Povrat imovine građanima srpske nacionalnosti bio je jedna od najvažnijih točaka godinu dana starog sporazuma HDZ-a i srpskih zastupnika u hrvatskom Saboru. Rok za realizaciju te točke sporazuma bio je kraj prošle godine, međutim, od oko tri i po tisuće zauzetih kuća u vrijeme potpisivanja sporazuma, sada ih je zauzeta još trećina, točnije 1197. Iako iz vlade najavljuju da će sve biti riješeno do konca siječnja, ako se povratak nastavi dosadašnjim tempom, sve
će biti u najboljem slučaju vraćeno tek negdje početkom nove školske godine, dakle u rujnu. Predsjednik nevladine organizacije Srpski demokratski forum, Veljko Džakula, kaže kako nije iznenađen ovim brojkama:
''One su bile očekivane jer se sporost rješavanja povrata imovine nije ubrzavala. Ulazilo se u razne aktivnosti davanja građevinskog materijala Hrvatima iz Bosne, ušlo se u sudske procese. Vjerovatno se i namjerno i smišljeno u to ulazilo da bi taj proces išao tako laganim tempom. Svatko tko je očekivao da će ići brže, nije bio realan. Mi smo znali da to neće moći biti ispoštovano i da ta imovina neće moći biti vraćena jer još uvijek nema jasne volje da vlasnici imovine s njom zavladaju.''
Suradnja sa srpskim zastupnicima i preko njih sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj važna je za Sanadera i HDZ, ne samo zbog tri glasa za krhku HDZ-ovu većinu u Saboru, već mnogo više, kao važan dio nove HDZ-ove demokratske, tolerantne i evropske legitimacije. Pa ipak, stvar ne funkcionira. Veljko Džakula uvjeren je u iskrenost Sanaderovih namjera, ali su problemi u provedbi očiti:
''Napravljen je veliki pomak i prema Srbima i prema Hrvatima, ali nije došlo tome da se po vertikali spusti. Ako se neko obaveže da će nešto napraviti i izabere svoj tim ljudi, a ništa se ne uradi, onda ili nema tih ljudi ili je odgovoran što to ne ide.''
Trojica srpskih zastupnika su u nezavidnoj poziciji. Ako se željelo riješiti probleme srpske zajednice uzrokovane ratom, moralo se ići na dogovor sa HDZ-om. Međutim, kada nastanu problemi, srpski zastupnici nemaju baš neki manevarski prostor i mehanizme pritiska na HDZ. Odgovorni za kašnjenje moraju biti smijenjeni, poručuju neki iz vrha Samostalne demokratske srpske stranke, ili ćemo prekinuti suradnju s HDZ-om. Ne pristajemo na prolongiranje rokova, odgovaraju drugi iz vrha te stranke, ali o mogućem prekidu suradnje s HDZ-om ne govore. Džakula kaže kako su svi oni zaboravili da se u rješavanje ratom uzrokovanih problema osim države i njihovih stranačkih aktivista može uključiti i snažna mreža nevladinih organizacija:
''Moraju se rasteretiti. Oni su očekivali kako će sa sporazumom, kojem su vjerovali, uspjeti sa HDZ-om sve sami riješiti. Ali to je golem problem, toliko toga ima na raznim nivoima da se to trebalo rasporediti i na druge organizacije i na druge institucije. Trebalo se raditi sinhronizirano. Previše je tu obaveza i problema da bi se to sve moglo pratiti i rješavati.''
Jer, problem jest kompleksan:
''To posmatram u jednom zajedničkom kontekstu, a ne izdvajam posebno problem povrata imovine. Pored infrastrukture tu je zapošljavanje kao način provođenja ustavnog zakona o manjinama. Da tu ima političke volje onda bi se svi oni koji vrate imovinu mogli zaposliti i mali bi perspektivu i budućnost. Ljudi kada se vrate žive u mraku i gotovo da nema zapošljavanja. I oni kojima je kuća vraćena dođu u situaciju da tu kuću prodaju jer nemaju perspektivu, budućnost i egzistenciju. Taj problem se mora šire posmatrati, a ne izolovano. On je u jednom paketu rješavanja problema povratka izbjeglica da oni ponovo postanu ravnopravni građani Republike Hrvatske.''
