Dostupni linkovi

logo-print

Sabljaković: Izgaranja za slobodu više nema


Dževad Sabljaković

Dževad Sabljaković

Dževad Sabljaković je novinar, pisac, voditelj i urednik referentnih emisija iz kulture "Petkom u 22", "Otvorena knjiga" i "Kino oko" na TV Beograd, urednik u Yutelu, prvoj nezavisnoj televiziji u bivšoj Jugoslaviji, zatim glavni urednik Radio Broda, koji je lansirala Evropska unija u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Sada živi u Parizu kao slobodan novinar i saradnik niza medija (između ostalih i Radio Free Europe). Autor je romana "Kako ubiti gospodina Frojda" i "Omaha 1950", te zbirki pripovjedaka "Kula Radetina" i "Oni".

Subota, 21. novembar

Do juče sam o terorističkim napadima u Parizu izvještavao za Deutsche Welle i za Federalnu TV u Sarajevu. Usput, za još nekoliko medija. Od prvog dana sam se vozio metroom do mjesta terorističkih masakrâ i, zaokupljen onim što ću reći i napisati, nisam se plašio. Danas idem istom linijom, ali nisam "na zadatku", i prvi put me je strah. Posmatram saputnike, a i oni mene. Nekolicina čita knjige, jedna žena smiruje dvoje djece, utopljene, s vunenim kapama preko ušiju, jedan putnik, vjerovatno stranac, proučava plan Pariza, većina lista po iPadu.

Zašto bi bilo ko od njih (nas) trebalo da bude ubijen? A mislim da se svi, uključujući i mene, boje, i to više nego u januaru, kad su teroristi izvršili masakr u satiričnom nedjeljniku "Charlie Hebdo". Taj napad bio je drugačiji, imao je konkretan cilj: ubiti članove redakcije. U ovom, u prošli petak, namjera je bila samo ubiti što više ljudi, svejedno kojih, dakle i nas, putnike u metrou. Otud strah.

Nedjelja, 22. novembar

Novak Đoković

Novak Đoković

Novak Đoković superiorno pobjeđuje Federera i osvaja završni masters u Londonu. Radovao sam se tome kao svojevremeno uspjesima Parlova, Mihalića, Križaja, košarkaške reprezentacije ili Zvezdinom osvajanju Evropskog kupa šampiona u fudbalu pred sam rat i raspad Jugoslavije. Međutim, takvog sportskog asa kao što je Đoković nije bilo ni u nestaloj nam zemlji. Baš na londonskom turniru izjednačio se u broju međusobnih pobjeda i poraza sa legendarnima Nadalom i Federerom, i sâm ušao u legendu.

Uz sportski uspjeh, Nole je šarmantan, inteligentan, duhovit, uvijek osmjehnut kad se na kraju meča pozdravlja s protivnicima bilo da pobijedi, bilo da (tako rijetko ove godine) izgubi. Besprekoran je svjetski slavan sportista. Utoliko je bilo veće iznenađenje, kad je nakon jučerašnjeg meča protiv Nadala, uz svoj potpis na kameri, dodao "Ϲpeћнa cлaвa". S najvećeg svjetskog teniskog događaja godine nenadmašni as se obratio i podijelio trijumf s onima koji imaju slavu i zanemario one koji su s podjednakom naklonošću doživjeli meč, a nemaju slavu.

Poznato je da je "slava" stara porodična običajna svečanost samo u okrilju srpskog pravoslavlja. Privatno, komšijama i porodicama koje drže do tog običaja čestitamo slavu, ali kad to čini broj 1 svjetskog tenisa u planetarnom TV prenosu - to je nešto drugo. Lokalizovao je i dao prednost manjem dijelu gledališta u odnosu na znatno veći dio 25. novembar oduševljenih simpatizera u svijetu. Najveći teniser svijeta možda se nehotice, ne razmišljajući o tom aspektu, sinoć ogriješio o tu većinu?

Ponedjeljak, 23. novembar

Pariški dnevnik "Le Monde" objavljuje portrete žrtava atentata u tužnom nastojanju da se sačuva uspomena na njih. Među 130 ubijenih je i Hélène Leiris, koju, nasmijanu vidimo na fotografiji u ovom listu. Njen muž Antoan napisao je poruku teroristima, u kojoj, između ostalog, kaže:

Pariz poslije terorističkih napada, novembar 2015.

Pariz poslije terorističkih napada, novembar 2015.

"Neću vam priuštiti zadovoljstvo da vas mrzim. Vi ste to svakako htjeli, ali na mržnju odgovoriti mržnjom značilo bi podleći istom neznanju koje je od vas napravilo to što jeste. Vi hoćete da se plašim, da svoje sugrađane gledam s nepovjerenjem, da slobodu žrtvujem bezbjednosti. To nećete postići. (…) Nemam više vremena za vas, moram do Melvila. To je moj i Elenin sin. Ima 17 mjeseci, i treba da užina kao i svakog dana, poslije ćemo ići da se igramo kao svakog dana i taj mali dječak će za vas zauvijek ostati uvreda, zato što će biti srećan i slobodan. I još nešto: ni on vas neće mrziti."

Hoću da vjerujem da bi ovakvu poruku, kojom se glasi evropski humanistički duh, potpisala većina stanovnika Starog kontinenta.

Utorak, 24. novembar

Iako teroristički napadi još potpuno zaokupljaju svijest, obnovljena je kampanja za regionalne izbore u Francuskoj, koja je zamrla 13. novembra. Prvi krug izbora je šestog decembra. Tu i tamo bilo je riječi da bi se mogli odložiti zbog vanrednog stanja. Ali ne: odgoditi ih značilo bi priznati teroristima upliv na politički život Francuske. Zato su kandidati za regionalne institucije vlasti, ponovo na terenu. I ljevica, i desnica i centristi teško da imaju šansi da govore o čemu drugom doli o bezbjednosti i borbi protiv terorizma.

Ta psihoza ide na ruku ekstremno desnoj stranci Front National, koja već decenijama trubi kako je imigracija izvor svakog zla i nevolje, leglo terorista. Njeni kandidati, prema najnovijim sondažama, dobijaju veći postotak potencijalnih glasova nego prije 13. novembra. Ako neko izvuče kakvu korist od strašnog masakra prije deset dana, onda će to biti najmračnija stranka i politika u istoriji Francuske – Front National i Marine Le Pen, koja u regionu Nord-Pas-de-Calais-Picardie, po sondažama, nadmašuje kandidate ljevice i republikanske desnice za više od 10 posto. Teroristički napadi jačaju ekstremnu desnicu, koja je za Evropu u cjelini pogubnija od Islamske države.

Srijeda, 25. novembar

Srećko Horvat

Srećko Horvat

"Kao odgovor na terorističke napadu u Parizu imamo veću militarizaciju Europe. Zaista živimo u mračnim vremenima", kaže Srećko Horvat i dopunjava pesimistički ton i mog jučerašnjeg zapisa.

Moja omiljena lektira su dnevnici. Baš dok pišem sopstvene bilješke za RSE, čitam dnevnik Thomasa Manna i nalazim koincidencije sa današnjim dobom. U vrijeme dolaska Hitlera na vlast, pošto se sklonio u Švajcarsku, Manovi dnevnički zapisi krajnje su pesimistični.

"Stravičnih pometnji će biti zato što ih u osnovi želi čovječanstvo, kojem se nikako ne može pomoći razumno-dobrostivim redom ili smirivanjem, budući da ono uopšte ne želi 'sreću' nego po pravilu tragediju i divlju, rušilačku pustolovinu", piše on u ljeto 1934. godine.

Svi oni koji danas vladaju evropskim državama pod sloganom "povećati kupovnu moć stanovništa", smatrajući da jedino potrošnja vodi miru i sreći i sama sobom gasi fundamentalističke i nacionalističke strasti, nisu razumjeli šta se zbivalo u XX stoljeću.

Četvrtak, 26. novembar

U šetnji do parka Saint Cloud prvi put poslije dvije sedmice. Svraćam u Muzej keramike na izložbu skulptura od pečene gline i finog porculana, koje su bile u modi u epohi Luja XV pa do revolucije 1789. Među eksponatima je i portret Marije Antoanete. Prva misao koja mi se nametnula bila je da je njoj u revoluciji odrubljena glava, kao i njenom mužu Luju XVI.

Nešto više od dva stoljeća kasnije odsijecaju se nemilice glave "nevjernika" koji su pali u ruke ISIL-a. Smaknuće Marije Antoanete i Luja XVI na giljotini na Trgu Concorde značio je trijumf revolucije, odsječenim glavama na Bliskom istoku početkom XXI stoljeća glasi se neka "pravovjerna" religija ili ideologija, koja je za din-dušmane proglasila Evropu i Zapad. I u jednom i u drugom slučaju te odsječene glave, kad bi se zakotrljale po tlu – a tvrde da još nekoliko sekundi zadržavaju svijest o sebi – mora da se pitaju kakve veze moje ja ima sa tim zbog čega me razdvojiše od tijela.

Petak, 27. novembar

Sjećanje na Jana Palacha, Prag

Sjećanje na Jana Palacha, Prag

Sedam samoubica je pričinilo masakr u Parizu prije dvije sedmice. Bilo je u prošlosti samožrtvovanja koja su, za razliku od ovih, pobuđivala divljenje i trajno poštovanje. Mislim na Jana Palacha, koji se u januaru 1969. spalio u Pragu. Smisao njegovog čina bio je protest protiv okupacije Čehoslovačke koju je izvršio Sovjetski savez i članice Varšavskog pakta, što će reći komšije, koje su danas, kao i Češka i Slovačka, u Evropskoj uniji. Gotovo 47 godina je Jan Palach simbol otpora i nesebičnosti, a sjećanje na njega uvijek pobuđuje potresenost, uzbuđenje i saučešće.

Sličnosti sa sedmoricom terorista nema, jer su se oni raznijeli eksplozivom kako bi ubili što više ljudi. Jan Palach je izgorio sâm zbog ljubavi prema slobodi, ova sedmorica su umrla u mržnji. Njihovo aktiviranje eksploziva i fanatično raznošenje samih sebe izaziva samo mučninu. Izgaranja za slobodu više nema.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG