Dostupni linkovi

logo-print

Tu ću ostati da živim


Na sjednici državnog Povjerenstva za izbjeglice i raseljene osobe BiH, koja je održana u Mostaru, razmatrani su kvartalni izvještaji entitetskih ministarstava i Ministarstva Brčko Distrikta za raseljene osobe. Raspravljano je i o „Projektu 30 opština“, vrijednom 24 miliona maraka. Predsjednik Povjerenstva i zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Ivica Marinović je izjavio kako postoji niz problema u realizaciji tog projekta povratka.

Općine Istočni Drvar, Jezero i Istočni Mostar tek su, nakon pomoći državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, započele s njegovom realizacijom. Općine Visoko, Goražde, Rogatica, Ilidža, Bratunac, Doboj i Vlasenica planirale su okončanje aktivnost u okviru spomenutog projekta u listopadu i studenom, kada to nije preporučljivo zbog vremenskih uvjeta, tako da će Povjerenstvo od tih općina zatražiti pomijeranje rokova.

MARINOVIĆ: Primijećen je i problem kod odabira krajnjih korisnika. Neke općine imaju jednonacionalne sastave povjerenstava za realizaciju projekata. Primijećeno je da Hrvati u Banja Luci, zbog birokratskih malverzacija, ne mogu u potpunosti sudjelovati u projektu. Također, primijećeno je da i Srbi u Federaciji, kao i Bošnjaci u Podrinju imaju probleme oko ostvarivanja svojih prava na donacije.

* * * * *

U saradnji sa nevladinom organizacijom za pravnu pomoć, „Vaša Prava“, Odjel za ljudska prava Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini je prije nekoliko dana započeo kampanju pod nazivom „Vaša prava“, s ciljem da obezbijedi jasne i detaljne informacije o tome kako stanovnici Bosne i Hercegovine mogu ostvariti svoja prava. Kampanja pokriva sedam tematskih cjelina, vezanih za neke od najbitnijih potreba stanovnika Bosne i Hercegovine, kao što su:

• Pristup zdravstvenoj zaštiti u Federaciji BiH
• Pristup zdravstvenoj zaštiti u Republici Srpskoj
• Pristup pomoći za obnovu imovine
• Pristup struji, vodi, telefonu
• Informacije o ostavinskom postupku
• Informacije o prigovoru savjesti i služenju civilne službe
• Pristup informacijama na osnovu Zakonu o slobodi pristupa informacijama

Prilikom otpočinjanja kampanje, šef OSCE misije u BiH Daglas Davidson je, između ostalog, izjavio kako je „,mandat Misije OSCE-a u BiH, prema Dejtonskom ugovoru, za proteklih deset godina, bio promatranje situacije o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini.“

DAVIDSON: Danas u Bosni i Hercegovini postoji čitav niz institucija i nevladinih tijela koja se bave pitanjima ljudskih prava. Problem je u smanjenju jaza između građanina i vlade da bi se osiguralo da su postojeći mehanizmi zaštite učinkoviti i dostupni svima. U okviru toga, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini svoje napore usmjerava na konkretne aktivnosti kako bi osigurala da građani imaju mogućnost da doznaju, zahtijevaju i brane svoja prava.“

Kroz kampanju „Ostvarite svoja prava“, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, kao i bosanskohercegovačko udruženje za pružanje besplatne pravne pomoći, „Vaša Prava“, nadaju se da će pomoći građanima Bosne i Hercegovine da bolje razumiju koja su im socijalna prava na raspolaganju i kako ih oni mogu ostvariti.

Kampanja, koja uključuje cijelu državu, usmjerena je na podizanje svijesti, naročito povratnika u Bosnu i Hercegovinu, o tome kako ostvariti socijalna prava. Una Bejtović Mehmedović, predstavnik nevladine organizacije „Vaša prava“:

„Ono što je nama bilo najvažnije jeste pretočiti legislativu Bosne i Hercegovine, koja se često nalazi i na kantonalnom i na entitetskom, pa nekad i na državnom nivou, u brošure koje su i dopadljive na pogled, ali i sadržajne, konkretne, kratke i jasne za krajnjeg korisnika. Imajući to u vidu, nadam se da su naši pravnici uspjeli u tome i da su pružili tačnu i pravu informaciju u vezi sa ovih sedam tema.

RSE: O radu Udruženja takođe bilježimo:

BEJTOVIĆ-MEHMEDOVIĆ: Udruženje „Vaša prava“ je već više od sedam godina na različite načine bilo prisutno na području cijele Bosne i Hercegovine. Međutim, od 1. januara smo se zvanično pojavili u BiH kao domaće udruženje pod nazivom „Vaša prava“. To je samo bio nastavak mreže pružanja besplatne pravne pomoći koja je prije djelovala pod UNHCR-om, a koji je sada naš najveći donator. Što se tiče povjerenja građana, mislim da brojke govore same za sebe. Spomenuću da smo nedavno objavili godišnji izvještaj (ukoliko su kolege zainteresovane, mogu mi se obratiti). U tom godišnjem izvještaju, na tom malom prostoru, sažeto je sve ono što su „Vaša prava“ uradila konkretno u 2004. godini. Od toga bih izdvojila brojku od skoro 55.000 korisnika koje smo imali u prošloj godini, od čega se njih preko 34.000 obratilo za besplatnu pravnu pomoć prvi put. A za sve te korisnike smo poduzeli preko 77.000 pravnih akcija. Mi smo udruženje koje se bavi korisnicima koji nisu u prilici finansirati svoju pravnu pomoć, dakle riječ je o zaista najugroženijim kategorijama, od izbjeglica, povratnika, raseljenih lica do azilanata, žrtava trgovine ljudima, zatim djece bez roditelja, lokalno ugroženo stanovništvo, nezaposleni, penzioneri, dakle svi oni koji zaista nisu u prilici da dođu do pravne pomoći. I ono što je jako važno, naše informativne sesije se odvijaju na terenu, dakle u mjesnim zajednicama, u najudaljenijim krajevima, gdje naši pravnici i informativni službenici donose pravnu informaciju. Nekad možda nekome nije potrebno uraditi dopis, međutim potrebno im je da dobiju tačnu, preciznu i blagovremenu informaciju i to je ono u čemu je najveća vrijednost Udruženja „Vaša prava“.

Sedam brošura, koje nude odgovore na pitanja, moći će se dobiti u uredima OSCE-a i Centra za pravnu pomoć „Vaša prava“, te u drugim nevladinim organizacijama. One će također biti podijeljene i u udaljenim područjima BiH, putem 60 mobilnih timova Udruženja za besplatnu pravnu pomoć „Vaša prava“.

* * * * *

Radost se vratila u mostarsku ulicu Alekse Šantića broj 28. Zahvaljujući pomoći Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, te Gradskoj upravi, prijeratni stanari su nastavili svoj život tamo gdje je nekad nasilno prekinut. Naš reporter Tina Jelin:

Nakon 12 godina izbjegličkog statusa u vlastitom gradu, porodice iz Šantićeve 28 napokon su se vratile u svoje obnovljene domove. Obnovu, treće po redu, zgrade u ulici koja je tokom rata bila linija razgraničenja snaga Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane, pomoglo je Federalno ministarstvo, te Grad Mostar, obezbijedivši preko 414.000 konvertibilnih maraka.

U Šantićevu 28 vratili su se svi prijeratni stanari – Bošnjaci, Hrvati i Srbi. A kako su nam potvrdili, tu će i ostati:

„Ostajem. Ako Bog da zdravlja, tu ću ostati da živim. Konačno sam dočekala. Ko je god bio tu, vraća se. Živjela sam u maloj sobi, ali sam izdržala.“

Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica osiguralo je sredstva za rekonstrukciju objekta, Grad Mostar sredstva za projektnu dokumentaciju. Na svečanoj ceremoniji uručenja ključeva, Edin Mušić, federalni ministar za izbjegla i raseljena lica, posebno je naglasio:

„Jedan broj stanara, koji su ovdje prisutni, takođe su dali svoj izuzetan doprinos u lobiranju da se izgradnja ove zgrade novčano pomogne.“

Naime, upravo su stanari iz Šantićeve najzaslužniji za obnovu ove ulice. Nakon rata postojali su planovi da se zgrade sruše, te da se napravi prostor za zgrade federalnih institucija, ali i banaka i trgovinskih centara, bez rješenja statusa prijeratnih stanara. Dugo se špekuliralo o tome da li je plan zaista i postojao, međutim, to nam je potvrdila Silva Memić, predstavnica stanara Šantićeve ulice, koja je danas također dobila ključeve obnovljenog stana:

„Upravo sam ja, sa još dvojicom stanara Šantićeve, išla kod tadašnjeg predstavnika OHR-a da tražim da se spriječi rušenje ovih naših objekata. Tada sam bila gonjena po nekim medijima - ,Silva Memić buni stanare… To nije istina…‘. Međutim, ja sam imala te dokumente kući, tako da se nisam bojala ničega.“

Još mnogo zgrada u Mostaru čeka na obnovu – preko 250 stanova i preko 100 individualnih objekata. Iako obnova Šantićeve ulice ide presporo, život se polako ali sigurno vraća i u ovaj dio grada. Kako dodaje Memić, na dobrobit svih građana Mostara:

„Jedino obnovom Šantićeve ulice izbrisat će se ona nevidljiva crta podijeljenog Mostara i tek tada neće postojati ova i ona strana.“

* * * * *

„Caritas“ Švedske i Švicarske, te švedska agencija za razvoj SIDA, potpisali su ugovore za gradnju 19 kuća u povratničkim naseljima opštine Olovo. Ermina Žubi, predstavnik „Caritasa“, tim povodom ističe:

„,Caritas‘ je za ovu godinu dobio da radi 110 kuća na širem području Sarajeva, znači u samom gradus. A, raspisali smo i javni konkurs u općini Olovo i u općinama Sokolac, Fojnica i Kiseljak. Radi se o 110 kuća i 33 stana. Sad završavamo prvi krug; nadam se da će biti uspješan.“

U Opštini, koja je supotpisnik ugovora i koja je izradila prioritetnu listu, smatraju ovu pomoć veoma značajnom. Predsjednik Opštine Olovo Alija Abazović:

„Raduje činjenica da danas prisustvujemo činu potpisivanja 19 ugovora sa korisnicima donacije, odnosno tripartitnog ugovora na relaciji općina – ,Caritas‘ – sami korisnici. Radovanje zbog toga je više izraženo zbog fakta da se to dešava 13 godina otkako su ove porodice bez krova nad glavom. Ovom aktu su prethodile intenzivne dvomjesečne aktivnosti na pripremanju aplikacija, odnosno primanju aplikacija, na obradi primljenih podataka i konačno obilasku terena. Mišljenja sam da su prošle porodice kojima je u ovom trenutku pomoć najpotrebnija. Koristim priliku svakako da čestitam svima koji su potpisali ugovor i kojima je konačno pružena šansa da dobiju vlastiti stambeni objekat, a istovremeno se zahvaljujem ,Caritasu‘ kao donatoru.“

Referent za izbjegla i raseljena lica u Opštini, Senahid Ibrahimović:

„Porušenih kuća, koje bi se trebale obnoviti, u Olovu ima još oko 500, s tim što je onih koji su podnijeli zahtjev za povratak i onih koji su prioritetni što se tiče opštine Olovo, negdje oko 150 porodica. U narednom periodu od neke dvije godine smatramo da bismo mogli ovih 150 porodica vratiti na njihova ognjišta, odnosno obezbijediti im građevinski materijal za porušenu kuću.“

Korisnici su porodice koje su se vratile prije nekoliko godina i žive u neuslovnim, improvizovanim stambenim objektima. Neki od njih kažu:

„Vratio sam se u rodno selo prije dvije godine. Živim u improvizovanom objektu. Sad sam dobio od ,Caritasa‘ materijal da pravim kuću, zbog čega mi je mnogo drago.“

„Vratio sam se na svoje. Prvo sam sebi napravio malu primitivnu kućicu od svojih sredstava, na što sam svoja sredstva iscrpio, plus starost i sve skupa, ali sad mi donacija dograđuje.“

„Vratio sam se prije nešto više od dvije godine, u selo Radačiće. Danas smo potpisali ugovor sa donatorom ,Caritasa‘, kojem se zaista mnogo zahvaljujem. Uz podršku ljudi iz općine, mislim da će održivost našeg povratka uspjeti.“

* * * * *

Alma Čamdžić je predsjednica Udruženja građana ESPO, koje djeluje u Kladnju i Vlasenici:

RSE: Šta znači ova skraćenica?

ČAMDŽIĆ: Ekonomska, socijalna i pravna podrška, za povratnike i domicilno, socijalno ugroženo stanovništvo opština Vlasenica i Kladanj. Počeli smo sa radom 1999. godine. Od tada do danas smo realizovali niz projekata. Trenutno smo angažovani na projektu CARDS 2003, koji se odnosi na rekonstrukciju, odnosno obnovu kuća u sedam opština, uključujući Vlasenicu. Projekat je počeo u decembru. CARDS 2003 je projekt koji ustvari realizuje Mercy Corps u saradnji sa opštinama. Opštine uključene u ovaj projekt su opštine Zvornik, Bratunac, Vlasenica i Srebrenica i opštine iz područja Posavine, dakle Modriča, Odžak i Gradačac. Ukupno će se obnoviti oko 178 stambenih jedinica. Projekat CARDS 2003 je već u toku. Sam projekat je transfer odgovornosti za proces povratka na lokalne vlasti. Znači, implementira ga Mercy Corps u saradnji sa opštinskim vlastima. Mercy Corps pruža tehničku podršku i svo znanje prenosi na opštinske strukture vlasti. Isto tako, ovaj projekat, pored rekonstrukcije i obnove, ima i ekonomsku komponentu, to jest ekonomsku održivost. Sastavni dio projekta je i izgradnja civilnog društva. Sedam lokalnih udruženja je aktivno uključeno i djeluju kao jedan podtim za izgradnju civilnog društva. Naša uloga je da u saradnji s Mercy Corpsom i sa Centrom civilnih inicijativa u Tuzli pratimo i monitorišemo rad opštinskih organa. Radimo zajedno, nadziremo rad, regularnost i sve što je vezano za odabir korisnika u okviru repatriacijskog tima, a isto tako pratimo i nadziremo rad ekonomskog podtima koji će uposliti pretežno povratničku populaciju.

RSE: Kako ste došli do odabira, odnosno do korisnika za CARDS?

ČAMDŽIĆ: U skladu sa zakonom se uveo novi sistem, tako da podtim za repatrijaciju znači za odabir korisnika u svim opštinama ima tehničku podršku i obuku od strane Mercy Corpsa, na koji način se odabiru korisnici. Znači, raspisan je javni poziv, ljudi su predali potrebnu dokumentaciju, svaki papir je bodovan i tačno se znalo koliko svaki dokument nosi bodova. Tako da su opštine preuzele obavezu, njih sedam je dobilo opremu, tako da će stvoriti jedinstvenu bazu podataka, u svakoj opštini će se stvoriti baza podataka o broju povratnika zainteresovanih za obnovu, tačno će se znati koliko svaki potencijalni kandidat-povratnik ima bodova i koji je po redu na toj rang listi. Opština je po prvi put uvela taj sistem u kojem i u narednim projektima korisnici-povratnici više neće morati da se javljaju na svaki javni poziv i po deset puta davati dokumentaciju. Ovo je po prvi put da će opštine imati te podatke, dakle stvoriti bazu podataka i svaki naredni projekat će se raditi u skladu sa tom bod listom. A što se tiče opštine Kladanj, povratak nije toliko aktuelan. Međutim, na zadnjem sastanku sa predstavnicima opštinske strukture vlasti u Kladnju, bilo je govora da ima oko 400 kandidata koji su izrazili želju za povratkom, međutim proces povratka u Kladanj, pretežno srpskog stanovništva, ide malo sporije, dok recimo na području opštine Vlasenica povratak teče intenzivnije, veliki broj izbjeglog stanovništva se vratio. Na području Vlasenica je dosta toga do sada obnovljeno, ali isto tako ima i ljudi koji već tri-četiri godine žive u šupama i čekaju da dođu na red za obnovu kuće.

RSE: Kako ste se vi počeli baviti ovim poslom?

ČAMDŽIĆ: Ja inače rukovodim još jednom organizacijom koja se zove Udruženje građana „Sunce na dlanu“. To je centar za djecu i omladinu. Tu sam počela da radim 1997. godine, kada su veliki broj članova činila djeca izbjeglica baš sa područja opština Vlasenica, Bratunca, Srebrenice. Tako da sam ja 1999. godine, kada su se te porodice s djecom počele da vraćaju, odlučila da na neki način probam pomoći tim ljudima koji se vraćaju. Tako da sam od 1999. godine aktivno vezana za ekonomsku podršku. Do sada smo pomogli puno porodica, uspjeli smo vratiti puno porodica tamo. Problem je i kada se kuća obnovi, od čega ljudi da žive, jer nemaju posla, znamo kakva je trenutna ekonomska situacija. Takođe, zahvaljujući Mercy Corpsu i Savezu za izbjegla i raseljena lica, čija smo mi kao udruženje članica, uspjeli smo da uđemo i u veće projekte i da odradimo puno stvari na ovom području.

RSE: Da li je danas teško doći do donacija?

ČAMDŽIĆ: Naravno da je teško. Sve je manje donatora, a problema je daleko više nego ranijih godina. Mladi ljudi odlaze sve više. Većinom se odlučuju za povratak stariji ljudi – djedovi, nene, dok omladina ne želi da se vrati.

RSE: A ima li „Sunca na dlanu“?

ČAMDŽIĆ: „Sunce na dlanu“ djeluje. Mi smo se pod tim imenom registrovali 2002. godine. Radili smo u partnerstvu sa francuskom humanitarnom organizacijom „Djeca izbjeglice svijeta“ sa sjedištem u Parizu, oni su pokrenuli taj projekat. Centar uspijeva da se održi, mada većina osoblja radi na volonterskoj osnovi. Opština nam je izašla u susret, tako da smo dobili prostor u zgradi obdaništa koji besplatno koristimo već pet godina. To je jedino mjesto u gradu Kladnju gdje se djeca mogu okupiti, gdje se mogu družiti. Imamo razne aktivnosti, od folklornih sekcija, ritmičkih, maketarskih, likovnih i tako dalje. Svako dijete se može naći u nečemu, odnosno može biti član centra. Članarina se ne plaća, centar je otvoren za svu djecu. Posebno vodimo računa o socijalno ugroženoj djeci. Takođe pomažemo i njihovim roditeljima na određen način. Da je lako, nije. Jako je teško danas naći sredstva za normalan rad. Svaki donator ima svoja pravila i svoje kriterije. Tako da je jako teško, ali eto, uprkos svemu se nekako uspijevamo snaći.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG