Dostupni linkovi

logo-print

Od 9. do 14. ovog mjeseca u Sarajevu se održava 11. po redu Festival Pravo ljudski. Sarajevskoj publici i brojnim gostima bit će prikazano više od 80 filmova, od kojih je 50 u zvaničnoj konkurenciji, a autori dolaze iz čitavog svijeta.

Direktorica Festivala Kumjana Novakova kaže za RSE da je program za mlade najbitniji, budući da on ima za cilj da prevenira sva zla od kojih društvo pati.

RSE: Krenuti ćete film esejom austrijske multimedijalne umjetnice, porijeklom iz BiH, Selme Duborac. Naša javnost malo zna, i o filmu i o autorici.

Novakova: Radi se o mladoj umjetnici koja je porijeklom iz BiH i koja živi i radi u Beču. Njen filmski esej, Those shocking shacking days, je premijerno prikazan ove godine u julu na FID Maarseille, na prestižnom festivalu dokumentarnog filma u Francuskoj, gdje je dobio i glavni Grand prix. Budući da će se na ovogodišnjem festivalu Pravo ljudski javnosti najviše predstaviti autore novih generacija, odlučili smo se da Selminim radom otvorimo Festival. Njen esej je istraživanje o tome koliko možemo, smijemo, koliko je to etički, koliko je moralno da se kroz slike i umjetničke radove, poeziju predstavljaju ljudske traume, ljudska sirovost, rat i tako dalje.

RSE: Ona tematski najavljuje ovogodišnju selekciju. Obično ste imali neku zajedničku nit, neki moto, neki zajednički nazivnik. Prošle godine je bio Dobar, loš, zao izbjeglica.

Novakova: Ove godine nastavljamo u smjeru tematike koja najviše mori u zadnjih par godina Evropu. Ono što je u fokusu Festivala, jeste koncept pripadnosti. Umjesto da se udaljavamo od političkog značaja koncepta pripadnosti, mi ga više hranimo. Dom i pripadnost danas, više nije samo lična kategorija, već i politička kategorija.

Imamo veliki retrospektivni program, koji će predstaviti tri rada preminule Chantal Akerman, koja je jedna od najznačajnijih redateljica evropskog filma iz Belgije. Kao odgovor na njena tri rada, koja se bave pripadnošću i konceptima onoga što definiše, kako lične, tako i političke identitete jedne osobe, predstavljamo radove novijih autora i autorica, odnosno autore i autorice novijih generacija, koje se vrlo ozbiljno bave tom tematikom. To su radovi koji dolaze, kako sa Balkana, odnosno iz BiH, tako iz dalekih dijelova svijeta, poput Japana. Vjerujem da daju višeslojnu perspektivu o tome šta znači pripadati određenom kolektivu, šta znači ne pripadati određenom kolektivu, koliko to uslovljava naša prava, koliko to uslovljava naš svakodnevni život.

RSE: Ovdje se najčešće govori o vašem glavnom programu, ali čini mi se kako sve značajnije mjesto zauzimaju programi Zumiraj pravo, te program za najmlađe. Osobno imam dojam kako su oni najkonkretniji, najkorisniji dio ove vaše ukupne misije?

Novakova: Nadam se da je to slučaj sa svim programima, ali na koncu ste u pravu.

RSE: Indoktrinacija u našim školama, u našim domovima, od najranijih dana, okreću djecu upravo smjerom koji je protivan ovom vašem.

Novakova: Naravno, u pravu ste. Program za mlade je najbitniji, budući da on ima za cilj da prevenira sva zla od kojih društvo pati. Da postavi određene standarde u vrlo ranoj fazi razvoja jedne mlade osobe. Mi smo počeli prije par godina raditi sa srednjoškolcima. Prošle godine smo otvorili i rad sa najmlađim. I ove godine nastavljamo raditi punom parom u tom smjeru. Imamo vrlo interesantan program za djecu od tri do šest godina, i to je najmlađa skupina sa kojom radimo. Naravno, aktivnosti su tu i za malo starije.

To jeste najbitniji dio programa, ne samo zato što imamo direktan rad sa mladima, nego zato što imamo i rad sa njihovim nastavnicima i nastavnicama. Ove godine, u sklopu Festivala, imamo i dvodnevnu konferenciju o korišćenju audio vizuelnih angažiranih sadržaja u školama sa pedagozima iz čitavog kantona Sarajevo. Pokušavamo da djelujemo koordinirano, da radimo sa edukatorima, da radimo sa roditeljima i da radimo sa mladim ljudima i djecom.

Sve više mladih ljudi se okuplja oko našeg programa za mlade, tako da pretpostavljam da je to dobra vijest i da znači da ćemo uspjeti da se javimo i sa konkretnim rezultatom. Želimo da u obrazovni sistem uđe modularno obrazovanje, putem audiovizuelnih sadržaja.

Proglemi autora iz regije isti

RSE: Krenuli ste kao skromni projekt nekolicine postdiplomaca, a onda postali značajan kulturni događaj, koji je objeručke prihvaćen od ovdašnje javnosti. Sad je to već velika građanska akcija, zapravo pokret koji traje čitavu godinu, a ne samo ovih nekoliko dana u drugoj sedmici novembra.

Novakova: Mi imamo tokom godine aktivnosti koje stižu i do najmanjih gradova BiH. Pokušavamo da djelujemo koordinirano, pokušavamo da djelujemo kontinuinirano i pokušavamo da djelujemo svuda, da ne ostanemo samo u granicama Sarajeva. Tokom godine su malo dublje aktivnosti koje ne okupljaju toliko publike, već tokom godine radimo sa puno manje ljudi. Radimo projekte, poput Škole angažiranog dokumentarnog filma. Sa par mladih ljudi razvijamo njihov odnos prema slici, njihov odnos prema okruženju i način na koji kroz slike govore o tom okruženju.

Nadam da ćemo malo konkretniju podršku, za sve te naše aktivnosti, dobiti od kulturnih institucija BiH, budući da, kao što ste i vi rekli, imamo osjećaj da naša javnost objeručke prihvata naše sadržaje. Međutim, podrška od institucija još uvijek nije artikulisana.

RSE: Festival putuje i širi svoju misiju pretežno u BiH. Po svom osnovnom sadržaju, po obuhvatu tema, čini se kako je regija, zvali je mi Zapadni Balkan ili jugoistočna Evropa, istinski prostor za vašu misiju.

Novakova: Najviše komuniciramo aktivnostima koje se dešavaju unutar BiH. Pravo ljudski film festival djeluje i regionalno, u saradnji sa Festivalom dokumentarnog filma Dokufest iz Prizrena i sa Festivalom dokumentarnog filma Makedox iz Skoplja. Imamo i regionalnu školu angažiranog filma, tokom koje okupljamo talentirane autore iz čitave bivše Jugoslavije. To je ono što daje osnovni ram svim našim aktivnostima, budući da smatramo da je vrlo teško da se djeluje samo unutar, bilo koje od jedne od balkanskih zemalja, a da se ne susrećete sa vanjskim problemima.

Možemo mi zvati region kako god želimo, ali i kulturno i sociološki i historijski radi se o jednoj teritoriji koja je vrlo povezana i problemi nam se prelivaju iz jednog dijela teritorije u drugi. Iz tri festivala dokumentarnog filma smo sjeli i shvatili da problemi sa kojima se nose novi autori i autorice u BiH su isti sa problemima sa kojima se nose na Kosovu, u Makedoniji, ili u Srbiji, te smo koncipirali Školu dokumentarnog filma. Radovi iz prva dva izdanja su bili predstavljeni na jednom od najznačajnijih festivala dokumentarnih filmova u Evropi. Imali smo prije par mjeseci prve dvije najznačajnije nagrade u Zadru, imali smo projekcije na SFF-u, imali smo projekcije u Francuskoj. Rezultati ne zaostaju.

Ono što je nama puno interesantnije i bitnije jeste da ti autori budu predstavljeni unutar naših filmskih industrija, odnosno ispred naših javnosti. To malo teže ide, budući da mi ovdje slavimo blockbustere, ali nadamo se da ćemo i to uspjeti promijeniti, uz kontinuirano i fokusirano djelovanje škole, i uz mnogo više izdanja ispred nas.

RSE: Znam da se vaš projekt zasniva na volonterskom radu, na vama entuzijastima. Čini mi se da platforma zajedničkog djelovanja, sa kolegama iz drugih država, sa zajedničkim projektima na nivou čitave regije, bi mogla konkurirati za neke evropske fondove, sa nekim projektom koji bi bio zajednički kao pretpristupni projekt u oblasti kulture i širenju ljudskih prava.

Novakova: Regionalna škola dokumentarnog filma je podržana od strane Fondacije za demokratiju iz Vašingtona. To je jedan mikro projekat. Nažalost, kako naše lokalne institucije, tako i evropske, nisu podržale projekat. Ne zato što projekt nije dobar, već zato što je po birokratskim standardima ovo riskantan projekt. Riskantan je upravo zbog toga što je Kosovo država koja nije priznata od velikog broja zemalja, a građanima i građankama Kosova jeste otežano kretanje, odnosno potrebne su im vize. Takva jedna birokratska procedura predstavlja rizik da li će mladi autori i autorice moći doći na aktivnosti.

Mi se borimo sa vetrenjačama ove vrste, ali koliko god podrška zaostaje, imamo prijatelje poput Fondacija za demokratiju. Imamo prijatelje koji nas na drugi način podržavaju, a ne nužno finansijski. Nama je jako bitna podrška, tako da idemo dalje i ne odustajemo.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG