Julija Timosenko osvojila je simpatije javnosti tokom demonstracija u Kijevu krajem decembra prosle godine kada je opozicija izborila ponavlajnje drugog, neregularnog kruga predsjednickih izbora. Pristalice opozicije nazvali su je tada “narandzastom princezom”, a odlazeci ukrajinski predsjednik Leonid Kucma “crvenokosim zoharom”.
On sama za sebe naziva Ivanom Orleankom, kaze da je “nepopustljivi pregovarac” i strastveni ukrajinski nacionalista koja je u misiji da izvuce zemlju iz gliba korupcije koju cine vlast i oligarhija.
Deceniju prije Julija Timoshenko nije bila strastvena Ukrajinka, nije cak ni govorila ukrajinski jezik, niti je pokazivala interes za politiku. Kao ekonomista iz grada sa istoka zemlje Dnjepropetrivska uspostavila je veze sa bivsim premijerom Pavlom Lazarenkom i izgradila mocnu kompaniju za trgovinu prirodnim gasom. To joj je omogucilo bogatstvo i uticaj i razvilo politicke ambicije sto je i dovelo u sukob sa predsjednikom Leonidom Kucmom.
“Devedesetih godina Julija Timoshenko je vazila za jednog od najmocnijih oligarha u Ukrajini, kaze analiticar zbivanja u tom regionu Jan Maksymiuk. Vec 1996. godine, kada je predsjedavala ukrajinskim Ujedinjenim energetskim sistemom, ta kompanija je kontrolisala cetvrtinu ukupne ukrajinske ekonomije. Tada je dosla u sukob sa ostalim oligarsima u zemlji koje je podrzavao predsjednik Kucma i time je njena karijera poslovne zene zavrsena”.
Za razliku od tadasnjeg premijera Lazarenka, koji je dao ostavku, Timosenkova je iskazala mnogo vise sposobnosti. 1999. godine se pridruzila novom kabinetu premijera reformiste Viktora Juscenka i okrenula protiv njenih bivsih poslovnih partnera. Uspjela je da kroz kreditne arazmane ukrajinski energetski sektor uplati u drzavnu kasu oko dvije milijarde dolara, cime je bitno okrunuila moc nekih od najvecih oligarha u zemlji.
Dvije godine kasnije bila je prinudjena napustiti vladu. Optuzena je za pronevjeru i pranje novca, iz vremena njenog poslovanja u Ujedinjenom energetskom sektoru, zbog cega je provela nekoliko nedjelja u zatvoru. Ostalo je do danas nepoznato sta se tacno desavalo u to doba njene karijere kada je optuzena da je na inostrane racune prebacila vise od milijardu dolara. Juscenkova je ipak bila u stanju odbraniti se od svih tih tvrdnji. U Ukrajini, medjutim, vazi za veoma bogatu osobu iako trenutno nije ukljucena ni u kave poslovne aktivnosti.
Ukrajinski analiticari isticu kako se ocekivalo de ce ta dogadjanja i problemi oslabiti njenu licnost, ali ona je uspjela da ih iskoristi kao odskocnu dasku i izgradi novi identitet opozicionog borca i branioca nacionalnih prava s tradiocionalno prepoznatljivim pletenicama.
Bez obzira na sve kontroverze o licnosti Julije Timosenko, opsta ocjena je da je ona jedna od najbistrijih politickih figura u Ukrajini koja je odlucna ostvariti svoje ciljeve – u biznisu ili politici.
“Nema sumnje da je ona vrlo pragmaticna osoba, kaze Katarina Wolzuk, analiticar s Univeziteta u Birmengenu. Jasno je odredjivala najefikasniji put kojim ide. Kada je bila u ulozi poslovne zene vrlo kompetentno je crpjela sve pogodnosti iz sistema. Kada je postala zamjenik premijera devedesetih godina ponovo je pokazala natprosjecnu efikasnost i sposobnost. Sve sto radi, cini to bez kompromisa i to je, vjerovatno, njena anajveca snaga. Iz ugla odlezeceg rezima, medjutim, njeno prisustvo je za njih najveca prijetnja”, kaze Katarina Wolzuk s univerziteta u Birmingenu.
Analiticari ukrajinskih zbivanja procjenjuju da bi Julija Timosenko vremenom mogla biti dvosjekli mac i prijetnja i za aktuelnog predsjednika Viktora Juscenka, s obzirom da bi ona, kao premijer, trebalo da provede zagovarane reforme smanjenja predsjednickih ovlasti.
Ukoliko to ucini, Julija Timoshenko bi mogla postati najmocnija osoba u Ukrajini
On sama za sebe naziva Ivanom Orleankom, kaze da je “nepopustljivi pregovarac” i strastveni ukrajinski nacionalista koja je u misiji da izvuce zemlju iz gliba korupcije koju cine vlast i oligarhija.
Deceniju prije Julija Timoshenko nije bila strastvena Ukrajinka, nije cak ni govorila ukrajinski jezik, niti je pokazivala interes za politiku. Kao ekonomista iz grada sa istoka zemlje Dnjepropetrivska uspostavila je veze sa bivsim premijerom Pavlom Lazarenkom i izgradila mocnu kompaniju za trgovinu prirodnim gasom. To joj je omogucilo bogatstvo i uticaj i razvilo politicke ambicije sto je i dovelo u sukob sa predsjednikom Leonidom Kucmom.
“Devedesetih godina Julija Timoshenko je vazila za jednog od najmocnijih oligarha u Ukrajini, kaze analiticar zbivanja u tom regionu Jan Maksymiuk. Vec 1996. godine, kada je predsjedavala ukrajinskim Ujedinjenim energetskim sistemom, ta kompanija je kontrolisala cetvrtinu ukupne ukrajinske ekonomije. Tada je dosla u sukob sa ostalim oligarsima u zemlji koje je podrzavao predsjednik Kucma i time je njena karijera poslovne zene zavrsena”.
Za razliku od tadasnjeg premijera Lazarenka, koji je dao ostavku, Timosenkova je iskazala mnogo vise sposobnosti. 1999. godine se pridruzila novom kabinetu premijera reformiste Viktora Juscenka i okrenula protiv njenih bivsih poslovnih partnera. Uspjela je da kroz kreditne arazmane ukrajinski energetski sektor uplati u drzavnu kasu oko dvije milijarde dolara, cime je bitno okrunuila moc nekih od najvecih oligarha u zemlji.
Dvije godine kasnije bila je prinudjena napustiti vladu. Optuzena je za pronevjeru i pranje novca, iz vremena njenog poslovanja u Ujedinjenom energetskom sektoru, zbog cega je provela nekoliko nedjelja u zatvoru. Ostalo je do danas nepoznato sta se tacno desavalo u to doba njene karijere kada je optuzena da je na inostrane racune prebacila vise od milijardu dolara. Juscenkova je ipak bila u stanju odbraniti se od svih tih tvrdnji. U Ukrajini, medjutim, vazi za veoma bogatu osobu iako trenutno nije ukljucena ni u kave poslovne aktivnosti.
Ukrajinski analiticari isticu kako se ocekivalo de ce ta dogadjanja i problemi oslabiti njenu licnost, ali ona je uspjela da ih iskoristi kao odskocnu dasku i izgradi novi identitet opozicionog borca i branioca nacionalnih prava s tradiocionalno prepoznatljivim pletenicama.
Bez obzira na sve kontroverze o licnosti Julije Timosenko, opsta ocjena je da je ona jedna od najbistrijih politickih figura u Ukrajini koja je odlucna ostvariti svoje ciljeve – u biznisu ili politici.
“Nema sumnje da je ona vrlo pragmaticna osoba, kaze Katarina Wolzuk, analiticar s Univeziteta u Birmengenu. Jasno je odredjivala najefikasniji put kojim ide. Kada je bila u ulozi poslovne zene vrlo kompetentno je crpjela sve pogodnosti iz sistema. Kada je postala zamjenik premijera devedesetih godina ponovo je pokazala natprosjecnu efikasnost i sposobnost. Sve sto radi, cini to bez kompromisa i to je, vjerovatno, njena anajveca snaga. Iz ugla odlezeceg rezima, medjutim, njeno prisustvo je za njih najveca prijetnja”, kaze Katarina Wolzuk s univerziteta u Birmingenu.
Analiticari ukrajinskih zbivanja procjenjuju da bi Julija Timosenko vremenom mogla biti dvosjekli mac i prijetnja i za aktuelnog predsjednika Viktora Juscenka, s obzirom da bi ona, kao premijer, trebalo da provede zagovarane reforme smanjenja predsjednickih ovlasti.
Ukoliko to ucini, Julija Timoshenko bi mogla postati najmocnija osoba u Ukrajini
