su teme koje su uglavnom okrenute ozbiljnijoj publici. A to zahtijeva malo složenije čitanje. U krajnjem slučaju i te tehnike su vrlo različite.

Nije u pitanju samo crtana animacija, koja se danas, usput rečeno, vrlo malo i radi u onom klasičnom smislu, već su to vrlo različite tehnike. Imate od 3D-a, 2D-a do vrlo zahtjevnih tehnika modeliranje glina itd., što svakako nije čak ni u tom tehničkom smislu toliko okrenuto djeci, u smislu forme, prepoznavanja nekih simbola, znakova itd. Sve je to, ustvari, pristupačno i dostupno u okviru autorske animacije. Sama činjenica da je animacija danas široko rasprostranjena, nije više u pitanju samo animirani film već je u svim sferama života. Možete je naći u reklamnom filmu pa do dugometražnih filmova.

Kad pogledate, recimo, Gospodare prstenova vi možete vrlo teško da razlikujete šta je to animirano, šta je igrano, gdje kompjuterski generisana slika itd. Animacija je u posljednjih dvije decenije sa tom širokom primjenom računara u animiranom filmu doživjela strahovito širenje i popularnost. To uostalom pokazuje i to da se dosta festivala animiranog filma pojavilo u svijetu. Ogromna je produkcija animiranog filma zato što je animacija na neki način sad svedena na neku kućnu radinost. Možete animirani film napraviti kod kuće ako imate računar i neki pristojan softver, da znate naravno da radite sa njim, nije vam više ništa potrebno. Nekad su to radili timovi ljudi, slikalo se na onim celovima, providnim folijama, pa se kupe kamere, filmovanje i sve ostalo. Nema više toga. Rijetko ko danas radi tako.

RSE: Koliko prostora u vašim festivalskim planovima posvećujete onome što se zove popratne manifestacije? Hoće li u ovom smislu biti nekih tematskih razgovora, radionica, okruglih stolova?

Dujaković: Glavni program je ustvari takmičarski program, kao i kod svih festivala u svijetu. Mi imamo pet blokova, to je takmičarski program, a sve ostalo ustvari spada u prateće programe. U pratećem je programu npr. ta kompletna francuska animacija. I svi ostali programi - četiri autorske retrospektive, dva britanska programa, recimo Ljubav je paranoja, dva bloka ruske animacije, jedan za djecu, plus radionice sa Prit Parnom - naravno da ćemo iskoristiti prisustvo Prit Parna i Žorža Švicgebela da održe svoje radionice. I ono što je vrlo bitno, imaćemo na otvaranju festivala 23. 10. biće otvorena izložba posvećena Dušanu Vukotiću povodom 50 godina od dodjele Osakara za film Surogat. I tu će posjetioci biti u prilici da vide neke originalne predmete Dušana Vukotića. Radi se jedan vrlo luksuzan katalog, što dijelom finansira i Hrvatska, tako da i u tom smislu festival već ima neke internacionalne predispozicije.

VIDEO: Oskarom nagrađeni animirani film Dušana Vukotića - Surogat

RSE: Spomenuo si finansije. Pitanje koje se, barem kad je kultura u fokusu, čini neizbježnim je da je sve manje i manje novca na dohvatu ruke. Vi koji se bavite time, nastojite održati određene standarde, poboljšati, dati čak i više nego je, recimo, bilo prošlih godina.

Dujaković: To je postala zaista nemoguća misija. Jako je teško raditi. Novca nikad nije bilo manje nego što je ove godine, sponzore jako teško pronalazimo, a pri tome nekako održavamo za sada taj nivo. Mi sami štampamo katalog u ful koloru koji ima 250 stranica, koji je prava mala enciklopedija animacije, može kasnije da se koristi, dosta autorskih tekstova itd., kao što smo radili i do sada. I to je prilično napregnuto. Jako je teško to sve održati. Generalno, odnos prema kulturi u BiH je takav kakav jeste, znate ono kako kažu - koliko god je malo para za kulturu, uvijek je dovoljno da se kreše. I ona je uvijek prva na udaru. To je tako. I to se odmah osjeti. Nažalost, i ovaj festival je to osjetio. Mi smo dijelom kresali fond novčanih nagrada koji je prošle godine bio 10.000, ove godine smo sveli taj fond samo na 4.000, i tako još neke stvari u strukturnom smislu u samom festivalu.

RSE: Ovo je peti festival po redu. Prošle je godine bilo je, čini mi se, sedam domaćih filmova. Kakva je ovogodišnja ponuda, kakav je učinak naših animatora?

Dujaković: Ove godine je došlo nešto manje filmova na festival. I to pokazuje da je kriza zahvatila sve segmente, pa i animaciju. Imamo jedan u takmičarskom programu i jedan film u panorami. To je što se tiče bh. produkcije. Imamo jedan program tzv. ex-Yu panorame, filmovi koji nisu ušli u takmičarske programe, ali su sa prostora bivše Jugoslavije, pa smo ga koncipirali tako da tu izrazito regionalnu scenu u okviru jednog programa predstavimo.

RSE: Kad bismo oduzeli ovo što se zove ekonomska kriza, koja je bez svake sumnje uticala i na naše stvaraoce, ipak ću postaviti pitanje do koje mjere ovaj festival, jednako kao i onaj u Neumu, utiče na ukupnu sliku o našoj animaciji?

Dujaković: Festival je stvoren iz dva vrlo pragmatična razloga. Prvi je da se zaista široj publici da mogućnost da stekne uvid u svjetski autorski animirani film. Mi publici dajemo presjek svjetske animacije. Sve ono što nećete biti u mogućnosti vidjeti na televiziji ovdje nikada, mi to sad omogućujemo. Televizije su tu ustvari jedna vrlo problematična karika zato što takve kakve jesu okrenute su više prema toj konfekcijskoj animaciji, koja je najjeftinija, otkupljuju programe i pri tome naravno često ne vode računa da li su ti filmovi, koji se prikazuju najčešće u jutarnjim terminima, prilagođeni uopšte djeci. Niko ne vodi računa o tome, kupuje se najjeftiniji program.

Ovo što mi prikazujemo, to je prosto pokušaj da se publika okrene prema jednom drugom svijetu i da se vidi zašto je animacija i umjetnost. I drugo, naravno da će mogućnost da se vidi ta široka disperzija različitih tematskih pristupa i tehnika, što je vrlo bitno, motivisati - zato mi idemo tako široko u BiH - da se neko od potencijalnih autora zainteresuje da počne sam da radi. Danas je to puno jednostavnije nego prije, samo treba potaknuti ljude i ohrabriti ih da urade taj prvi korak. To mi sada pokušavamo da uradimo.

RSE: Nadam se da ćete imati puni uspjeh kad-tad.

Dujaković: Proces je to. Mi gledamo, recimo, u Banjaluci kako se formira ta publika. Mi smo počeli još prije osam godina, tri revije smo radili, pa onda prešli na festivale - i već sada to se osjeti na takmičarskom programu. Ona dvorana već ima preko 200 gledalaca. Trebate dovesti 200 ljudi da gleda jednu ovaku vrstu filma. Animirani film je sam po sebi autorski, vrlo hermetičan u odnosu na druge filmske vrste zbog nekih filmskih izražajnih sredstava koji su specifični za animirani film, i treba ih prosto navikavati da dešifruju tu vrstu sadržaja koji gledaju. Tu se već pomaci osjećaju.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG