Kljuić je u svom današnjem svjedočenju više puta rekao da su Karadžić i Krajišnik, s kojima je kao vođa Hrvatske demokratske zajednice BiH često pregovarao, bili "najveći autoriteti" među liderima Srpske demokratske stranke uoči izbijanja rata u BiH 1992. godine. "Kad bih se nešto s njima dogovorio, to je bilo konačno, za razliku od dogovora sa Biljanom Plavšić i Nikolom Koljevićem, koji se nisu mnogo pitali za strategiju realizacije njihovog plana", kazao je on.
Optuženi je, prema ovome svjedoku, imao “ogromni autoritet kod članova i simpatizera SDS-a”, kao i “krucijalnu ulogu u provodjenju platforme ove stranke”. Ipak – dodao je – vrhovni autoritet, koga su morali slušati svi, pa i Karadžić i Krajišnik, bio je Slobodan Milošević, "realizator projekta osmišljenog u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.
Već u jesen 1991. godine – kazao je Kljuić – bilo je jasno da Karadžiću i Krajišniku nije stalo do mirnog raspleta i da oni ni u kojoj varijanti ne žele priznati BiH kao državu”. U jednom od mnogobrojnih kontakata sa čelnicima bosanskih Srba, Kljuić je prepoznao namjeru Karadžića i Krajišnika da u predvečerje rata destabiliziraju BiH. Karadžić mu je, naime, predložio da hrvatski i srpski članovi Predsjedništva BiH, “a možda će im se priključiti i Fikret Abdić”, smijene Aliju Izetbegovića, da bi nakon toga Kljuić bio imenovan za predsjednika. Tu Karadžićevu ponudu Kljuić je odbio.
"U razgovorima sa nama, oni to nisu krili - imali su ultimatum - ili će biti kako mi kažemo, ili neće biti Bosne i Hercegovine. Ili će BiH ostati u 'krnjoj' Jugoslaviji ili će biti podijeljena. Nisu krili ni da će nesrbi morati da na ovaj ili onaj način napuste teritorije koje su oni smatrali svojima", rekao je Kljuić. On je kazao da je Karadžić "bio agresivniji, prijetio i više formulisao ciljeve, dok je Krajišnik manje govorio i nije prijetio", ali je “uporno radio na sprovođenju plana”.
Tužba je pustila i tajno snimljeni razgovor Krajišnika sa komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem, 27. maja 1992, tokom kojeg Mladić izvještava Krajišnika o situaciji oko aerodroma Sarajevo i na drugim dijelovima fronta, precizirajući da "idemo po planu". Mladić kaže Krajišniku i da će "ujutro svratiti dolje kod vas po instrukcije". Kao komentar ovoga snimka, Kljuić je rekao da razgovor Krajišnika i Mladića pokazuje da je vojni vrh RS "radio po političkim direktivama" i bio podređen vođstvu SDS-a. "Vidi se da Mladić sprovodi plan i da će idućeg dana dobiti sljedeće zadatke. Očito je i da je Krajišnikova moć velika ako ga je komandant vojske izvještavao i dolazio kod njega po uputstva", kazao je svjedok.
Da je Krajišnik uživao veliku moć tokom rata u BiH, optužba je danas dokazivala i snimkom presretnutog razgovora koji je on 26. juna 1992. vodio sa Momčilom Mandićem o razmjeni 400 zarobljenih nesrba iz Sarajeva, među kojima su bili žene i djeca.
Krajišniku, koji je prije rata bio predsjednik Skupštine BiH, a tokom sukoba lider parlamenta Republike Srpske, sudi se po optužnici za genocid i zločine protiv čovječnosti nad nesrpskim stanovništvom BiH.
Optuženi je, prema ovome svjedoku, imao “ogromni autoritet kod članova i simpatizera SDS-a”, kao i “krucijalnu ulogu u provodjenju platforme ove stranke”. Ipak – dodao je – vrhovni autoritet, koga su morali slušati svi, pa i Karadžić i Krajišnik, bio je Slobodan Milošević, "realizator projekta osmišljenog u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.
Već u jesen 1991. godine – kazao je Kljuić – bilo je jasno da Karadžiću i Krajišniku nije stalo do mirnog raspleta i da oni ni u kojoj varijanti ne žele priznati BiH kao državu”. U jednom od mnogobrojnih kontakata sa čelnicima bosanskih Srba, Kljuić je prepoznao namjeru Karadžića i Krajišnika da u predvečerje rata destabiliziraju BiH. Karadžić mu je, naime, predložio da hrvatski i srpski članovi Predsjedništva BiH, “a možda će im se priključiti i Fikret Abdić”, smijene Aliju Izetbegovića, da bi nakon toga Kljuić bio imenovan za predsjednika. Tu Karadžićevu ponudu Kljuić je odbio.
"U razgovorima sa nama, oni to nisu krili - imali su ultimatum - ili će biti kako mi kažemo, ili neće biti Bosne i Hercegovine. Ili će BiH ostati u 'krnjoj' Jugoslaviji ili će biti podijeljena. Nisu krili ni da će nesrbi morati da na ovaj ili onaj način napuste teritorije koje su oni smatrali svojima", rekao je Kljuić. On je kazao da je Karadžić "bio agresivniji, prijetio i više formulisao ciljeve, dok je Krajišnik manje govorio i nije prijetio", ali je “uporno radio na sprovođenju plana”.
Tužba je pustila i tajno snimljeni razgovor Krajišnika sa komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem, 27. maja 1992, tokom kojeg Mladić izvještava Krajišnika o situaciji oko aerodroma Sarajevo i na drugim dijelovima fronta, precizirajući da "idemo po planu". Mladić kaže Krajišniku i da će "ujutro svratiti dolje kod vas po instrukcije". Kao komentar ovoga snimka, Kljuić je rekao da razgovor Krajišnika i Mladića pokazuje da je vojni vrh RS "radio po političkim direktivama" i bio podređen vođstvu SDS-a. "Vidi se da Mladić sprovodi plan i da će idućeg dana dobiti sljedeće zadatke. Očito je i da je Krajišnikova moć velika ako ga je komandant vojske izvještavao i dolazio kod njega po uputstva", kazao je svjedok.
Da je Krajišnik uživao veliku moć tokom rata u BiH, optužba je danas dokazivala i snimkom presretnutog razgovora koji je on 26. juna 1992. vodio sa Momčilom Mandićem o razmjeni 400 zarobljenih nesrba iz Sarajeva, među kojima su bili žene i djeca.
Krajišniku, koji je prije rata bio predsjednik Skupštine BiH, a tokom sukoba lider parlamenta Republike Srpske, sudi se po optužnici za genocid i zločine protiv čovječnosti nad nesrpskim stanovništvom BiH.
