Dostupni linkovi

Užasna poruka iz Petrinje


Tridesetsedmogodišnji Vlastimir Kihalić iz pištolja je sinoć u središtu Petrninje ubio svoju suprugu jer je pokrenula brakorazvodnu parnicu, a potom, u njihovim stanovima i njezine dvije prijateljice koje su je navodno podržavale u toj odluci.

Krvava večer u Petrinji, u kojoj je u sat vremena bez majki ostalo petero djece, na naslovnicama je svih hrvatskih medija. Načelnik policijske uprave Sisačko-moslavačke Marijan Belošević potvrdio je danas da je riječ o bivšem policajcu koji se ubrzo nakon stravičnog zločina sam predao policiji:

„Bio je vidno uzbuđen, plakao je…“

Dva naoružana pljačkaša jučer su usred Zagreba i usred bijela dana opljačkala poznatu urarsku radionicu i odnijeli 130 satova poznatih svjetskih marki, vrijednih tri milijuna kuna. Srećom bez ljudskih žrtava.

Glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Zlatko Mehun tvrdi međutim da prema policijskoj statistici ukupan kriminal u Hrvatskoj pada:

„Imamo nažalost sad u zadnje vrijeme nekoliko tih kriminalnih djela koja su teškog oblika, pa onda ona pojačavaju dojam o tome da raste kriminal u Hrvatskoj. Ali ukupni pad broja kaznenih dijela je 17,67 posto u odnosu na 2004. godinu.“

Mehun potvrđuje da je među počiniteljima kriminalnih djela, osobito ubojstava, sve veći broj bivših branitelja ili pripadnika policije. Poznata psihologinja, dr Mirjana Krizmanić, kaže da se tome uopće ne treba čuditi:

„Imamo puno ljudi koji su psihički oštećeni, a nisu bili zbrinuti kako treba. Tu mislim na branitelje. Puno branitelja nije dobilo ono što je zaslužilo, nisu dobili pravu psihološku pomoć, očajni su, neuravnoteženi i teško žive. Ljudi općenito teško žive, što onda snižava prag tolerancije na frustraciju, imate sve više ispada bijesa, agresije, ljudi postaju bespomoćni, jadni, teže se kontroliraju i što je najgore mnogi od njih počnu misliti – pa nemam više što izgubiti. I tu onda dolazi do očajničkih djela.“

I najnoviji ubojica iz Petrinje, Vlastimir Kihalić, otišao je 1998. godine u mirovinu zbog dijagnosticiranog posttraumatskog stresa zbog kojeg je i liječen na neuropsihijatriji u Popovači. Njegova je supruga još prije mjesec dana upozorila da ju je psihički zlostavljao i prijetio, ali je policiji trebalo mjesec dana da pokrene postupak. Prekasno, kaže dr Krizmanić, kao i za mnoge druge:

„To je sigurno bio čovjek koji je trebao dobiti pravu stručnu pomoć, puno prije, da do toga uopšte ne dođe. Jer kad nam sad ministrica s onim dugim nazivom za branitelje i sve ostalo kaže – uvest ćemo dvadesetčetverosatnu službu psihološke pomoći… To je trebalo biti odmah nakon rata, a nije bilo. Ako meni dođe da se ubijem ili da ubijem nekog drugog, pomoć postoji od 10 do 12. To je isto kao da je nema. Osim toga su se i te frustracije nakupile. To je trebalo rješavati puno ranije.“

Slično su danas državnom radiju komentirali i ustrašeni Petrinjci, jer im ovo nije prvi put da strahuju od naoružane osobe, prije nekoliko godina bio je to poznati ubojica Srđan Mlađan:

„Kad se desilo ubojstvo, gdje su također stradale mlade osobe od 17 godina, što je kažnjen?“

Upravo to je druga strana medalje, zaključuje dr Krizmanić: nedovoljne pravne sankcije:

„Poruka je grozna – možete učiniti što hoćete, nećete dobiti ništa. Svugdje gdje nema sankcija, a ovdje nema sankcija za ništa, raste kriminal. Ja ne mislim da smo mi po tomu specifični, raste i u drugim zemljama kad se tako nešto događa, ali ga se kažnjava. Pljačka se kažnjava, zloupotreba vlasti se kažnjava, nepotizam, sve se kažnjava. A kod nas se ne kažnjava ništa.“
XS
SM
MD
LG