Dostupni linkovi

Ima li jedinstvenog spoljnopolitičkog stava?


Spoljnopolitički odbor Skupštine Srbije razmatraće koliko su predstavnici SiCG na Generalnoj skupštini UN jedinstveno nastupali u predstavljanju državnih prioriteta. Ovo je najavila predsednik Odbora Gordana Čomić. Različite poruke iz Beograda neće biti ni ovog puta novost za predstavnike međunarodne zajednice, podvukla je Gordana Čomić, inače funkcioner stranke srpskog predsednika Borisa Tadića:

“..jer se to dosta često dešavalo. Ali mi u Odboru Narodne skupštine za inostrane poslove smataramo da se mogu usaglasiti prioriteti i da se mora, ako ništa drugo, na osnovu zdravog razuma videti da je traženje podrške u Skupštini za status Kosova i Metohije za primenu pravde i prava pri rešavanju tog pitanja povezano sa onim o čemu govori ministar spoljnih poslova Crne Gore i sa funkcionisanjem Državne zajednice. Onda samo još malo dobre volje političke i malo zdravog razuma i moguće je da nastup naše delegacije bude po dobru zapamćen među građankama i građanima i Srbije i Crne Gore.”

U Demokratskoj stranci Srbije, partiji srpskog premijera Vojislava Koštunice, ne veruju da nastup crnogorskih predstavnika može pogoršati šanse Beograda da kao svoj prioritetni problem uspešno naznači kosovsko pitanje. Portparol DSS-a Andreja Mladenović:

“Ja ne mislim da takav nastup predstavnika Crne Gore može da remeti uopšte nastup predstavnika državne zajednice. Vi znate da je u izlaganju predsednika Skupštine Državne zajednice, gospodina Šamija, osnovni i glavni deo izlaganja bio vezan za Kosovo i Metohiju i to je nešto što jeste prioritet, a gospodin Vlahović će verovatno u svom delu kontakata, ne samog izlaganja, sa međunarodnim zvaničnicima izneti i neke stavove Crne Gore.”

Izjava Miodraga Vlahovića samo je najnoviji primer da državna zajednica nema kapacitet da pred međunarnim faktorima nastupa kao neko ko može da predstavi zajedničke interese. Takav komentar za naš program iznosi dugogodišnji diplomata Dušan Lazić:

“Neke neposredne, neke negativne posledice, sada na zasedanju Ujedinjenih nacija možda neće ni imati. Međutim, to pokazuje da državna zajednica, odnosno razni centri moći u okviru Državne zajednice, neprekino šalju različite poruke međunarodnoj zajednici koje nisu uzajamno saglasne, a često su i dijametralno suprotne. Već to samo po sebi pokazuje da je nas teško tretirati kao jedan jedinstveni međunarodni subjekt, već kao jednu državnu zajednicu u kojoj ne postoji mogućnost da se dogovori ni o najosnovnijim stavovima koji se tiču opstanka te zajednice, njene perspektive. Znači da se naša zemlja sve manje tretira kao jedan jedistven subjekt međunarodnih odnosa koji zna šta hoće.”
XS
SM
MD
LG