Dostupni linkovi

logo-print

Zdravo komšija


* * * * *

Komisija za izbjeglice i raseljene osobe BiH je u Sarajevu razmatrala izvještaj Fonda za povratak u pogledu upravljanja sredstvima i finansijskog realiziranja odobrenih projekata rekonstrukcije i povratka. Predsjednik Komisije Ivica Marinović:

„Možemo konstatirati da se Sporazum o udruživanju sredstava za 2005. godinu u potpunosti provodi i da sada imamo punjenje fonda čak i iznad očekivanja. Ali to ne znači da ne mogu nastupiti problemi. Međutim, te probleme pokušavamo spriječiti, jer znamo da treba da dođe do promjene pozicije unutar proračuna Ministarstva u Vladi Republike Srpske. Nadamo se da će ministar Samardžić ishoditi raspravu na Skupštini Republike Srpske i da će ishoditi tu relokaciju sredstava, kako bi bio u mogućnosti u potpunosti servisirati svoje obveze prema Fondu.“

Komisija je razmatrala i dva projekta koji se trenutno izvode – projekt Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice koji se realizira u 30 općina u Bosni i Hercegovini, u iznosu od 10 miliona i 135.000 konvertibilnih maraka, i projekt Sutra II, koji se provodi u 12 općina, u iznosu od 16 miliona maraka. Pomoćnik ministra Mujo Jejina tim povodom kaže:

„Sve u svemu, zadovoljni smo implementacijom projekata. Ono što posebno trebamo naglasiti jeste da su već izgradnje stambenih jedinica počele u određenom broju općina. Ovih dana očekujemo završetak procesa i u ostalim općinama. Početkom oktobra se planira i završetak stambenih jedinica.“

Marinović je najavio da će krajem ove godine započeti realizacija dva projekta:

„To je projekt Razvojne banke Vijeća Evrope, za kojeg su date potrebne suglasnosti entitetskih vlada i Vijeća ministara BiH. Također planiramo započeti projekt OPEC fonda. S tim što tu postoji jedna mala smetnja. Vijeće ministara i Vlada Federacije su prihvatili taj projekt, međutim još nije došlo očitovanje od Vlade Republike Srpske.“

* * * * *

U mjesnu zajednicu Doljani, opština Jablanica, vratilo se 80 posto prijeratnih stanovnika. Uskoro bi mogli dobiti društveni dom u kojem bi se nalazile škola i ambulanta.

Polovinu potrebnog novca, od ukupno 400.000 maraka, obezbijediće Vlada federacije, odnosno Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe. Resorni ministar Edin Mušić kaže:

„Radi se o društvenom domu koji je u povratničkoj mjesnoj zajednici Doljani već duže vrijeme aktuelan. Pokušali smo da jednim zajedničkim radom iznađemo model kako da u skoro vrijeme isfinansiramo taj projekat.“

Načelnik Opštine Salem Dedić:

„Nije bilo nikakve dileme da Mjesna zajednica Doljani dobije rekonstruirani dom koji je imala i prije. A Općina Jablanica se obavezala da uradi određene radove u vrijednosti od približno 100.000 KM. Uklonili smo ruševine i već smo potpisali ugovor sa projektantskim biroom da se uradi projekt društvenog doma Doljani.“

Povratnik Husein Rizvić:

„To je za nas velika stvar. Rekli su da će tu biti četverorazredna škola i ambulanta i još neki sadžaji. Mala djeca neće morati više putovati autobusima zimi, kada je veliki snijeg, kada su veliki odroni na putu i kiše, niti će ljudi, zbog nekih sitnih zdravstvenih intervencija, morati putovati u Jablanicu.“

* * * * *

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH odgodio je raspravu i izjašnjavanje o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Resorni ministar Ramiz Mehmedagić je izjavio tim povodom kako je prihvatio prijedlog Stranke demokratske akcije da se rasprava odgodi za deset dana jer će otprilike u tom vremenskom roku pred poslanicima biti i izmjene Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, a za koje nije podnesen zahtjev za povrat. O razlozima, ministar Mehmedagić takođe kaže:

„Iz prostog razloga što će poslanici već na 21. sjednici raspravljati o dopuni Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Ta dva zakona imaju određenih dodirnih tačaka. Mislim da je zbog poslanika korektno da se izjašnjavaju o jednom i o drugom zakonu upravo kao o jednoj cjelini. Ni zbog čega drugog. Mislim da su svi uslovi sazreli da se Zakon o prodaji stanova donese, ali isto tako da se Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova za koje nije podnesen zahtjev za povrat može izvršiti određena kompenzacija vakufu legatu u zadužbini, što je bio osnovni razlog što ovaj zakon do sada nije bio donesen.“

Izmjene Zakona o prodaji stanova najviše čekaju nosioci stanarskog prava u nacionaliziranim stanovima. Oko 250 njih mirno je protestiralo ispred zgrade Parlamenta, želeći da im zakonske izmjene omoguće otkup nacionaliziranih stanova u kojima žive:

„Mi već godinama živimo u svojim stanovima kao u čekaonicama. Sedam godina čekamo da se riješi naš problem. Konačno je na dnevni red Parlamenta došao prijedlog izmjene člana 47. Zakona, čime bi nam se omogućilo pravo otkupa nacionaliziranih stanova u kojima živimo. Nadamo se da ćemo poslije ovoliko čekanja uspjeti da riješimo ovaj problem i da će i Parlament da usvoji izmjenu Zakona, što će nas izjednačiti sa svim ostalim građanima u Bosni i Hercegovini. Zašto smo se okupili? Nije nam namjera da pravimo gužvu u gradu, da blokiramo saobraćaj. Namjera nam je samo da brojem još jedanput pokažemo koliki broj ljudi je pogođen ovim problemom i koliki broj građana željno čeka da zastupnici koji sjede u parlamentu i odlučuju u njihovo ime, konačno donesu pravu odluku. Mi sebi ne možemo dopustiti da ostanemo na ulici, da budemo socijalni slučajevi, ovoliko godina poslije završetka rata. Smatramo da je pravda na našoj strani i da je za ovo što nam se događa kriva politika koja jednostavno neće da sluša svoje građane. Dovodi nas u situaciju da moramo, na žalost, evo na ulici da tražimo rješenje problema koji je već davno trebao da bude riješen kroz sistem unutar države.“

„Čekam evo već deset godina, ali džaba. Predala sam sve dokumente, ali nikakvog odgovora nikad nije bilo. Čekaj, magarče, dok trava naraste. Ja para nemam. Pa šta mi Bog dragi da.“

„Ja tražim samo svoje. Meni tuđe ne treba. Ja hoću svoj stan i zdravo.“

„Ja očekujem da će se ovo sad konačno usvojiti. Da ovi obični ljudi riješe svoje stambeno pitanje. Da to ne izgube sada, poslije toliko godina održavana tih stanova, kirije…To je zgrada stara preko 100 godina, to je trebalo održavati.“

„Sada, kada treba otkupiti stanove, ne možemo ih otkupiti jer to nisu naši stanovi. A nemamo svoju kuću. Doslovce smo na ulici. A kome za to ,zahvaliti‘? Pa državi. U ovom trenutku u državi ima najmanje pet štrajkova. Svako nešto traži, svako štrajkuje, protestuje, a problemi se ne rješavaju.“

„U tim stanovima živimo već dugo godina, ali ne možemo da ih otkupimo. Stavljeni smo u potpuno neravnopravan položaj sa ostalim nosiocima stanarskih prava. Mi ustvari samo tražimo da nam se to pravo ostvari. Međutim, već deset godina je to jedna konfuzija, razna obećanja, razne vrste prijedloga zakona koji nikad nisu usvojeni… To je čisto kupovanje vremena. Odustajanja nema, mi ćemo biti uporni u traženju tog našeg prava sve dok ga ne ostvarimo.“

„Moja obitelj živi preko 70 godina u tom stanu. Očekujem, što bi bilo sasvim normalno, da nam dozvole otkup tih stanova.“

„Kažu – Republika Srpska. I to je smiješno. Mi smo Bosna i Hercegovina. Oni su otkupili svoje stanove. Kakva smo mi onda država? Kakva je to država? Pola države može, pola države ne može.“

„Ima puno ljudi koji se nadaju. I ja se naravno nadam. Da se ne nadam ne bih ovdje bila. Ali, čisto sumnjam jer se to rješava na jednom nivou gdje se teško šta riješi u korist građana.“

* * * * *

U ponedjeljak, 12. septembra, na području Federacije BiH počinje verifikacija stare devizne štednje, koja će trajati do kraja godine. Isti proces već je počeo u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko, gdje će trajati do 10. novembra.

Konzularna odjeljenja bosanskohercegovačkih ambasada primaće zahtjeve za verifikaciju stare devizne štednje. Za Srbiju i Crnu Goru to je već potvrđeno iz Mreže humanitarnih pravnih kancelarija. Povodom informacija da Nova ljubljanska banka preuzima kontrolni paket dionica Tuzlanske banke, reagovale su štediše.

Udruženja za povrat devizne štednje građana u Bosni i Hercegovini i dijaspori protive se da Nova ljubljanska banka preuzme Tuzlansku banku jer, kako kaže predsjednik Skupštine tog udruženja Ale Lizalović, tako namjeravaju kroz širom otvorena vrata ući na bankarsko tržište u BiH. Ovo udruženje, kaže Lizalović, nije saglasno da Nova ljubljanska banka kupi Tuzlansku banku jer za sad nema uvjeravanja da će preuzeti obaveze koje je ima Tuzlanska banka, odnosno bivša Privredna banka prema tim štedišama.

* * * * *

Oko 70 stambenih jedinica u Mostaru će biti obnovljeno u naredna dva mjesta u okviru projekta Sutra II, koji UNDP (Agencija Ujedinjenih nacija za razvoj) provodi zajedno sa lokalnim vlastima. Franjo Bošković jedan od voditelja projekta:

„Isključivo se radi o obnovi stambenih jedinica povratnika, dakle obitelji koje se vraćaju u svoje porušene domove. Mi pratimo taj povratak koji je veoma bitan u svemu tome i od toga zavisi realizacija i uspjeh u provođenju ovog programa. Uvjereni smo, nakon svega ovoga što smo uradili, da će se povratak desiti u stopostotnom iznosu.“

Mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić navodi da je samo za program Sutra stiglo više od 700 prijava, što najbolje govori o tome kako su stambene jedinice u Mostaru još uvijek u velikom broju oštećene, odnosno neuslovne za stanovanje. Donatora je, međutim, sve manje:

„Što se tiče donatora, moram reći da ih je u zadnje vrijeme vrlo malo kad je obnova u pitanju. Ne javljaju se i mi nemamo u zadnje vrijeme partnere, izuzev Vlade Federacije i institucija na državnoj razini i iz Republike Srpske. Sve ostalo su još uvijek samo neki pregovori, bez bilo kakvih naznaka da bi se moglo preći na realizaciju bilo kojeg projekta sa pojedinim vladama i tako dalje.“

* * * * *

Predsjednik potkomisije Komisije za ljudska prava Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Tihomir Gligorić rekao je da oko 60. 000 državljana Bosne i Hercegovine ne može da ostvari radna i ostala građanska prava u Hrvatskoj.

Gligorić je, poslije saslušanja članova Udruženja građana otpuštenih radnika iz Hrvatske UGOR, rekao novinarima da će potkomisija predložiti Parlamentu BiH da donese zaključke na osnovu kojih će Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara moći preduzeti konkretne poteze prema Hrvatskoj.

* * * * *

Predsjednik Regionalnog udruženja izbjeglih i raseljenih lica Bijeljine, Ugljevika, Lopara i Janje Veljko Stevanović najavio je da će izbjegla i raseljena lica protestovati ispred zgrade Vlade Republike Srpske, ukoliko resorno Ministarstvo za mjesec dana ne formira pravni tim koji će se baviti tužbama koje su podnesene protiv Federacije BiH u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

„Došli smo u situaciju da nemamo pravnika i advokata koji bi na stručan način popunio aplikacije i predstavke u vezi sa 455 podnesenih tužbi za nadoknadu ratom uništene i oštećene imovine u Federaciji BiH, koja je procijenjena na oko 50 miliona konvertibilnih maraka.“

* * * * *

Nevladina organizacija „Mirna luka“ iz Banjaluke započela je još 2000. godine, na inicijativu Njemačkog katoličkog mirovnog pokreta „Pax Christi“ projekat „Zdravo, komšija“, koji je i danas aktuelan, s namjerom da se i dalje širi. O tom projektu, ali i drugim aktivnostima „Mirne luke“, govori Ajša Bavačić:

"Osnovni cilj osnivanja Udruženja građana 'Mirna luka', bilo je pomirenje. Znači, rad na zbližavanju i uspostavljanju što boljih i kvalitetnijih odnosa među ljudima različitih nacionalnosti u našem gradu. Mi smo svojim sastavom – sastavom zaposlenih, volontera, honorarnih saradnika – htjeli dati primjer da je zajednički suživot ljudi na ovim prostorima moguć. I mislim da je ustvari baš taj multietnički sastav ljudi koji rade direktno na terenu, naš imidž. To je nešto što je znak naše organizacije i mislim da smo zaista uspjeli to na pravi način pokazati. Ali još uvijek, nažalost, postoje predrasude, postoje različita shvatanja ljudi o nacionalnosti i o svemu, i zaista nije uvijek lako izaći na kraj sa takvim problemima. Ali, znači, uz dobru volju i uz trud, mi smo to uspjeli, tako da je naš rad zaista pokazao da je to moguće.

RSE: Pretpostavljam da i vi, kao i ostale nevladine organizacije, radite kroz neke projekte. Možete li izdvojiti najznačajnije?

BAVAČIĆ: Svakako najznačajniji projekat je projekat „Zdravo, komšija“ koji se realizuje još od 2.000. godine. On se realizuje u jednom dijelu grada Banjaluke, to je dio koji se zove Mejdan ili Obilićevo. U okviru tog projekta se provode radionice, kreativne i psihološke, sa muškarcima i sa ženama. To su uglavnom stariji ljudi koji su na marginama društvenog života i koji tu dolaze, druže se, razgovaraju, razmjenjuju i iskustva i one neke bolne uspomene i sve ostalo. Tako da je to zaista najznačajniji naš projekat. On se realizuje u saradnji sa još dvije organizacije, to je Klub 15-100 i Merhametova Javna kuhinja i Klub.

RSE: Projekat lijepo zvuči. Nadam se da je i u stvarnosti realizovan osnovni smisao.

BAVAČIĆ: Sigurno jeste. Evo već se u Banjaluci dosta zna za taj projekat. Vrlo često su naše aktivnosti u okviru tog projekta medijski popraćene. Tako da mislim da je to zaista uspješno.

RSE: Koliko su inače povratnici, ljudi koji se vraćaju u svoj grad, u svoj dom, kategorija ljudi koja vas zanima?

BAVAČIĆ: „Pax Christi“ je stavio akcenat uglavnom na rad s povratnicima i sa jednom grupom koja je bila ovdje od 1995. godine, a to su takozvani „floteri“. Dobar dio našeg rada je bio i dan danas jeste koncentrisan na rad s povratnicima. Cilj nam je, znači, pomoći tim ljudima da se što bolje integrišu u sredinu u kojoj su ranije živjeli, ali koja je, nažalost, sticajem okolnosti, sada malo drugačija nego što je nekada bila. Projekata ima puno, vrlo često su to projekti koji obuhvataju konkretno humaitarnu pomoć porodicama i povratnika i izbjeglica u našem gradu. To obuhvata i onu prvu pomoć ljudima da se snađu i počnu živjeti nekakav normalan i sređen život.

RSE: Ako ništa drugo, da se nekom obrate barem za savjet, pa ćete ih uputiti na pravu adresu.

BAVAČIĆ: Naravno. Mi za tu svrhu imamo i savjetodavni ured. Dva puta sedmično ljudi mogu doći u našu kancelariju. Tu ih upućujemo na koji način mogu ostvariti neka svoja prava – na penziju, socijalnu pomoć ili bilo šta drugo.

RSE: Na kojoj adresi se nalazite?

BAVAČIĆ: Udruženje građana „Mirna luka“ ima kancelariju u Ulici Skendera Kulenovića broj 33. Broj telefona je 466 636.

* * * * *

Zanimljivu povratničku priču zabilježio Alija Behram:

Na kamenitom platou na tromeđi Stoca, Ljubinja i Čapljine, gdje se proteže nevidljiva a u životu sve prisutna entitetska granica, starica Mitra živi svoje tegobne povratničke dane. Prevalila je 80 ljeta, ali još bodra i okretna uspijeva da nosi svekoliki teret godina i obaveza. U selu živi potpuno sama. Kilometrima unaokolo, na suncem i ratom sprženoj zemlji, život je potpuno zamro. Prođu mjeseci u kojima Mitra ne čuje ljudski glas.

„Zimi je najteže“, kaže starica, dok priča kako je jedva preživjela napad Vukova:

„Dvadeset i pet ih se skupilo, viju oko mene. Kerove imam dobre, uplašila sam se da mi kerove ne pokolju.“

Rat je pomjerio mnoge porodice, pa se i Mitra morala povremeno seliti kod rodbine u Ljubinje. Muž joj je odavno umro, djece nisu imali, ali čim je oružje zaćutalo, vratila se kući, uprkos saznanju da će živjeti potpuno sama. Kada je pod strehom oronule kuće vidjela lastino gnijezdo, shvatila je da nije pogriješila:

„Vukla me želja da idem svojoj kući, odakle je moj čovjek iznesen. Kakva je god, moja je. Imam želju da u njoj živim, do kraja života.“

Mitra Janjić poraduje se rijetko. Tek kad joj svrate čobani iz pravca Stoca ili Ljubinja, kada začuje lavež pasa, ona izlazi pred kuću kako bi namjernike upozorila da su svuda unaokolo još uvijek rasuta minska polja. Pa govori i o vlastitom iskustvu sa minama.

„Evo pogledaj šta mi je od mine ostalo.“

Oronula kuća Mitre Janjić, smještena na međuentitetskoj liniji između Stoca i Ljubinja, još čeka majstore. Dugo iza rata, javili su joj da je i ona dobitnik donacije i da će uslijediti rekonstrukcija njenog doma. Javljali se donatori iz Ljubinja, iz Republike Srpske, pa slagali. Slične poruke dolazile su iz Stoca koji pripada Federaciji, pa i oni omanuli:

„Tu pomoć što su mi rekli da će doći, neko je potrošio. Da Bog da mu na dušu bilo.“

Dok živi okružena samoćom i minskim poljima, Mitra sanja komšije koji teško da će više ikada doći u ovu pustaru. Majstorima i opravci kuće, više se i ne nada. Njene želje su više nego skromne:

„Da mi hoće dati bar neki akumulator, da imam jednu sijalicu da svijetli, da nisam jadna u mraku. Nemam lampe, nemam je gdje kupiti, nemam gasa, nemam ga gdje kupiti. Najviše živim u mraku.“

* * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG