Dostupni linkovi

logo-print

Ugroženi sa svih strana


Kontinuirano se njeguje klima podjela, predrasuda i čistih nacionalnih zajednica svih deset bh. poslijeratnih godina, navodi se u izvještaju. Diskriminacija po nacionalnoj osnovi još uvijek je karakteristika života u BiH, naglašava Esad Muhibić, uz zaključak da se tako nastavlja rat u miru:

“Sva tri konstitutivna naroda su psihološki, nacionalno i vjerski razdvojena i nalaze se na najvećoj distanci u dosadašnjoj povijesti. Njihove vlasti za sada ne žele uspostavu povjerenja i zbog toga je čitav život u BiH u znaku tih razlika. Još uvijek se sva tri navedena bloka zastrašuju i održavaju ugroženim neuki i raspamećeni narodi, gdje se ponavljaju stavovi da je zajednički život nemoguć, da se narodi međusobno ne trebaju miješati, a u nekim sredinama čak ni kontaktirati, što stvara izolirane zajednice koje žive u strahu, s etničkim i vjerskim nepomirljivim razlikama. Prema tome, nastavak rata u miru je ključna prepreka pravnim reformama i vladavini zakona i izgradnji demokratskih struktura vlasti.”

Još uvijek se održava vještački stvoreno stanje u ratu, kaže Vera Jovanović.
Između ostalog, izigrava se primjena Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, koji je donio Visoki predstavnik, a kojim se želio osigurati kvalitetan višenacionalni izbor u upravne organe javnih preduzeća:

“Ocjena da niti nakon dvije godine primjene ovog zakona vlasti nisu spremne da prihvate demokratske principe imenovanja, te da i sada, preko imenovanja na pozicije upravnih i nadzornih odbora, nastoje da ostvare politički uticaj. Međutim, sve je više i rodbinskih i drugih uticaja i kontrola na najzačajnije firme u kojima je država većinski vlasnik. Sve je to u cilju u prvom redu prikrivanja političke korupcije u javnim preduzećima. I to dalje dovodi do povrede zakona koji se odnosi na princip zastupljenosti. Imenuju se gotovo jednonacionalni upravni odbori i nadzorni odbori, primjeri u Sarajevu i u Mostaru, čime se praktično učvršćuje podjela Federacije na bošnjački i hrvatski dio.”

U primjeni ovog zakona ombudsmeni nisu naišli na podršku u Parlamentu Federacije, niti u kantonalnim skupštinama:

“Preporuke su ili odbijene, i to na kantonalnom nivou, ili nisu ni razmatrane, to je federalni nivo. Tako je, kako je navedeno u izvještaju, zakonska vlast ignorisala svoga prirodnog saveznika, a to su ombudsmeni, u kontroli izvršne vlasti i priklonila se onoj strani koju bi trebala da kontroliše, odnosno izvršnoj vlasti. Na taj način praktično nemamo podjelu vlasti na izvršnu i zakonodavnu, nego imamo u toj velikoj sferi jedinstvo vlasti.”

Ni nacionalni sastav zaposlenih u organima uprave ne odražava multietničku sliku BiH. Uz ovu ocjenu, Branka Raguz navodi konkretan primjer:

“Da u federalnim organima uprave je zaposleno 8750, u kojima je 67,7 Bošnjaka, 27,6 Hrvata i 3,7 Srba - i ima 0,8, ne znam koji su to ovi 0,8. I ono što je posebno važno - dominira srednja stručna sprema, koje ima daleko veći broj u odnosu na visoke stručne spreme.”

Najporaznija je, ipak, činjenica da je povećan broj žalbi u kojim su sudovi označeni kao odgovorna strana za kršenje ljudskih prava:

“Ja ću samo navesti jednu alarmantnu činjenicu - da je na kraju prošle godine u sudovima Federacije, vjerovali ili ne, ostalo neriješenih oko pola miliona raznih predmeta. Ne može se osporiti, recimo, određeni napredak u reformi pravosuđa i rezultati postignuti na državnom nivou: utemeljenje rada Državnog suda, Državnog tužiteljstva, utemeljenje Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća. Međutim, ova reforma se najslabije osjeća na razini općinskih sudova i građanima nije još uvijek osigurano da sudske i pravne usluge odgovaraju njihovim potrebama, a o rješavanju njihovih, građanskih prava i obveza u razumnom roku u smislu člana 6. Evropske konvencije mislim da ne možemo ni govoriti.”

Ombudsmeni Federacije, također, uočavaju da je tokom prošle godine ostvaren najniži stepen u poštivanju njihovih preporuka u nadležnim institucijama.

A građani o svojim pravima kažu:

“Znači, ljudi koji su na nekom položaju, koji su na nekoj poziciji, oni donekle mogu da ostvare svoja prava. A ljudi koji su možda na nekom nižem društvenom statusu - njihova prava su ugrožena.”

“Samim tim dok ljudi nemaju zaposlenja odmah su ugrožena njihova ljudska prava.”

“Ja imam penziju 100 manje dvije. I od čega da živim? I eto kako smo ugroženi. Ugroženi smo sa svih strana.”
XS
SM
MD
LG