Srbi u Tenji učinit će to za dva tjedna. U nacionalno mješovitom mjestu, teško opterećenom traumama prošlog rata, život se u posljednjih desetak godina ipak normalizirao, pa danas, kao što je u tom mjestu oduvijek bio običaj, katolici i pravoslavci jedni drugima opet čestitaju blagdane.
Cesta koja dijeli Osijek od Tenje, sela u istočnoj Slavoniji, čije se prve kuće gotovo dotiču s onim gradskim, za vrijeme posljednjeg rata bila je punih sedam godina granica koju nije bilo moguće prijeći. Danas, devet godina nakon završetka mirne reintegracije, ondje, opet zajedno, žive Hrvati i Srbi, a njihovi međusobni odnosi, naročito u dane blagdana, poput Božića, sve su bolji. Svatko njeguje svoje običaje i poštuje tuđe, kaže Marica Salaj, prisjećajući se svoga djetinjstva:
"Na Božićno jutro obitelj nigdje nije išla, jedino na misu i s mise kući. Onda se blagovalo, pjevale se pjesme, veselilo se Božiću."
Marica Salaj kaže kako su Srbi i Hrvati u Tenji jedni drugima, prije rata, uvijek čestitali blagdane:
"U običajima našega sela bilo je normalno da su oni nama dolazili čestitati Božić, da dobiju kakve poklončiće. Isto tako smo mi išli njima. Dolazili su nam prijatelji, i druge vjeroispovijesti, tek na Stjepana, prvog dana Božića. Niko nikome nije smetao na Božić. Blagovao je kako je ko imao. I danas, kako smo se vratili, oni koji drže do svojih običaja i vjere čestitaju drugima Božić."
I Đurđica Đukelić, sjeća se božićnih običaja iz svoga doma:
"Navečer se unosio badnjak, a domaćin je u kuću unosio slamu. Domaćica ga je posipala pšenicom, kukuruzom, orasima, djeca su okolo pijukala. Svi su se veselili i bili darivani. Postavljao se sto. Obično je bio bijeli stolnjak. Večerala se riba, molili smo se. Nakon večere u naše kuće dolazila su muška djeca iz sela koja su predstavljala Kristovo rođenje."
Na pitanje, čestitaju li danas u Tenji Hrvati i Srbi jedni drugima Božić, Đurđica Đukelić, kaže:
"Rođena sam kao dijete miješanog braka i redovno mi dolaze gosti. Teta i bratići mi dolaze u posjetu, a i mi idemo kod njih. Oni dolaze nama na slavu. Oduvijek je tako."
Drago Savković, mještanin Tenja, sjeća se kako je u tom mjestu oduvijek bila tradicija međusobnog čestitanja blagdana:
"Prije rata, moj djeda je pričao, nije bilo Srba i Hrvata ili pravoslavaca i katolika, već su bili Raci i Šokci. Išlo se na Badnjak kod Raca, a ovi su išli kod Šokaca. Bilo je jedno strašno poštovanje. Ljutilo se ako se ne dođe na blagdan. Znalo se ko kod koga ide. Sada je to u nekim određenim granicama poštovanja prema onima koji su bili i ostali ljudi, bez obzira s koje strane."
Protonamesnik druge parohije tenjske, svećenik Miljen Ilić, kaže kako se u Tenji njeguju vjerski običaji, no i tradicija uzajamnog čestitanja kršćanskih blagdana:
"Tenja ima jednu tradiciju prenosa običaja vezanih za crkvena događanja, te se i danas to isto tako čini. Raduje me da vrlo rado jedni drugim idu na svečare, pogotovo kada su veliki praznici, o Božiću i Uskrsu, da se raduju odlasku i darivanju svojih prijatelja. Na žalost, to se sada smatra nekom novinom, upravo zbog onoga što se desilo na ovom prostoru, ali to je ono što je iskonsko i ono što je dobro, što je u srcu svakoga čovjeka."
Predsjednik mjesnog odbora Tenja, Marko Golek, zadovoljan je stanjem međunacionalnih odnosa u mjestu u kojem su, zbog ratnih strahota, oni bili teško narušeni. Povratak Hrvata u Tenje, kaže Golek, prošao je bez problema i incidenata, a tako je i danas:
"Život ide dalje. Tu vam je susjed i morate uspostaviti jedan kontakt, i on s vama, i vi s njim. I vi njemu i on vama čestita sve te blagdane. Vrijeme ipak ublažava sve te događaje. Mislim da je Tenje, obzirom na događanja koja su se tu desila, na tolikom nivou da može biti primjer u Hrvatskoj."