će biti u najboljem slučaju vraćeno tek negdje početkom nove školske godine, dakle u rujnu. Predsjednik nevladine organizacije Srpski demokratski forum, Veljko Džakula, kaže kako nije iznenađen ovim brojkama:
''One su bile očekivane jer se sporost rješavanja povrata imovine nije ubrzavala. Ulazilo se u razne aktivnosti davanja građevinskog materijala Hrvatima iz Bosne, ušlo se u sudske procese. Vjerovatno se i namjerno i smišljeno u to ulazilo da bi taj proces išao tako laganim tempom. Svatko tko je očekivao da će ići brže, nije bio realan. Mi smo znali da to neće moći biti ispoštovano i da ta imovina neće moći biti vraćena jer još uvijek nema jasne volje da vlasnici imovine s njom zavladaju.''
Suradnja sa srpskim zastupnicima i preko njih sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj važna je za Sanadera i HDZ, ne samo zbog tri glasa za krhku HDZ-ovu većinu u Saboru, već mnogo više, kao važan dio nove HDZ-ove demokratske, tolerantne i evropske legitimacije. Pa ipak, stvar ne funkcionira. Veljko Džakula uvjeren je u iskrenost Sanaderovih namjera, ali su problemi u provedbi očiti:
''Napravljen je veliki pomak i prema Srbima i prema Hrvatima, ali nije došlo tome da se po vertikali spusti. Ako se neko obaveže da će nešto napraviti i izabere svoj tim ljudi, a ništa se ne uradi, onda ili nema tih ljudi ili je odgovoran što to ne ide.''
Trojica srpskih zastupnika su u nezavidnoj poziciji. Ako se željelo riješiti probleme srpske zajednice uzrokovane ratom, moralo se ići na dogovor sa HDZ-om. Međutim, kada nastanu problemi, srpski zastupnici nemaju baš neki manevarski prostor i mehanizme pritiska na HDZ. Odgovorni za kašnjenje moraju biti smijenjeni, poručuju neki iz vrha Samostalne demokratske srpske stranke, ili ćemo prekinuti suradnju s HDZ-om. Ne pristajemo na prolongiranje rokova, odgovaraju drugi iz vrha te stranke, ali o mogućem prekidu suradnje s HDZ-om ne govore. Džakula kaže kako su svi oni zaboravili da se u rješavanje ratom uzrokovanih problema osim države i njihovih stranačkih aktivista može uključiti i snažna mreža nevladinih organizacija:
''Moraju se rasteretiti. Oni su očekivali kako će sa sporazumom, kojem su vjerovali, uspjeti sa HDZ-om sve sami riješiti. Ali to je golem problem, toliko toga ima na raznim nivoima da se to trebalo rasporediti i na druge organizacije i na druge institucije. Trebalo se raditi sinhronizirano. Previše je tu obaveza i problema da bi se to sve moglo pratiti i rješavati.''
Jer, problem jest kompleksan:
''To posmatram u jednom zajedničkom kontekstu, a ne izdvajam posebno problem povrata imovine. Pored infrastrukture tu je zapošljavanje kao način provođenja ustavnog zakona o manjinama. Da tu ima političke volje onda bi se svi oni koji vrate imovinu mogli zaposliti i mali bi perspektivu i budućnost. Ljudi kada se vrate žive u mraku i gotovo da nema zapošljavanja. I oni kojima je kuća vraćena dođu u situaciju da tu kuću prodaju jer nemaju perspektivu, budućnost i egzistenciju. Taj problem se mora šire posmatrati, a ne izolovano. On je u jednom paketu rješavanja problema povratka izbjeglica da oni ponovo postanu ravnopravni građani Republike Hrvatske.''