Dostupni linkovi

logo-print

Prema Informaciji koju je ovih dana objavilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, više od dva miliona osoba porijeklom iz ove zemlje, živi izvan njenih granica. Putem bankovnih transfera, s različitih adresa u inostranstvu, u Bosnu i Hercegovinu godišnje stigne oko 3,5 milijarde maraka, ili više od 1,7 milijardu eura. Nezvaničnim kanalima stiže i više od ove sume. Novac je namijenjen u privatne svrhe odnosno kao pomoć porodicama, dok je i dalje nedovoljno ulaganje dijaspore u privredni razvoj svoje zemlje.

U posljednjih pet godina, udio ovog novca u bruto nacionalnom prihodu se kreće između 10 i 15 posto, što Haris Halilović, potpredsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH, slikovito prikazuje "kao rudnik zlata, koji se ne koristi".

Zbog čega je novac koji stiže iz preko 50 zemalja u kojim danas žive Bosanci i Hercegovci, namijenjen pretežno za pomoć porodici i prijateljima a nije uložen u privredu i razvoj BiH?

"Svi koji se razumiju u biznis i ljudi od biznisa ne ulažu srcem, nego glavom i oni idu tamo gdje mogu ostvariti profit, u uslovima u kojim je BiH – od problema s korupcijom, loše poreske politike, problema sa prikupljanjem papira i raznih dozvola što u BiH traži mnogo vremena. U Makedoniji se za tri dana mogu dobiti svi papiri, a u BiH, najbrže što je do sada zabilježeno, je 60 dana", navodi Namik Alimajstorović, jedan od osnivača krovne organizacije bh. građana u iseljeništvu.

Sve su to poznati razlozi koji odbijaju ozbiljne ulagače – riječi su Alimajstorovića.

"Znači, humanitarno se pomažu rodbina i prijatelji, ali kada dođe do ozbiljnog posla, onda kad se sagledaju svi problemi koji bi pratili investiranje u BiH, nakon toga ljudi jednostavno odustanu", ističe Namik Alimajstorović.

Brojne prepreke za ulaganje u državne projekte navodi i Medaga Hodžić koji živi u Italiji: "Uvijek ta konstantna prepreka – administrativna i politička, ali i nedovoljna volja bh. vlasti za zajednička ulaganja sa investitorima izvan zemlje".

Hasan Šehović, predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza bh. dijaspore, navodi da za ozbiljne investicije mora postojati zvanična strategija države, koju Bosna i Hercegovina još uvijek nema.

"Mi, na koja vrata zakucamo ona se otvore. Ali, sve se to svodi na entuzijazam pojedinaca koji su spremni da nešto urade. Država mora imati institucionalan odnos, mora imati strategiju – plan i program prema kojim će se raditi i ostvarivati veza s dijasporom", poručuje Šehović.

Konvertibilna marka (KM)

Konvertibilna marka (KM)

Iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH je najavljeno da će do kraja godine biti usvojen dokument koji bi pokazao drugačiji odnos BiH prema svojoj dvomilionskoj dijaspori.

"Naš cilj je da uvežemo BiH i dijasporu i da mnogo više uradimo nego do sada. Možemo reći da je jedna od najvećih prepreka nejedinstvena politika prema dijaspori, ali sada radimo na tome da to popravimo. Zato je bitno uključivanje svih bh. građana bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili političko i svako drugo opredjeljenje", navodi Semiha Borovac, ministrica.

Ni lokalne zajednice ne pokazuju dovoljno interesovanja za ulaganja građana koji su novi dom pronašli izvan Bosne i Hercegovine.

Jedan od malobrojnih, koji u gotovo svakoj prilici ističe značaj ulaganja uspješnih privrednika iz inostranstva, je načelnik opštine Bosanski Petrovac, Zlatko Hujić.

"Mi sami sebi pravimo problem. Zbog tromosti, učmalosti, brojne birokratije što je višegodišnji problem u ovoj državi, imamo i problem nesistematskog ulaganja i odnosa prema kapitalu naše dijaspore. Šteta je da nekoliko milijardi eura ili konvertibilnih maraka, dolazi u ovu zemlju sporadično, od kuće do kuće, od familije do familije, a da se ne ulaže u razvoj zemlje. Nema tu sistema, nema sigurnosti za one koji bi ulagali. Naša dijaspora je naše bogatstvo, ali ti ljudi čekaju da im otvorimo puteve i spustimo neke mostove, kako bi zajedno sa svojim kapitalom ušli u BiH", ističe Hujić.

Potrebno ministarstvo za dijasporu

Namik Alimajstorović podsjeća da je strategiju prema bh. iseljeništvu, trebalo usvojiti mnogo ranije, ali je to izostalo. Isto kao što su Bosanci i Hercegovci širom svijeta očekivali i tražili formiranje ministarstva za dijasporu.

"Kako da mi ozbiljno razmišljamo i gledamo na državu koja ima takav odnos prema dva miliona ljudi koji su iz BiH otišli, a da nema nadležno ministarstvo. Ako imamo u vidu da u BiH živi tri i po miliona stanovnika, znači, da je u inozemstvu više od 50 posto od tog broja a država BiH ima samo Sektor za iseljeništvo, koje broji desetak ljudi. A mi u dijaspori, nemamo riješeno ni jedno pitanje", ističe Alimajstorović, te dodaje:

"Što se tiče najavljene državne strategije o odnosu BiH prema dijaspori, mislim da od te strategije, kao i od cijelog dosadašnjeg odnosa države prema dijaspori, neće biti ništa."

Gotovo svakog dana, ljudi različitih generacija i stručne spremnosti, napuštaju svoju zemlju i povećava se brojnost one druge BiH, koja živi izvan matice zemlje.

Stari problemi nisu riješeni, a stasava "nova dijaspora".

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG