Dostupni linkovi

logo-print

Negodovanje zbog zabrane Amerikancima da usvajaju rusku djecu


Demonstranti ispred Dume prije usvajanja zakona kojim se američkim državljanima zabranjuje usvajanje ruske djece, 21. decembar 2012.

Demonstranti ispred Dume prije usvajanja zakona kojim se američkim državljanima zabranjuje usvajanje ruske djece, 21. decembar 2012.

Autor: Daisy Sindelar (Prevela: Ena Stevanović)

Fotograf iz Petrograda Aleksandar Belenski je 1991.godine fotografirao rusko sirotište, gdje je upoznao dječaka po imenu Vanja.

Fotografirao je neke od najugroženijih ruskih siročadi, djecu koja boluju od cerebralne paralize, Downovog sindroma ili su razažena HIV-om. No i pored toga, Vanja mu se posebno urezao u pamćenje.

„Imao je oko četiri godine, nije imao ni ruku ni nogu i kretao se uz pomoć štaka ili specijalne protetike koju su napravili za njega. Svi njegovi skrbnici su rekli da se radi o veoma pametnom dječaku, jednostavno predivnom. Usvojila ga je obitelj u Americi. Stvarno bih želio znati sudbinu tog Vanje. Čuo sam da živi normalnim životom i da su mu napravili dobru protetiku. Tehnologija je tamo razvijenija nego kod nas, a i financijske mogućnosti su veće“, rekao je Belenski.

Belenski nije samo prolazno zainteresiran za sudbinu ruske siročadi koju su usvojili Amerikanci. On je osobno pomagao više od šezdeset američkih obitelji da pronađu rodbinu svoje usvojene djece u Rusiji.

U tom procesu je upoznao mnogo djece koju su roditelji ostavili zato što su ozbiljno bolesna ili sa invaliditetom, a koja sada žive normalnim životom u Sjedinjenim Državama. Često se pita šta bi bilo s tom djecom da su ostala u Rusiji, gdje su šanse za usvojenje bile očajnički slabe.

S obzirom da je ruska državna Duma je u petak izglasala zakon kojim se američkim državljanima zabranjuje usvajanje ruske djece, mnogi su si postavili to isto pitanje.

Negodovanje opozicije

Ruski zastupnici su 21.decembra izglasali pomenuti zakon kao odgovor na američki zakon Magnitsky koji je izglasan prošle sedmice i kojim se nameću sankcije Rusima koji su optuženi za kršenje ljudskih prava.

Pomenuti zakon, čiji je put ka parlamentu ubrzan Kremljinovim pozivom na osvetu, je izazvao negodovanje opozicije koja optužuje vladu za korištenje najugroženije djece u političke svrhe.

Sjedinjene Države su uvijek bile vodeći strani usvajatelj ruske djece, pri čemu su američke obitelji prošle godine usvojile 956 djece, uključujući 89 sa ozbiljnim fizičkim i mentalnim poteškoćama.

Lena Smirnova, koja je na čelu ruske humanitarne organizacije Sozidaniye, kaže da je donošenje ovog zakona „sramota za državu“.

„Strani državljani, uključujući i Amerikance usvajaju našu najugroženiju djecu od kojih 98 posto njih može imati prekrasan život. Ovdje ne bi dobili apsolutno ništa, ako uopće i dožive odraslu dob. Tamo se usvajaju djeca sa najozbiljnijim poteškoćama, bolestima i problemima i pomaže im se da dostignu svoj puni potencijal“, kaže Smirnova.

Lošiji uvjeti u Rusiji

Djeca u sirotištu u gradu Rostov na Donu, decembar 2012.

Djeca u sirotištu u gradu Rostov na Donu, decembar 2012.

Pristalice ovog zakona kažu da je on donesen kao reakcija na slučajeve u kojima su ruska djeca preminula pod skrbništvom svojih američkih usvajatelja.

Čitava procedura je navodno pokrenuta zbog jednog takvog djeteta, 21-mjesečnog Dime Jakovljeva koji je 2008.godine umro od toplotnog udara jer ga je otac ostavio devet sati u vrelom automobilu.

Ukupno 19 usvojene ruske djece je preminulo u SAD-u u proteklom desetljeću.

Međutim, zagovornici dječije skrbi kažu da su djeca usvojena u Rusiji prošla mnogo gore. Novinska agencija RIA Novosti izvještava da je 1220 usvojene djece umrlo u Rusiji u proteklih petnaest godina.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, govoreći na konferenciji za novinare 20.decembra, je nazvao odluku Dume „emocionalnom, ali adekvatnom“. Međutim, Putin je dodao da mora vidjeti tačan sadržaj zakona prije nego što donese konačnu odluku, ističući da je bilateralni sporazum o usvajanju sa SAD-om na snazi od prošlog mjeseca.

I Putin i premijer Dmitrij Medvedev su apelirali na to da se poboljša infrastruktura usvajanja u Rusiji, kako bi se omogućilo Rusima da lakše usvajaju rusku djecu.

Ruski državljani trenutno čine 70 posto usvajatelja ruske djece. Međutim, stručnjaci tvrde da ruske obitelji nerado usvajaju djecu sa posebnim potrebama.

Slijedeći korak

Julija Kurcanova iz dječije organizacije Rostok kaže da ruska vlada nije učinila gotovo ništa kako bi dala podršku i poboljšala infrastrukturu za djecu sa posebnim potrebama i obitelji koje ih žele usvojiti.

Uvjeti u ruskim sirotištima su poboljšani u protekloj deceniji, pri čemu osnovna pitanja odgovarajuće hrane i odjeće više ne predstavljaju problem. Međutim, sada kada su ti problemi riješeni treba poduzeti dalje korake, kaže Kurcanova.

„Sada kada su nahranjena i obučena, kako možemo pomoći ovoj djeci da ostvare svoj potencijal? Zasad nema odgovora na to pitanje. Ona nemaju perspektivu. Kada napune 18 godina, biti će prebačena u psihijatrijsku ustanovu za odrasle u kojoj je situacija daleko kompliciranija jer žive u uvjetima sličnim kao zatvorenici. Mnogi od njih i ne dožive 25.rođendan“, kaže Kurcanova.

Donošenje zakona je izazvalo lavinu ljutnje među građanima Rusije. Peticijom koju su pokrenule opozicijske novine „Novaja Gazeta“ se već prikupilo 100 hiljada potpisa običnih Rusa koji pozivaju na reviziju zakona. Više od trideset dječijih organizacija namjerava objaviti otvoreno pismo u kojim zahtijavaju da se odustane od zabrane.

Djetinjasta reakcija

Kritike zakona, kojim se nameće novi niz ograničenja na aktivnosti civilnog društva, su daleko odjeknule.

Amnesty International je 20.decembra nazvao pomenuti zakon „djetinjastom reakcijom“ na zakon Magnitsky, a američki State Department je hladno izjavio da ostaje predan poštivanju svježe iskovanog bilateralnog sporazuma o usvajanju sa Rusijom.

Kurcanova kaže, da se u cijeloj ovoj debati izgubila činjenica da su efekti odrastanja bez roditeljai trajni i iznimno štetni i dodaje da su djeca mnogo bolje zaštićena kada su pod skrbništvom obitelji, bez obzira gdje se ta obitelj nalazi.

„Djetetu nije bitno kojim jezikom govori njegova majka, dok god mu pruža toplinu, ljubav i nježnost. Englesi, ruski, talijanski...kakva je razlika, ako mu je u stanju pružiti ono najvažnije-osjećaj da je nekome potreban“, zaključuje Kucanova.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG