Savez izbjeglica i raseljenih osoba BiH održao je prije nekoliko dana svoju godišnju skupštinu, predstavnici izbjegličkih organizacija okupili su se u Tuzli. O ocjenama koje su se tom prilikom čule, prenosi predsjednica Saveza Mirhunisa Zukić:
ZUKIĆ: U sklopu naših redovnih aktivnosti svake godine organiziramo našu generalnu skupštinu Saveza udruženja udruga izbjeglica BiH. U ovom proteklom periodu smo razmatrali ono što smo mi učinili kao nevladina organizacija. Naš Savez broji 21 lokalno udruženje i udrugu, s prostora BiH, Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske. Mi smo u kontaktima s našim lokalnim udruženjima pokušali da sagledamo realnost na prostorima regije, šta je to što nas u održivom povratku može da stimuliše i šta je to što bi se moglo otkloniti da bi se ostvario veći broj stvarnih povrataka u odnosu na fiktivni broj povrataka s kojim međunarodne organizacije izlaze u javnost – da se preko milion ljudi vratilo u BiH, što naravno nije tačno. Naši predstavnici su iznijeli da je samo 35 posto od ukupnog broja realni povratak u Bosni i Hercegovini. Naša strategija se uglavnom odnosila na ključne oblasti, a to je kako realizovati održivi povratak u BiH, pitanje sigurnosti i deminiranje u cilju održivosti povratka, pitanje zdravstva također u cilju održivosti povratka, zatim školstva, zapošljavanja i naravno pitanje penziono-invalidskog osiguranja. Također saradnja sa domaćim institucijama vlasti, ocijenili smo da nam je s njima kontakt bio jako loš ili gotovo nikakav. Vrlo su bili formalni sastanci i saradnja sa Državnom komisijom, jer smo posmatrači po zakonu. Smatramo da je Komisija dosta političkog karaktera i mogu reći da smo jučer bili jako razočarani da je ona otkazana čisto iz političkih razloga, bez obzira na goruća pitanja koja su trenutno pred nama u procesu povratka. I naravno, vrlo je bitna naša saradnja u regiji sa našim lokalnim udruženjima povratka iz Hrvatske u BiH, iz BiH u Hrvatsku i naravno unutar BiH. Za nas kao organizaciju koja je članica Ekonomskog socijalnog savjeta je vrlo bitna i saradnja sa Konferencijom nevladinih organizacija u Ženevi. Zaključci nakon diskusija svih predstavnika su da bi u narednom periodu Savez trebao snažnije djelovati prema institucijama vlasti u rješavanju problema održivog povratka, sadržanih u strategiji koju smo predočili. Skupština je donijela jednoglasnu odluku da imenuje predstavnike civilnog sektora u cilju monitoringa u državnim, entitetskim i lokalnim parlamentima. To je za nas ključna stvar, gdje možemo čuti šta se dešava kad je u pitanju proces povratka i koje su to mjere koje će uticati da se konačno naš povratak dovede u nekakav pozitivniji položaj. Zatim, drugi zaključak je bio da se formira na nivou države Bosne i Hercegovine ministarstvo za poljoprivredu. Nažalost, mi smo osuđeni da se ljudi u održivom povratku bave isključivo poljoprivredom. To je uglavnom realnost. I ono o čemu smo također razgovarali je da se realni povratak mora iznijeti u javnost, a to znači da će Savez putem svojih lokalnih udruženja, mjesnih zajednica, od kuće do kuće popisivati stvarne povratnike i tražiti od međunarodne zajednice i institucija da se oni mogu zaduživati ako su se već odlučili na zaduživanje putem kredita.
RSE: Fiktivni i stvarni povratak, odnosno zbog čega se ljudi ne vraćaju?
ZUKIĆ: Mi stalno ukazujemo na tu nekoordinaciju u sistemu vlasti. Dakle, ne postoji koordinacija između države i lokalnih vlasti. A međunarodna zajednica je vrlo brzo, da ne kažemo licemjerno, učinila djelomičnu nepravdu prema izbjeglicama. Jednostavno je rekla – da, sve će se ingerencije i odgovornost preuzeti domaće institucije vlasti, međutim domaće institucije vlasti nisu spremne da preuzmu jednu tako veliku odgovornost. S druge strane nemaju finansijska sredstva. A s treće strane, zaključili smo da nemaju ni educiranog kadra koji bi mogao sve to preuzeti. A ona najvažnija strana je ekonomska, jer mi znamo da mnoge opštine recimo u svojim budžetima nisu planirale ta sredstva, imaju veoma skromne budžete, a potrebe su velike. Hoću da kažem da smo se jednostavno našli u jednom prostoru gdje međunarodna zajednica nije dovoljno procijenila, niti je dobro procijenila da to sad učini u ovom momentu. Ako je to trebala da uradi, onda je trebala budžetima kojima je ona raspolagala da krene prema Državnoj komisiji. Mi smo evo očevidci jako skupih projekata međunarodnih organizacija koje su sad preuzele sredstva od Državne komisije. UNDP je recimo uzeo šest miliona maraka za realizaciju projekta „Sutra 2“. Smatramo da su to vrlo skupi programi za naša skromna sredstva. A konkretno se pokazalo da je politički faktor u Državnoj komisiji najjači.
RSE: Povratak u velike gradove i plan Saveza do kraja godine?
ZUKIĆ: Fiktivni povratci su uglavnom u gradovima, to su pokazale naše analize, recimo u Banjaluci, u Sarajevu, u drugim centrima, Bijeljini ili Mostaru i tako dalje. U ruralnim područjima se u većem procentu ostvaruju stvarni povratci, a u gradovima su dakle fiktivni povratci. To su preuzete imovine, najčešće zamijenjene ili prodate. Ali u ovoj godini je izvjesno da će se realizovati projekti od prošle godine, i to projekt Evropske unije KARS 2003, koji je evo jednim dijelom krenuo prošle godine, priprema se odabir korisnika. Znamo da je to izvjesno, da postoje sredstva i da će se to desiti. A to su područja jednim dijelom sjeveroistočne Bosne – Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Milići, i naravno dio Posavine – od Odžaka, Vukosavlja odnosno Jakeša i Modriče, i dijelom Kantona Sarajevo, kao i manji projekt – Sanski Most, Bihać i Prijedor. To je što se tiče Evropske unije, a što se tiče švedske SIDA-e, odnosno Švedske agencije za razvoj, ona će ići sa 350 kuća na područjima dijela Posavine, sjeveroistočne Bosne i jednim dijelom dobojske regije.
RSE: Donatori ipak ne napuštaju BiH:
ZUKIĆ: Naš zadatak kao nevladine organizacije je bio da zadržimo donatore. U tome smo uspjeli i nama je posebno drago što će se u ovoj godini graditi negdje možda oko hiljadu kuća od raznih donatora, kao što su ovi koje sam napomenula – Evropska unije, SIDA, onda dijelom holandska Vlada i tako dalje. Znači, vrlo je bitno da još uvijek funkcionišu međunarodne organizacije i međunarodni donatori. Vidjećemo šta će federalno ministarstvo učiniti u ovoj godini. Međutim, konkretno što se tiče Republike Srpske, zaboravila sam reći vrlo važnu napomenu, da Zakon o izbjeglicama u Republici Srpskoj još uvijek nije usklađen sa državnim zakonom, tako da ima jako puno manjkavosti u održivom povratku, dakle nemogućnosti da se realizuje takav povratak, a s druge strane znamo da je to zaista jedna politika koja traje. Mislim da je proces ostanka uspio u Republici Srpskoj. Kao što je jedan povratnik u Federaciju, u Srebrenik, rekao, kažnjeni su povratnici u Federaciju, a oni koji su željeli da ostanu, oni su evo po drugi put nagrađivani jer su u Republici Srpskoj dobili plac, dobili materijal i tu ostali, a sada istovremeno prodaju svoju imovinu u Federaciji. A ako nemaju šta da prodaju, onda će sada tužiti Federaciju i obezbijediti sebi sredstva putem tužbe.
* * * * *
Povratak Hrvata, a posebno u Republiku Srpsku, i dalje je nezadovoljavajući. Na tu činjenicu ponovo je upozorio biskup banjalučki Franjo Komarica:
KOMARICA: Moram ustvrditi, nažalost, da još uvijek nema političke volje, nema dovoljne pravne regulative i nema dakako ekonomske pomoći, ni za obnovu porušenog, a pogotovo ne za pomoć da ljudi počnu živjeti od vlastitog rada. I to se već deset godina tako uporno prakticira. Unatoč svim mogućim apelima, svim upozorenjima, svim preklinjanima, svim zaključcima koje donose ljudi koji su na određenim važnim mjestima, bilo da su u Ministarstvu za izbjeglice i prognanike ili još na višim mjestima, evo ostaje status quo, što je vrlo opasan presedan, jer neće i ne može biti sretne budućnosti na temeljima jedne strašne nepravde koja se ovdje dogodila. Gdje god se temelji kuća na nesigurnim temeljima, ne samo u entitetu Republika Srpska i ne samo u entitetu Federacija, odnosno na području Bosne i Hercegovine, nego i u Hrvatskoj i u Srbiji ili bilo gdje i u svijetu, prije ili kasnije će doći do nove havarije. I ja sam nebrojeno puta upozoravao, dobronamjerno, da se neće moći ispričati od suodgovornosti svi oni koji su svih ovih godina šutjeli a morali su govoriti, kao i svi oni koji su ovih godina morali odraditi onaj posao za koji su bili zaduženi, mislim na političare ovdje, ali i na intelektualno vodstvo u ovoj zemlji koji nisu radili ono što su trebali raditi. Gledali su daleko više na svoje vlastite profite, nego na poštovanje dostojanstva i osnovnih ljudskih prava svih obespravljenih. Ove godine, nažalost, imamo manje Hrvata povratnika nego prošle godine, što je apsurd i strašan poraz, kako za naše lokalne političare u Bosni i Hercegovini, tako i za međunarodne predstavnike koji u ovoj zemlji imaju glavnu riječ. Mogu vam evo također podastrijeti i konkretne podatke koliko ima momentalno, prema našim službenim evidencijama, katolika u Republici Srpskoj. Brojke koje navode neki drugi izvori, međunarodni ili domaći, sigurno ne odgovaraju istini, jer se oni temelje na prijavljenim osobama koje su tražile svoje dokumente, ali ti ljudi ovdje ne žive, nemaju mogućnosti da žive u svom selu, u svojoj župi, u svom kraju. Na području 33 župe Vrhbosanske nadbiskupije, koje su na području Republike Srpske, momentalno je 5 280 katolika, a na području 32 župe moje Banjalučke biskupije, u entitetu Republika Srpska, je 6 838 katolika. S tim da ima i Hrvata koji nisu katolici i o kojima mi ne možemo voditi evidenciju, jer se kod nas nisu prijavili, jer mi ne govorim o Hrvatima nego govorimo o katolicima. A ima isto tako katolika koji nisu Hrvati, kao što su Slovenci, Talijani, Česi… Ali nikako nema više od 13 tisuća ljudi, što je porazno. Povratnici su uglavnom starija populaciju, oni umiru, mlađi se ne pojavljuju, niti se u velikom broju rađaju jer nema puno mladih obitelji.
* * * * *
Prije mjesec dana u njemačkom gradu Dizeldorfu je formiran Bosanskohercegovački biznis klub, organizacija koja će povezivati poslovne ljude iz svijeta i BiH, kako bi se omogućilo provođenje privrednih projekata, koji su već planirani. O motivima i ciljevima novouspostavljenog Biznis kluba, za našu emisiju govori Mustafa Hajrić:
HAJRIĆ: Ja sam od 1972. godine u Njemačkoj, preko 30 godina, znači ona prava dijaspora, starija generacija. Vrlo je važno sada, nakon ovih dešavanja koja su se dogodila kod nas u BiH, da se mi ovdje organizujemo i da pomognemo. I ovo je jedan vid patriotizma, s tim da ima koristi i za nas, a i da na direktan način pomognemo svom narodu dole. Formirali smo Biznis klub u Njemačkoj, ali i okolne države – Belgiju, Holandija i tako dalje, vrlo će se brzo uključiti. A planiramo da to bude i na svjetskom nivou. Formula je jednostavna: važno je da se naši ljudi koji se bave biznisom u svijetu udruže, prednost je da se međusobno povezujemo, ali je najznačajnije to da uputimo investitore i da sami investiramo u BiH. U Njemačkoj imamo preko 1500 poslovnih ljudi u svim branšama. Osnovali smo i Savez zajednica, organizacija i klubova Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj i ovaj Biznis klub. Tako da ćemo udružiti masu i kapital. Razmišljamo i da napravimo invest-fond. Dakle, hoćemo da pomognemo Bosni i Hercegovini.
RSE: Dakle, naši ljudi u inostranstvu imaju novac, stekli su ga svojim radom, i evo prilike da ulažu u zemlju iz koje potiču.
HAJRIĆ: Da. Ono što je vrlo važno, ulaskom Češke, Slovačke, Poljske i Mađarske u Evropsku uniju, cijena radne snage je tamo skočila, recimo u automobilskoj industriji. Firme koje se bave automobilskom industrijom razmišljaju da idu u pravcu Ukrajine, međutim logistički je to jako komplicirano, kad znamo da je recimo sjeverna Bosna 650 kilometara udaljena od Minhena, znači logistički se sve može u toku jednog dana regulisati sa Njemačkom. Ukazala se znači ogromna šansa za Bosnu i Hercegovinu tamo gdje je čovjek faktor, ljudski rad, montaža i te stvari. Momentalno je problem samo u tome što njemačka Vlada još nije dala suglasnost svojim firmama da mogu ulagati. Znači oni ovise o poslovnima ljudima kao što smo mi, da idemo zajednički. A mi ipak poznamo Bosnu, mentalitet i sve ostalo. Tako da imamo fantastičnu šansu da pomognemo i sebi i svom narodu.
RSE: Kakvo je interesovanje za učlanjenje u vaš klub i kakvi su vam planovi?
HAJRIĆ: Interes je veliki. Imali smo promociju 4. marta, gdje je bilo preko 250 ljudi. Bilo je preko 85 vlasnika velikih njemačkih firmi. Tako da je to zaista bilo na visokom nivou. Iznenadilo me jako pozitivno, jer to ovdje nije običaj, da se pojedine firme učlanjuju kao firme u našu organizaciju. Jedna velika evropska firma je postala naš član, Nijemci se učlanjuju, svi u tome vide svoj interes. FIPA (Agencija za podsticaj stranih investicija) je govorila o prednostima koje se očekuju. Onda je s jako dobrim prilogom došao i BH biznis centar. Tako da zajedničkim ulaganjima nas ovdje i Nijemaca mislim da ćemo vrlo brzo pokrenuti mnoge stvari. Imamo jedno pet do šest konkretnih projekata. Dva bi trebala da krenu polovinom godine u Zeničko-dobojskom kantonu.
RSE: Poseban problem su zakoni Bosne i Hercegovine, mogućnosti za ulaganje i tako dalje. Mislite li i tu uticati, odnosno kreirati taj poslovni ambijent?
HAJRIĆ: Bili su ovdje predsjednik Sulejman Tihić, ministar Kebo, premijeri Zeničko-dobojskog, Unsko-sanskog i Posavskog kantona. S njima smo sjeli i neke stvari razradili. Ali mogu reći da je u zadnje vrijeme recimo ova Buldožer komisija (Komisija za stravanje novog poslovnog ambijenta u BiH) prilagodila mnogo stvari i još uvijek rade na tome. Ja sam u BiH prisutan od 1996. godine i kad to sumiram i pogledam kako je to danas, mogu reći da se mnogo toga promijenilo nabolje i svakim danom je bolje. Imamo jako dobre kontakte sa Zeničko-dobojskim kantonom. Kad im pošaljem upit ili mail, u roku od 15 minuta dobijem odgovor. Prije je trebalo tri do četiri mjeseca da se dobije dozvola za pokretanje firme, a sada se to u Zeničko-dobojskom kantonu odradi za pet dana. Mislim da ćemo pokrenuti puno velikih projekata u BiH i da će se puno toga dobrog učiniti.
RSE: Dakle, ovo je prilika da ulažu naši ljudi, ali i stranci s kojima ste vi svakodnevno u kontaktu.
HAJRIĆ: Već na promociji nam je došao čovjek i rekao – ja hoću toliko i toliko da uložim. U prvom momentu ćemo usko raditi sa FIPA-om i sa ostalima, a vjerujem da ćemo najkraće za dva mjeseca otvoriti biroe u Sarajevu jer nam trebaju informacije – koje firme imaju kapacitete, koje funkcionišu, koje ne funkcionišu, koje se mogu privatizirati, kakve postoje mogućnosti… Kad te informacije dobijemo, tek onda ćemo moći zaista startovati. I ovdje sada radimo na bazi podataka, sve obuhvatamo. Najvažnije je da se upoznamo mi, Bosnaci i Hercegovci po čitavom svijetu koji se bavimo nekim poslovima, i da mi udružimo kapital. Imamo dobre kontakte, tako da ćemo vrlo brzo tražiti i od Vlade da nam i oni daju prijedloge šta bi i kako trebalo, gdje su prioriteti, jer to ipak oni bolje znaju, a mi ćemo onda samostalno te stvari odrađivati. Tražićemo partnerstva, a i kompletne proizvodnje ćemo odavde prebacivati za dole, bez partnerstva.
RSE: Treba jednostavno iskoristiti kapital koji naši ljudi imaju.
HAJRIĆ: Upravo tako. Mene je posebno iznenadilo da me zovu me ljudi i pitaju – kad ćete doći na ovo područje, kad ćete doći na ono područje, evo mi bi ulagali kapital, pa da nam preporučite u koje bi se projekte moglo ulagati… Poslije rata je postojalo veliko nepovjerenje, nije bilo lako ni uzeti novac za neke projekte i tako dalje, međutim to se smirilo. Mogu zahvaliti i medijima zato što su jako pozitivno izvještavali o ovome, to je napravilo veliki odjek, ljudi zovu i pitaju – gdje i kako možemo ulagati. Znači običan čovjek koji ovdje radi tridesetak godina i ima nešto viška novca sa strane pita gdje i kako bi mogao uložiti. Ali nažalost ne s partnerima u Bosni, nego s nama, da se udružimo mi ovdje i da nešto odrađujemo.
RSE: Ja obično kažem da postoje dvije Bosne i Hercegovine – jedna ovdje kod kuće, a jedna vani. Eto prilike da se one nekako udruže i povežu na najbolji način – na poslovnom planu.
HAJRIĆ: Mislim da svaki drugi ili treći Bosanac i Hercegovac živi u dijaspori. Mi svi imamo tamo svoje familije, prijatelje i poznanike i redovno šaljemo novac dole. Ali to možemo raditi i na drugi način, tako što ćemo im omogućiti otvaranje radnih mjesta gdje će sami moći zaraditi novac. Čime će dobiti osjećaj sigurnosti, a to je najveće bogatstvo, da ne zavise ni od koga. Znači to nam je prioritetno, a to ovdje i propagiramo – umjesto da im šaljete novac, uložite, da se otvore radna mjesta, da mogu raditi, da budu samostalni, da dobiju sigurnost.
RSE: A to ovoj zemlji treba.
HAJRIĆ: Da, to treba. I mi ćemo, vjerujte, raditi dan i noć na tome. I ja ću biti sretan kad vam nakon dva-tri mjeseca budem mogao reći da se pokrenulo i odradilo to, to i to i biću na to ponosan.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
ZUKIĆ: U sklopu naših redovnih aktivnosti svake godine organiziramo našu generalnu skupštinu Saveza udruženja udruga izbjeglica BiH. U ovom proteklom periodu smo razmatrali ono što smo mi učinili kao nevladina organizacija. Naš Savez broji 21 lokalno udruženje i udrugu, s prostora BiH, Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske. Mi smo u kontaktima s našim lokalnim udruženjima pokušali da sagledamo realnost na prostorima regije, šta je to što nas u održivom povratku može da stimuliše i šta je to što bi se moglo otkloniti da bi se ostvario veći broj stvarnih povrataka u odnosu na fiktivni broj povrataka s kojim međunarodne organizacije izlaze u javnost – da se preko milion ljudi vratilo u BiH, što naravno nije tačno. Naši predstavnici su iznijeli da je samo 35 posto od ukupnog broja realni povratak u Bosni i Hercegovini. Naša strategija se uglavnom odnosila na ključne oblasti, a to je kako realizovati održivi povratak u BiH, pitanje sigurnosti i deminiranje u cilju održivosti povratka, pitanje zdravstva također u cilju održivosti povratka, zatim školstva, zapošljavanja i naravno pitanje penziono-invalidskog osiguranja. Također saradnja sa domaćim institucijama vlasti, ocijenili smo da nam je s njima kontakt bio jako loš ili gotovo nikakav. Vrlo su bili formalni sastanci i saradnja sa Državnom komisijom, jer smo posmatrači po zakonu. Smatramo da je Komisija dosta političkog karaktera i mogu reći da smo jučer bili jako razočarani da je ona otkazana čisto iz političkih razloga, bez obzira na goruća pitanja koja su trenutno pred nama u procesu povratka. I naravno, vrlo je bitna naša saradnja u regiji sa našim lokalnim udruženjima povratka iz Hrvatske u BiH, iz BiH u Hrvatsku i naravno unutar BiH. Za nas kao organizaciju koja je članica Ekonomskog socijalnog savjeta je vrlo bitna i saradnja sa Konferencijom nevladinih organizacija u Ženevi. Zaključci nakon diskusija svih predstavnika su da bi u narednom periodu Savez trebao snažnije djelovati prema institucijama vlasti u rješavanju problema održivog povratka, sadržanih u strategiji koju smo predočili. Skupština je donijela jednoglasnu odluku da imenuje predstavnike civilnog sektora u cilju monitoringa u državnim, entitetskim i lokalnim parlamentima. To je za nas ključna stvar, gdje možemo čuti šta se dešava kad je u pitanju proces povratka i koje su to mjere koje će uticati da se konačno naš povratak dovede u nekakav pozitivniji položaj. Zatim, drugi zaključak je bio da se formira na nivou države Bosne i Hercegovine ministarstvo za poljoprivredu. Nažalost, mi smo osuđeni da se ljudi u održivom povratku bave isključivo poljoprivredom. To je uglavnom realnost. I ono o čemu smo također razgovarali je da se realni povratak mora iznijeti u javnost, a to znači da će Savez putem svojih lokalnih udruženja, mjesnih zajednica, od kuće do kuće popisivati stvarne povratnike i tražiti od međunarodne zajednice i institucija da se oni mogu zaduživati ako su se već odlučili na zaduživanje putem kredita.
RSE: Fiktivni i stvarni povratak, odnosno zbog čega se ljudi ne vraćaju?
ZUKIĆ: Mi stalno ukazujemo na tu nekoordinaciju u sistemu vlasti. Dakle, ne postoji koordinacija između države i lokalnih vlasti. A međunarodna zajednica je vrlo brzo, da ne kažemo licemjerno, učinila djelomičnu nepravdu prema izbjeglicama. Jednostavno je rekla – da, sve će se ingerencije i odgovornost preuzeti domaće institucije vlasti, međutim domaće institucije vlasti nisu spremne da preuzmu jednu tako veliku odgovornost. S druge strane nemaju finansijska sredstva. A s treće strane, zaključili smo da nemaju ni educiranog kadra koji bi mogao sve to preuzeti. A ona najvažnija strana je ekonomska, jer mi znamo da mnoge opštine recimo u svojim budžetima nisu planirale ta sredstva, imaju veoma skromne budžete, a potrebe su velike. Hoću da kažem da smo se jednostavno našli u jednom prostoru gdje međunarodna zajednica nije dovoljno procijenila, niti je dobro procijenila da to sad učini u ovom momentu. Ako je to trebala da uradi, onda je trebala budžetima kojima je ona raspolagala da krene prema Državnoj komisiji. Mi smo evo očevidci jako skupih projekata međunarodnih organizacija koje su sad preuzele sredstva od Državne komisije. UNDP je recimo uzeo šest miliona maraka za realizaciju projekta „Sutra 2“. Smatramo da su to vrlo skupi programi za naša skromna sredstva. A konkretno se pokazalo da je politički faktor u Državnoj komisiji najjači.
RSE: Povratak u velike gradove i plan Saveza do kraja godine?
ZUKIĆ: Fiktivni povratci su uglavnom u gradovima, to su pokazale naše analize, recimo u Banjaluci, u Sarajevu, u drugim centrima, Bijeljini ili Mostaru i tako dalje. U ruralnim područjima se u većem procentu ostvaruju stvarni povratci, a u gradovima su dakle fiktivni povratci. To su preuzete imovine, najčešće zamijenjene ili prodate. Ali u ovoj godini je izvjesno da će se realizovati projekti od prošle godine, i to projekt Evropske unije KARS 2003, koji je evo jednim dijelom krenuo prošle godine, priprema se odabir korisnika. Znamo da je to izvjesno, da postoje sredstva i da će se to desiti. A to su područja jednim dijelom sjeveroistočne Bosne – Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Milići, i naravno dio Posavine – od Odžaka, Vukosavlja odnosno Jakeša i Modriče, i dijelom Kantona Sarajevo, kao i manji projekt – Sanski Most, Bihać i Prijedor. To je što se tiče Evropske unije, a što se tiče švedske SIDA-e, odnosno Švedske agencije za razvoj, ona će ići sa 350 kuća na područjima dijela Posavine, sjeveroistočne Bosne i jednim dijelom dobojske regije.
RSE: Donatori ipak ne napuštaju BiH:
ZUKIĆ: Naš zadatak kao nevladine organizacije je bio da zadržimo donatore. U tome smo uspjeli i nama je posebno drago što će se u ovoj godini graditi negdje možda oko hiljadu kuća od raznih donatora, kao što su ovi koje sam napomenula – Evropska unije, SIDA, onda dijelom holandska Vlada i tako dalje. Znači, vrlo je bitno da još uvijek funkcionišu međunarodne organizacije i međunarodni donatori. Vidjećemo šta će federalno ministarstvo učiniti u ovoj godini. Međutim, konkretno što se tiče Republike Srpske, zaboravila sam reći vrlo važnu napomenu, da Zakon o izbjeglicama u Republici Srpskoj još uvijek nije usklađen sa državnim zakonom, tako da ima jako puno manjkavosti u održivom povratku, dakle nemogućnosti da se realizuje takav povratak, a s druge strane znamo da je to zaista jedna politika koja traje. Mislim da je proces ostanka uspio u Republici Srpskoj. Kao što je jedan povratnik u Federaciju, u Srebrenik, rekao, kažnjeni su povratnici u Federaciju, a oni koji su željeli da ostanu, oni su evo po drugi put nagrađivani jer su u Republici Srpskoj dobili plac, dobili materijal i tu ostali, a sada istovremeno prodaju svoju imovinu u Federaciji. A ako nemaju šta da prodaju, onda će sada tužiti Federaciju i obezbijediti sebi sredstva putem tužbe.
* * * * *
Povratak Hrvata, a posebno u Republiku Srpsku, i dalje je nezadovoljavajući. Na tu činjenicu ponovo je upozorio biskup banjalučki Franjo Komarica:
KOMARICA: Moram ustvrditi, nažalost, da još uvijek nema političke volje, nema dovoljne pravne regulative i nema dakako ekonomske pomoći, ni za obnovu porušenog, a pogotovo ne za pomoć da ljudi počnu živjeti od vlastitog rada. I to se već deset godina tako uporno prakticira. Unatoč svim mogućim apelima, svim upozorenjima, svim preklinjanima, svim zaključcima koje donose ljudi koji su na određenim važnim mjestima, bilo da su u Ministarstvu za izbjeglice i prognanike ili još na višim mjestima, evo ostaje status quo, što je vrlo opasan presedan, jer neće i ne može biti sretne budućnosti na temeljima jedne strašne nepravde koja se ovdje dogodila. Gdje god se temelji kuća na nesigurnim temeljima, ne samo u entitetu Republika Srpska i ne samo u entitetu Federacija, odnosno na području Bosne i Hercegovine, nego i u Hrvatskoj i u Srbiji ili bilo gdje i u svijetu, prije ili kasnije će doći do nove havarije. I ja sam nebrojeno puta upozoravao, dobronamjerno, da se neće moći ispričati od suodgovornosti svi oni koji su svih ovih godina šutjeli a morali su govoriti, kao i svi oni koji su ovih godina morali odraditi onaj posao za koji su bili zaduženi, mislim na političare ovdje, ali i na intelektualno vodstvo u ovoj zemlji koji nisu radili ono što su trebali raditi. Gledali su daleko više na svoje vlastite profite, nego na poštovanje dostojanstva i osnovnih ljudskih prava svih obespravljenih. Ove godine, nažalost, imamo manje Hrvata povratnika nego prošle godine, što je apsurd i strašan poraz, kako za naše lokalne političare u Bosni i Hercegovini, tako i za međunarodne predstavnike koji u ovoj zemlji imaju glavnu riječ. Mogu vam evo također podastrijeti i konkretne podatke koliko ima momentalno, prema našim službenim evidencijama, katolika u Republici Srpskoj. Brojke koje navode neki drugi izvori, međunarodni ili domaći, sigurno ne odgovaraju istini, jer se oni temelje na prijavljenim osobama koje su tražile svoje dokumente, ali ti ljudi ovdje ne žive, nemaju mogućnosti da žive u svom selu, u svojoj župi, u svom kraju. Na području 33 župe Vrhbosanske nadbiskupije, koje su na području Republike Srpske, momentalno je 5 280 katolika, a na području 32 župe moje Banjalučke biskupije, u entitetu Republika Srpska, je 6 838 katolika. S tim da ima i Hrvata koji nisu katolici i o kojima mi ne možemo voditi evidenciju, jer se kod nas nisu prijavili, jer mi ne govorim o Hrvatima nego govorimo o katolicima. A ima isto tako katolika koji nisu Hrvati, kao što su Slovenci, Talijani, Česi… Ali nikako nema više od 13 tisuća ljudi, što je porazno. Povratnici su uglavnom starija populaciju, oni umiru, mlađi se ne pojavljuju, niti se u velikom broju rađaju jer nema puno mladih obitelji.
* * * * *
Prije mjesec dana u njemačkom gradu Dizeldorfu je formiran Bosanskohercegovački biznis klub, organizacija koja će povezivati poslovne ljude iz svijeta i BiH, kako bi se omogućilo provođenje privrednih projekata, koji su već planirani. O motivima i ciljevima novouspostavljenog Biznis kluba, za našu emisiju govori Mustafa Hajrić:
HAJRIĆ: Ja sam od 1972. godine u Njemačkoj, preko 30 godina, znači ona prava dijaspora, starija generacija. Vrlo je važno sada, nakon ovih dešavanja koja su se dogodila kod nas u BiH, da se mi ovdje organizujemo i da pomognemo. I ovo je jedan vid patriotizma, s tim da ima koristi i za nas, a i da na direktan način pomognemo svom narodu dole. Formirali smo Biznis klub u Njemačkoj, ali i okolne države – Belgiju, Holandija i tako dalje, vrlo će se brzo uključiti. A planiramo da to bude i na svjetskom nivou. Formula je jednostavna: važno je da se naši ljudi koji se bave biznisom u svijetu udruže, prednost je da se međusobno povezujemo, ali je najznačajnije to da uputimo investitore i da sami investiramo u BiH. U Njemačkoj imamo preko 1500 poslovnih ljudi u svim branšama. Osnovali smo i Savez zajednica, organizacija i klubova Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj i ovaj Biznis klub. Tako da ćemo udružiti masu i kapital. Razmišljamo i da napravimo invest-fond. Dakle, hoćemo da pomognemo Bosni i Hercegovini.
RSE: Dakle, naši ljudi u inostranstvu imaju novac, stekli su ga svojim radom, i evo prilike da ulažu u zemlju iz koje potiču.
HAJRIĆ: Da. Ono što je vrlo važno, ulaskom Češke, Slovačke, Poljske i Mađarske u Evropsku uniju, cijena radne snage je tamo skočila, recimo u automobilskoj industriji. Firme koje se bave automobilskom industrijom razmišljaju da idu u pravcu Ukrajine, međutim logistički je to jako komplicirano, kad znamo da je recimo sjeverna Bosna 650 kilometara udaljena od Minhena, znači logistički se sve može u toku jednog dana regulisati sa Njemačkom. Ukazala se znači ogromna šansa za Bosnu i Hercegovinu tamo gdje je čovjek faktor, ljudski rad, montaža i te stvari. Momentalno je problem samo u tome što njemačka Vlada još nije dala suglasnost svojim firmama da mogu ulagati. Znači oni ovise o poslovnima ljudima kao što smo mi, da idemo zajednički. A mi ipak poznamo Bosnu, mentalitet i sve ostalo. Tako da imamo fantastičnu šansu da pomognemo i sebi i svom narodu.
RSE: Kakvo je interesovanje za učlanjenje u vaš klub i kakvi su vam planovi?
HAJRIĆ: Interes je veliki. Imali smo promociju 4. marta, gdje je bilo preko 250 ljudi. Bilo je preko 85 vlasnika velikih njemačkih firmi. Tako da je to zaista bilo na visokom nivou. Iznenadilo me jako pozitivno, jer to ovdje nije običaj, da se pojedine firme učlanjuju kao firme u našu organizaciju. Jedna velika evropska firma je postala naš član, Nijemci se učlanjuju, svi u tome vide svoj interes. FIPA (Agencija za podsticaj stranih investicija) je govorila o prednostima koje se očekuju. Onda je s jako dobrim prilogom došao i BH biznis centar. Tako da zajedničkim ulaganjima nas ovdje i Nijemaca mislim da ćemo vrlo brzo pokrenuti mnoge stvari. Imamo jedno pet do šest konkretnih projekata. Dva bi trebala da krenu polovinom godine u Zeničko-dobojskom kantonu.
RSE: Poseban problem su zakoni Bosne i Hercegovine, mogućnosti za ulaganje i tako dalje. Mislite li i tu uticati, odnosno kreirati taj poslovni ambijent?
HAJRIĆ: Bili su ovdje predsjednik Sulejman Tihić, ministar Kebo, premijeri Zeničko-dobojskog, Unsko-sanskog i Posavskog kantona. S njima smo sjeli i neke stvari razradili. Ali mogu reći da je u zadnje vrijeme recimo ova Buldožer komisija (Komisija za stravanje novog poslovnog ambijenta u BiH) prilagodila mnogo stvari i još uvijek rade na tome. Ja sam u BiH prisutan od 1996. godine i kad to sumiram i pogledam kako je to danas, mogu reći da se mnogo toga promijenilo nabolje i svakim danom je bolje. Imamo jako dobre kontakte sa Zeničko-dobojskim kantonom. Kad im pošaljem upit ili mail, u roku od 15 minuta dobijem odgovor. Prije je trebalo tri do četiri mjeseca da se dobije dozvola za pokretanje firme, a sada se to u Zeničko-dobojskom kantonu odradi za pet dana. Mislim da ćemo pokrenuti puno velikih projekata u BiH i da će se puno toga dobrog učiniti.
RSE: Dakle, ovo je prilika da ulažu naši ljudi, ali i stranci s kojima ste vi svakodnevno u kontaktu.
HAJRIĆ: Već na promociji nam je došao čovjek i rekao – ja hoću toliko i toliko da uložim. U prvom momentu ćemo usko raditi sa FIPA-om i sa ostalima, a vjerujem da ćemo najkraće za dva mjeseca otvoriti biroe u Sarajevu jer nam trebaju informacije – koje firme imaju kapacitete, koje funkcionišu, koje ne funkcionišu, koje se mogu privatizirati, kakve postoje mogućnosti… Kad te informacije dobijemo, tek onda ćemo moći zaista startovati. I ovdje sada radimo na bazi podataka, sve obuhvatamo. Najvažnije je da se upoznamo mi, Bosnaci i Hercegovci po čitavom svijetu koji se bavimo nekim poslovima, i da mi udružimo kapital. Imamo dobre kontakte, tako da ćemo vrlo brzo tražiti i od Vlade da nam i oni daju prijedloge šta bi i kako trebalo, gdje su prioriteti, jer to ipak oni bolje znaju, a mi ćemo onda samostalno te stvari odrađivati. Tražićemo partnerstva, a i kompletne proizvodnje ćemo odavde prebacivati za dole, bez partnerstva.
RSE: Treba jednostavno iskoristiti kapital koji naši ljudi imaju.
HAJRIĆ: Upravo tako. Mene je posebno iznenadilo da me zovu me ljudi i pitaju – kad ćete doći na ovo područje, kad ćete doći na ono područje, evo mi bi ulagali kapital, pa da nam preporučite u koje bi se projekte moglo ulagati… Poslije rata je postojalo veliko nepovjerenje, nije bilo lako ni uzeti novac za neke projekte i tako dalje, međutim to se smirilo. Mogu zahvaliti i medijima zato što su jako pozitivno izvještavali o ovome, to je napravilo veliki odjek, ljudi zovu i pitaju – gdje i kako možemo ulagati. Znači običan čovjek koji ovdje radi tridesetak godina i ima nešto viška novca sa strane pita gdje i kako bi mogao uložiti. Ali nažalost ne s partnerima u Bosni, nego s nama, da se udružimo mi ovdje i da nešto odrađujemo.
RSE: Ja obično kažem da postoje dvije Bosne i Hercegovine – jedna ovdje kod kuće, a jedna vani. Eto prilike da se one nekako udruže i povežu na najbolji način – na poslovnom planu.
HAJRIĆ: Mislim da svaki drugi ili treći Bosanac i Hercegovac živi u dijaspori. Mi svi imamo tamo svoje familije, prijatelje i poznanike i redovno šaljemo novac dole. Ali to možemo raditi i na drugi način, tako što ćemo im omogućiti otvaranje radnih mjesta gdje će sami moći zaraditi novac. Čime će dobiti osjećaj sigurnosti, a to je najveće bogatstvo, da ne zavise ni od koga. Znači to nam je prioritetno, a to ovdje i propagiramo – umjesto da im šaljete novac, uložite, da se otvore radna mjesta, da mogu raditi, da budu samostalni, da dobiju sigurnost.
RSE: A to ovoj zemlji treba.
HAJRIĆ: Da, to treba. I mi ćemo, vjerujte, raditi dan i noć na tome. I ja ću biti sretan kad vam nakon dva-tri mjeseca budem mogao reći da se pokrenulo i odradilo to, to i to i biću na to ponosan.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje