Dostupni linkovi

logo-print

Brisel zadovoljan povratkom u BiH


Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je Prijedlog Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova za koje nije podnesen zahtjev za vraćanje i koji su služili kao alternativni smještaj za izbjegla lica. Stanovi treba da budu vraćeni preduzećima-vlasnicima iz 1991. godine, a ako su preduzeća privatizovana, onda opštinama. U Federaciji BiH ima 6327 takvih stanova. Prema tekstu predloženog zakona, ovi stanovi treba da se otkupljuju gotovinom, po cijeni od 600 konvertibilnih maraka za kvadratni metar. Jedini izuzetak je napravljen prema radnicima koji su u preduzeću bili zaposleni i prije 1992. godine, tako da će oni stanove moći otkupiti certifikatima.

Evropska komisija u BiH i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice predstavili su dokument pod nazivom Funkcionalni pregled sektora povratka. Cilj je da se preporuče reforme kojima bi se javnoj upravi u sektoru povratka pomoglo da radi efikasnije. To je izjavio šef delegacije Evropske Komisije u BiH Michael Humphreys:

„Mislim da je povratak bilo raseljenih lica ili izbjeglica jedan od većih uspjeha vlada koje su postojale u Bosni i Hercegovini u posljednjih deset godina, ali sada moramo gledati na budućnost. Znači, oni su se vratili i šta trebamo uraditi dalje. Šta treba uraditi za godinu, za pet godina, za deset godina. Koje strukture treba da imamo na državnom nivou, koje na entitetskom, koje na opštinskom. Koji su to najbolji načini da obezbijedimo, ne samo prognana lica i izbjeglice, nego i sve druge ugrožene kategorije ljudi u ovoj zemlji.“

Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Mirsad Kebo, naglašava:

„Danas kada se veliki broj ljudi vratio svojim kućama i kada je gotovo u potpunosti realiziran projekt povrata imovine i stanarskih prava raseljenim osobama i izbjeglicama, najvažniji zadaci u procesu realizacije Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma odnose se na osiguranje održivog povratka i dovršetak rekonstrukcije stambenog fonda i infrastrukture.“

Predsjednica Saveza izbjeglih i raseljenih, Mirhunisa Zukić:

„Ja sam malo uplašena od toga koliko je aktera koji učestvuju u procesu povratka, od međunarodnih do domaćih institucija vlasti. Smatramo da je to glomazan aparat, jako skup i po nama vrlo nefunkcionalan. I ovaj sam naziv – funkcionalni sistem – nam apsolutno odgovara, jer ono što je sad trenutno najrealnije u Bosni i Hercegovini, to je da se ljudi nalaze u jednom bezizlaznom stanju. To znači da su u nemogućnosti da dobiju informaciju kada će se moći vratiti, bar oni koji su iskazali iskrenu želju za povratkom, zatim kako i od čega živjeti i ko su te institucije koje bi mogle finansijski pomoći te zahtjeve.“

* * * * *

Grupa naših slušalaca iz Bosne i Hercegovine koji žive u Republici Hrvatskoj, obratila nam se s pitanjem na koji način mogu izvršiti odjavu mjesta boravka u sarajevskom kantonu, navodeći da im je to potrebno kako bi mogli ostvariti zdravstveno osiguranje u sadašnjim mjestima boravka. Konkretno ih zanima:

1. Na koji način mogu izvršiti odjavu, da li je to moguće putem ovlaštene osobe, gdje punomoć treba ovjeriti (da li u Ambasadi BiH)?

2. Ako se odjavljuje više članova porodice, da li sva imena mogu stajati na jednoj punomoći?

RSE: Na ovo pitanje odgovara Sabina Bukva, načelnik Sektora za administraciju Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo:

BUKVA: Prije svega želim da pozdravim vas i vaše slušaoce, a prvenstveno građane koji su se susreli sa određenim problemima prilikom regulisanja svojih prava. Nadam se da će ovaj naš razgovor razriješiti kako njihove probleme, tako i eventualne dileme u vezi sa istim. U vezi sa državljanima BiH koji žive u Republici Hrvatskoj ću prije svega reći da je Članom 5 Pravilnika o postupku prijave i odjave prebivališta i boravišta državljana BiH, kao i obrascima i evidencijama prebivališta i boravišta, propisano da državljani Bosne i Hercegovine koji su stalno nastanjeni u inostranstvu ili koji u inostranstvu borave duže od jedne godine odjavu svog prebivališta mogu izvršiti neposredno u Bosni i Hercegovini ili putem diplomatsko-konzularnog predstavništva. Dakle, odjava se može izvršiti u diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH, konkretno u ovom slučaju u Zagrebu. U pogledu odjave putem opunomoćenika, u skladu sa odredbama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, Član 7 predviđa da prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta i boravišta za određeno lice može izvršiti ovlašteni zakonski zastupnik, što pretpostavlja i opunomoćenika, a prijavljivanje i odjavljivanje malodobne djece vrše roditelji, odnosno staratelji, odnosno organi starateljstva. Ovjerena punomoć, ukoliko ista nije izdana i ovjerena u diplomatsko-konzularno predstavništvu BiH, obzirom da se u ovom konkretnom slučaju radi o Republici Hrvatskoj, ne pretpostavlja ponovnu ovjeru od strane Ministarstva vanjskih poslova, s odgovarajućom nadovjerom ambasade BiH ili Ministarstva vanjskih poslova BiH, s obzirom na Hašku konvenciju o ukidanju potrebe legalizacije stranih isprava od 1961. godine, jer se radi o državama s kojima Bosna i Hercegovina ima potpisan bilateralni sporazum, odnosno ugovor o međunarodno priznatim javnim ispravama. Tako da u tom smislu državljani Bosne i Hercegovine koji žive u Hrvatskoj, prilikom ovjeravanja punomoći ne moraju znači tražiti nikakve nadovjere u smislu apostila, u smislu nadovjere od strane Ministarstva vanjskih poslova. Tako da u konkretnom slučaju može poslužiti ta punomoć. Oko ovog pitanja koje se odnosi na odjavu više članova porodice, sva imena mogu stajati na jednoj punomoći, uz napomenu da svaka punoljetna osoba mora ovjeriti svoj potpis za zastupanje na zajedničkoj punomoći. To bi bilo u skladu sa propisima Zakona o upravnom postupku, tako da u tom smislu dvije ili više stranaka mogu – ako posebnim propisom nije drugačije određeno – u istom predmetu istupiti zajednički, s tim što su dužni u svakom slučaju naznačiti ko će od njih istupati kao njihov zajednički predstavnik ili postaviti zajedničkog opunomoćenika. Tako da i u konkretnom slučaju, znači u skladu sa važećim propisom, mogu odrediti ko će biti zajednički opunomoćenik za sve članove porodice, uz napomenu još jednom da se svi punoljetni članovi moraju potpisati i ovjeriti svoj potpis na punomoći.

RSE: Dakle, državljani BiH odjavu mjesta boravka mogu učiniti i u našem diplomatsko-konzularnom predstavništvu u Zagrebu.

BUKVA: Da.

RSE: Pošto oni ne pominju tu mogućnost, vjerovatno je nisu znali.

BUKVA: Ja sam zbog toga citirala odredbe zakona, odnosno Pravilnika. Direkcija za implementaciju projekta CIPS je zaživjela na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, znači, samim tim, donošenjem novih zakonskih odredbi, kao i podzakonskih akata, predviđene su određene mogućnosti za građane prilikom prijave i odjave prebivališta, u smislu da ne moraju čak ni oni koji se odjavljuju iz jedne općine u drugu da idu u mjesto odjave. Dakle, mogu, ali ne moraju ići u mjesto odjave, to se može uraditi službenim putem. Također, taj Pravilnik predvidio je mogućnost za državljane BiH koji žive u inostranstvu da se odjave ili neposredno u državi ili putem diplomatsko-konzularnog predstavništva.

RSE: Znači, ova punomoć može biti ovjerena na uobičajeni način, kako se to vrši evo konkretno u Hrvatskoj.

BUKVA: S obzirom da mi govorimo o konkretnoj zemlji, mi imamo bilateralni sporazum sa Republikom Hrvatskom, znači u tom smislu nema potrebe da se vrše nekakve nadovjere. Znači, za sve zemlje s kojima BiH ima važeći bilateralni ugovor za te javne isprave, uključujući i punomoći, nisu potrebne nikakve dodatne nadovjere. U slučaju kada nema ugovora, postupa se u skladu s Haškom konvencijom ukoliko su države njene potpisnice.

RSE: Ja se nadam da smo im razjasnili problem i dali i ovu jednu mogućnost koju oni ne pominju, jer je vjerovatno ne znaju, pa tim njihov problem izgleda veći, jer su stari, bolesni, ne mogu putovati i tako dalje.

BUKVA: U svakom slučaju mislim da se trebaju obratiti dužnosnicima ambasade i zamoliti ih da im oni na određeni način izađu u susret. Nedavno smo imali problem oko uručenja lične karte za gospođu koja je ležala u bolnici u Zemunu, pa smo i to na neki način riješili, upravo putem dužnosnika naše ambasade u Beogradu. Mislim da za svaki problem postoji nekakvo rješenje i da se ono može iznaći.

RSE: Na ostala pitanja odgovara Nedžmija Kukričar, glavni pravnik u Mreži centara za pružanje besplatne pravne pomoći, nevladinoj organizaciji pod nazivom „Vaša prava“:

Divković Mato, Ilovik: „Molim vas da mi pomognete pravnim savjetom ostvariti pravo na povrat stana. Krajem maja 2002. godine podnio sam zahtjev općinskoj komisiji za stambena pitanja za povrat stana u Zavidovićima. Zdravstveno stanje je razlog što to nisam učinio ranije.
Ovo napominjem iz razloga što nemam nikakav dokaz da sam predao zahtjev, mada mislim da to i nije sporno, jer općinska komisija to i ne osporava. Može biti samo sporan datum predaje zahtjeva.
S obzirom da se moj zahtjev ne rješava i pored toga što sam nekoliko puta intervenirao osobnim odlaskom u Zavidoviće, u prosincu prošle godine sam se obratio Uredu ombudsmana Federacije BiH u Zenici.
Budući da me Ured ombudsmana upućuje na korištenje redovne zakonske procedure, molim vas savjet odnosno odgovor na nekoliko pitanja:
1. Da li je moj zahtjev podnesen u zakonskom roku?
2. Koju zakonsku proceduru mogu koristiti radi ostvarivanja mog prava?
3. Da li postoje rokovi zastare?
4. Ako bi eventualno ostvario pravo na povrat stana, da li mogu s njim slobodno raspolagati, bez obzira gdje ću nastaviti živjeti?

KUKRIČAR: Vaše pitanje je dosta uopćeno bez navođenja preciznih datuma, ali ono sto Vam mogu odgovoriti na osnovu iznesenih činjenica jeste sljedeće:

1. Da li je Vaš zahtjev podnesen u roku ili ne, to zavisi od toga da li se radi o devastiranom stanu ili ne. Devastiran stan je samo onaj u kojem niko ne živi, jer je isti do te mjere uništen da nije uslovan za stanovanje. Ukoliko se radi o takvom stanu, onda je Vaš zahtjev blagovremen, jer su se zahtjevi za ovakve stanove mogli podnositi u naknadnom roku do 30. juna 2002. godine. Međutim, ako stan nije devastiran, onda ste zakasnili sa zahtjevom, jer se isti morao predati za stanove koji su proglašeni napuštenim do 4. jula 1999. godine, a za stanove koji nisu proglašeni napuštenim do 4. oktobra 1999. godine. U ovom slučaju izgubili ste stanarsko pravo jer ste propustili zakonski rok koji se više ne može produžavati.

2. Zakonska procedura zavisi od onoga sto sam Vam naprijed navela. Ako je zahtjev u roku predat i ako su ispunjeni svi ostali zakonski uslovi i ako dokažete da ste Vi prijeratni nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, nadležni organ će donijeti rješenje o povratu stana, ali ako je u pitanju drugi slučaj, Vas zahtjev će biti odbijen.

3. Dosljedno naprijed navedenom, rokovi su postojali i onaj ko nije ispoštovao zakonske rokove, mora se suočiti sa činjenicom da će zbog toga snositi posljedice.

4. Sa stanom možete slobodno raspolagati jer ćete isti otkupiti i postati vlasnik predmetnog stana, a pravo vlasništva ničim se ne može ograničiti.

1.Rizah Džanić, iz Banjaluke, trenutno u inozemstvu: „Od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica sam dobio rješenje i povrat stana na moje ime i to na osnovu Ugovora o doživotnom izdržavanju moje bake koja je sa mnom zajedno živjela preko deset godina, sve do njene smrti u Americi 1999 godine. Kada sam podnio zahtjev vlasniku stana – SO Grada Banja Luka – o prijenosu stanarskog prava na osnovu rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske sa umrle na mene, uz mnoge pismene, usmene i izjave svjedoka, dobio sam negativno rješenje, kako od prvostepenog, tako i od drugostepenog organa to jest od Ministarstva za prostorno uređenje Republike Srpske, sa obrazloženjem da je u vrijeme smrti bake na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima (Sl. Glasnik RS broj 12/93 i 22/93 ), koji u odredbi Člana 2 nije predviđao unuke kao članove porodičnog domaćinstva. Zbog ovakvog rješenja, podnosim Žalbu Vrhovnom Sudu RS-a, i to u novembru 2003. godine. Posto do dan danas nisam dobio nikakvu informaciju od Suda, iako sam slao i dopunsku odluku Ustavnog suda u kojoj se govori da su i unuci članovi porodičnog domaćinstva, obraćam se Vama. Molim Vas da mi odgovorite:
vidite li Vi neko pravno uporište da ja kao jedna strana koja je sklopila ugovor o doživotnom izdržavanju – jer sam u tom svojstvu podnio zahtjev za povrat stana a ne kao unuk – imam pravo da naslijedim stanarsko pravo? Postoji li još neka institucija kojoj bi se mogao žaliti?“

KUKRIČAR: Odsjek Ministarstva za izbjeglice Banja Luka je postupio po Zakonu kada Vam je vratio stan i uveo Vas u posjed istog. Naime, Zakonom o stambenim odnosima u čl. 6. st. 2. između ostalog se kaže da se članom porodičnog domaćinstva smatraju i ona lica koja „zajedno sa nosiocem stanarskog prava trajno žive i stanuju, kao i ona lica koja sa nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici više od devet godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju nosioca stanarskog prava.“ Istina je da je došlo do izmjene ovoga člana u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima i da je ovaj član i stav sužen, ali ova kategorija ne može biti isključena. Ovo tim prije jer sa ovdje radi o Vašem pravu na dom, koje pravo je regulisano čl. 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koja je ugrađena u Ustav BiH i koja, kao takva, ima prioritet u primjeni u odnosu na sve druge zakone, pa prema tome, u Vašem slučaju i na pomenuti zakon. Što se tiče pitanja kome se još žaliti, to još uvijek ne možete učiniti dok ne dobijete konačan odgovor od Vrhovnog suda RS-a, pa tek u zavisnosti od tog odgovora, možete preduzimati druge pravne radnje. Ono što sada možete učiniti jeste da podnesete urgencije kojima ćete urgirati na bržem rješavanju Vašeg problema, jer se radi o stambenom problemu koji ima prioritet u rješavanju.

Mreža centara pravne pomoći Vaša prava pruža besplatnu pomoć u kancelarijama koje se nalaze u Sarajevu, Bihaću, Bijeljini, Bosanskom Petrovcu, Doboju, Goraždu, Livnu, Mostaru, Prijedoru, Sarajevu, Srebrenici, Travniku, Trebinju, Tuzli i Zvorniku. Za više informacija, možete pozvati brojeve telefona: U Sarajevu –
033 260 – 360 i Banjaluci – 051 301 591.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
XS
SM
MD
LG