Posljednji put kada se u zvaničnim institucijama javno pomenuo slučaj Rumije bio je 30. novembar 2007. godine kada je na sjednici Skupštinskog odbora za bezbjednost član odbora poslanik Mehmed Barthi pitao ministra odbrane Bora Vučinića sljedeće:
"Da li je Ministarstvo, da li je vojska Crne Gore, u tehničkom stanju da dislocira taj objekat? I oni su mi rekli, ministar Vučinić mi je rekao,da nijesu u mogućnosti".
Sa pitanjem što je sa slučajem metalne crkve na Rumiji prije petnaestak dana obratili smo se Ministarstvu za ekonomski razvoj u čijoj je nadležnosti sada oblast urbanizma i nelegalne gradnje, a za koje je i dalje zadužena Nada Ulićević 2005. pomoćnik ministra za urbanizam i uređenje prostora, sada ministra za ekonomski razvoj. Odgovor, međutim, nijesmo. U Ministarstvu kulture na isto pitanje su nam dali odgovor. Pomoćnik ministra Predrag Malbaša:
"Ministarstvo kulture je odmah nakon informacije o postavljanju limene crkve na Rumiju uputilo dopis Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture i zatražilo da izvrši uvid na lice mjesta i provjeri da li je u čitavom ovom postupku prekršen Zakon o zaštiti spomenika kulture. Na žalost, ovaj prostor nije bio zaštićen Zakonom o zaštiti spomenika kulture, ali Ministarstvo kulture je i tada i danas osudilo postupak Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori postavljanjem ovog objekta na Rumiji".
Podsjetimo, nakon što javnost posredstvom medija prije skoro tri godine saznala da je 19. juna 2005. na Trojičin dan uz pomoć helikoptera vojske tadašnje zajednice Srbija i Crna Gora na vrhu Rumija, vjekovnom ekumenskom simbolu, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, iznijela metalnu crkvu, iz tadašnjeg Ministarstva uređenja prostora do 1. avgusta te iste godine dat je rok da se nelegalni objekat ukloni što do danas nije učinjeno. U međuvremenu je Srpska pravoslavna crkva uložila prigovor na takvu odluku. Mlađana Mićovića, advokata Mitropolije crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, pitali smo kako sada, sa pravne tačke, stoje stvari u ovom slučaju:
"Zadnjih godinu i po dana ništa novo, nikakvom pomaka pravnog nema, pitanje je i dalje negdje pravno kao otvoreno, ali sve zavisi od onog ko odlučuje o stvarima".
Ceh za nelegalno postavljanje metalne crkve na Rumiju platio je samo tadašnji načelnik Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore Dragan Paskaš, koji je po zahtjevu crnogorskih članova u Vrhovnom Savjet odbrane zbog ovog slučaja smijenjen i poslat u penziju.
A slučaj Rumia je u javnosti proizveo žestoke reakcije, posebno sa aspekta narušavanja vjekovnog međunacionalnog sklada na tim prostorima. Čuvena legenda o Vladimiru i Kosari koja potiče još od IX vijeka spajala je tri vjerske zajednice: pravoslavnu, islamsku i katoličku koje su na Trojičin dan na vrh Rumije zajednički iznosile krst i po kamen u skladu sa legendom.Medjutim Krajinjani, islamske i katoličke vjeroispovijesti, koji su metalnu crkvu doživjeli kao provokaciju od tada to više ne čine, potvrdio nam je Mehmed Barthi:
"Zbog toga smo tada odustali i ne idemo gore da ne bi bilo provociranja".
Mještani su u međuvremenu sakupili 1.000 potpisa za peticiju sa zahtjevom da se vrh Rumije vrati u prvobitno stanje što se, sudeći prema dosadašnjoj sporoj reakciji državnih organa, neće skoro desiti. Mada pomoćnik ministra kulture Predrag Malbaša najavljuje da će oni uskoro preduzeti neke korake:
"Ove godine Ministarstvo kulture, to će biti u nekih narednih 90 dana, je uradilo Prijedlog zakona o ratifikaciji UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne baštine, pa ćemo nakon usvajanja ova konvencije i u izradi novog zakona stvoriti pravne pretpostavke za zaštitu i ovog prostora na Rumiji i nekih drugih prostora".
Sa druge strane, iako je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori postavila metalni objekat u obliku crkve na Rumiji što oni nikada nijesu sporili, ne pozivajući se na pravne «već više razloge», književnik Andrej Nikolaidis kaže da je isključivi krivac za ovo država Crna Gora, a da nikako krivicu ne treba svaljivati na Srpsku pravoslavnu crkvu:
"Djelovi teritorije Crne Gore kojom gazduje Srpska pravoslavna crkva, nad tim djelovima država Crna Gora nema ingerencije. Za to nikakvu odgovornost ne snosi Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, nego država Crna Gora. Mislim da je dugo vremena fokus pritiska i nekakvih negativnih reakcija bio usmjeren na Srpsku pravoslavnu crkvu što je besmisleno. Onako kako ja vidim, ljudi rade svoj posao najbolje što mogu, imaju precizno definisane ciljeve, koji uostalom i nijesu tajni nego su vrlo javni i ukoliko neko nije zadovoljan ima državu za koju je glasao i ima svoje narodne predstavnike, pa neka oni u to ime završe posao".
