U petak su u Londonu započele Ljetne olimpijske igre. Među desetak hiljada sportista nalazi se i šestoro Bosanaca i Hercegovaca.
O kojim je sportistima riječ i kakva su očekivanja od njih za RSE govori Branislav Crnogorac, doktor sportskih nauka, član rukovodstva Olimpijskog komiteta, nekadašnji džudo reprezentativac a sada uspješan trener.
Crnogorac: Ukupno je šest sportista i pet trenera. Imamo dva plivača, dvoje atletičara, strijelca Nedžada Fazlija i Amela Mekić džudistu. Oni su dosta dobro pripremljeni, prije svega zahvaljujući njihovim sportskim savezima, koji su ih tijekom protekle četiri olimpijske godine uredno i redovno slali na kontrolna i zvanična kriterijska takmičenja. Zna se da je nezahvalno prognozirati koji će rezultat polučiti, ali ja na temelju rezultata pretpostavljam da najveće šanse ima takmičar Amel Mekić, koji je prije godinu dana bio evropski prvak za seniore. Tu je i Mešić, i iskusni Fazlija, tu je Lucija Kimani i naravno ovi mladi sportisti čije vrijeme tek dolazi. Prije svega se neki rezultati očekuju od onih koji su se do sada potvrdili na međunarodnoj sportskoj sceni dobrim rezultatima.
Crnogorac: Vrlo je nezahvalno prognozirati. Mi imamo u ovom trenutku negdje oko 26 najboljih džudista na planeti u najjačoj kategoriji do 100 kilograma, gdje su ljudi sami Apoloni i gdje su svi iskusni takmičari koji su prvaci kontinenata, svjetski prvaci, nosioci olimpijskih medalja i najviše će sve zavisiti od samog dana. U džudu olimpijski turnir izgleda tako da u jednoj težinskoj kategoriji takmičenje počne na primjer u 12 sati a završi u 18 sati, tako da za pet – úest sati dobijemo olimpijskog pobjednika. Znači da sve zavisi od bioritma, kako će se osjećati tog dana Amel Mekić. Amel Mekić, pored toga što je bio prvak Evrope, bio je i pobjednik svjetskih kupova, evropskih kupova, nosilac medalje sa Univerzijade i tako dalje. Temeljem njegovog bogatog iskustva i svih rezultata, od Amela bi trebali najviše očekivati, a šta će se uistinu desiti, vidjet ćemo 2. augusta, kada on nastupa i izlazi na olimpijski tatami u Londonu.
U ovom trenutku rezultat ne mogu zasigurno prognozirati, ali mislim da mu je mjesto među sedam najboljih. Sve će zavisiti od tog žrijeba i koga će izvući. On nije nosilac grupe, tako da će biti vrlo teško, ako u prvom kolu bude radio sa nekim od nosilaca grupe. Sve su to neki problemi koji nas očekuju, ali vjerujem da ćemo biti jači od svih tih problema i da će Amel na neki način obradovati sportsku javnost u BiH, pa makar 5. ili 7. mjestom. Naravno da svi priželjkujemo i prvu olimpijsku medalju za našu Bosnu i Hercegovinu.
Crnogorac: Nikada ne bih potcijenio Fazliju. Da se podsjetimo da je u Sidneju bio šesti na olimpijskom turniru. To je jedan vrlo iskusan takmičar i starosna kategorija strijelaca je svakako produžena, tako da najbolje rezultate strijelci postižu od 27., pa čak i do 45 godine. To što je Fazlija vremešan sportista to ne igra ulogu kad je streljaštvo u pitanju. Nikada ne bih smio podcijeniti Fazliju i njegov nastup. Slažem se za Mešića. Lucija je bila 42. u Pekingu, koliko se sjećam. Vjerujem da od ta četiri naša predstavnika možemo očekivati najbolje rezultate. Ovi ostali će skupljati iskustvo na ovako velikoj sportskoj manifestaciji i mislim da će im zasigurno dobro doći za neku sportsku budućnost.
Montenegris
Crnogorac: To je slika i prilika odnosa institucija prema sportu. Ne treba zanemariti činjenicu da država BiH za sport BiH izdvaja milion i 200.000 KM. Da entiteti daju 1.200-ti dio od ukupnog budžeta. Nešto je ponajbolja situacija u Kantonu Sarajevo jer oni imaju jedan ozbiljan odnos prema sportu i mislim da najviše podržavaju sport. I ne treba se čuditi što su upravo najbolji rezultati na međunarodnoj sportskoj sceni postignuti od strane sportista iz Sarajeva. Jednostavno moramo pridobiti političku volju da se sport tretira na način kako ga tretiraju ostale evropske i svjetske zemlje.
Mi znamo da je procenat izdvajanja za sport u drugim zemljama od 1,5 do dva posto, a mi u BiH imamo 0,01 posto izdvajanja za sport, pa onda u entitetima ponovo sličnu situaciju. Dok se to ne promjeni i taj odnos mislim da sport neće moći dalje jer sportisti trebaju i pripreme, i opremu, i trenažne uvjete, i kontrolona, i zvanična, i kvalifikacijska takmičenja, a sve se to mora platiti. Ako nemamo novca, kako ćemo to sve isfinansirati.
Mi smo 1992. godine u Barceloni, kada smo nastupali po prvi put na Olimpijadi, imali 12 olimpijaca, a 2012. godine imamo šest. Dok god se ne postigne politička volja da se drugačije tretira sport u BiH, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak. Mi smo skloni da se svađamo oko nekog malog kolača koji se izdvaja za sport, umjesto da svi skupa nastojimo da pridobijemo političku volju, da se na državnom i svim ostalim nivoima izdvajaju značajnija sredstva za sport. Neuporedivo znatnija.
Grad Zagreb izdvaja 50 miliona KM godišnje. To je smo Grad Zagreb. Onda tu ima država i ostali. Mislim da je u BiH sport potcijenjen. Godišnje se 990 milijardi USD obrne u sportu i oko sporta. I sve su to neki podaci koji nam vrlo slikovito govore da mi u suštini ne možemo dalje bez znatnijih ulaganja u sport.
Crnogorac: Imali smo mi i ranije premije. Ja se neću sada tačno sjetiti iznosa ali mislim da je zlatna medalja 50.000 eura, srebro 35.000 eura i bronza 25.000. Ne znam koliko sam sad pogodio, iako sam bio na toj sjednici kada je donešen taj zaključak. Pedeset posto od toga bi trebalo pripasti treneru i dao Bog da mi dođemo u situaciju da to isplatimo nekom.
Crnogorac: Ja to nisam pogledao. Čuo jesam i dosta ljudi mi je to reklo i svi se onako malo smješkaju. Ako su to htjeli prevest, Englezi su mogli biti malo precizniji. Meni to lično ne smeta puno.
O kojim je sportistima riječ i kakva su očekivanja od njih za RSE govori Branislav Crnogorac, doktor sportskih nauka, član rukovodstva Olimpijskog komiteta, nekadašnji džudo reprezentativac a sada uspješan trener.
RSE: Kako izgleda bosanskohercegovački olimpijski tim?
Crnogorac: Ukupno je šest sportista i pet trenera. Imamo dva plivača, dvoje atletičara, strijelca Nedžada Fazlija i Amela Mekić džudistu. Oni su dosta dobro pripremljeni, prije svega zahvaljujući njihovim sportskim savezima, koji su ih tijekom protekle četiri olimpijske godine uredno i redovno slali na kontrolna i zvanična kriterijska takmičenja. Zna se da je nezahvalno prognozirati koji će rezultat polučiti, ali ja na temelju rezultata pretpostavljam da najveće šanse ima takmičar Amel Mekić, koji je prije godinu dana bio evropski prvak za seniore. Tu je i Mešić, i iskusni Fazlija, tu je Lucija Kimani i naravno ovi mladi sportisti čije vrijeme tek dolazi. Prije svega se neki rezultati očekuju od onih koji su se do sada potvrdili na međunarodnoj sportskoj sceni dobrim rezultatima.
RSE: Mekić ima veliko iskustvo, ugled, autoritet među sudijama. Može li nas obasjati neka medalja? Sad pitam Branu Crnogorca kao trenera Mekića.
Crnogorac: Vrlo je nezahvalno prognozirati. Mi imamo u ovom trenutku negdje oko 26 najboljih džudista na planeti u najjačoj kategoriji do 100 kilograma, gdje su ljudi sami Apoloni i gdje su svi iskusni takmičari koji su prvaci kontinenata, svjetski prvaci, nosioci olimpijskih medalja i najviše će sve zavisiti od samog dana. U džudu olimpijski turnir izgleda tako da u jednoj težinskoj kategoriji takmičenje počne na primjer u 12 sati a završi u 18 sati, tako da za pet – úest sati dobijemo olimpijskog pobjednika. Znači da sve zavisi od bioritma, kako će se osjećati tog dana Amel Mekić. Amel Mekić, pored toga što je bio prvak Evrope, bio je i pobjednik svjetskih kupova, evropskih kupova, nosilac medalje sa Univerzijade i tako dalje. Temeljem njegovog bogatog iskustva i svih rezultata, od Amela bi trebali najviše očekivati, a šta će se uistinu desiti, vidjet ćemo 2. augusta, kada on nastupa i izlazi na olimpijski tatami u Londonu.
U ovom trenutku rezultat ne mogu zasigurno prognozirati, ali mislim da mu je mjesto među sedam najboljih. Sve će zavisiti od tog žrijeba i koga će izvući. On nije nosilac grupe, tako da će biti vrlo teško, ako u prvom kolu bude radio sa nekim od nosilaca grupe. Sve su to neki problemi koji nas očekuju, ali vjerujem da ćemo biti jači od svih tih problema i da će Amel na neki način obradovati sportsku javnost u BiH, pa makar 5. ili 7. mjestom. Naravno da svi priželjkujemo i prvu olimpijsku medalju za našu Bosnu i Hercegovinu.
RSE: Kimani ima normu, Mešić B normu, ali slabe izglede. Plivači nikako. Fazlija je bio 44 na posljednjem prvenstvu svijeta.
Crnogorac: Nikada ne bih potcijenio Fazliju. Da se podsjetimo da je u Sidneju bio šesti na olimpijskom turniru. To je jedan vrlo iskusan takmičar i starosna kategorija strijelaca je svakako produžena, tako da najbolje rezultate strijelci postižu od 27., pa čak i do 45 godine. To što je Fazlija vremešan sportista to ne igra ulogu kad je streljaštvo u pitanju. Nikada ne bih smio podcijeniti Fazliju i njegov nastup. Slažem se za Mešića. Lucija je bila 42. u Pekingu, koliko se sjećam. Vjerujem da od ta četiri naša predstavnika možemo očekivati najbolje rezultate. Ovi ostali će skupljati iskustvo na ovako velikoj sportskoj manifestaciji i mislim da će im zasigurno dobro doći za neku sportsku budućnost.
Montenegris
RSE: Moram reći da mi zastane u grlu kad izgovaram „šest takmičara“. Crna Gora je pet ili šest puta maloljudnija a ima pet ili šest puta više takmičara. Slovenija 10 puta. Srbija i Hrvatska da ne govorimo. Šta se to zapravo dešava sa bosanskohercegovačkim sportom?
Crnogorac: To je slika i prilika odnosa institucija prema sportu. Ne treba zanemariti činjenicu da država BiH za sport BiH izdvaja milion i 200.000 KM. Da entiteti daju 1.200-ti dio od ukupnog budžeta. Nešto je ponajbolja situacija u Kantonu Sarajevo jer oni imaju jedan ozbiljan odnos prema sportu i mislim da najviše podržavaju sport. I ne treba se čuditi što su upravo najbolji rezultati na međunarodnoj sportskoj sceni postignuti od strane sportista iz Sarajeva. Jednostavno moramo pridobiti političku volju da se sport tretira na način kako ga tretiraju ostale evropske i svjetske zemlje.
Mi znamo da je procenat izdvajanja za sport u drugim zemljama od 1,5 do dva posto, a mi u BiH imamo 0,01 posto izdvajanja za sport, pa onda u entitetima ponovo sličnu situaciju. Dok se to ne promjeni i taj odnos mislim da sport neće moći dalje jer sportisti trebaju i pripreme, i opremu, i trenažne uvjete, i kontrolona, i zvanična, i kvalifikacijska takmičenja, a sve se to mora platiti. Ako nemamo novca, kako ćemo to sve isfinansirati.
Mi smo 1992. godine u Barceloni, kada smo nastupali po prvi put na Olimpijadi, imali 12 olimpijaca, a 2012. godine imamo šest. Dok god se ne postigne politička volja da se drugačije tretira sport u BiH, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak. Mi smo skloni da se svađamo oko nekog malog kolača koji se izdvaja za sport, umjesto da svi skupa nastojimo da pridobijemo političku volju, da se na državnom i svim ostalim nivoima izdvajaju značajnija sredstva za sport. Neuporedivo znatnija.
Grad Zagreb izdvaja 50 miliona KM godišnje. To je smo Grad Zagreb. Onda tu ima država i ostali. Mislim da je u BiH sport potcijenjen. Godišnje se 990 milijardi USD obrne u sportu i oko sporta. I sve su to neki podaci koji nam vrlo slikovito govore da mi u suštini ne možemo dalje bez znatnijih ulaganja u sport.
RSE: Ove godine takmičari odlaze na Igre, a određene su i premije za moguće medalje. Može li to biti dodatni motiv?
Crnogorac: Imali smo mi i ranije premije. Ja se neću sada tačno sjetiti iznosa ali mislim da je zlatna medalja 50.000 eura, srebro 35.000 eura i bronza 25.000. Ne znam koliko sam sad pogodio, iako sam bio na toj sjednici kada je donešen taj zaključak. Pedeset posto od toga bi trebalo pripasti treneru i dao Bog da mi dođemo u situaciju da to isplatimo nekom.
RSE: Ti si pred odlazak na Igre preimenovan kao Montenegrins, umjesto Crnogorac. Kako je to primljeno u reprezentaciji?
Crnogorac: Ja to nisam pogledao. Čuo jesam i dosta ljudi mi je to reklo i svi se onako malo smješkaju. Ako su to htjeli prevest, Englezi su mogli biti malo precizniji. Meni to lično ne smeta puno.
