Na osamnaestu godišnjicu početka napada na Dubrovnik hrvatski ambasador u Podgorici Petar Turčinović i donedavni crnogorski u Zagrebu Branko Lukovac odnose Crne Gore i Hrvatske ocjenjuju kao možda najbolje u regionu i podsjećaju na otvorena pitanja za koja očekuju da će biti riješena na obostrano prihvatljiv način. Sa druge strane, iz Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zbivanjima "Rekom" smatraju kako bi bilo prikladno da javni medijski servis otvori diskusiju o učešću Crne Gore na dubrovačkom ratištu i konačno emituje dokumentarni film "Rat za mir".
Tačno osamnaest godina od kada su crnogorski vojnici u sastavu tadašnje JNA počeli opsadu dubrovačkog područja u takozvanom "ratu za mir" hrvatski ambasador u Podgorici Petar Turčinović trenutne odnose dvije zemlje doživljava kao daleko od neprijateljskih.
Crna Gora i Hrvatska razvile su sadržajnu saradnju ne samo u sferi politike već i u ekonomiji i kulturi. Kao poseban primjer Turčinović iznosi najveći posao na Balkanu, kako naziva izgradnju autoputa Bar - Boljari, koja je povjerena splitskoj građevinskoj firmi "Konstruktor":
"Moram reći da se sada razmišlja i o zajedničkom nastupima sa trećima i prema trećima što je jedan od najnaprednijih vidova suradnje i u tome smislu Hrvatska i Crna Gora predstavljaju, po ocjeni mnogih, dvije zemlje čiji su odnosi trenutno među najboljima u regiji, a ima i onih koji se ne libe reći da i jesu najbolji u regiji."
Slične stavove iznosi i donedavni crnogorski ambasador u Zagrebu Branko Lukovac, koji odnose dvije države dijeli u tri faze. Prvu u kojoj je Crna Gora bila dio politike osvajanje, mržnje i rata, drugu u kojoj je nakon podjela u vladajućoj DPS došlo do otklona prema Miloševićevom režimu i treću koja nastaje obnovom crnogorske nezavisnosti prije tri godine:
"U ovom trogodišnjem periodu veoma su se brzo razvili odnosi i tome su doprinijeli spremnost Crne Gore da preuzme svoj dio odgovornosti za učinjene žrtve i nedjela u vrijeme rata i razaranja, ali i širina i volja vrha Hrvatske da te gestove izvinjenja, odgovornosti kao i dobre volje prihvati i pruži ruku pomirenja. Danas su odnosi Crne Gore i Hrvatske primjer kako se čak i iz krvi i pepela koje su za nama ostavili rat i razaranje, dvije zemlje mogu naći na putu obnavljanja povjerenja i razvijene saradnje."
Iako Lukovac i Turčinović odnose Podgorice i Zagreba opisuju kao uzlazne u svim sferama, status međugraničnog prostora Prevlake kao i pitanje materijalne odštete za razaranje imovine, posebno područje Konavala i pljačka aerodroma Ćilipi, dugo je opterećivalo susjedsku saradnju.
Hrvatski ambasador Turčinović podsjeća da je nađen model za njihovo rješavanje kao što je dogovor da pitanje Prevlake riješi Međunarodni arbitražni sud:
"Kada se radi o drugim problemima imovinske prirode Hrvatska nije nikad potraživala klasičnu ratnu odštetu, ali postoje otvoreni imovinski problemi i također je napravljeno jedno mješovito povjerenstvo koje se već i sastalo u Podgorici i koje i dalje radi na rješavanju tih nekih otvorenih imovinskih pitanja. U svim područijima postoji vrlo razrađena suradnja koja se spustila s one deklarativne razine na dnevnu operativu."
I donedavni crnogorski ambasador u Zagrebu Branko Lukovac konstatuje kako su gotovo sva pitanja proistekla iz vremena rata i raspada zajedničke države riješena ili su dogovoreni okviri za njihovo rješavanje:
"Svakako je najvažnije od tih pitanja interes i mogućnost da se privremeni sporazum o razgraničenju na području Prevlake pretovori u konačno rješenje. Drugo, tu su suđenja za zločine, u prvom redu prema onima u logoru Morinj, ali i za druge zločine, uključujući i one u logoru Lora. Pošto je veoma dobra saradnja tužilaštava dvije zemlje,realno je očekivati da će se i ovaj dio suočavanja sa nedjelima iz vremena rata uspješno okončati i doprinijeti jačanju međusobnog povjerenja."
Tačno osamnaest godina od kada su crnogorski vojnici u sastavu tadašnje JNA počeli opsadu dubrovačkog područja u takozvanom "ratu za mir" hrvatski ambasador u Podgorici Petar Turčinović trenutne odnose dvije zemlje doživljava kao daleko od neprijateljskih.
Crna Gora i Hrvatska razvile su sadržajnu saradnju ne samo u sferi politike već i u ekonomiji i kulturi. Kao poseban primjer Turčinović iznosi najveći posao na Balkanu, kako naziva izgradnju autoputa Bar - Boljari, koja je povjerena splitskoj građevinskoj firmi "Konstruktor":
"Moram reći da se sada razmišlja i o zajedničkom nastupima sa trećima i prema trećima što je jedan od najnaprednijih vidova suradnje i u tome smislu Hrvatska i Crna Gora predstavljaju, po ocjeni mnogih, dvije zemlje čiji su odnosi trenutno među najboljima u regiji, a ima i onih koji se ne libe reći da i jesu najbolji u regiji."
Slične stavove iznosi i donedavni crnogorski ambasador u Zagrebu Branko Lukovac, koji odnose dvije države dijeli u tri faze. Prvu u kojoj je Crna Gora bila dio politike osvajanje, mržnje i rata, drugu u kojoj je nakon podjela u vladajućoj DPS došlo do otklona prema Miloševićevom režimu i treću koja nastaje obnovom crnogorske nezavisnosti prije tri godine:
"U ovom trogodišnjem periodu veoma su se brzo razvili odnosi i tome su doprinijeli spremnost Crne Gore da preuzme svoj dio odgovornosti za učinjene žrtve i nedjela u vrijeme rata i razaranja, ali i širina i volja vrha Hrvatske da te gestove izvinjenja, odgovornosti kao i dobre volje prihvati i pruži ruku pomirenja. Danas su odnosi Crne Gore i Hrvatske primjer kako se čak i iz krvi i pepela koje su za nama ostavili rat i razaranje, dvije zemlje mogu naći na putu obnavljanja povjerenja i razvijene saradnje."
Još nekoliko neriješenih pitanja
Iako Lukovac i Turčinović odnose Podgorice i Zagreba opisuju kao uzlazne u svim sferama, status međugraničnog prostora Prevlake kao i pitanje materijalne odštete za razaranje imovine, posebno područje Konavala i pljačka aerodroma Ćilipi, dugo je opterećivalo susjedsku saradnju.
Hrvatski ambasador Turčinović podsjeća da je nađen model za njihovo rješavanje kao što je dogovor da pitanje Prevlake riješi Međunarodni arbitražni sud:
"Kada se radi o drugim problemima imovinske prirode Hrvatska nije nikad potraživala klasičnu ratnu odštetu, ali postoje otvoreni imovinski problemi i također je napravljeno jedno mješovito povjerenstvo koje se već i sastalo u Podgorici i koje i dalje radi na rješavanju tih nekih otvorenih imovinskih pitanja. U svim područijima postoji vrlo razrađena suradnja koja se spustila s one deklarativne razine na dnevnu operativu."
I donedavni crnogorski ambasador u Zagrebu Branko Lukovac konstatuje kako su gotovo sva pitanja proistekla iz vremena rata i raspada zajedničke države riješena ili su dogovoreni okviri za njihovo rješavanje:
"Svakako je najvažnije od tih pitanja interes i mogućnost da se privremeni sporazum o razgraničenju na području Prevlake pretovori u konačno rješenje. Drugo, tu su suđenja za zločine, u prvom redu prema onima u logoru Morinj, ali i za druge zločine, uključujući i one u logoru Lora. Pošto je veoma dobra saradnja tužilaštava dvije zemlje,realno je očekivati da će se i ovaj dio suočavanja sa nedjelima iz vremena rata uspješno okončati i doprinijeti jačanju međusobnog povjerenja."
