Dostupni linkovi

Smoljanov san o muralu u Sarajevu


Davor Smoljan
Davor Smoljan

Ne znam tačno zašto imam neku veliku i jaku želju da uradim mural u Sarajevu, ali to želim da uradim prije svog četrdesetog rođendana, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, umjetnik Davor Smoljan, rođeni Sarajlija, koji godinama živi i radi u Nizozemskoj.

Jedan je od umjetnika koji je radio mural „Even flow“ izložen u muzeju „Street“ u Amsterdamu.

molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:09:01 0:00
Direktan link

RSE: Godinama živite u Nizozemskoj. Kakav je položaj umjetnika tamo?

Smoljan: U većim gradovima, kao što su Amsterdam i Roterdam, malo se više dešava nego u mjestima koja su van tog nekog epicentra, velikih gradova i nekih velikih kulturnih dešavanja. Ja živim u jednom malom gradu koji se nalazi više prema istočnoj granici Holandije, mada ovdje ima isto velikih pokreta jedne veoma interesantne organizacije mladih ljudi, koji su zadnje dvije, tri, četiri godine dosta stvari omogućili umjetnicima, pozvali razne umjetnike sa velikim inicijativama. Umjetnici su dolazili iz inostranstva, da farbamo velike zidove, velike ident, tako da se i ovdje malo više počelo dešavati.

RSE: Želja Vam je da uradite veliki mural u rodnom gradu, Sarajevu. Zašto? Da li Vam nedostaje?

Smoljan: Nedavno sam napunio 39. godinu. Ja bih vrlo rado želio da uradim mural prije svoje četrdesete godine, iduće godine u oktobru, 17. oktobra ga slavim. Ne znam tačno zašto imam neku veliku i jaku želju da to uradim prije svog četrdesetog rođendana. Nisam bio dugo u Sarajevu, djelomično zato što život odvlači čovjeka od raznih putovanja. Ja u Nizozemskoj imam porodicu, ženu i kćerku, imam privremeni posao pored svog rada kao umjetnik. Puno vremena se potroši naravno na svakodnevnicu.

Što se tiče Sarajeva, otišao sam kao manje-više malo dijete, meni je skoro dvanaest godina bilo kada smo napustili bivšu Jugoslaviju. U tom smislu mislim na svoje roditelje, sestru i sebe. Naravno, kako se sve desilo što se desilo, mi smo izbjegli u Nizozemsku. U međuvremenu se svašta desilo. Čovjek je postao sam svoj čovjek, postao sam umjetnik, opredijelio sam se davnih dana na taj smjer u životu. Sada, kao odrastao čovjek, zreo čovjek, volio bih se vratiti u svoj rodni grad i nešto lijepo ostaviti, kao memoriju, kao dar gradu, svom, u kojem sam se rodio.

Pozicija običnog čovjeka današnjice

RSE: U svom radu istražujete teme pozicije običnog čovjeka u svijetu koji nas okružuje. Kakva je njegova pozicija?

Smoljan: To je možda i komplikovanije pitanje, ali sigurno, kompletno što se tiče mog rada, pozicije običnog čovjeka u svijetu, više je vezano za skoro sve nas kao ljude u životu nego samo mene kao umjetnika ili kao običnog čovjeka. Svijet koji nas okružuje je takav da je postao na neki način veoma brz. Sve se brzo dešava, sve nekako brzo i prolazi, vrijeme, tehnologija, neka vrsta ekonomije, neka vrsta politike. Naravno, na svakom dijelu svijeta se to razlikuje, ali u suštini, sve je isto. Ja mislim, u razvoju svih tih godina i svih tih tzv. progresija, zaboravili smo se zavezati za nešto veoma jednostavno, za našu energiju, za naš duh, kao ljudi, za našu prirodu, za našu okolinu, bukvalnu okolinu. Kao da smo postali ubrzani u svemu, ubrzani u nekim ciljevima u životu, kao ljudi. Možda na neki način i neke pogrešne ambicije imamo, sve skupa, kao ljudi, gdje se sve na kraju krajeva svodi na jedan veoma jednostavan način življenja, između sebe, između društva.

