U Beogradu će pozorišnu sezonu otvoriti sarajevska pozorišta uzvraćajući prošlonedeljno gostovanje Jugoslovenskog dramskog i Ateljea 212 koji su otvorili pozorišnu sezonu u Sarajevu. Dobar znak za one koji bi da vide svoje nekadašnje znance. U okviru uzvratne posete poseban događaj je povratak, posle 12 godina, reditelja Harisa Pašovića. Još jedan dobar znanac Beograđana, hrvatski reditelj Paolo Mađeli, radi ove sezone predstavu u Beogradu posle mnogo godina. Beograd je proteklih godina mogao da vidi predstave iz susedstva. Vrhunski reditelji koji su nekada radili u Beogradu polako se vraćaju. Ipak ta vrsta saradnje, kažu naši saradnici u Srbiji, pre je rezultat pojedinačnih entuzijasta nego osmišljene politike koja ima potporu države.
Pečat na ovoj pozorišnoj sezoni u Srbiji daće u mnogome stvaraoci sa prostora bivše Jugoslavije. Na sceni Narodnog pozorišta za par dana se očekuje beogradska premijera drame Norveška danas, koja je nastala u koprodukciji ove kuće i slovenskog Narodnog gledališča iz Maribora. To je samo deo sve intezivnije pozorišne saradnje, tako da su već uveliko poodmakle pripreme za zajednički rad sa makedonskim Narodnim teatrom na operi Boris Godunov. Da ovakvo opredelenje nacionalnog teatra nije puki presedan, potvrđuje i pozorišni repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Na ovoj sceni se upravo očekuje premijera Italijanske noći koju potpisuje hrvatski reditelj Paolo Mađeli, o čemu razgovaramo sa upravnikom Jugoslovesnkog dramskog pozorišta, Brankom Cvejićem:
''Opredelio sam se kao upravnik da tu premijeru urade ljudi koji su ovde ostavili traga tokom poslednjih nekoliko decenija. Pored naših režisera, ovde su režirali Dušan Jovanović iz Ljubljane kao i Slobodan Unkovski iz Skoplja. Sada režira Paulo Mađeli koji je već dosta predstava napravio u Beogradu, ali koji 17 godina nije bio tu. Naravno da svi oni rade sa svojim kompletnim autorskim timom. Nije mi stalo da objedinjujem ovaj prostor, već mi je stalo da ovde rade najkvalitetniji ljudi i autori koje mogu da dobijem tako da saradnja postoji i sve je češća i češća.''
Na repertoaru Beogradskih pozorišta će i u novoj pozorišnoj sezoni vladati poprilično šarenilo. Igraće se gotovo sve, od Dostojevskog, Šekspira, Bore Stankovića, do Handkea i Slobodana Selenića. Jedino što su se već odavno pogubile razlike u profilu pojedinih kuća, tako da je teško reći na kojoj će se sceni naći delo klasika, a gde drame savremenih autora. Umetnički direktor Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Aleksandar Milosavljević:
''Bojim se da strategija ne postoji. Postoji nešto što je uzrokovano činjenicom da li pozorište ima para, i koliko, da li postoji, ili ne, dobra volja lokalnih vlasti da podrži to pozorište i njihove projekte. Kod nas je situacija s lokalnim vlastima neizvesna i vrlo često se menja. Možete da uđete u neki projekat imajući obećanje vlasti da će vas podržati. Onda se vlast promeni, ili se promeni pozicija te vlasti u nekom širem kontekstu, i ti projekti propadaju. Nekoliko pozorišta u Srbiji je imalo vrlo ozbiljne ambicije da formulišu konkretnu repertoarsku politiku unapred. Ili je to propadalo, ili su morali da odustaju od tog repertoarskog koncepta i da ga prilagođavaju situaciji koja je u datom trenutku postojala.''
Zbog takvih materijalnih prilika gotovo da je bila dovedena u pitanje koprodukcija Narodnog pozorišta i slovenskog Narodnog gledališča iz Maribora. Pa ipak, autori iz drugih sredina i dalje dolaze u Beograd. Interesantno je videti da li oni prilikom tih gostovanja imaju osećaj da stvarno nastupaju u inostranstvu, o čemu smo razgovarali sa poznatim hrvatsko-bosanskim glumcem Mustafom Nadarevićem tokom njegove posete Srbiji.
''To jeste zasebna država, kao što je i Hrvatska. Lijepo je da smo se podijelili. Bilo bi puno ljepše da smo se u miru rastali. Ne mogu smatrati Beograd inostranstvom. Iako je prošlo 15 godina osjećam da mogu sa ljudima da komuniciram. Znam taj jezik i nemam problema, kao što ih imam sa španjolskim, engleskim, talijanskim, francuskim ili portugalskim jezikom.''
Računajući upravo na to odsustvo jezičkih barijera, u Srbiji se trenutno igraju tekstovi više hrvatskih pisaca poput Miroslava Krleže, Mira Gavrana, Vedrane Rudan ili Borivoja Radakovića. Beogradsko dramsko pozorište je otvorilo vrata za Radakovićev tekst Kaj sad, što je, kako primećuje upravnik ove kuće, Nebojša Bradić, postala jedna od najpopularnijih predstava. Nešto slično se očekuje i od nove drame slovenačkog pisca Draga Jančara.
''Mislim da je ta vrsta saradnje prirodna i normalna i da postoji saradnja u oba pravca. U razmeni predstava između ansambala pozorišta gostovalo je i Beogradsko dramsko pozorište u bivšim jugoslovenskim republikama. Ove sezone su bile razmene sa Slovenijom i sa Bosnom, a u planu je i postavljanje jednog komada koji će igrati sledeće godine. To je komad Drage Jančara i po nekim našim razgovorima praizvedba bi mogla da bude u Beogradu. Reč je o komadu Laka konjica koji on upravo završava. Tu su i drugi saradnici. Prevashodno su nam zanimljivi režiseri koji dolaze sa drugih prostora. Mislim da ta fluktuacija ideja, razmena programa i dogovori o budućim stvarima, mogu da budu veoma posticajni za stvaranje jedne ozbiljnije pozorišne kulturne slike i u Beogradu i u Srbiji, pa i šire.''
Ta vrsta kontakata postala je, i prema mišljenu glumca Mustafe Nadarevića, neka vrsta post-jugoslovenske neminovnosti.
''Očito da mora doći do nekih razmjena. Ako već nisu koprodukcije, onda da vidimo neki godišnji presjek beogradskog teatra i neka Beograd vidi neki godišnji presjek našeg teatra. Ne samo Beograd, nego i Skoplje, Titograd, Ljubljana, Sarajevo i neki drugi gradovi koji se bave teatrom. Vjerojatno će doći nešto. Ne mogu reći da će sigurno doći, ali mogu reći da želim da dođe do toga.''
Uprkos uzajamnoj zainteresovanosti, pa i interesu za saradnju koja bi u mnogome obogatila repertoare beogradskih pozorišta, takvi projekti su još uvek, pre svega, plod ličnog entuzijazma, što primećuje i umetnički direktor Srpskog narodnog pozorišta, Aleksandar Milosavljević:
''Svedoci smo da postoji razmena. Predstave dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije. Mislim da su se politički uslovi apsolutno stekli i da je to moguće. Pitanje je da li, i koja, naša pozorišta mogu da angažuju reditelje iz bivših jugoslovenskih republika. Ne treba zaboraviti da su njihovi cenovnici poprilično drugačiji u odnosu na naše. I njihovi zahtevi u smislu tehničke opreme predstava su po evropskim standardima. Bojim se da malo pozorišta kod nas može da ispuni te uslove. Da bi se uspostavila normalna saradnja neophodno je mnogo više para. Naše pozorište možemo da prezentujemo u inostranstvu, ali iza tih nastupa naših pozorišta u inostranstvu mora da stoji mnogo ozbiljnija zaleđina koju će napraviti država.''
Iz Crnogorskog narodnog pozorišta za sada najavljuju samo početak sezone koji će obeležiti dve premijere, kao i gostovanja iz Italije. U Crnoj Gori su sve glasniji oni koji kritikuju Crnogorski nacionalni teatar, smatraju ga previše elitističkim na uštrb sopstvene produkcije. Kažu, insistira na skupim gostovanjima poznatih.
Već prva ovogodišnja premijera Crnogorskog narodnog pozorišta pokazuje da će se trend saradnje sa okruženjem nastaviti. Direktor nacionalnog teatra, Branislav Mićunović, najavljuje:
''Crnogorsko narodno pozorište ovu sezonu otvara s premijerom predstave Montenegro bluz, autora i reditelja Radmile Vojvodić. Projekat je okupio jednu dobru, važnu glumačku ekipu u kojoj su glumci iz Crne Gore: Bane Popović, Mirko Vlahović i dvoje mladih diplomiranih glumaca sa Cetinjske akademije: Ivan Bezmarević i Jelena Nemezić. Naši uvaženi, dragi gosti su Anita Mančić iz Ateljea 212, Izudin Bajrović iz Narodnog pozorišta u Sarajevu i Predrag Ejdus. Naši saradnici na ovom projektu su Žarko Mirković kao kompozitor, Sonja Vukičević kao koreograf i Miodrag Tabački scenograf.''
Predstava Montenegro bluz imaće još dva izvođenja, 4. i 5. oktobra, nakon čega će se do kraja mjeseca ponoviti još dva puta. Sljedećeg mjeseca uslijediće još jedna premijera na Maloj sceni CNP-a.
''To je komad koji se zove The beuty Queen, Martina Makdone, značajnog i znamenitog irskog pisca. U toj predstavi igra Dragica Tomaš, Ana Vujošević, Dejan Ivanić i Zoran Vujović. To je diplomska predstava na odsjeku za režiju našeg studenta Ane Vukotić.''
Crnogorsko narodno pozorište ima sklopljene ugovore o saradnji sa pozorištima iz Ljubljane, Beogarda, Zagreba, Sarajeva i Skoplja koji podrazumijevaju intezivnu razmjenu predstava tokom cijele sezone. Već u novembru predviđeno je gostovanje iz Italije.
''Imaćemo saradnju sa dvije italijanske trupe koje bi trebale u toku novembra da gostuju u Crnogorskom narodnom pozorištu. Jedno od prvih gostovanja, na osnovu sporazuma, je i gostovanje Narodnog pozorišta iz Maribora sa dvije baletske predstave.''
Crnogorsko narodno pozorište vrlo često posljednjih godina sarađuje sa svima u okruženju. Kakav pečat ta gostovanja ostavljaju na crnogorsku pozorišnu scenu?
''Crnogorsko narodno pozorište na repertoaru ima niz uspješnih predstava, niz festivalskih predstava, niz nagrađenih predstava. Ovo govorim zato što dobra gostovanja kvalifikujem kao interesovanje za naše premijere. Dobra gostovanja u CNP-u uvijek izazivaju senzaciju. To je nešto do čega veoma držimo.''
Predstave u Crnogorskom narodnom pozorištu režirali su poznati reditelji poput Egona Savina, Eduarda Milera, Nika Goršića. Osim novih predstava, ljubitelji pozorišta imaće prilike da vide i neke od komada koji su prethodnih godina uspješno prikazivani u nacionalnom teatru. Mićunović smatra da su česta gostovanja, kako poznatih reditelja, tako i iskusnih glumaca, od velikog značaja i za mlade generacije crnogorskih umjetnika koji stasaju na cetinjskoj Akademiji dramskih umjetnosti.
''To je jedinstvena prilika da se u toj reviji gostovanja, u toku sezone, mladi ljudi upoznaju sa proizvodnjom koja je na drugim adresama. U Crnogorskom narodnom pozorištu se veoma trudimo da što više mladih ljudi sa cetinske akademije bude uključeno u projekte CNP-a i da sarađuju sa iskusnim rediteljima i kolegama.''
Upravo ta česta gostovanja uglednih i poznatih iz okruženja na daskama Crnogorskog narodnog pozorišta u dijelu javnosti su, osim nesumnjivog zadovoljstva, izazvala i brojna podozrenja. Najčešće optužbe bile su da se većina budžeta opredijeljenog za kulturu slivala u kasu nacionalnog pozorišta i da je novac, umjesto na sopstvenu produkciju, trošen na angažmane sa strane. Pisac i publicista Andrej Nikolaidis:
''Kako smo obaviješteni iz zagrebačkog Globusa Tomaš Pandur, slovenački, vrlo skupi reditelj, je pokušavao bezuspješno pronaći finansijera za svoje projekte u Zagrebu koji je kulturološki i teatarski mnogo naprednija i bogatija sredina od Crne Gore. U Zagrebu nije pronašao angažman, ali ga je angažovalo Crnogorsko narodno pozorište. Nema ničeg lošeg u tome da Pandur režira u Crnoj Gori, nema ničeg lošeg u tome da i Oliver Ston režira u Crnoj Gori. Pitanje je da li nam to treba i da li takvim projektima gušimo domaću produkciju.''
Većina kritičara ima samo riječi hvale na rad Crnogorskog narodnog pozorišta koje je, ne osporava ni Nikolaidis, zaista dovelo najkvalitetnija i najpoznatija imena sa prostora ex Jugoslavije, ali primjećuje i slijedeće:
''Crna Gora je podijeljeno društvo. Rad CNP-a ne problematizuje ni jedan medij bilo koje političke opcije. Ispada da se samo oko CNP-a ovo društvo može ujediniti, što će reći, ili da oni imaju savršen proizvod - niko ko ima razuma ih ne može kritikovati, ili da ipak nešto temeljno nije uredu sa tim konceptom.''
Koji je vama od ta dva koncepta bliži:
''Mislim da nešto temeljno nije u redu sa načinom finansirnja teatar u Crnoj Gori.''
Sarajevski reditelj i direktor, Mesad Dino Mustafić, kaže da se za ovu sezonu pripremaju zanimljivi projekti. Posebno izdvaja predstavu koju priprema poznati filmski reditelj Pjer Žalica i Sarajlijama dragi povratak Zijaha Sokolovića, glumca koji prvi put poslije 14 godina radi u Sarajevu. Vraća na sarajevsku scenu dugo odsutnog beogradskog pisca Dušana Kovačevića. Dino Mustafić:
''Krenuo bih od centralne pozorišne kuće u Bosni i Hercegovini - Narodnog pozorišta u Sarajevu - koje će 15. oktobra imati svoju prvu opernu premijeru i otpočeti novu umjetničku sezonu. Radi se o jednom veoma zanimljivom modernom opernom djelu koje se zove Srebreničanke, koje je inspirisano srebreničkom tragedijom, kompozitora Ivana Čaulovića, u režiji Gojka Bijelca. Dramski segment Narodnog pozorišta Sarajevo za prvu polovinu novembra priprema komad Višnjik. Tačno je sto godina od kako je napisano i izvedeno to djelo. Ujedno je i godišnjica smrti jednog od najvećih svjetskih klasika, Antona Pavliča Čehova. Tu predstavu režira naš gost iz Zagreba, Pjer Veček. Kamerni teatar 55 će 30. oktobra u okviru 44. Internacionalnog teatarskog festivala MES izvesti, u koprodukciju sa festivalom MES, modernu klasiku Vitkijevićeve Obućarke u režiji Aleša Kurta. Sarajevski ratni teatar će početkom oktobra raditi jedan tekst povezan sa šusterima, a on se zove Doktor Šuster, Dušana Kovačevića, koji režira Zijad Sokolović. To nas posebno raduje, jer poslije dužeg vremena Zijad Sokolović se vratio u svoj matični grad i kao reditelj i kao glumac u jednoj domaćoj produkciji.''
Poznati glumac Zijad Sokolović o svojoj sarajevskoj predstavi kaže:
''To je pravi pogodak i što se tiče pisca i što se tiče same tematike. Radi se o jednom gospodinu koji je davno prije dok je studirao medicinu u Beču noću radio kao čovjek koji je popravljao cipele. Radnja predstave događa se u ovo vrijeme. Čovjek je sada u penziji. Gospodin doktor u penziji, a bio je hirurg, popravlja ljudima cipele besplatno u svoje slobodno vrijeme. To je jedna simbolika vremena i prostora u kojem živimo. Ljudi nemaju cipele da bi prošli kroz to vrijeme i kroz taj prostor. Nemaju mogućnost da normalno žive, jer je vrijeme u kojem žive ispunjeno nesporazumima, nerazumijevanjem, kriminalom, pljačkom, sukobima. Igram doktora Šustera i režiram predstavu.''
Znači da možemo da najavimo našim slušaocima da će biti gostovanja i u Srbiji, možda Crnoj Gori, Hrvatskoj?
''Sigurno. Tekst, kao takav, je vrlo interesantan, a mislim i sama podjela.''
Dino Mustafić izdvaja još neke projekte koji mogu biti zanimljivi i publici van Bosne i Hercegovine:
''Pozorište mladih u Sarajevu je otpočelo pripreme na tekstu jednog od najboljih mladih bosansko-hercegovačkih pisaca, Almira Imširevića. Njegova drama Cirkus Inferno je izvedena prošle godine u Švicarskoj. Režiraće je, po prvi puta u Pozorištu mladih, poznatiji kao filmski reditelj, Pijer Žalica. U okviru festivla MESS, 21. oktobra, u atrijumu sarajevske Vijećnici, izvešće se predstava njemačke spisovateljice. U naslovnoj ulozi je Aleksandar Seksten sa jednom zanimljivom kombinacijom svih bosansko-hercegovačkih glumaca i gostima iz Zagreba kao što su Lucija Šerbedžija i Dejan Aćimović. Tu predstavu bi režirala moja malenkost.''
Pozorišnu sezonu u Sarajevu su otvorila dva beogradska pozorišta, a naredne nedelje sarajevska pozorišta praktično otvaraju sezonu u Beogradu, podsjeća naš sagovornik Dino Mustafić:
''Moram reći da je sarajevsko pozorište i proteklih godina bilo vrlo otvoreno za jednu regionalnu i internacionalnu saradnju. Svake sezone uvijek imaju po jednog ili dva gostujuća reditelja. U Narodnom pozorištu, već od januara, je planirano gostovanje slovenačkog reditelja Edvarda Milera. U Kamernom teatru 55, koji dogodine obilježava 50 godina, gostovaće čak četiri strana reditelja: jedan Britanac, jedan Nijemac i jedan Šveđanin. U Sarajevskom ratnom teatru već rade dva gosta. Sarajevo je, možda, od svih ostalih ex jugoslovenskih teatarskih centara u tom smislu i najotvorenije. Dužan sam da kažem da je u periodu od 17. do 31. i najznačajniji teatarski festival u Bosni i Hercegovini, najstariji festival MESS, koji će ovoga puta okupiti čak četrnaest zemalja iz cijeloga svijeta. Biti će mnogo vrlo poznatih reditelja poput oskarovca Andreja Žoldaka iz Ukrajine, Ronalda Grasija iz Španije, ili naših susjeda kao što je Dušan Jovanović, slovenački reditelj, ovoga puta kao gosta u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.''
****
U Hrvatskoj, čini se, kada je u pitanju regionalna saradnja najveći prodor je učinila grupa Šerbedžija-Udovički, koja svake godine na Brionima okuplja internacionalnu i regionalnu ekipu i nudi zanimljive predstave u zanimljivom ambijentu. Prošle godine, zahvaljujući tom projektu, velika ex jugoslovenska glumica Mira Furlan pojavila se pred hrvatskom publikom posle mnogo godina. Ali kada je reč o teatarskim vezama Zagreb - Beograd ostaće upamćen skandal koji se svojevremeno dogodio – odbijanje nekih zagrebačkih glumaca da odu u Beograd na gostovanje. Ipak, i na ovoj, možda najosetljivoj relaciji, stvari se kreću.
HNK u Zagrebu otvorilo je svoju sezonu gostovanjem Hamleta, riječkog teatra, kaže upravnica Drame Sanja Ilić:
''To je predstava kojom se na neki način otvara sezona kod nas. Iza toga slijedi Svjetski kazališni festival i Drama sa svojom prvom premijerom izlazi 15.10. To je premijera Euripid sa tekstom Herakla i Alkestida u režiji Ozrena Prohića. Glume Dragan Despot, Alma Prica i gotovo cijeli ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.''
Odmah iza toga, uz reprizne izvedbe, započinje se raditi Glorija, Ranka Marinkovića, u režiji Božidara Violića. Krajem sječnja slijedi premijera suvremenog talijanskog dramatičara Uga Bettija, Korupcija u Palači pravde. Zaključno sa “premijerom Becketa, u režiji Horea Popescua. Moguća su neka gostovanja Mariborskog narodnog kazališta i kazališta iz Budimpešte. U toku su pregovori.
Ravnateljica Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu kaže da se pregovara i o nastupu u Skoplju, u svibnju iduće godine:
''Pregovori su da se ide sa zajedničkim projektom Opere, Drame i Baleta Hrvatskog narodnog kazališta, sa Pričom sa zapadne strane. I sa Beogradom se dogovoramo za razmjenu, ali to ovisi o Ministarstvu kulture i na koji način će se međudržavna kulturna razmjena organizirati.''
Jesu li hrvatski glumci i vodstvo najvećih kazališnih kuća, nakon poznatih odbijanja baš u Hrvatskom narodnom kazalištu, spremni za gostovanje u susjednoj državi?
''Mi smo sazreli, samo je pitanje na koji su način države međusobno dogovrile tu suradnju i pod kojim uvjetima. Naš par institucija, koja bi nama bila adekvatna po formalnom statusu, je, ili Narodno pozorište u Beogradu, ili Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu. Sa Narodnim pozorištom u Beogradu smo planirali razmjenu Nevjeste, ali to je stavljeno u godišnji plan 2005. godine. Balet je s njima već imao razmjenu. Još se čekaju Opera i Drama.''
Popularno zagrebačko kazalište Komedija, prema riječima direktora Nike Pavlovića, najvjerovatnije će ove jeseni gostovati sa svojom hit predstavom Čikago u Sarajevu i Mostaru. O Beogradu za sada i ne razmišljaju:
''Nekada davno smo imali sa sličnim teatrima kao što smo mi neke prijateljske kontakte, ali oni ne postoje već 17 godina. Niti se meni ko javlja, niti se ja javljam nekome.''
Ove godine im je, kaže Pavlović, izazov Brehtova Majka hrabrost i Gotovčev Mali Ero koju je prije 50 godina napisao za nas. Ove godine je i 55 godina Komedije.''
Opasne veze - Christophera Hamptona, Sudnji dan - Ödön von Horváth, u režiji Georgij Paro, Ptičice - Filipa Šovagovića, tek je dio naslova koji će ove kazališne sezone Zagrepčani moći vidjeti u dramskom kazalištu Gavela, a prema riječima direktora Darka Stazića i to zagrebačko kazalište, za razliku od ranijih godina, planira i gostovanja u susjednim državama.
''Planiramo gostovanje naše predstave Latinovicz, Miroslava Krleže i Zlatka Viteza, 7. i 9. prosinca u Mostaru i Sarajevu. Nastojaćemo ostvariti i jednu suradnju sa drugim gradovima, prije svega sa Dramom Makedonskom narodnog teatra iz Skoplja, ali i obnoviti već gotovo tradicionalnu saradnju sa Slovenskim narodnim gledališćem iz Ljubljane.''
Splitski HNK kao da je više okrenut saradnji sa teatrima zemalja Evropske unije. Upravnik Milan Štrljić:
''Paralelno se priprema jedan veliki projekt zbog kojeg putujem u Češku, u Brno, na sastanak sa intendantima Ljubljane, Brna, Praga i Bratislave. Radi se o inicijativi da napravimo zajednički projekt zemalja Evropske unije i Hrvatske. Split bi u tom projektu predstavljao Hrvatsku. Ideja je da se napravi projekt 1001 noć. HNK Slit je pozvano na festival Trialog u Češkoj. To su neke zanimljive stvari.''
Kako stvari stoje sa gostovanjem umjetnika iz drugih zemalja bivše Jugoslavije?
''Prošle godine smo imali predstavu Ateljea 212. Ove godine smo bili pozvani na Sterijino pozorje, ali sam se morao zahvaliti jer poziv je stigao kasno. Mi smo već napravili svoj program, tako da ne možemo uzeti učešća. Gostujemo svake godine uredno u Mostaru. Ne vidim tu ništa posebno, niti vidim veliku posebnu potrebu, niti razliku. Ugovaram gostovanja u Češkoj i u Ljubljani. Sa Slovencima redovno surađujemo i ovog ljeta su nam bili u gostima dva slovenska kazališta, iz Maribora i Gorice. Svake godine imamo jednu veliku turneju po Sloveniji i obiđemo sve veće gradove. To funkcionira uredno.''
****
Večeras u Prištini je počeo pozorišni festival na kome će biti viđena jedna predstava iz Bosne i Hercegovine. U Prištini je pozorišni život gotovo zamro. Nacionalno pozorište, koje je nekada punilo salu, sada je poluprazno. Gostovanja su retka, značajni pozorišni događaji - još ređi.
Pozorišna sezona u Prištini danas počinje održavanjem međunarodnog festivala Kosova met fest. Na ovom međunarodnom festivalu, koji će trajati deset dana i koje se održava pod visokim pokroviteljstvom predsednika Kosova Ibrahima Rugove, učestvuju pozorišta iz sedam zemalja. Festival će otvoriti predstava Vlas u izvođenju gostiju iz Belgije. Direktor Nacionalnog pozorišta iz Prištine, Derviši, kaže kako su izvršene sve pripreme za uspešan početak ovog međunarodnog pozorišnog festivala.
''Do sada, velikim angažovanjem smo izvršili sve pripreme. Biće to festival visokog nivoa u kojem učestvuju pozorišne trupe iz Belgije, Austrije, Nemačke, Bosne i Hercegovine, Škotske, Makedonije i Francuske. Tokom priprema za ovaj festival i za novu pozorišnu sezonu, Nacionalno pozorište je istovremeno radilo na tri kolosijeka. Vodili smo pozorište iznutra, pripremali se za festival i istovremeno izvršili renoviranje zgrade pozorišta.''
Kao i većina pozorišta i Nacionalno pozorište se posle sukoba na Kosovu susreće sa krizom publike. Dok većina pozorišnih kritičara za takvo stanje okrivljuje programsku politiku, Gospodin Derviši misli drugačije, naime, smatra da su predstave i publika dva različita koncepta:
''Ljudi to često povezuju i misle da dobre predstave dovode gledaoce. Publika živi u određenom vremenu, a naše je vreme karakteristično kao vreme antikulture. Kultura nije samo pozorište, već je to i muzika i književnost i druge oblasti ljudskog stvaralaštva. Svi ti oblici stvaralaštva su u dekadenciji.''
On smatra da uzroci toga stanja nisu stvaraoci već…:
''…je problem što je naš narod prošao kroz jednu fazu krize koja je u tu skoro 30 godina. To je uticalo na proces antikulture.''
Pozorište je prema rečima gospodina Derviši skupa igra, dok su materijalne mogućnosti za održavanje kulturnih institucija ograničene.
''Sadašnja situacija na Kosovu ostavlja vrlo malo prostora da se institucije kulture ponovo podignu i da se izvrši valorizacija vrednosti, ne samo u pozorištu, već i u drugim oblastima kulture.''
Gospodin Derviši izlazak iz sadašnjeg stanja vidi u konačnom rešavanju političkog statusa Kosova.
Pečat na ovoj pozorišnoj sezoni u Srbiji daće u mnogome stvaraoci sa prostora bivše Jugoslavije. Na sceni Narodnog pozorišta za par dana se očekuje beogradska premijera drame Norveška danas, koja je nastala u koprodukciji ove kuće i slovenskog Narodnog gledališča iz Maribora. To je samo deo sve intezivnije pozorišne saradnje, tako da su već uveliko poodmakle pripreme za zajednički rad sa makedonskim Narodnim teatrom na operi Boris Godunov. Da ovakvo opredelenje nacionalnog teatra nije puki presedan, potvrđuje i pozorišni repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Na ovoj sceni se upravo očekuje premijera Italijanske noći koju potpisuje hrvatski reditelj Paolo Mađeli, o čemu razgovaramo sa upravnikom Jugoslovesnkog dramskog pozorišta, Brankom Cvejićem:
''Opredelio sam se kao upravnik da tu premijeru urade ljudi koji su ovde ostavili traga tokom poslednjih nekoliko decenija. Pored naših režisera, ovde su režirali Dušan Jovanović iz Ljubljane kao i Slobodan Unkovski iz Skoplja. Sada režira Paulo Mađeli koji je već dosta predstava napravio u Beogradu, ali koji 17 godina nije bio tu. Naravno da svi oni rade sa svojim kompletnim autorskim timom. Nije mi stalo da objedinjujem ovaj prostor, već mi je stalo da ovde rade najkvalitetniji ljudi i autori koje mogu da dobijem tako da saradnja postoji i sve je češća i češća.''
Na repertoaru Beogradskih pozorišta će i u novoj pozorišnoj sezoni vladati poprilično šarenilo. Igraće se gotovo sve, od Dostojevskog, Šekspira, Bore Stankovića, do Handkea i Slobodana Selenića. Jedino što su se već odavno pogubile razlike u profilu pojedinih kuća, tako da je teško reći na kojoj će se sceni naći delo klasika, a gde drame savremenih autora. Umetnički direktor Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Aleksandar Milosavljević:
''Bojim se da strategija ne postoji. Postoji nešto što je uzrokovano činjenicom da li pozorište ima para, i koliko, da li postoji, ili ne, dobra volja lokalnih vlasti da podrži to pozorište i njihove projekte. Kod nas je situacija s lokalnim vlastima neizvesna i vrlo često se menja. Možete da uđete u neki projekat imajući obećanje vlasti da će vas podržati. Onda se vlast promeni, ili se promeni pozicija te vlasti u nekom širem kontekstu, i ti projekti propadaju. Nekoliko pozorišta u Srbiji je imalo vrlo ozbiljne ambicije da formulišu konkretnu repertoarsku politiku unapred. Ili je to propadalo, ili su morali da odustaju od tog repertoarskog koncepta i da ga prilagođavaju situaciji koja je u datom trenutku postojala.''
Zbog takvih materijalnih prilika gotovo da je bila dovedena u pitanje koprodukcija Narodnog pozorišta i slovenskog Narodnog gledališča iz Maribora. Pa ipak, autori iz drugih sredina i dalje dolaze u Beograd. Interesantno je videti da li oni prilikom tih gostovanja imaju osećaj da stvarno nastupaju u inostranstvu, o čemu smo razgovarali sa poznatim hrvatsko-bosanskim glumcem Mustafom Nadarevićem tokom njegove posete Srbiji.
''To jeste zasebna država, kao što je i Hrvatska. Lijepo je da smo se podijelili. Bilo bi puno ljepše da smo se u miru rastali. Ne mogu smatrati Beograd inostranstvom. Iako je prošlo 15 godina osjećam da mogu sa ljudima da komuniciram. Znam taj jezik i nemam problema, kao što ih imam sa španjolskim, engleskim, talijanskim, francuskim ili portugalskim jezikom.''
Računajući upravo na to odsustvo jezičkih barijera, u Srbiji se trenutno igraju tekstovi više hrvatskih pisaca poput Miroslava Krleže, Mira Gavrana, Vedrane Rudan ili Borivoja Radakovića. Beogradsko dramsko pozorište je otvorilo vrata za Radakovićev tekst Kaj sad, što je, kako primećuje upravnik ove kuće, Nebojša Bradić, postala jedna od najpopularnijih predstava. Nešto slično se očekuje i od nove drame slovenačkog pisca Draga Jančara.
''Mislim da je ta vrsta saradnje prirodna i normalna i da postoji saradnja u oba pravca. U razmeni predstava između ansambala pozorišta gostovalo je i Beogradsko dramsko pozorište u bivšim jugoslovenskim republikama. Ove sezone su bile razmene sa Slovenijom i sa Bosnom, a u planu je i postavljanje jednog komada koji će igrati sledeće godine. To je komad Drage Jančara i po nekim našim razgovorima praizvedba bi mogla da bude u Beogradu. Reč je o komadu Laka konjica koji on upravo završava. Tu su i drugi saradnici. Prevashodno su nam zanimljivi režiseri koji dolaze sa drugih prostora. Mislim da ta fluktuacija ideja, razmena programa i dogovori o budućim stvarima, mogu da budu veoma posticajni za stvaranje jedne ozbiljnije pozorišne kulturne slike i u Beogradu i u Srbiji, pa i šire.''
Ta vrsta kontakata postala je, i prema mišljenu glumca Mustafe Nadarevića, neka vrsta post-jugoslovenske neminovnosti.
''Očito da mora doći do nekih razmjena. Ako već nisu koprodukcije, onda da vidimo neki godišnji presjek beogradskog teatra i neka Beograd vidi neki godišnji presjek našeg teatra. Ne samo Beograd, nego i Skoplje, Titograd, Ljubljana, Sarajevo i neki drugi gradovi koji se bave teatrom. Vjerojatno će doći nešto. Ne mogu reći da će sigurno doći, ali mogu reći da želim da dođe do toga.''
Uprkos uzajamnoj zainteresovanosti, pa i interesu za saradnju koja bi u mnogome obogatila repertoare beogradskih pozorišta, takvi projekti su još uvek, pre svega, plod ličnog entuzijazma, što primećuje i umetnički direktor Srpskog narodnog pozorišta, Aleksandar Milosavljević:
''Svedoci smo da postoji razmena. Predstave dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije. Mislim da su se politički uslovi apsolutno stekli i da je to moguće. Pitanje je da li, i koja, naša pozorišta mogu da angažuju reditelje iz bivših jugoslovenskih republika. Ne treba zaboraviti da su njihovi cenovnici poprilično drugačiji u odnosu na naše. I njihovi zahtevi u smislu tehničke opreme predstava su po evropskim standardima. Bojim se da malo pozorišta kod nas može da ispuni te uslove. Da bi se uspostavila normalna saradnja neophodno je mnogo više para. Naše pozorište možemo da prezentujemo u inostranstvu, ali iza tih nastupa naših pozorišta u inostranstvu mora da stoji mnogo ozbiljnija zaleđina koju će napraviti država.''
Iz Crnogorskog narodnog pozorišta za sada najavljuju samo početak sezone koji će obeležiti dve premijere, kao i gostovanja iz Italije. U Crnoj Gori su sve glasniji oni koji kritikuju Crnogorski nacionalni teatar, smatraju ga previše elitističkim na uštrb sopstvene produkcije. Kažu, insistira na skupim gostovanjima poznatih.
Već prva ovogodišnja premijera Crnogorskog narodnog pozorišta pokazuje da će se trend saradnje sa okruženjem nastaviti. Direktor nacionalnog teatra, Branislav Mićunović, najavljuje:
''Crnogorsko narodno pozorište ovu sezonu otvara s premijerom predstave Montenegro bluz, autora i reditelja Radmile Vojvodić. Projekat je okupio jednu dobru, važnu glumačku ekipu u kojoj su glumci iz Crne Gore: Bane Popović, Mirko Vlahović i dvoje mladih diplomiranih glumaca sa Cetinjske akademije: Ivan Bezmarević i Jelena Nemezić. Naši uvaženi, dragi gosti su Anita Mančić iz Ateljea 212, Izudin Bajrović iz Narodnog pozorišta u Sarajevu i Predrag Ejdus. Naši saradnici na ovom projektu su Žarko Mirković kao kompozitor, Sonja Vukičević kao koreograf i Miodrag Tabački scenograf.''
Predstava Montenegro bluz imaće još dva izvođenja, 4. i 5. oktobra, nakon čega će se do kraja mjeseca ponoviti još dva puta. Sljedećeg mjeseca uslijediće još jedna premijera na Maloj sceni CNP-a.
''To je komad koji se zove The beuty Queen, Martina Makdone, značajnog i znamenitog irskog pisca. U toj predstavi igra Dragica Tomaš, Ana Vujošević, Dejan Ivanić i Zoran Vujović. To je diplomska predstava na odsjeku za režiju našeg studenta Ane Vukotić.''
Crnogorsko narodno pozorište ima sklopljene ugovore o saradnji sa pozorištima iz Ljubljane, Beogarda, Zagreba, Sarajeva i Skoplja koji podrazumijevaju intezivnu razmjenu predstava tokom cijele sezone. Već u novembru predviđeno je gostovanje iz Italije.
''Imaćemo saradnju sa dvije italijanske trupe koje bi trebale u toku novembra da gostuju u Crnogorskom narodnom pozorištu. Jedno od prvih gostovanja, na osnovu sporazuma, je i gostovanje Narodnog pozorišta iz Maribora sa dvije baletske predstave.''
Crnogorsko narodno pozorište vrlo često posljednjih godina sarađuje sa svima u okruženju. Kakav pečat ta gostovanja ostavljaju na crnogorsku pozorišnu scenu?
''Crnogorsko narodno pozorište na repertoaru ima niz uspješnih predstava, niz festivalskih predstava, niz nagrađenih predstava. Ovo govorim zato što dobra gostovanja kvalifikujem kao interesovanje za naše premijere. Dobra gostovanja u CNP-u uvijek izazivaju senzaciju. To je nešto do čega veoma držimo.''
Predstave u Crnogorskom narodnom pozorištu režirali su poznati reditelji poput Egona Savina, Eduarda Milera, Nika Goršića. Osim novih predstava, ljubitelji pozorišta imaće prilike da vide i neke od komada koji su prethodnih godina uspješno prikazivani u nacionalnom teatru. Mićunović smatra da su česta gostovanja, kako poznatih reditelja, tako i iskusnih glumaca, od velikog značaja i za mlade generacije crnogorskih umjetnika koji stasaju na cetinjskoj Akademiji dramskih umjetnosti.
''To je jedinstvena prilika da se u toj reviji gostovanja, u toku sezone, mladi ljudi upoznaju sa proizvodnjom koja je na drugim adresama. U Crnogorskom narodnom pozorištu se veoma trudimo da što više mladih ljudi sa cetinske akademije bude uključeno u projekte CNP-a i da sarađuju sa iskusnim rediteljima i kolegama.''
Upravo ta česta gostovanja uglednih i poznatih iz okruženja na daskama Crnogorskog narodnog pozorišta u dijelu javnosti su, osim nesumnjivog zadovoljstva, izazvala i brojna podozrenja. Najčešće optužbe bile su da se većina budžeta opredijeljenog za kulturu slivala u kasu nacionalnog pozorišta i da je novac, umjesto na sopstvenu produkciju, trošen na angažmane sa strane. Pisac i publicista Andrej Nikolaidis:
''Kako smo obaviješteni iz zagrebačkog Globusa Tomaš Pandur, slovenački, vrlo skupi reditelj, je pokušavao bezuspješno pronaći finansijera za svoje projekte u Zagrebu koji je kulturološki i teatarski mnogo naprednija i bogatija sredina od Crne Gore. U Zagrebu nije pronašao angažman, ali ga je angažovalo Crnogorsko narodno pozorište. Nema ničeg lošeg u tome da Pandur režira u Crnoj Gori, nema ničeg lošeg u tome da i Oliver Ston režira u Crnoj Gori. Pitanje je da li nam to treba i da li takvim projektima gušimo domaću produkciju.''
Većina kritičara ima samo riječi hvale na rad Crnogorskog narodnog pozorišta koje je, ne osporava ni Nikolaidis, zaista dovelo najkvalitetnija i najpoznatija imena sa prostora ex Jugoslavije, ali primjećuje i slijedeće:
''Crna Gora je podijeljeno društvo. Rad CNP-a ne problematizuje ni jedan medij bilo koje političke opcije. Ispada da se samo oko CNP-a ovo društvo može ujediniti, što će reći, ili da oni imaju savršen proizvod - niko ko ima razuma ih ne može kritikovati, ili da ipak nešto temeljno nije uredu sa tim konceptom.''
Koji je vama od ta dva koncepta bliži:
''Mislim da nešto temeljno nije u redu sa načinom finansirnja teatar u Crnoj Gori.''
Sarajevski reditelj i direktor, Mesad Dino Mustafić, kaže da se za ovu sezonu pripremaju zanimljivi projekti. Posebno izdvaja predstavu koju priprema poznati filmski reditelj Pjer Žalica i Sarajlijama dragi povratak Zijaha Sokolovića, glumca koji prvi put poslije 14 godina radi u Sarajevu. Vraća na sarajevsku scenu dugo odsutnog beogradskog pisca Dušana Kovačevića. Dino Mustafić:
''Krenuo bih od centralne pozorišne kuće u Bosni i Hercegovini - Narodnog pozorišta u Sarajevu - koje će 15. oktobra imati svoju prvu opernu premijeru i otpočeti novu umjetničku sezonu. Radi se o jednom veoma zanimljivom modernom opernom djelu koje se zove Srebreničanke, koje je inspirisano srebreničkom tragedijom, kompozitora Ivana Čaulovića, u režiji Gojka Bijelca. Dramski segment Narodnog pozorišta Sarajevo za prvu polovinu novembra priprema komad Višnjik. Tačno je sto godina od kako je napisano i izvedeno to djelo. Ujedno je i godišnjica smrti jednog od najvećih svjetskih klasika, Antona Pavliča Čehova. Tu predstavu režira naš gost iz Zagreba, Pjer Veček. Kamerni teatar 55 će 30. oktobra u okviru 44. Internacionalnog teatarskog festivala MES izvesti, u koprodukciju sa festivalom MES, modernu klasiku Vitkijevićeve Obućarke u režiji Aleša Kurta. Sarajevski ratni teatar će početkom oktobra raditi jedan tekst povezan sa šusterima, a on se zove Doktor Šuster, Dušana Kovačevića, koji režira Zijad Sokolović. To nas posebno raduje, jer poslije dužeg vremena Zijad Sokolović se vratio u svoj matični grad i kao reditelj i kao glumac u jednoj domaćoj produkciji.''
Poznati glumac Zijad Sokolović o svojoj sarajevskoj predstavi kaže:
''To je pravi pogodak i što se tiče pisca i što se tiče same tematike. Radi se o jednom gospodinu koji je davno prije dok je studirao medicinu u Beču noću radio kao čovjek koji je popravljao cipele. Radnja predstave događa se u ovo vrijeme. Čovjek je sada u penziji. Gospodin doktor u penziji, a bio je hirurg, popravlja ljudima cipele besplatno u svoje slobodno vrijeme. To je jedna simbolika vremena i prostora u kojem živimo. Ljudi nemaju cipele da bi prošli kroz to vrijeme i kroz taj prostor. Nemaju mogućnost da normalno žive, jer je vrijeme u kojem žive ispunjeno nesporazumima, nerazumijevanjem, kriminalom, pljačkom, sukobima. Igram doktora Šustera i režiram predstavu.''
Znači da možemo da najavimo našim slušaocima da će biti gostovanja i u Srbiji, možda Crnoj Gori, Hrvatskoj?
''Sigurno. Tekst, kao takav, je vrlo interesantan, a mislim i sama podjela.''
Dino Mustafić izdvaja još neke projekte koji mogu biti zanimljivi i publici van Bosne i Hercegovine:
''Pozorište mladih u Sarajevu je otpočelo pripreme na tekstu jednog od najboljih mladih bosansko-hercegovačkih pisaca, Almira Imširevića. Njegova drama Cirkus Inferno je izvedena prošle godine u Švicarskoj. Režiraće je, po prvi puta u Pozorištu mladih, poznatiji kao filmski reditelj, Pijer Žalica. U okviru festivla MESS, 21. oktobra, u atrijumu sarajevske Vijećnici, izvešće se predstava njemačke spisovateljice. U naslovnoj ulozi je Aleksandar Seksten sa jednom zanimljivom kombinacijom svih bosansko-hercegovačkih glumaca i gostima iz Zagreba kao što su Lucija Šerbedžija i Dejan Aćimović. Tu predstavu bi režirala moja malenkost.''
Pozorišnu sezonu u Sarajevu su otvorila dva beogradska pozorišta, a naredne nedelje sarajevska pozorišta praktično otvaraju sezonu u Beogradu, podsjeća naš sagovornik Dino Mustafić:
''Moram reći da je sarajevsko pozorište i proteklih godina bilo vrlo otvoreno za jednu regionalnu i internacionalnu saradnju. Svake sezone uvijek imaju po jednog ili dva gostujuća reditelja. U Narodnom pozorištu, već od januara, je planirano gostovanje slovenačkog reditelja Edvarda Milera. U Kamernom teatru 55, koji dogodine obilježava 50 godina, gostovaće čak četiri strana reditelja: jedan Britanac, jedan Nijemac i jedan Šveđanin. U Sarajevskom ratnom teatru već rade dva gosta. Sarajevo je, možda, od svih ostalih ex jugoslovenskih teatarskih centara u tom smislu i najotvorenije. Dužan sam da kažem da je u periodu od 17. do 31. i najznačajniji teatarski festival u Bosni i Hercegovini, najstariji festival MESS, koji će ovoga puta okupiti čak četrnaest zemalja iz cijeloga svijeta. Biti će mnogo vrlo poznatih reditelja poput oskarovca Andreja Žoldaka iz Ukrajine, Ronalda Grasija iz Španije, ili naših susjeda kao što je Dušan Jovanović, slovenački reditelj, ovoga puta kao gosta u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.''
****
U Hrvatskoj, čini se, kada je u pitanju regionalna saradnja najveći prodor je učinila grupa Šerbedžija-Udovički, koja svake godine na Brionima okuplja internacionalnu i regionalnu ekipu i nudi zanimljive predstave u zanimljivom ambijentu. Prošle godine, zahvaljujući tom projektu, velika ex jugoslovenska glumica Mira Furlan pojavila se pred hrvatskom publikom posle mnogo godina. Ali kada je reč o teatarskim vezama Zagreb - Beograd ostaće upamćen skandal koji se svojevremeno dogodio – odbijanje nekih zagrebačkih glumaca da odu u Beograd na gostovanje. Ipak, i na ovoj, možda najosetljivoj relaciji, stvari se kreću.
HNK u Zagrebu otvorilo je svoju sezonu gostovanjem Hamleta, riječkog teatra, kaže upravnica Drame Sanja Ilić:
''To je predstava kojom se na neki način otvara sezona kod nas. Iza toga slijedi Svjetski kazališni festival i Drama sa svojom prvom premijerom izlazi 15.10. To je premijera Euripid sa tekstom Herakla i Alkestida u režiji Ozrena Prohića. Glume Dragan Despot, Alma Prica i gotovo cijeli ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.''
Odmah iza toga, uz reprizne izvedbe, započinje se raditi Glorija, Ranka Marinkovića, u režiji Božidara Violića. Krajem sječnja slijedi premijera suvremenog talijanskog dramatičara Uga Bettija, Korupcija u Palači pravde. Zaključno sa “premijerom Becketa, u režiji Horea Popescua. Moguća su neka gostovanja Mariborskog narodnog kazališta i kazališta iz Budimpešte. U toku su pregovori.
Ravnateljica Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu kaže da se pregovara i o nastupu u Skoplju, u svibnju iduće godine:
''Pregovori su da se ide sa zajedničkim projektom Opere, Drame i Baleta Hrvatskog narodnog kazališta, sa Pričom sa zapadne strane. I sa Beogradom se dogovoramo za razmjenu, ali to ovisi o Ministarstvu kulture i na koji način će se međudržavna kulturna razmjena organizirati.''
Jesu li hrvatski glumci i vodstvo najvećih kazališnih kuća, nakon poznatih odbijanja baš u Hrvatskom narodnom kazalištu, spremni za gostovanje u susjednoj državi?
''Mi smo sazreli, samo je pitanje na koji su način države međusobno dogovrile tu suradnju i pod kojim uvjetima. Naš par institucija, koja bi nama bila adekvatna po formalnom statusu, je, ili Narodno pozorište u Beogradu, ili Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu. Sa Narodnim pozorištom u Beogradu smo planirali razmjenu Nevjeste, ali to je stavljeno u godišnji plan 2005. godine. Balet je s njima već imao razmjenu. Još se čekaju Opera i Drama.''
Popularno zagrebačko kazalište Komedija, prema riječima direktora Nike Pavlovića, najvjerovatnije će ove jeseni gostovati sa svojom hit predstavom Čikago u Sarajevu i Mostaru. O Beogradu za sada i ne razmišljaju:
''Nekada davno smo imali sa sličnim teatrima kao što smo mi neke prijateljske kontakte, ali oni ne postoje već 17 godina. Niti se meni ko javlja, niti se ja javljam nekome.''
Ove godine im je, kaže Pavlović, izazov Brehtova Majka hrabrost i Gotovčev Mali Ero koju je prije 50 godina napisao za nas. Ove godine je i 55 godina Komedije.''
Opasne veze - Christophera Hamptona, Sudnji dan - Ödön von Horváth, u režiji Georgij Paro, Ptičice - Filipa Šovagovića, tek je dio naslova koji će ove kazališne sezone Zagrepčani moći vidjeti u dramskom kazalištu Gavela, a prema riječima direktora Darka Stazića i to zagrebačko kazalište, za razliku od ranijih godina, planira i gostovanja u susjednim državama.
''Planiramo gostovanje naše predstave Latinovicz, Miroslava Krleže i Zlatka Viteza, 7. i 9. prosinca u Mostaru i Sarajevu. Nastojaćemo ostvariti i jednu suradnju sa drugim gradovima, prije svega sa Dramom Makedonskom narodnog teatra iz Skoplja, ali i obnoviti već gotovo tradicionalnu saradnju sa Slovenskim narodnim gledališćem iz Ljubljane.''
Splitski HNK kao da je više okrenut saradnji sa teatrima zemalja Evropske unije. Upravnik Milan Štrljić:
''Paralelno se priprema jedan veliki projekt zbog kojeg putujem u Češku, u Brno, na sastanak sa intendantima Ljubljane, Brna, Praga i Bratislave. Radi se o inicijativi da napravimo zajednički projekt zemalja Evropske unije i Hrvatske. Split bi u tom projektu predstavljao Hrvatsku. Ideja je da se napravi projekt 1001 noć. HNK Slit je pozvano na festival Trialog u Češkoj. To su neke zanimljive stvari.''
Kako stvari stoje sa gostovanjem umjetnika iz drugih zemalja bivše Jugoslavije?
''Prošle godine smo imali predstavu Ateljea 212. Ove godine smo bili pozvani na Sterijino pozorje, ali sam se morao zahvaliti jer poziv je stigao kasno. Mi smo već napravili svoj program, tako da ne možemo uzeti učešća. Gostujemo svake godine uredno u Mostaru. Ne vidim tu ništa posebno, niti vidim veliku posebnu potrebu, niti razliku. Ugovaram gostovanja u Češkoj i u Ljubljani. Sa Slovencima redovno surađujemo i ovog ljeta su nam bili u gostima dva slovenska kazališta, iz Maribora i Gorice. Svake godine imamo jednu veliku turneju po Sloveniji i obiđemo sve veće gradove. To funkcionira uredno.''
****
Večeras u Prištini je počeo pozorišni festival na kome će biti viđena jedna predstava iz Bosne i Hercegovine. U Prištini je pozorišni život gotovo zamro. Nacionalno pozorište, koje je nekada punilo salu, sada je poluprazno. Gostovanja su retka, značajni pozorišni događaji - još ređi.
Pozorišna sezona u Prištini danas počinje održavanjem međunarodnog festivala Kosova met fest. Na ovom međunarodnom festivalu, koji će trajati deset dana i koje se održava pod visokim pokroviteljstvom predsednika Kosova Ibrahima Rugove, učestvuju pozorišta iz sedam zemalja. Festival će otvoriti predstava Vlas u izvođenju gostiju iz Belgije. Direktor Nacionalnog pozorišta iz Prištine, Derviši, kaže kako su izvršene sve pripreme za uspešan početak ovog međunarodnog pozorišnog festivala.
''Do sada, velikim angažovanjem smo izvršili sve pripreme. Biće to festival visokog nivoa u kojem učestvuju pozorišne trupe iz Belgije, Austrije, Nemačke, Bosne i Hercegovine, Škotske, Makedonije i Francuske. Tokom priprema za ovaj festival i za novu pozorišnu sezonu, Nacionalno pozorište je istovremeno radilo na tri kolosijeka. Vodili smo pozorište iznutra, pripremali se za festival i istovremeno izvršili renoviranje zgrade pozorišta.''
Kao i većina pozorišta i Nacionalno pozorište se posle sukoba na Kosovu susreće sa krizom publike. Dok većina pozorišnih kritičara za takvo stanje okrivljuje programsku politiku, Gospodin Derviši misli drugačije, naime, smatra da su predstave i publika dva različita koncepta:
''Ljudi to često povezuju i misle da dobre predstave dovode gledaoce. Publika živi u određenom vremenu, a naše je vreme karakteristično kao vreme antikulture. Kultura nije samo pozorište, već je to i muzika i književnost i druge oblasti ljudskog stvaralaštva. Svi ti oblici stvaralaštva su u dekadenciji.''
On smatra da uzroci toga stanja nisu stvaraoci već…:
''…je problem što je naš narod prošao kroz jednu fazu krize koja je u tu skoro 30 godina. To je uticalo na proces antikulture.''
Pozorište je prema rečima gospodina Derviši skupa igra, dok su materijalne mogućnosti za održavanje kulturnih institucija ograničene.
''Sadašnja situacija na Kosovu ostavlja vrlo malo prostora da se institucije kulture ponovo podignu i da se izvrši valorizacija vrednosti, ne samo u pozorištu, već i u drugim oblastima kulture.''
Gospodin Derviši izlazak iz sadašnjeg stanja vidi u konačnom rešavanju političkog statusa Kosova.
