Josip Pekanović, predsednik Hrvatskog nacionalnog saveta i jedan od tvoraca ove deklaracije, navodi da je Deklaracija zapravo odgovor na zvanične stavove koje Beograd lansira Evropskoj uniji da je ovde sve u redu i da nema problema te da Vojvodini ne bi trebalo vratiti autonomiju koja bi, smatra Pekanović, da se vrati Vojvodini - tada vratila i mehanizme za suzbijanje eventualnih međunacionalnih incidenata:
“Znamo da su i policijski i pravosudni organi pod ingerencijom Republike Srbije i da su zbog toga neefikasni i zato ne samo zvaničnici Vojvodine nego, eto, i mi predstavnici nacionalnih manjina tražimo da se stečeno pravo Vojvodini vrati. Ništa mi novo ne tražimo nego, eto, da se povrati ta autonomija Vojvodine, ali smatramo da će u tom slučaju prestati ti međunacionalni incidenti.”
U Deklaraciji se takođe navodi da postoji i diskriminacija prilikom zapošljavanja pripadnika hrvatske zajednice u državnim službama, a da se ne sprovodi odredba o službenoj upotrebi hrvatskog jezika i pisma u državnim službama niti u upravnom i sudskom postupku kao i da između ostalog školski činovnici odgovaraju roditelje prilikom upisa dece u odeljenje na hrvatskom jeziku. Sve ovo demantuje Jelena Marković, zamenica ministra Rasima Ljajića:
“Hrvati su zakonom o nacionalnim manjinama priznati kao nacionalna manjina, imaju pravo na službenu upotrebu jezika i on svoj službeni jezik upotrebljavaju u školama i lokalnoj samoupravi u Subotici, i u školama gde ima 15 i manje đaka, s obzirom da Ministarstvo prosvete dozvoljava pozitivnu deskriminaciju u tim slučajevima.”
Marković ističe da Hrvata, po novom izbornom zakonu, kao i svih ostalih manjina ima i u parlamentu, te demantuje da Beograd ima bilo kakve veze sa podelom hrvatske manjine na Hrvate i Bunjevce, što se ističe deklaracijom.
“I da je to unutrašnje njihovo pitanje koje oni sami treba da reše i da je najgora moguće stvar koju treba da učini država, to je da stvara ili da ukida pojedine manjine.”
Oštre osude povodom Deklaracije o položaju Hrvata u Vojvodini izneo je i Petar Lađević, sekratar Republičkog nacionalnog saveta za manjine i savetnik premijera Koštunice:
“Ovakva rezolucija je krajnje zlonamjerna i ne doprinosi unapređenju ljudskih prava, već eventulano promociji pojedinih političkih opcija unutar manjinskih zajednica.”
U Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u Vojvodni koju je usvojilo Predsedništvo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodni navodi se i da nikad nisu otkriveni, a kamoli procesuirani počinioci skrnavnjena katoličkih grobalja u Subotici, Novom Sadu, Somobru i Sremu, kao i oni koji su ispisivali nacionalističke grafite protiv Hrvata. Petar Kuntić, predsednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, naglašava da je deklaracija morala biti predočena javnosti jer se zakoni, iako doneti, zapravo se u praksi najčešće ne primenjuju:
”Sve je fino regulirano, međutim, vrlo se sporo to sve odvija. Mi kao nova nacionalna zajednica jednostavno nismo u mogućnosti i ne možemo čekati narednih 20 godina da se izjednačimo prvo sa starim nacionalnim zajednicama, za 20 godina proces asimilacije će da uradi u velikoj meri svoje. Otvoreni smo za razgovore i mislimo da to možemo da rešimo sa nadležnim institucijama ovde u državi.”
Da li će i kada će do dijalogi doći ili će se o položaju Hrvata u Srbiji više govoriti negde van granica Srbije, pokazaće očigledno spremnost na razgovore i rešavanje problema obe strane.
*****
Hrvatske reakcije i komentari na deklaraciju su dosta umjerene, a dio naših sugovornika nije sa njom bio niti upoznat. Naime, hrvatski mediji su jučerašnju Deklaraciju Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata ili prešutjeli ili prenijeli tek u natuknicama.
Predsjednica saborskog Pododbora za Hrvate u evropskim zemljama, HDZ-ovka Ivana Sučec - Trakoščanec kaže kako je, usprkos svemu, u posljednje vrijeme uočen izvjestan napredak u položaju hrvatske manjine u Vojvodini:
„Dakle, da u Vojvodini je bilo do nedavno velikih problema, ali da ih ima sve manje, da se, naravno, svakim posjetom i premijera Sanadera Srbiji, i evo sada se očekuje da će u 11. mjesecu doći predsjednik Koštunica u Hrvatsku, dakle da se sa svakim bilateralnim i susretom i sporazumom, stvari poboljšavaju i na terenu.“
Konačno formiranje zajedničkog tijela, predviđenog Sporazumom o manjinama, ubrzalo bi rješavanje preostalih problema. Ivana Sučec - Trakoščanec očekuje da srbijanska policija i sudovi kazne počinitelje kaznenih i prekršajnih djela sa etničkim predznakom:
„Da je to obični kriminal ili, kako ga još zovemo, terorizam, dakle, to trebaju rješavati organi gonjenja države u kojoj Hrvati jesu. Bez obzira bilo to u Srbiji ili bilo kojoj drugoj. Dakle, to mora rješavati srpska policija i srpsko pravosuđe. Ne vidim uopće da je to drugačije moguće riješiti.“
Primjedbe navedene u Deklaraciji izazivaju zabrinutost, upozorava član Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Hrvatske Mato Arlović:
„Tim više što pripadnici ove nacionalne manjine, zapravo, dižu na političku razinu, na višu razinu, pojedina pitanja - od povrede konkretnog prava vezanog za njihovu zaštitu, do pitanja regulacije i omogućivanja nekih prava koja su se, između ostalog, naznačila u Sporazumu o nacionalnim manjinama između dviju država. U konkretnom slučaju, ja osobno mislim, da ovo nije samo i zbog važenja ovog sporazuma, nije samo unutrašnja stvar susjedne države, nego da ima i svoju međudržavnu dimenziju.“
Predsjednik saborskog Odbora za ljudska i manjinska prava Furio Radin kazao je kako probleme vojvođanskih Hrvata zna dosta dobro, ali ne u detalje:
„Znam da već duže vrijeme ne izražavaju nezadovoljstvo. Detalje ovoga što se sada dešava ne poznajem, ali mogu reći samo ono, što bih rekao za bilo koju manjinu, koja izražava pa čak i na takav način probleme, da većina mora biti osjetljiva prema pravima nacionalnih manjina i da način kako se odnosi prema manjinama govori zapravo o većini.“
Predsjednik oporbene Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić podsjetio je da nema normalizacije odnosa na prostoru eks Jugoslavije bez pune zaštite manjina:
„Nemam nikakvih dvojbi da je Hrvatska uznapredovala u pravima i realizaciji prava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj na jednoj visokoj evropskoj razini i da zapravo malo toga još treba učiniti da se može reći da je ta nacionalna manjina u potpunosti zaštićena i da ima sva svoja manjinska nacionalna prava. Kada je u pitanju hrvatska nacionalna manjina u Vojvodini, onda se to, nažalost, ne može reći. Kao što se ne može reći da se hrvatska Vlada ili bilo koja vlada do sada na adekvatan način interesirala za probleme Hrvata u Vojvodini i da je očito da naša politika nema taj potrebni senzibilitet za zauzimanje, za realizaciju manjinskih hrvatskih prava u Vojvodini, odnosno Srbiji i Crnoj Gori.“
Potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i jedan od tri zastupnika srpske manjine Milorad Pupovac nije želio komentirati Deklaraciju, dok ne sazna činjenice:
„Mogu samo kazati da bih volio da to nije istina, jer bi bilo lakše ispraviti pogrešku Demokratskog saveza Hrvata, nego ovoga što se navodi kao činjenice, ali ne mogu za sada dalje komentirati.“
“Znamo da su i policijski i pravosudni organi pod ingerencijom Republike Srbije i da su zbog toga neefikasni i zato ne samo zvaničnici Vojvodine nego, eto, i mi predstavnici nacionalnih manjina tražimo da se stečeno pravo Vojvodini vrati. Ništa mi novo ne tražimo nego, eto, da se povrati ta autonomija Vojvodine, ali smatramo da će u tom slučaju prestati ti međunacionalni incidenti.”
U Deklaraciji se takođe navodi da postoji i diskriminacija prilikom zapošljavanja pripadnika hrvatske zajednice u državnim službama, a da se ne sprovodi odredba o službenoj upotrebi hrvatskog jezika i pisma u državnim službama niti u upravnom i sudskom postupku kao i da između ostalog školski činovnici odgovaraju roditelje prilikom upisa dece u odeljenje na hrvatskom jeziku. Sve ovo demantuje Jelena Marković, zamenica ministra Rasima Ljajića:
“Hrvati su zakonom o nacionalnim manjinama priznati kao nacionalna manjina, imaju pravo na službenu upotrebu jezika i on svoj službeni jezik upotrebljavaju u školama i lokalnoj samoupravi u Subotici, i u školama gde ima 15 i manje đaka, s obzirom da Ministarstvo prosvete dozvoljava pozitivnu deskriminaciju u tim slučajevima.”
Marković ističe da Hrvata, po novom izbornom zakonu, kao i svih ostalih manjina ima i u parlamentu, te demantuje da Beograd ima bilo kakve veze sa podelom hrvatske manjine na Hrvate i Bunjevce, što se ističe deklaracijom.
“I da je to unutrašnje njihovo pitanje koje oni sami treba da reše i da je najgora moguće stvar koju treba da učini država, to je da stvara ili da ukida pojedine manjine.”
Oštre osude povodom Deklaracije o položaju Hrvata u Vojvodini izneo je i Petar Lađević, sekratar Republičkog nacionalnog saveta za manjine i savetnik premijera Koštunice:
“Ovakva rezolucija je krajnje zlonamjerna i ne doprinosi unapređenju ljudskih prava, već eventulano promociji pojedinih političkih opcija unutar manjinskih zajednica.”
U Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u Vojvodni koju je usvojilo Predsedništvo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodni navodi se i da nikad nisu otkriveni, a kamoli procesuirani počinioci skrnavnjena katoličkih grobalja u Subotici, Novom Sadu, Somobru i Sremu, kao i oni koji su ispisivali nacionalističke grafite protiv Hrvata. Petar Kuntić, predsednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, naglašava da je deklaracija morala biti predočena javnosti jer se zakoni, iako doneti, zapravo se u praksi najčešće ne primenjuju:
”Sve je fino regulirano, međutim, vrlo se sporo to sve odvija. Mi kao nova nacionalna zajednica jednostavno nismo u mogućnosti i ne možemo čekati narednih 20 godina da se izjednačimo prvo sa starim nacionalnim zajednicama, za 20 godina proces asimilacije će da uradi u velikoj meri svoje. Otvoreni smo za razgovore i mislimo da to možemo da rešimo sa nadležnim institucijama ovde u državi.”
Da li će i kada će do dijalogi doći ili će se o položaju Hrvata u Srbiji više govoriti negde van granica Srbije, pokazaće očigledno spremnost na razgovore i rešavanje problema obe strane.
*****
Hrvatske reakcije i komentari na deklaraciju su dosta umjerene, a dio naših sugovornika nije sa njom bio niti upoznat. Naime, hrvatski mediji su jučerašnju Deklaraciju Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata ili prešutjeli ili prenijeli tek u natuknicama.
Predsjednica saborskog Pododbora za Hrvate u evropskim zemljama, HDZ-ovka Ivana Sučec - Trakoščanec kaže kako je, usprkos svemu, u posljednje vrijeme uočen izvjestan napredak u položaju hrvatske manjine u Vojvodini:
„Dakle, da u Vojvodini je bilo do nedavno velikih problema, ali da ih ima sve manje, da se, naravno, svakim posjetom i premijera Sanadera Srbiji, i evo sada se očekuje da će u 11. mjesecu doći predsjednik Koštunica u Hrvatsku, dakle da se sa svakim bilateralnim i susretom i sporazumom, stvari poboljšavaju i na terenu.“
Konačno formiranje zajedničkog tijela, predviđenog Sporazumom o manjinama, ubrzalo bi rješavanje preostalih problema. Ivana Sučec - Trakoščanec očekuje da srbijanska policija i sudovi kazne počinitelje kaznenih i prekršajnih djela sa etničkim predznakom:
„Da je to obični kriminal ili, kako ga još zovemo, terorizam, dakle, to trebaju rješavati organi gonjenja države u kojoj Hrvati jesu. Bez obzira bilo to u Srbiji ili bilo kojoj drugoj. Dakle, to mora rješavati srpska policija i srpsko pravosuđe. Ne vidim uopće da je to drugačije moguće riješiti.“
Primjedbe navedene u Deklaraciji izazivaju zabrinutost, upozorava član Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Hrvatske Mato Arlović:
„Tim više što pripadnici ove nacionalne manjine, zapravo, dižu na političku razinu, na višu razinu, pojedina pitanja - od povrede konkretnog prava vezanog za njihovu zaštitu, do pitanja regulacije i omogućivanja nekih prava koja su se, između ostalog, naznačila u Sporazumu o nacionalnim manjinama između dviju država. U konkretnom slučaju, ja osobno mislim, da ovo nije samo i zbog važenja ovog sporazuma, nije samo unutrašnja stvar susjedne države, nego da ima i svoju međudržavnu dimenziju.“
Predsjednik saborskog Odbora za ljudska i manjinska prava Furio Radin kazao je kako probleme vojvođanskih Hrvata zna dosta dobro, ali ne u detalje:
„Znam da već duže vrijeme ne izražavaju nezadovoljstvo. Detalje ovoga što se sada dešava ne poznajem, ali mogu reći samo ono, što bih rekao za bilo koju manjinu, koja izražava pa čak i na takav način probleme, da većina mora biti osjetljiva prema pravima nacionalnih manjina i da način kako se odnosi prema manjinama govori zapravo o većini.“
Predsjednik oporbene Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić podsjetio je da nema normalizacije odnosa na prostoru eks Jugoslavije bez pune zaštite manjina:
„Nemam nikakvih dvojbi da je Hrvatska uznapredovala u pravima i realizaciji prava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj na jednoj visokoj evropskoj razini i da zapravo malo toga još treba učiniti da se može reći da je ta nacionalna manjina u potpunosti zaštićena i da ima sva svoja manjinska nacionalna prava. Kada je u pitanju hrvatska nacionalna manjina u Vojvodini, onda se to, nažalost, ne može reći. Kao što se ne može reći da se hrvatska Vlada ili bilo koja vlada do sada na adekvatan način interesirala za probleme Hrvata u Vojvodini i da je očito da naša politika nema taj potrebni senzibilitet za zauzimanje, za realizaciju manjinskih hrvatskih prava u Vojvodini, odnosno Srbiji i Crnoj Gori.“
Potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i jedan od tri zastupnika srpske manjine Milorad Pupovac nije želio komentirati Deklaraciju, dok ne sazna činjenice:
„Mogu samo kazati da bih volio da to nije istina, jer bi bilo lakše ispraviti pogrešku Demokratskog saveza Hrvata, nego ovoga što se navodi kao činjenice, ali ne mogu za sada dalje komentirati.“
