Predsjednik Zajednice hrvatskih nakladnika, Zdenko Ljevak, ističe da je ovogodišnji nastup hrvatskih izdavača na Beogradskom sajmu knjiga isključivo komercijalnog karaktera:
„Zajednica nakladnika i knjižara organizira zajednički prostor, tako da će sutra na otvorenju Beogradskog sajma sudjelovati više od dvadeset hrvatskih nakladnika.“
U Hrvatskoj su trenutno registrirana 784 aktivna nakladnika. Na Beogradskom će se sajmu, kaže Ljevak, pojaviti poznatiji, uključujući „Školsku knjigu“ i „Našu djecu“:
„Napravit će se tu ozbiljan posao, uglavnom stručna knjiga, onda i sveučilišni udžbenici.“
Vlasnik ugledne izdavačke kuće „Durieux“ Nenad Popović kaže da će i ove godine u Beograd, ali sam i na jedan dan:
„Idem se vidjeti s par ljudi koji dolaze od ne zna se kuda, ali to nije nastup ,Durieuxa‘.“
Pojašnjava da njegova izdavačka kuća ni ove godine ne ide u Beograd, jer joj je preskup zakup izložbenog prostora, a zbog kompliciranih carinskih formalnosti ne može to nadoknaditi rasprodajom jeftinijih izdanja:
„To je glavni razlog. Osim toga Interliber je postao vrlo interesantan sajam i tamo se mi možemo predstaviti kolegama trgovcima knjigama i izdavačima iz cijele bivše Jugoslavije.“
Popović misli da Beogradski sajam knjiga, nekad drugi po veličini u Europi, upravo u usporedbi sa zagrebačkim Interliberom gubi na privlačnosti:
„On je veliki sajam, međutim pretrpio je ozbiljna oštećenja navalom raznoraznih vojno-državno-crkvenih institucija koje tamo izlažu, isto tako i jak gastronomski udar, tako da, na žalost, jednim dijelom djeluje i kao vašar i tako miriši. Ništa nije uloženo u infrastrukturu, barem kad sam ja bio zadnji put, sve je kao nekad, a to znači petnaest godina zastarjelo.“
U pitanju su, kaže, naprosto atmosfera i elektricitet koje sajam mora imati:
„A taj elektricitet Beogradski sajam više nema, što je najviše šteta zbog beogradske čitalačke publike, koja je odlična i koja tamo rado gleda nove knjige i rado ih i kupuje.“
Jedan od najčitanijih i najproduktivnijih aktualnih hrvatskih pisaca Miljenko Jergović kaže da se unatoč sve većem kulturnom otvaranju, njegove knjige ne prodaju u Srbiji i Crnoj Gori:
„Ne, na žalost se ne prodaju, zato što su preskupe. Prevelika je razlika između Hrvatske i Srbije u cijenama. Hrvatske knjige u svakom slučaju nisu dovoljno prisutne na području bliskih jezika.“
Publicist i nakladnik Nenad Popović misli da su u pitanju i drugi razlozi:
„Jedan dobar dio zagrebačkih aktivnih knjižara vodi srpske naslove koji dolaze otuda. Evo neki dan sam kupovao knjige iz Čolovićeve biblioteke ,20. vek‘ u Zagrebu. Ali naših knjiga, čini mi se, u Beogradu nema. Dakle, nezainteresiranost je jednostrana ili su materijalne mogućnosti takve, ali ne vjerujem da intelektualni Beograd u petnaest godina nema interesa baš niti za jednu knjigu koju smo mi izdali.“
„Zajednica nakladnika i knjižara organizira zajednički prostor, tako da će sutra na otvorenju Beogradskog sajma sudjelovati više od dvadeset hrvatskih nakladnika.“
U Hrvatskoj su trenutno registrirana 784 aktivna nakladnika. Na Beogradskom će se sajmu, kaže Ljevak, pojaviti poznatiji, uključujući „Školsku knjigu“ i „Našu djecu“:
„Napravit će se tu ozbiljan posao, uglavnom stručna knjiga, onda i sveučilišni udžbenici.“
Vlasnik ugledne izdavačke kuće „Durieux“ Nenad Popović kaže da će i ove godine u Beograd, ali sam i na jedan dan:
„Idem se vidjeti s par ljudi koji dolaze od ne zna se kuda, ali to nije nastup ,Durieuxa‘.“
Pojašnjava da njegova izdavačka kuća ni ove godine ne ide u Beograd, jer joj je preskup zakup izložbenog prostora, a zbog kompliciranih carinskih formalnosti ne može to nadoknaditi rasprodajom jeftinijih izdanja:
„To je glavni razlog. Osim toga Interliber je postao vrlo interesantan sajam i tamo se mi možemo predstaviti kolegama trgovcima knjigama i izdavačima iz cijele bivše Jugoslavije.“
Popović misli da Beogradski sajam knjiga, nekad drugi po veličini u Europi, upravo u usporedbi sa zagrebačkim Interliberom gubi na privlačnosti:
„On je veliki sajam, međutim pretrpio je ozbiljna oštećenja navalom raznoraznih vojno-državno-crkvenih institucija koje tamo izlažu, isto tako i jak gastronomski udar, tako da, na žalost, jednim dijelom djeluje i kao vašar i tako miriši. Ništa nije uloženo u infrastrukturu, barem kad sam ja bio zadnji put, sve je kao nekad, a to znači petnaest godina zastarjelo.“
U pitanju su, kaže, naprosto atmosfera i elektricitet koje sajam mora imati:
„A taj elektricitet Beogradski sajam više nema, što je najviše šteta zbog beogradske čitalačke publike, koja je odlična i koja tamo rado gleda nove knjige i rado ih i kupuje.“
Jedan od najčitanijih i najproduktivnijih aktualnih hrvatskih pisaca Miljenko Jergović kaže da se unatoč sve većem kulturnom otvaranju, njegove knjige ne prodaju u Srbiji i Crnoj Gori:
„Ne, na žalost se ne prodaju, zato što su preskupe. Prevelika je razlika između Hrvatske i Srbije u cijenama. Hrvatske knjige u svakom slučaju nisu dovoljno prisutne na području bliskih jezika.“
Publicist i nakladnik Nenad Popović misli da su u pitanju i drugi razlozi:
„Jedan dobar dio zagrebačkih aktivnih knjižara vodi srpske naslove koji dolaze otuda. Evo neki dan sam kupovao knjige iz Čolovićeve biblioteke ,20. vek‘ u Zagrebu. Ali naših knjiga, čini mi se, u Beogradu nema. Dakle, nezainteresiranost je jednostrana ili su materijalne mogućnosti takve, ali ne vjerujem da intelektualni Beograd u petnaest godina nema interesa baš niti za jednu knjigu koju smo mi izdali.“
