Predstavnici četiri nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini - Kruga 99, Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Srpskog građanskog vijeća i Hrvatskog narodnog vijeća - smatraju kako političko ustrojstvo BiH treba biti uređeno po principu tri nivoa vlasti, a to su: lokalni, regionalni i centralni.
Predsjednik Kruga 99, Hidajet Repovac, kaže kako se u BiH nešto ozbiljno treba promijeniti, jer dalja rasprava oko ustavnih rješenje ne vodi ničemu:
“Ja sam, neću reći za radikalne promjene, ali sam za radikalne poteze, a to znači da ili će se nešto promijeniti ozbiljno u sadašnjem političkom ambijentu BiH, ili Kruga 99 neće biti, jer mi postavljamo pitanje: čemu postojimo, kakva je svrha postojanja ovih nevladinih, nezavisnih intelektualaca, ovakvih i onakvih intelektualaca? Nema svrhe našega postojanja ako nismo bili u stanju za ovih 10, 12 godina ništa promijeniti u BiH. A vjerujte da nismo, jer politički akteri koji su sada na vlasti pokazuju da ne žele ništa osim lakiranja situacije.”
Predsjednik Srpskog građanskog vijeća, Mirko Pejanović, mišljenja je da političke partije, koje će do marta naredne godine raspravljati o ustavnim promjenama, nisu dorasle tom zadatku, te da će i ovaj put biti neophodna pomoć međunarodne zajednice:
“Naš parlament nema ni moći ni volje da sam o tome dođe do rješenja. To rješenje dolazi uz pomoć međunarodne zajednice.”
Profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić kaže kako se ustavne promjene u najvećoj mjeri trebaju odnositi na sastav u domovima parlamenata BiH, koji su, prema njegovim riječima, trenutno domovi entiteta, a ne građana:
“Zato predlažem da se u članu 4. mijenja, kad je riječ o sastavu Doma naroda, i da se kaže: jedna trećina Srba mora biti iz Federacije u Domu naroda, dvije trećine Srba iz RS-a, dvije trećine Bošnjaka iz Federacije, dvije trećine Hrvata iz Federacije, a po jedna trećina Bošnjaka i Hrvata iz RS-a. I drugo: BiH ima jaku zajednicu ostalih i mislim da Federacija i entitet RS-a moraju dati najmanje po jednoga predstavnika iz reda ostalih.”
Potpredsjednik Federacije BiH, Šahbaz Džihanović:
“Važno je da kao rezultat vašingtonskog dogovora sada treba učiniti prvi korak koji će osigurati da se uspostave funkcionalne institucije, elementarne institucije BiH, a to su: Parlament BiH, Vijeće ministara, odnosno Vlada BiH, Predsjedništvo BiH, i da se, zapravo, osigura ovaj set jednakih ljudskih prava i sloboda na cijelom prostoru BiH.”
Poslanik SDP-a u državnom parlamentu, Zlatko Lagumdžija, koji je bio jedan od učesnika vašingtonskih pregovora, navodi neke od zahtjeva međunarodne zajednice kada su u pitanju ustavne promjene u BiH:
“Projektni zadatak je bio kad smo ušli u pregovore: hajdemo probati do kraja ove godine, do desete obljetnice Dejtona, napraviti državu funkcionalnijom, dati državi ustavne mehanizme da država može imati ovlasti države, koje su joj neophodne na evropskom putu; hajdemo u Ustavu rafinirati element ljudskih i građanskih prava, koji će pokušati da, makar ustavno, postavi stvar obrnuto - da su tvoja prava individualna i zaštićena, pa kao takva i kolektivna, a ne da se kroz kolektivna garantuju individualna; da se proba doći do nečega što je po svom kapacitetu vlada; da se Predsjedništvo transformira u instituciju koja predstavlja državu, a ne koja je paralelna vlada, ili koja ima ingerencije vlade. Tad je jasno rečeno: a šta je s entitetima? To nije dio projektnog zadatka. Zašto? Zato što neće onda niko iz RS-a da sjedne, da pregovara ukoliko se to sada načne. Drugim riječima, a dobro šta ako neće da sjedne? Pa ništa, nema promjene, za desetu obljetnicu Dejtona konstatovat ćemo da i dalje stojite u mjestu, konstatovat ćemo da znate, nećemo sazvati Dejton 2, nećemo vam poslati poštom novi ustav u kojem kaže: ovo je ustav koji mi oktroiramo ako nećete da se dogovorite - i, hvala Bogu, vidite da vam ovdje pravimo NATO baze, nećemo vam dozvoliti da jedan drugom tenkom pravite ustav.”
Učesnici okruglog stola “Ustavne reforme - kako dalje poslije Vašingtona?” jedinstveni su u ocjeni da prioritet političkih partija koje razgovaraju o ustavnim promjenama treba biti jačanje centralne vlasti u Bosni i Hercegovini, prvenstveno Vijeća ministara, te da državno predsjedništvo treba ustrojiti na način da njegovi članovi ne budu birani po etničkom, već građanskom principu.
Predsjednik Kruga 99, Hidajet Repovac, kaže kako se u BiH nešto ozbiljno treba promijeniti, jer dalja rasprava oko ustavnih rješenje ne vodi ničemu:
“Ja sam, neću reći za radikalne promjene, ali sam za radikalne poteze, a to znači da ili će se nešto promijeniti ozbiljno u sadašnjem političkom ambijentu BiH, ili Kruga 99 neće biti, jer mi postavljamo pitanje: čemu postojimo, kakva je svrha postojanja ovih nevladinih, nezavisnih intelektualaca, ovakvih i onakvih intelektualaca? Nema svrhe našega postojanja ako nismo bili u stanju za ovih 10, 12 godina ništa promijeniti u BiH. A vjerujte da nismo, jer politički akteri koji su sada na vlasti pokazuju da ne žele ništa osim lakiranja situacije.”
Predsjednik Srpskog građanskog vijeća, Mirko Pejanović, mišljenja je da političke partije, koje će do marta naredne godine raspravljati o ustavnim promjenama, nisu dorasle tom zadatku, te da će i ovaj put biti neophodna pomoć međunarodne zajednice:
“Naš parlament nema ni moći ni volje da sam o tome dođe do rješenja. To rješenje dolazi uz pomoć međunarodne zajednice.”
Profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić kaže kako se ustavne promjene u najvećoj mjeri trebaju odnositi na sastav u domovima parlamenata BiH, koji su, prema njegovim riječima, trenutno domovi entiteta, a ne građana:
“Zato predlažem da se u članu 4. mijenja, kad je riječ o sastavu Doma naroda, i da se kaže: jedna trećina Srba mora biti iz Federacije u Domu naroda, dvije trećine Srba iz RS-a, dvije trećine Bošnjaka iz Federacije, dvije trećine Hrvata iz Federacije, a po jedna trećina Bošnjaka i Hrvata iz RS-a. I drugo: BiH ima jaku zajednicu ostalih i mislim da Federacija i entitet RS-a moraju dati najmanje po jednoga predstavnika iz reda ostalih.”
Potpredsjednik Federacije BiH, Šahbaz Džihanović:
“Važno je da kao rezultat vašingtonskog dogovora sada treba učiniti prvi korak koji će osigurati da se uspostave funkcionalne institucije, elementarne institucije BiH, a to su: Parlament BiH, Vijeće ministara, odnosno Vlada BiH, Predsjedništvo BiH, i da se, zapravo, osigura ovaj set jednakih ljudskih prava i sloboda na cijelom prostoru BiH.”
Poslanik SDP-a u državnom parlamentu, Zlatko Lagumdžija, koji je bio jedan od učesnika vašingtonskih pregovora, navodi neke od zahtjeva međunarodne zajednice kada su u pitanju ustavne promjene u BiH:
“Projektni zadatak je bio kad smo ušli u pregovore: hajdemo probati do kraja ove godine, do desete obljetnice Dejtona, napraviti državu funkcionalnijom, dati državi ustavne mehanizme da država može imati ovlasti države, koje su joj neophodne na evropskom putu; hajdemo u Ustavu rafinirati element ljudskih i građanskih prava, koji će pokušati da, makar ustavno, postavi stvar obrnuto - da su tvoja prava individualna i zaštićena, pa kao takva i kolektivna, a ne da se kroz kolektivna garantuju individualna; da se proba doći do nečega što je po svom kapacitetu vlada; da se Predsjedništvo transformira u instituciju koja predstavlja državu, a ne koja je paralelna vlada, ili koja ima ingerencije vlade. Tad je jasno rečeno: a šta je s entitetima? To nije dio projektnog zadatka. Zašto? Zato što neće onda niko iz RS-a da sjedne, da pregovara ukoliko se to sada načne. Drugim riječima, a dobro šta ako neće da sjedne? Pa ništa, nema promjene, za desetu obljetnicu Dejtona konstatovat ćemo da i dalje stojite u mjestu, konstatovat ćemo da znate, nećemo sazvati Dejton 2, nećemo vam poslati poštom novi ustav u kojem kaže: ovo je ustav koji mi oktroiramo ako nećete da se dogovorite - i, hvala Bogu, vidite da vam ovdje pravimo NATO baze, nećemo vam dozvoliti da jedan drugom tenkom pravite ustav.”
Učesnici okruglog stola “Ustavne reforme - kako dalje poslije Vašingtona?” jedinstveni su u ocjeni da prioritet političkih partija koje razgovaraju o ustavnim promjenama treba biti jačanje centralne vlasti u Bosni i Hercegovini, prvenstveno Vijeća ministara, te da državno predsjedništvo treba ustrojiti na način da njegovi članovi ne budu birani po etničkom, već građanskom principu.