U razvoju svih tih godina i svih tih tzv. progresija, zaboravili smo se zavezati za nešto veoma jednostavno, za našu energiju, za naš duh, kao ljudi, za našu prirodu, za našu okolinu, bukvalnu okolinu.

Te pozicije u mom radu možda su ponekad više skrivene, nisu one uvijek tako jasne u svakom radu, ali kad se čovjek malo više uputi, kad se malo više posveti mojim radovima, može se primijetiti, ja se nadam, jednog stava, na koji način bih ja možda želio u svakom radu da pozovem neke emocije, neke vrlo jednostavne, neke poznate emocije ljudima kad vide moj rad, moju sliku, koje bi ih možda podsjetile na te jednostavne trenutke u životu, kada čovjek pogleda u zrak, vidi neke jednostavne stvari, ili na trotoar, cestu, na zemlju po kojoj hoda. Tako su te neke situacije, ti neki detalji oko nas meni veoma važni, koje mene kao čovjeka podsjećaju na neki cilj, na te veoma jednostavne emocije koje nas kao ljude vode u životu i svakodnevnici.

RSE: Prije četiri godine počeli ste da radite dva platna za muzej u Amsterdamu. O čemu se radi?

Smoljan: Taj muzej u Amsterdamu se nedavno, prije dvije, tri sedmice, već otvorio, muzej se zove Street, Ulica. Njihov cilj je bio da radove, murale, koji se rade na ulicama, cestama, zgradama svugdje u svijetu, ponude umjetnicima priliku da te neke radove u tim veličinama obrade na platnima i da se muzej bukvalno tome posveti. Cilj im je da pokažu da je street art, ulična umjetnost, važna umjetnost. Moji su radovi tu. Za trenutnu ekspoziciju su koristili samo jedan rad, 'Even flow', gdje sam tokom obavljanja tih radova našao jednu kartu, igraču, playing card, koja je skoro sva bila uništena, ali me podsjetilo na nešto jednostavno, na nešto iz mog djetinjstva, gdje smo se nekako svi na neki način uz karte družili, smijali i neke pozitivne teme iz djetinjstva, to me povelo toj karti.

Mural u Miamiu

RSE: Prošle godine, u Miamiu završili ste najveći mural koji ste radili tokom Mural Festivala Art Basel. Kakva su iskustva?

Smoljan: Iskustva su bila veoma interesantna. Ja sam očekivao neku oficijalu, neku veliku organizaciju. Iskren da budem, nisam očekivao, na jedan pozitivan način, da je čitava situacija u Miamiju bila veoma slobodna, sve je bilo slobodno, sve je bilo dostupno, sve je bilo dobro organizovano, što nam je materijala trebalo bilo je prisutno. Mlada raja je to bila organizovala, mladi ljudi sa svih strana, neki puno mlađi od mene, tako da mi se to jako dopalo, da vidim da je to u tom gradu jako živo.

RSE: Pratite li dešavanja u Bosni i Hercegovini?

Smoljan: Pratim ih ponajviše preko svoje familije. U kontaktu sam sa dva rođaka u Sarajevu i sa prijateljicom, s kojima redovno popričamo o situaciji, šta se i kako se dešava, tako da su to možda više neka lična iskustva. Iskren da budem, na neki aktivni način ja se ponajviše odstranjujem od neke glavne politike ili nekih zbivanja. Jednostavno, želim da živim svoj život bez opterećivanja komplikovanim situacijama, ako se veoma diplomatski mogu izraziti što se tiče tog pitanja.

RSE: Da li su i kako nizozemske vlasti zaštitile i pomogle umjetnike usljed pandemije korona virusa?

Smoljan: Jesu, privremeno. Trenutno smo u djelimičnom drugom lockdownu, zbog velikih brojeva zaraza i neprestane aktivnosti tog virusa. Tokom prvog lockdowna, to je bilo negdje od marta do juna, jula, nizozemske vlasti su zaštitile umjetnike na finansijski način, ovisno o tome koliko je potrebno za umjetnika, ovisno od vrste posla. Ali jesu, sigurno jesu, djelomično su pomogli u tome, tako da se moglo nekako proboriti kroz tu pandemiju i prvi lockdown, bilo je malo jednostavnije nego što bi čovjek očekivao.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG