Povodom stava crnogorskog premijera Mila Đukanovića da će Crna Gora platiti ratnu odštetu Hrvatskoj ukoliko Sud pravde u Hagu bude donio takvu odluku, profesor Međunarodnog prava Nebojša Vučinić kaže da se radi o složenom pitanju reparaciije, pri čemu je dosadašnja praksa bila da pobjeđeni u ratu plaća pobjedniku. Kada je riječ o posljednjem sukobu na prostoru bivše Jugoslavije, bitno je prethodno utvrditi nekoliko pitanja među kojima je najvažnije karakter tog sukoba:
“Kakav je to sukob, da li je to međunarodni, da li je unutrašnji, da li je specijalan unutrašnji sukob? Veoma je kompleksno pitanje odgovoriti na karaktar sukoba u bivšoj Jugoslaviji koji je pratio raspad bivše Jugoslavije. Drugo, ko je prekršio i u kojoj mjeri pravila ratovanja, zakone i običaje rata? Ovo što je Đukanović izjavio mislim da je, prije svega, mislio na onu tužbu koju je Hrvatska podnijela protiv tadašnje takozvane SR Jugoslavije za genocid. I, zaista, ukoliko Sud utvrdi prvo da je nadležan, a onda utvrdi da je prekršena Konvencija o genocidu, to bi bio prvi slučaj, onda itekako postoji mogućnost i obaveza da Jugoslavija, odnosno države koje nasljeđuju SR Jugoslaviju, plate tu odštetu. U tom slučaju, ukoliko u tom momentu Crna Gora i dalje bude u sastavu sa Srbijom ta obaveza će se odnositi i na Crnu Goru. Moje lično mišljenje je da je ovo pitanje najbolje riješiti neposrednim diplomatskim pregovorima između Republika Hrvatske i Crne Gore”.
Takođe, povodom najave Đukanovića da će sudovi u Crnoj Gori započeti procese protiv onih građana koji su učestvovali u pljački Konavala na dubrovačkom ratištu, kada o tome bude pristigla dokumentacija iz Haga, odnosno prenosom nadležnosti na civilna zakonodavstva, otvara se pitanje da li su procesi mogli već da počnu ili treba čekati dokumentaciju iz Haga. Prema riječima Slobodana Franovića, predsjednika Crnogorskog helsinškog komiteta, procesi su mogli već početi i to u okviru vojnog pravosudnog sistema, jer tada nije postojala nadležnost civilnog sudskog sistema. S obzirom da je vojno pravosuđe ukinuto ove godine, Franović kaže da je civilno pravosuđe dužno da uspostavi saradnju sa Haškim tribunalom radi pribavljanja dokumentacije o pljački na dubrovačkom ratištu i da ostvari saradnju sa hrvatskim pravosudnim sistemom. Helsinški komitet je tražio i formiranje određenih institucija u okviru domaćeg pravosuđa:
“Tražili smo da unutar policije Crne Gore bude ustanovljeno posebno odjeljenje koje će se baviti istragom ratnih zločina, da unutar tužilačkog sistema Crne Gore se osnuje posebno Odjeljenje za ratne zločine, za optuživanje za ratne zločine i da se pri Višem sudu u Podgorici i pri Vrhovnom sudu osnuju odjeljenja za suđenje za ratne zločine”.
I predsjednik Udruženja boraca ratova od '90. godine Radan Nikolić smatra da su pravosudni organi i do sada mogli otpočeti procese protiv onih pripadnika koji su počinili zločine i pljačku na dubrovačkom ratištu:
“Zahtijevam i pozivam predsjednika Đukanovića da objavi, javno objavi materijale koje posjeduje Crna Gora o zločincima iz Crne Gore koji su izvršili zločin, konkretne zločine na dubrovačkom ratištu i posebno insistiram pojedince i institucije koje su izvršile konkretnu pljačku i na hercegovačko-dubrovačkom ratištu. Ne smiju učesnici tih ratnih dešavanja iz Crne Gore ostati pod nazivom “pljačkaša”, “agresora”, jer oni to nijesu bili, a ako je bilo pljačkaša i ako je bilo zločinaca oni treba da imaju ime i prezime”.
“Kakav je to sukob, da li je to međunarodni, da li je unutrašnji, da li je specijalan unutrašnji sukob? Veoma je kompleksno pitanje odgovoriti na karaktar sukoba u bivšoj Jugoslaviji koji je pratio raspad bivše Jugoslavije. Drugo, ko je prekršio i u kojoj mjeri pravila ratovanja, zakone i običaje rata? Ovo što je Đukanović izjavio mislim da je, prije svega, mislio na onu tužbu koju je Hrvatska podnijela protiv tadašnje takozvane SR Jugoslavije za genocid. I, zaista, ukoliko Sud utvrdi prvo da je nadležan, a onda utvrdi da je prekršena Konvencija o genocidu, to bi bio prvi slučaj, onda itekako postoji mogućnost i obaveza da Jugoslavija, odnosno države koje nasljeđuju SR Jugoslaviju, plate tu odštetu. U tom slučaju, ukoliko u tom momentu Crna Gora i dalje bude u sastavu sa Srbijom ta obaveza će se odnositi i na Crnu Goru. Moje lično mišljenje je da je ovo pitanje najbolje riješiti neposrednim diplomatskim pregovorima između Republika Hrvatske i Crne Gore”.
Takođe, povodom najave Đukanovića da će sudovi u Crnoj Gori započeti procese protiv onih građana koji su učestvovali u pljački Konavala na dubrovačkom ratištu, kada o tome bude pristigla dokumentacija iz Haga, odnosno prenosom nadležnosti na civilna zakonodavstva, otvara se pitanje da li su procesi mogli već da počnu ili treba čekati dokumentaciju iz Haga. Prema riječima Slobodana Franovića, predsjednika Crnogorskog helsinškog komiteta, procesi su mogli već početi i to u okviru vojnog pravosudnog sistema, jer tada nije postojala nadležnost civilnog sudskog sistema. S obzirom da je vojno pravosuđe ukinuto ove godine, Franović kaže da je civilno pravosuđe dužno da uspostavi saradnju sa Haškim tribunalom radi pribavljanja dokumentacije o pljački na dubrovačkom ratištu i da ostvari saradnju sa hrvatskim pravosudnim sistemom. Helsinški komitet je tražio i formiranje određenih institucija u okviru domaćeg pravosuđa:
“Tražili smo da unutar policije Crne Gore bude ustanovljeno posebno odjeljenje koje će se baviti istragom ratnih zločina, da unutar tužilačkog sistema Crne Gore se osnuje posebno Odjeljenje za ratne zločine, za optuživanje za ratne zločine i da se pri Višem sudu u Podgorici i pri Vrhovnom sudu osnuju odjeljenja za suđenje za ratne zločine”.
I predsjednik Udruženja boraca ratova od '90. godine Radan Nikolić smatra da su pravosudni organi i do sada mogli otpočeti procese protiv onih pripadnika koji su počinili zločine i pljačku na dubrovačkom ratištu:
“Zahtijevam i pozivam predsjednika Đukanovića da objavi, javno objavi materijale koje posjeduje Crna Gora o zločincima iz Crne Gore koji su izvršili zločin, konkretne zločine na dubrovačkom ratištu i posebno insistiram pojedince i institucije koje su izvršile konkretnu pljačku i na hercegovačko-dubrovačkom ratištu. Ne smiju učesnici tih ratnih dešavanja iz Crne Gore ostati pod nazivom “pljačkaša”, “agresora”, jer oni to nijesu bili, a ako je bilo pljačkaša i ako je bilo zločinaca oni treba da imaju ime i prezime”.
