Dok Republika Hrvatska ulaže velike napore da novim zakonom o stambenom zbrinjavanju riješi problem bivših nosilaca stanarskih prava, dotle u udruženjima izbjeglica iz Hrvatske smatraju da se time nastoje izbjeći prava rješenja koja bi podstakla povratak. Hrvatska je pokrenula i medijsku kampanju, pozivajući sve koje se žele vratiti da iskoriste šansu u novom zakonu. Prema novom zakonu o stambenom zbrinjavanju bivših nosilaca stanarskog prava, pravo na stambeno zbrinjavanje imaju sve osobe i porodice koje su bez imovine u Hrvatskoj i na prostoru država nastalih raspadom bivše SFRJ a žele se vratiti u Hrvatsku, kaže Lovre Pejković, pomoćnik ministra za more, turizam, transport i razvoj u Vladi Republike Hrvatske:
“Za područje koje zovemo područje od posebne državne skrbi nije nikakav uvjet da je netko bio bivši nositelj stanarskog prava. Bitno je da je on živio i prebivao u tom području i da se želi vratiti u to područje, i to je područje od posebnog interesa Republike Hrvatske. I mi podržavamo povratak tih ljudi i njima će se pomoći, bez obzira na njihov prethodni status. Ali kad govorimo o području van tog područja od posebne državne skrbi, znači ostatku Hrvatske i velikim gradovima, tu je uvjet da se radi o bivšim nositeljima stanarskog prava.”
Oni koji se žele vratiti u područja od posebne državne skrbi, odnosno područja koja su bila zahvaćena ratom, imaju više mogućnosti za stambeno zbrinjavanje, kaže Pejković:
“Osoba ili obitelj koja se vraća može tražiti od države, koja nema svoju imovinu, da dobije u najam državnu imovinu - bilo kuću, bilo stan. Ako ima imovinu, ali ta imovina mora biti oštećena, neuseljiva, može dobiti dobiti građevinski materijal za obnovu imovine. Ako ima, možda, građevinski plac, može tražiti građevinski materijal. Ili ako nema ništa od toga, može tražiti od države da mu donira i građevinsko zemljište i građevinski materijal.”
Na ostalim područjima Hrvatske, u velikim gradovima, poput Zagreba Splita i Osijeka, povratnici će moći tražiti državne stanove u najam ili mogu sudjelovati u kupovini vlastitog stana kroz kroz program podsticajne stambene gradnje. Ove godine za područja van posebne državne skrbi hrvatska vlada izdvojila je sredstva za oko 300 do 400 stanova, a ukupan nivo potrebnih sredstava utvrđivaće se nakon završetka podnošenja zahtjeva. Zahtjevi za stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj biće distribuisani preko UNHCR-a u BiH. Također su na raspolaganju u svim diplomatsko - konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje ističe krajem ove godine.
Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Jasmin Samardžić, smatra ovaj poziv hrvatske vlade dobrodošlim u rješavanju problema izbjeglica iz Hrvatske, kojih u RS-u ima oko 25 000:
“Mislim da je ovo jedan dobar način za povratak u Hrvatsku izbjeglica koji se nalaze u RS-u.”
Sa druge strane, u udruženjima izbjeglica iz Hrvatske ne misle tako. Direktor dokumentacionog centra Veritas, Savo Štrbac kaže da jedino pravo rješenje za povratak je da hrvatska država odluči vratiti stanarska prava, kako je to učinjeno i u Bosni i Hercegovini:
“Ako se Srbima u Hrvatskoj vrate stanarska prava, kao što je učinjeno na području BiH, samo toliko, garantujem da će se vratiti 100 hiljada Srba. Suština je, dakle, vratite nam ono što je bilo naše. Pa mi smo bili jedinstvena držćava, i to je SFRJ. Žalosno je što na području iste države, u kojoj je došlo do raspada nekako istovremeno, važe različiti standardi.”
Izbjeglice iz Hrvatske, također, traže da se primjenjuju identični pravni aršini i kada je u pitanju poništavanje ugovora o zamjeni imovine.
Potpredsjednik udruženja Zajedno do istine, Milan Crnković:
“Naš sud ne ulazi u dobrovoljnost samog djela nego iz opšte poznatih okolnosti raskidaju takve ugovore. Onda dolazi do komplikacija tipa da ljudi ostaju bez imovine i ovdje i u Hrvatskoj.”
Lovre Pejković, pomoćnik ministra za more, turizam, transport i razvoj u Vladi Republike Hrvatske:
“Mi mislimo da su ishitreno poništene sve te zamjene i da jedan dio ljudi doveden u neravnopravan položaj. U svakom slučaju to treba razriješiti, ali to je stvar dogovora, odnosno netko je donesao ishitrenu odluku kad je donosio taj zakon, ne računajući kakve će posljedice proizvesti."
A što se tiče povrata privatne imovine u Hrvatskoj, Pejković kaže da se taj proces uspješno privodi kraju:
“Sa 1. listopadom ove godine bilo je zauzeto 1 570 kuća. I na tome, 1 110 vlasnika je podneslo zahtjev za povrat imovine, a za 460 nije. Sva ta imovina je u povratu. Biti će u najskorije vrijeme i vraćena vlasnicima. Ja bih iskoristio ovu priliku, također, pa pozvao sve one vlasnike kojima smo do sada vratili imovinu formalno: ključevi se nalaze u našim terenskim uredima.”
Trenutno u terenskim uredima ima 1400 ključeva koji čekaju svoje vlasnike. A iz ranijih procesa ima još 4 000 praznih objekata, gdje vlasnici nisu došli da preuzmu brigu o njima.
“Za područje koje zovemo područje od posebne državne skrbi nije nikakav uvjet da je netko bio bivši nositelj stanarskog prava. Bitno je da je on živio i prebivao u tom području i da se želi vratiti u to područje, i to je područje od posebnog interesa Republike Hrvatske. I mi podržavamo povratak tih ljudi i njima će se pomoći, bez obzira na njihov prethodni status. Ali kad govorimo o području van tog područja od posebne državne skrbi, znači ostatku Hrvatske i velikim gradovima, tu je uvjet da se radi o bivšim nositeljima stanarskog prava.”
Oni koji se žele vratiti u područja od posebne državne skrbi, odnosno područja koja su bila zahvaćena ratom, imaju više mogućnosti za stambeno zbrinjavanje, kaže Pejković:
“Osoba ili obitelj koja se vraća može tražiti od države, koja nema svoju imovinu, da dobije u najam državnu imovinu - bilo kuću, bilo stan. Ako ima imovinu, ali ta imovina mora biti oštećena, neuseljiva, može dobiti dobiti građevinski materijal za obnovu imovine. Ako ima, možda, građevinski plac, može tražiti građevinski materijal. Ili ako nema ništa od toga, može tražiti od države da mu donira i građevinsko zemljište i građevinski materijal.”
Na ostalim područjima Hrvatske, u velikim gradovima, poput Zagreba Splita i Osijeka, povratnici će moći tražiti državne stanove u najam ili mogu sudjelovati u kupovini vlastitog stana kroz kroz program podsticajne stambene gradnje. Ove godine za područja van posebne državne skrbi hrvatska vlada izdvojila je sredstva za oko 300 do 400 stanova, a ukupan nivo potrebnih sredstava utvrđivaće se nakon završetka podnošenja zahtjeva. Zahtjevi za stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj biće distribuisani preko UNHCR-a u BiH. Također su na raspolaganju u svim diplomatsko - konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje ističe krajem ove godine.
Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Jasmin Samardžić, smatra ovaj poziv hrvatske vlade dobrodošlim u rješavanju problema izbjeglica iz Hrvatske, kojih u RS-u ima oko 25 000:
“Mislim da je ovo jedan dobar način za povratak u Hrvatsku izbjeglica koji se nalaze u RS-u.”
Sa druge strane, u udruženjima izbjeglica iz Hrvatske ne misle tako. Direktor dokumentacionog centra Veritas, Savo Štrbac kaže da jedino pravo rješenje za povratak je da hrvatska država odluči vratiti stanarska prava, kako je to učinjeno i u Bosni i Hercegovini:
“Ako se Srbima u Hrvatskoj vrate stanarska prava, kao što je učinjeno na području BiH, samo toliko, garantujem da će se vratiti 100 hiljada Srba. Suština je, dakle, vratite nam ono što je bilo naše. Pa mi smo bili jedinstvena držćava, i to je SFRJ. Žalosno je što na području iste države, u kojoj je došlo do raspada nekako istovremeno, važe različiti standardi.”
Izbjeglice iz Hrvatske, također, traže da se primjenjuju identični pravni aršini i kada je u pitanju poništavanje ugovora o zamjeni imovine.
Potpredsjednik udruženja Zajedno do istine, Milan Crnković:
“Naš sud ne ulazi u dobrovoljnost samog djela nego iz opšte poznatih okolnosti raskidaju takve ugovore. Onda dolazi do komplikacija tipa da ljudi ostaju bez imovine i ovdje i u Hrvatskoj.”
Lovre Pejković, pomoćnik ministra za more, turizam, transport i razvoj u Vladi Republike Hrvatske:
“Mi mislimo da su ishitreno poništene sve te zamjene i da jedan dio ljudi doveden u neravnopravan položaj. U svakom slučaju to treba razriješiti, ali to je stvar dogovora, odnosno netko je donesao ishitrenu odluku kad je donosio taj zakon, ne računajući kakve će posljedice proizvesti."
A što se tiče povrata privatne imovine u Hrvatskoj, Pejković kaže da se taj proces uspješno privodi kraju:
“Sa 1. listopadom ove godine bilo je zauzeto 1 570 kuća. I na tome, 1 110 vlasnika je podneslo zahtjev za povrat imovine, a za 460 nije. Sva ta imovina je u povratu. Biti će u najskorije vrijeme i vraćena vlasnicima. Ja bih iskoristio ovu priliku, također, pa pozvao sve one vlasnike kojima smo do sada vratili imovinu formalno: ključevi se nalaze u našim terenskim uredima.”
Trenutno u terenskim uredima ima 1400 ključeva koji čekaju svoje vlasnike. A iz ranijih procesa ima još 4 000 praznih objekata, gdje vlasnici nisu došli da preuzmu brigu o njima.