Dostupni linkovi

logo-print

Narod se slaže, samo političari...


U sklopu Projekta rekonstrukcije i sanacije stambenih zgrada i pripadajuće infrastrukture, u Stocu su uručeni ključevi od 19 obnovljenih stanova u dvije stambene zgrade nositeljima stanarskih prava sa statusom raseljenih osoba.

Među njima su i Muhamed Teparić i Luka Budimlić, koji tako nakon 13 godina imaju šansu da ponovo nastave život u svom gradu:

«Strašno smo uzbuđeni zbog ovog svega. Ja sam izbjeglica. Radostan sam.»

«Živio sam u Ljubinju. Vjerovatno se vraćam. Sad gore pomalo radim, pa nisam siguran. Ali stan neću mijenjati, niti prodavati.»

Oni naglašavaju da i pored povremenih problema, Stočani žele i dalje živjeti zajedno:

«Ja ne vidim nikakve razlike. Možda je ima, ali ja je ne primjećujem. Možda je ne želim primijetiti.»

«Narod se slaže, nema nikakvih problema. Jedino možda političari nešto rade.»

Za rekonstrukciju tih objekata Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica osiguralo je oko 550.000 konvertibilnih maraka, a Općina Stolac je pripremila projektnu dokumentaciju, osigurala sredstva i izvršila priključenje objekata na vodovodnu, Elektro i PTT mrežu.

Cilj Projekta je snažna podrška Programu provedbe imovinskih zakona, odnosno Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma u Stocu, gradu u kojem je ostvaren najkvalitetniji povratak u Bosnu i Hercegovinu.

«Federalna vlada je prisutna u Stocu već duže vrijeme i snažno podržava povratak raseljenih osoba», kazao je federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić, te dodao da je Stolac najsvjetliji primjer povratka u Bosnu i Hercegovinu.

Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH i dalje će biti prisutno u Stocu, te je već isporučilo materijal za 11 obitelji koje imaju individualne stambene objekte, istaknuo je Mušić, koji je izrazio mišljenje da Stolac treba iz faze rekonstrukcije krenuti u fazu razvoja.

Načelnik stolačke Općine Stjepan Bošković kazao je da će se i dalje ulagati u obnovu, te da je ovo veliki čin za Stolac koji se obnovom vraća u onaj ambijent u kojem i treba biti:

«Mi ćemo sve uraditi da ti ljudi nađu prostora u Stocu za život i rad. Ono što će Stolac uraditi u narednom periodu, kandidirat će projekte kroz koje ćemo dobivati radna mjesta.»

* * * * *

Institucija ombudsmena Republike Srpske primila je u prvih pet mjeseci ove godine od građana tog entiteta ukupno 2.054 žalbe koje se, između ostalog, odnose na rad pravosuđa i povrede ljudskih prava iz oblasti radno - pravnih odnosa, izjavila je ombudsmen Republike Srpske Nada Grahovac.

Grahovac je na konferenciji za novinare u Banjaluci navela da je od početka rada ova institucija zaprimila ukupno 18.000 žalbi, od čega je više od 70 odsto slučajeva, uz posredovanje ombudsmena, riješeno medijacijom i bez sudskih sporova, što samo po sebi, kako je istakla, govori kolika je opravdanost postojanja ove institucije u Republici Srpskoj.

Ona je istakla da broj žalbi, koje građani Republike Srpske upućuju Instituciji ombudsmena Republike Srpske svakim danom raste, zbog čega su predstavnici institucije obišli nadležne lokalne i republičke institucije vlasti i sudova u Republici Srpskoj, kako bi im ukazali na slučajeve na koje se konkretno građani žale:

«Tako da više pod rednim brojem jedan nisu imovinska prava, sada je to problem pravosuđa. Na drugom mjestu su radna prava i, nažalost, tu je najveći pritisak građana. Žalbe građana su opravdane. A s druge strane, razlozi zbog kojih sudovi rade tako su takođe opravdani. Iz tog razloga, mi smo ostvarili kontakt s ministrom pravosuđa. Pokušaćemo stupiti u kontakt sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem, da vidimo kako prevazići nastalu situaciju.»

Kada je riječ o sporosti rada sudova, na koje se građani Republike Srpske uglavnom žale, Grahovac je rekla da je to rezultat nedostatka novca da se zaposli veći broj sudija, napominjući da bi manje sredstava trebalo da se izdvoji za zapošljavanje nedostajućeg broja sudija, nego za isplatu štete koja se vodi u postupcima.

* * * * *

Federalni ombudsmeni u svom izvještaju uočili su slabosti, ne samo u provođenju, nego i u donošenju zakona. Govori jedan od tri federalna ombudsmena Branka Raguz:

«Prije svega, procedura donošenja zakona u Federaciji, kao uostalom i u Bosni i Hercegovini, vrlo je složena i spora. Naime, kako i sami znate, postoji nekoliko razina vlasti koje su nadležne za zakonodavstvo, počevši od Parlamenta Bosne i Hercegovine, entitetskih parlamenata, deset kantonalnih skupština, općinskih, OHR-a, Distrikta Brčko i, ako se tome još doda da se preko vladinih struktura donose razni podzakonski akti, onda nije teško zaključiti da mi imamo zapravo jednu mrežu zakona koja meni najviše liči na jedno zamršeno klupko i svakako da to predstavlja problem u smislu i primjene i djelovanja u skladu s njima. Dodatnu zabrinutost stvara način na koji se zakoni izrađuju i usvajaju, a to je prije svega izuzetno mali stupanj transparentnosti ili učešća javnosti u procesu izrade zakona, zatim nerijetko i nedovoljno sagledavanje zakonodavca, te da li su osigurani mehanizmi i novčana sredstva kako bi se određeni zakoni uopće i mogli primijeniti. A da ne govorim o neusklađenosti s međunarodnim standardima, a posebno sa Evropskom konvencijom, što je ustavna obaveza Bosne i Hercegovine, razne praznine i tako dalje. Stoga, imamo činjenicu da je zakon izvor masovnog kršenja ljudskih prava, da se zakon ili njegove pojedine odredbe uopće i ne sprovode, što stvara veliko nepovjerenje i nezadovoljstvo građana prema organima vlasti.»

* * * * *

Članovi Udruženja građana «Dom», koje okuplja nosioce stanarskih prava u nacionalizovanim stanovima, okupili su se pred zgradom Vlade Federacije BiH u Sarajevu, tražeći da im se omogući otkup stanova u kojim žive godinama. Razloge za ovakav način izražavanja protesta objašnjava predsjednik Udruženja Mladen Bevanda:

«Mi već sedam godina čekamo da se riješi ovaj problem. Sedam godina strpljivo pišemo, komuniciramo i sa Vladom i sa parlamentarnim strankama. Sedam godina živimo u svojim stanovima kao u čekaonicama. Mislimo da je krajnje vrijeme da to prestane. Nismo htjeli da izađemo na ulice, jer mislimo da ulica nije ni mjesto, ni način kako se rješavaju problemi u državi, pogotovo u državi koja ima ovakve probleme koje ima. Međutim, Vlada svojim postupcima, ignoriranjem, socijalnom neosjetljivošću, nas jednostavno tjera da izađemo na ulice, odnosno natjerala nas je da uradimo ovo što smo uradili. Mislimo da Vlada treba konačno da vidi obim problema koji stvara svojim nečinjenjem prave stvari, jer svi ostali stanari, u Republici Srpskoj, Distriktu Brčko i u Federaciji, znači nosioci stanarskog prava, ostvarili su svoje pravo na otkup stanova. Samo mi u Federaciji nismo ostvarili pravo na privatizaciju. Zakon u Federaciji se zove Zakon o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Mislimo da više nema mjesta čekanju i mi razumijemo da je problem kompleksan, međutim mi ne spadamo pod restituciju. Stanarsko pravo je odlukama Ustavnog suda priznato kao pravo na dom i kao imovinsko pravo. Kad kažem po ustavu, mislim po ustavu u smislu Evropske konvencije o ljudskim pravima. Vlada nema obavezu da izvrši restituciju. To je jasna poruka Vijeća za implementaciju mira. Međutim, političke stranke su davale obećanja i one sada, bez obzira na štetu koju će učiniti, jednostavno nastoje da nas izbace iz stanova, jer to su svi stanovi u urbanoj zoni. Jedino što mi vidimo, to su neki lični interesi. Popljačkali su sve, ostalo je još samo da se otmu i naši stanovi. Prava, tačna cifra ne postoji, niko je nema. Mi baratamo ciframa između 15.000 i 18.000 u Federaciji BiH. S druge strane, bivši vlasnici, tako da ih nazovem, odnosno nasljednici, oni barataju cifrom od oko 2.000 – 3.000. Počelo je od 1.800, pa došlo do te neke 2.000-3.000. Vlada barata cifrom od 5.000-5.500. Međutim, naše duboko ubjeđenje je da se cifra nalazi negdje između, znači između naše i vladine cifre. Ja sam duboko ubjeđen da je pravi podatak bliže našoj cifri nego vladinoj cifri. Mi od Vlade tražimo da radi svoj posao. Drugim riječima, prijedlog izmjene Zakona o otkupu stanova, gdje se briše član 147., to je član koji nam čini problem da privatiziramo svoje stanove. Tražimo da konačno dođe na dnevni red u Parlamentu i da Parlament usvoji tu izmjenu zakona i da nam se omogući jednako pravo kao svim ostalim nosiocima stanarskog prava, jer ovo je jedna država. Stvar je u tome da želimo da svojim odnosom ukažemo Vladi, i brojem, koliki problem čine.»

Na skupu je suprotne stavove zastupao Nasih Rašidagić, predsjednik Udruženja za zaštitu privatne imovine u BiH:

«Mi vidimo rješenje u zajedničkom naporu da se istraje u donošenju zakona o restituciji, jer ne mogu se prodavati stanovi izgrađeni privatnim sredstvima. Ovo mi liči na šumske zakone i balvan revoluciju. Mi smo nebrojeno puta pokušali stupiti u kontakt sa članovima Udruženja ,Dom‘, da zajednički prisilimo Vladu i Parlament da po hitnom postupku donese zakon o restituciji, poslije rješenja i u broju državnih stanova koji mogu biti zamjenski stanovi, a oni hoće na silu da ukinu član 147 i da kupe privatne stanove. I to bi bio presedan na evropskim prostorima. Jer svaka država koja je proizašla iz bivše Jugoslavije, donijela je zakon o restituciji, osim Bosne i Hercegovine. I samo ću još jednom ponoviti da, ovakvom metodom šumskog zakonodavstva i balvan revolucije, ne možemo ništa postići. Predlažemo da zajednički istrajemo u donošenju zakona o restituciji i da se onda nađe modus za 7.000 državnih stanova koji su sada na stand by, da se njima izvrši kompenzacija za stanove u restituciji.»

* * * * *

Savez udruženja izbjeglica i raseljenih lica očekuje da će do kraja godine, kroz razne projekte koji se odnose na rekonstrukciju kuća i poljoprivredni razvoj, na području sjeveroistoka Bosne i Hercegovine, donatori uložiti oko deset miliona konvertibilnih maraka. Ovo je istaknuto na okruglom stolu pod nazivom «Poboljšanje agrara udruženim finansijskim sredstvima na području regija Sjeveroistok i Posavina», održanom u Zvorniku.

«Želimo da kod donatora kandidujemo prostor sjeveroistoka BiH kao prioritetan, jer je na ovom području iskazana velika volja ljudi da se bave poljoprivrednom proizvodnjom», rekla je Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza, i istakla da svi drugi imaju više koristi od samih poljoprivrednih proizvođača, koji su potpuno nezaštićeni.

* * * * *

Na pitanja odgovaraju pravnici iz nevladine organizacije «Vaša prava», kancelarija Mostar, Amela Kuko, Adnan Juklo i Ahmet Salčin:

PITANJE: Stanovao sam u Živinicama i posjedovao stanarsko pravo, ali nisam ostvario pravo na povrat, jer sam kasno podnio zahtjev. Sada sam imao prilike pročitati ovo: «Delegati Doma naroda Federacije BiH usvojili su na vanrednoj sjednici Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova za koje nije podnesen zahtjev za povrat. Ovaj zakon donesen je u identičnom tekstu kao u Predstavničkom domu, što znači da stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja u Službenim novinama». Sada me zanima da li je to tačno i kome mogu da se obratim za povrat stana?

Odgovara pravnica Amela Kuko:

ODGOVOR: Prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, zahtjev za vraćanje stana morao se podnijeti do 4. jula1999. godine. Izuzetno, rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji nisu proglašeni napuštenim, stanove za koje je izvršena zamjena u periodu od 1. aprila 1992. godine do 7. februara 1998. godine, kao i stanove iz člana 83a, stav 4 Zakona o stambenim odnosima, je 4. oktobar 1999. godine. Ako nosilac stanarskog prava u gore navedenim rokovima nije podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed, prestaje mu stanarsko pravo.

Prema novom Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova (Službene Novine Federacije BiH br.28/05) propisano je da se stanovi, za koje nije podnešen zahtjev za povrat stana u zakonom predviđenom roku, vraćaju davaocu stana na korištenje, pod uslovom da su na području općine na čijoj se teritoriji nalaze takvi stanovi izvršena rješenja po svim zahtjevima za vraćanje u posjed stana. Izuzetno, ukoliko se stan koristi za alternativni smještaj, vraća se davaocu stana na korištenje po prestanku prava na alternativni smještaj, a najkasnije u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Izuzetno, ako je davalac stana na korištenje preduzeće koje je privatizirano ili je prestalo sa radom ili je brisano iz sudskog registra, takvim stanovima raspolaže općina na čijoj se teritoriji nalaze takvi stanovi.

Ovaj novi zakon se ne odnosi na Vaš slučaj, niti daje mogućnost novog roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana za koje nije podnešen zahtjev u ranije predviđenim rokovima. Jedino Vam preostaje mogućnost da se obratite firmi koja Vam je dala stan prije rata na korištenje i da vidite da li ima mogućnosti da Vam dodijeli stan, nakon što se stan vrati firmi odnosno davaocu stana na korištenje, a u skladu sa novim Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.

PITANJE: Stanovao sam u Ilijašu, u tadašnjoj ulici Bratstva i jedinstva. Zbog teške bolesti moje supruge nisam podnio zahtjev za povrat. Da li se sada mogu obratiti i kome? Naime, čuo sam ovdje u Švedskoj, gdje sada živim, da je došlo do izmjene zakona. Molim Vas da mi objasnite o čemu se radi?

Odgovara pravnik Adnan Juklo:

ODGOVOR: Kako u zakonskom roku niste podnijeli zahtjev za povrat stana, a to je bio 4. oktobra 1999. godine, izgubili ste pravo na povrat stana, jer se radi o strogo prekluzivnom zakonskom roku. Novim zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova (Službene novine Federacije BiH 28/05) precizirano je da se stanovi, za koje nije podnesen zahtjev za povrat stana, vraćaju davaocu stana na korištenje, a ukoliko je davaoc stana preduzeće koje je privatizirano, stanom raspolaže općina na čijoj se teritoriji stan nalazi. Istim zakonom je određen način i prioriteti prilikom ponovne dodjele takvih stanova, u kome se nigdje ne navodi da raniji nosioci stanarskog prava, koji nisu podnijeli zahtjev, imaju pravo na ponovno vraćanje stana.

PITANJE: Našu slušateljku iz Sarajeva zanimaju uslovi odlaska u penziju. I ona napominje kako je čula za zakonske izmjene koje će važiti do kraja ove godine. Zato pita: da li ona ima uslove za odlazak u penziju?

Odgovara pravnik Ahmet Salčin:

ODGOVOR: Iz Vašeg pitanja je vidljivo da imate 50 godina starosti, a 31 godinu radnog staža. Prema tome, u skladu sa članom 30. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH, ne ispunjavate uslove za starosnu penziju, jer osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža, odnosno kad navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine starosti.

Osiguranik može steći pravo na starosnu penziju i prije navršenih godina života propisanih u stavu 1. člana 137. istog zakona, odnosno u članu 30 istog zakona, kad navrši 55 godina života i 30 godina penzijskog staža (žena), odnosno 60 godina života i 35 godina penzijskog staža (muškarac), ali najduže do 31. decembra 2005. godine.

Prema tome, ni po ovom ne ispunjavate uslove za prijevremenu penziju.

PITANJE: Ova slušateljka je takođe pitala kako se u principu odlazi u penziju? Na lični zahtjev ili na osnovu obavještenja koje radnik dobije iz svoje firme?

ODGOVOR: Lice koje ispunjava uslove, može otići u penziju na lični zahtjev ili po službenoj dužnosti.

PITANJE: Možete li mi objasniti šta znači parnični postupak? Ja sam, naime, podnijela sudu zahtjev u kojem sam tražila da bespravni, privremeni korisnik mog stana nadoknadi učinjenu štetu (otuđivanje svih stvari i stvorena oštećenja u stanu). Dobila sam negativnu odluku i predloženo mi je da pokrenem parnični postupak. Zato me zanima šta to znači?

ODGOVOR: Vi ste, pogrešno, sudu podnijeli zahtjev, pa je vjerovatno sud na isti odgovorio negativno, odnosno uputio Vas da svoje pravo ostvarite pokretanjem parničnog postupka, dakle da tužbom pokrenete parnični postupak pred nadležnim sudom, kojom bi u tužbenom zahtjevu tražili da bespravni korisnik naknadi učinjenu štetu koja se odnosila na otuđivanje stvari i za pretrpljenu materijalnu štetu stvorenu oštećenjem predmetnog stana.

Vi biste, dakle, sami ili putem svog punomoćnika, tužbom pokrenuli parnični postupak pred nadležnim sudom, postavljajući određeni tužbeni zahtjev koji se, kao što sam naveo, odnosi na naknadu štete.

Pojmom građanski postupak označava se postupak kao pravna institucija, odnosno kao cjelovita metoda ostvarivanja sudske funkcije u građansko - pravnim sporovima. Taj građanski, odnosno parnični postupak, se odvija od svog početka do okončanja kroz niz stadija, a pokreće se tužbom.

Na vaša pitanja odgovarali su pravnici iz kancelarije «Vaša prava» u Mostaru, nevladine organizacije koja pruža građanima besplatnu pravnu pomoć u kancelarijama širom Bosne i Hercegovine. Broj telefona u Mostaru je 036 /557 370 I 557 371.

* * * * *

I na kraju, upoznajemo Aliju Bačićanina koji godinama život s porodicom provodi po kolektivnim izbjegličkim centrima. Živio je u Banjaluci, odakle je otišao u rodni Novi Pazar. Iz Novog Pazara ponovo stiže u Bosnu i Hercegovinu. Trenutno je s porodicom smješten u Salakovcu kod Mostara:

«Ja sam živio i radio u Banjaluci, radio sam u pivari. Oženio se, dobio djecu. Došlo je vrijeme rata. Napustio sam posao, ne radim od 1992. godine. Godine 1999. sam morao otići iz Banjaluke, došao sam u Novi Pazar, gdje sam rođen. Tu sam bio izbjeglica pet godina. Danas je šest godina otkako sam došao iz Novog Pazara, u ovom kampu sam od prvoga dana. Ne radim ništa, dobijemo nešto hrane i to je sve. Jedna mi je kćerka udata, ima dvije kćerkice, druga kćerka je sad završila školu, tekstilni tehničar, četvrta godina, đak generacije. Nema šanse da ide na fakultet jer nema mogućnosti. Nemam para da joj omogućim dalje školovanje. Nema šanse. I ovo dosadašnje sam jedva izgurao. Jedanaest godina sam izbjeglica, nisam osiguran, nikakvo osiguranje nemam. Ako se razbolim, neko mi da nekakve tablete, ali ostalo ne može. Ni ja, ni žena. Žena mi je obolila. Šta planiram? Ja bih planirao samo malo kućice. Dvije sobe da imamo ja i žena i bio bih najsretniji na svijetu. Neka bude šest sa šest, ali da je moje. I neki posao.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG