Dostupni linkovi

logo-print

Najveća prepreka za ulaganje – komplikovanost države


RSE
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u skladu sa Strategijom za provođenje Aneksa VII Dejtonskog sporazuma i zaključcima Komisije za izbjegla i raseljena lica, pokrenulo je aktivnosti na registrovanju svih potencijalnih korisnika pomoći za rekonstrukciju i povratak u BiH, putem poziva i široke informativne kampanje, saopćeno je iz ovog Ministarstva. Provođenje ove aktivnosti – kako se navodi – obezbijediće pretpostavke za sveobuhvatno utvrđivanje pokazatelja stanja u ovoj oblasti, usklađivanje potreba i prioritetnih područja povratka, planiranje i izradu programa za okončavanje procesa povratka svih koji to žele. Istovremeno, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova, Ministarstvima za izbjegla i raseljena lica Federacije i Republike Srpske, te Brčko distrikta, obezbijedilo je i distribuciju poziva u zemlje prihvata izbjeglica, isticanje poziva na oglasnim pločama svih opština i dovoljan broj obrazaca za registrovanje potencijalnih korisnika pomoći za rekonstrukciju stambenog fonda.

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je po hitnom postupku Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o raseljenim osobama – prognanicima i izbjeglicama – povratnicima u Federaciju. Zakonom su, između ostalog, precizirani opći kriteriji za izbor korisnika pomoći za rekonstrukciju, dobivene putem Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice, način podnošenja i postupanja po žalbama i potpisivanja ugovora. Također, utvrđena je i obaveza korisnika koji su predočili lažne podatke ili su dobivenu pomoć nenamjenski upotrijebili da Federalnom ministarstvu vrate uložena sredstva.

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Izmjene se odnose na zabranu vraćanja stanova bivšim oficirima JNA, a u cilju zaštite trenutnih korisnika stanova, uglavnom boračkih porodica. Primjenom izmjena ovog Zakona, Federacija će zadržati u vlasništvu oko hiljadu i petsto stanova. Preostaje da ovaj Zakon usvoji i Dom naroda, kako bi mogao postati punovažan. Predlagač, poslanik BOS-a, Mirnes Ajanović:
AJANOVIĆ
Pet i po hiljada stanova je putem zakonske regulative već vraćeno i otkupljeno. Dakle, ti stanovi su nepovratno izgubljeni za Federaciju. Iz njih su deložirane boračke populacije, porodice šehida, familije boraca, pripadnici Vojske Federacije. Na ovaj način dajemo priliku i mogućnost da ovih hiljadu i po stanova ostanu u vlasništvu Federacije, odnosno osoba koje ih koriste, a da se obeštećenje za te oficire, koji nisu ostvarili svoje pravo na stan u Jugoslaviji odnosno Srbiji i Crnoj Gori, rješava putem sukcesije, pa i certifikatima, obzirom da su isti 1992. godine pisali izjave da se pod materijalnom krivičnom odgovornošću odriču tih stanova da bi prešli na stranu Jugoslovenske armije. Zakon je u proceduri ispred Vlade Federacije, ali s obzirom na ljetnu pauzu Nacrt još nije prošao u Domu naroda. Kada prođe, tek onda prelazi u proceduru Prijedloga. Donošenje Zakona tek za pet-šest mjeseci bi bilo apsurdno, obzirom da ne bi bilo više stanova. Ovaj Zakon je već jednom pao, dakle nije prošao, obzirom da je Vlada smatrala da treba ići njihov Prijedlog, pa su istu zakonsku odredbu stavili u svoj Nacrt, ali to je ustvari samo stvorilo prostor da se stanovi u međuvremenu otkupe. Tako da sam ja mimo svega toga htio da iskoristim mogućnost stavljanja Prijedloga Zakona u poslaničku proceduru, bez obzira što je takav Nacrt u proceduri. Posebno zbog toga što je Nacrt Vlade zahvaćao širu oblast stambene problematike koja je vezana i za restituciju, što bi još više usložilo donošenje konkretnog Prijedloga Zakona, tako da je ovo bio jedini način i jedino rješenje.
RSE
Ministar prostornog uređenja Vlade Federacije Ramiz Mehmedagić, smatra da su izmjene zakona koje je utvrdio Predstavnički dom parlamenta, samo djelomično rješenje. Parlament nije spreman ući u rješavanje stambene problematike u cijelosti nego samo u segmentima. Vlada je nedavno ponudila cjelovito rješenje i Parlament ga je odbio, pa se zbog toga samo djelomično rješavaju ta pitanja, izjavio je Mehmedagić.
* * * * *
RSE
Povratak izbjeglih Bošnjaka i Hrvata u opštine Fojnicu i Kiseljak ostvaren je prije svega zahvaljujući potpisanom sporazumu između predstavnika lokalnih vlasti. Šta sadrži sporazum i kako je on ostvarivan govore Anto Mijanović, Fojnica i Ivica Udovičić, Kiseljak.
MIJANOVIĆ
U ratnim sukobima na području općine Kiseljaka i Fojnice došlo je do pomijeranja približno šest i po tisuća Hrvata iz Fojnice prema Kiseljaku i prema drugim općinama na prostoru BiH i dalje, kao i od prilike istog broja Bošnjaka sa područja općine Kiseljak prema Fojnici i drugim mjestima BiH i Evrope. Cilj sporazuma je bio omogućiti dvosmjerni povratak između Fojnice i Kiseljaka. Izabrani politički zvaničnici su trebali pripremiti preduvjete za povratak, obzirom na činjenicu da veliki broj raseljenih osoba izražava volju za povratkom. Trebalo je uspostaviti konstruktivan dijalog koji bi vodio prevazilaženju prepreka procesu povratka, kako bi Fojnica i Kiseljak ostali otvoreni gradovi. Potpisnici su se obavezali da će usvojiti općinske statute, donijeti proračune u zakonskom roku, te uspostaviti multietničku administraciju, čime bi bili stečeni uvjeti za organizovan povratak. U tom cilju organizirani su redovni sastanci, vršene ankete među raseljenim osobama, razmjenjivane informacije, te omogućeni direktni kontakti između predratnih i trenutnih korisnika imovine. Sve ovo je dovelo do samoinicijativnih i spontanih povrataka, što je omogućilo u to vrijeme vlastima da aktivnije djeluju.

Ako pogledamo danas sa ove vremenske distance, neki bi rekli da to i nije bilo teško. No, oni koji su kroz sve ovo prošli ne misle isto. Rezultati ovog bilateralnog sporazuma su sljedeći:
- vratile su se sve raseljene osobe koje su izrazile želju za povratkom, a njihovi domovi nisu bili devastirani;
- svi poslovni objekti su vraćeni bivšim vlasnicima, u kojima danas rade, što je omogućilo održiv povratak;
- vraćeni su svi stanovi sto posto i u jednoj i u drugoj općini.
- prije četiri godine su uspostavljene zajedničke multietničke administracije (sudstvo, tužiteljstvo, pravobranilac), koje su omogućile sigurnosnu i pravnu zaštitu;
- postepeno se uspostavljaju firme u privatnom biznisu, tako da se djelomično ljudi-povratnici i u jednoj i u drugoj općini bave svojim poslom i od njega žive.
Međutim, još uvijek ima i neriješenih problema. Još uvijek imamo razdvojene nastavne planove i programe u školstvu, što onemogućuje djeci da zajedno sjede u istim klupama. Nad tim se svi zajedno moramo zamisliti i time pozabaviti i u tom projektu nešto u budućnosti napraviti. Također, još uvijek nemamo sistem uređenog zdravstva; još uvijek imamo dvije ustanove, bar u Fojnici, gdje se u jednoj od ustanova u većini slučajeva liječe Hrvati, a u drugoj Bošnjaci. Ono što je još uvijek prisutno kao problem, iako ne u onoj mjeri kao nekada, to je problem isključivih nacionalnih razmišljanja. Dakle, na sreću to nije kao nekada, ali na tome još treba poraditi.
UDOVIČIĆ
Cilj je bio omogućiti svakome da povrati svoju imovinu i da onda odlučuje šta s njom – da li u njoj živjeti ili je prodati. Dakle, u prvom redu je bio cilj omogućiti ljudima slobodan pristup njihovoj imovini da bi onda slobodno mogli odlučiti šta s njom da rade. Međutim, bilo je dosta objektivnih i subjektivnih problema oko provođenja tog cilja. Dosta je ljudi poginulo, dosta objekata je uništeno, zapaljeno, dakle ljudi objektivno nisu imali gdje da se vrate. Da bi se sve to prevazišlo u prvom redu je bio potreban jedan ovakav sporazum, napravljen uz posredništvo međunarodne zajednice, koji bi trebao da motivira općinske vlasti da rade na tom projektu. Općine su se obavezale da će uraditi sve što je u njihovoj moći, znači da više neće opstruirati povratak. Predstavnici međunarodne zajednice su se obavezali da će oni uticati, znači lobiranjem, da se što više pomogne u obnovi objekata, u obnovi infrastrukture, ali ipak, pored svih tih obećanja i lijepih riječi, trebao je jedan vremenski period da ljudi shvate ove procese, da shvate da ipak ne mogu biti u tuđoj imovini, da svako ima pravo da se vrati na svoju imovinu i da ne može zadržati tuđu. Taj period je bio od prilike dvije-tri godine, recimo konkretno u našem slučaju (Fojnica-Kiseljak). Nakon tog vremena mogu sa sigurnošću reći – što je bio i prvi korak sporazuma – da su općinske vlasti i Fojnice i Kiseljaka uradile sve što s mogle, odnosno da nije bilo opstrukcije povratka nego da se radilo na tome da se ljudima pomogne da se vrate na svoje. Međutim, nakon povratka ljudi se pojavio još jedan problem – problem preživljavanja, odnosno održivog povratka, kako ga neko zove, s tim da, po meni, nema velike razlike među povratnicima i tim ljudima koji se nisu pomjerali. Gospodarska situacija je takva da svi oni žive u sličnim uvjetima. Mogu reći da je sporazum u velikom procentu ostvaren. Kako je bila paralelna općina, tako su bile paralelne i druge institucije. Znači, imali smo, konkretno u Kiseljaku, dvije općine – bošnjački dio i hrvatski dio. Administracija se objedinila i napravljena je ta nova sistematizacija. Ali do dan danas nisu sve institucije objedinjene. Konkretno Dom zdravlja; još uvijek imamo dva Doma zdravlja. Ured za obranu je objedinjen, socijalna služba je objedinjena, da ne nabrajam.
* * * * *
RSE
U Vladi Kantona Sarajevo potpisano je prvih deset ugovora sa korisnicima donacija u građevinskom materijalu, a u okviru implementacije imovinskih zakona. Projektom će biti obuhvaćeno oko 150 korisnika, a vrijednost projekta je oko milion i petsto hiljada konvertibilnih maraka. Ove donacije dobile su interno raseljene Sarajlije, a prioritet su imali korisnici kolektivnih centara i osobe koje koriste alternativni smještaj, objasnio je ministar stambenih poslova Sarajevskog kantona Samir Silajdžić:
SILAJDŽIĆ
Imamo veliki broj naših sugrađana koji se obraćaju sa zahtjevom za donaciju. Negdje oko dvije hiljade zahtjeva. Mi ćemo kao Vlada Kantona pokušati da jedan broj riješimo – na osnovu određenih kriterija koje će sigurno Vlada donijeti u septembru mjesecu – kroz jedan novi projekat Vlade Kantona. Ciljem projekta je da se dodijeli građevinski materijal. To je nastavak prošlogodišnjeg projekta. Projekat je vrijedan milion i petsto hiljada konvertibilnih maraka i obuhvaća negdje 150 korisnika. Samo želim da napomenem da je prošli projekat Vlada ocijenila jako uspješnim i ono što je najvažnije, po prvi put nije bilo zloupotreba, znači sav donirani materijal i novac je upotrebljen u onu svrhu za koju je bio i namijenjen. Znači nije bilo zloupotreba – kupovine automobila i tako nekih sličnih stvari. Projekat je također vrlo dobro zamišljen, jer se sada vodi jedinstvena baza podataka. Dakle, u slučaju da bude zloupotrebe – a Kanton će ostvarivati prava putem suda – osoba koja je zloupotrebila donaciju će biti obavezna da je vrati.
RSE
Među potpisnicima Ugovora o donaciji su:
Zihnija Spahić, Ilijaš
Suada Mehmedagić, Stari Grad Sarajevo
Milan Ristović, Trnovo
Ismet Fako, Ilidža
SPAHIĆ
Trenutno sam raseljen u Varešu. U alternativnom sam smještaju sa šesnaest članova porodice. Godine 1992. sam otišao sa svog ognjišta i evo nakon dvanaest godina se vraćam. Bio sam strpljiv i konačno sam dočekao. Zadovoljan sam.
MEHMEDAGIĆ
Jako sam teško živjela i oboljela sam, i ja i djeca moja. Međutim, eto, sreća nam se konačno osmjehnula. Zahvaljujem Vladi na razumijevanju i pomoći. Inače sam živjela u Sarajevu; nikad nigdje drugo nisam živjela nego u Sarajevu, ali u jako lošim uslovima. Međutim, eto, sad sam dobila taj građevinski materijal da bih mogla obnoviti kuću i ponovo živjeti normalan život. Jer, živjeti u lošim uslovima, makar u gradu, to je van pameti. Ovo me je sve skupa jako iznenadilo da nisam još ni pogledala koliko sam dobila, nisam još ništa potpisala.
RISTOVIĆ
Popravljam svoju kuću u opštini Trnovo, a sad živim u Lukavici kod rodbine. Ali prilazni put do našeg sela, gdje treba da se radi pet stambenih jedinica je neuslovan, kamioni ne mogu prići, ne mogu dovesti materijal. Rečeno nam je da je dužnost načelnika opštine da to uradi, da bi se materijal mogao isporučiti.
FAKO
Zgrada je srušena 2000. godine. Izgorjela je, ostali su samo zidovi. Kad smo predali zahtjev za povrat u oktobru 1999. godine, zgrada je odmah uništena. Iz kojih razloga, ne znam. U toj zgradi je bilo osam stanova. Ako ja sam dobijem donaciju, ne mogu praviti stan u zgradi koja ne postoji. Trenutno živim kao podstanar na Ilidži. Kad zakažemo sastanak u opštini, izmisle se kojekakvi razlozi da niko i ne priča s nama. Ja ne mogu narediti opštini Ilidža da napravi zgradu kakva je bila ili da mi da drugu lokaciju. Ja bih to davno riješio da imam gdje.
* * * * *
RSE
Nastavljamo s našom tribinom o bosanskohercegovačkim građanima u svijetu:

Dževad Mešan, Kuprešak u Oslu, govori o preprekama za značajnija novčana ulaganja u BiH:
MEŠAN
Mislim da je najveća prepreka za ulaganje u BiH komplikovanost same države. Dakle, državne, entitetske, kantonalne, općinske vlasti; pa onda biznismeni starog sistema koji su povezani s vlastima; pa onda spora privatizacija; ne možemo da nađemo adekvatne proizvođače za plasman robe vani ili ne možemo naći adekvatne proizvode da bi ih mogli prodat vani i tako dalje. Znači ne radi se samo o ulaganju, već je i kupovina proizvoda iz BiH također ulaganje u BiH. Ovdje se treba promijeniti poslovna klima. Treba se dati jednaka šansa svakome. A šta znači jednaka šansa? To znači da i onaj ko dolazi i ovaj koji sjedi ovdje i čeka treba imati jednaku šansu kao što je to u Zapadnoj Evropi. Ja sam u Norveškoj uspio isključivo zato što sam imao jednaku šansu kao što je imao Norvežanin. Prije deset godina sam došao u Norvešku kao izbjeglica, a danas sam uspješan poslovni čovjek. Razlog tome jeste da mi je norveška država dala šansu da svoju kreativnost, svoju sposobnost naplatim na tržištu. Ja i u BiH samo tražim šansu. Ako mi se pruži šansa, ja ću ovdje ulagati, ja ću ovdje otvarati poslove koji su profitabilni. Međutim, ja ovdje ne bih došao ako ne bih mogao da zaradim. Kapital je takav. Jer, ako imam bolju prođu u Poljskoj, otići ću u Poljsku. Ako mi BiH nudi približno iste uvjete, doći ću u BiH, tada će odlučiti patriotski faktor. Ali kapital traži svoje oplođivanje; što ga je više, posao se brže razvija. Zato ja mislim da ovdje u BiH treba mijenjati poslovno okruženje, poslovni sistem, ovu složenu državu pojednostaviti, odvojiti je od poslovnih kretanja što više to bolje, procedure formiranja preduzeća pojednostaviti po zapadnom modelu, a to znači da onaj ko je upisan u registar kao osnivač je i odgovoran, a to znači da ne može biti fiktivnih firmi, zbog konkurencije ostalih ljudi u istoj oblasti. A to se posebno sada dešava ulaskom većih lanaca na primjer prodavnica. Imamo mnogo ovih koje su nekonkurentne, ali nisu u istoj poziciji, nemaju istu šansu, zato se i mnogi bune, mnogi protestiraju, ali mislim da država treba biti jednaka prema svima.

Iz Kupresa sam rodom, radim i živim u Norveškoj, a bavim se pozitivnom, zakonskom manipulacijom nekretnina. Znači to je djelatnost koja u BiH još ne postoji, jer ovdje sami zakonski okviri to ne reguliraju. A mislim da će poslovne banke trebati ovakve vrste firmi. Dakle, firme kupuju, a banke se namiruju hipotekama. To je od prilike ta djelatnost. Inače, želja mi je da se što više bosanskohercegovačkih proizvoda realizira naročito na skandinavskom tržištu. Smatram da tamo imaju šanse ako se ponudi kvalitetan proizvod.
RSE
Kako održavate veze s domovinom?
MEŠAN
Veoma često dolazim u domovinu, svaka dva-tri mjeseca. Interesuje me stanje ovdje. Želja mi je da investiram, tražim projekat u koji bi mogao ući. Bilo je pokušaja do sada, ali nisam uspio. Nisam uspio zbog sumnjive privatizacije u prvom krugu. Jedan dobar pogon, koji je zapošljavao 75 radnika, je zatvoren, a nije privatiziran na pravi način. Ili drugi program, izvoz kuća, koji nije moguće realizirati, zato što proizvođač ovdje u BiH ne zadovoljava standarde države u koju se te kuće trebaju uvesti.
RSE
Imate li porodicu?
MEŠAN
Imam, suprugu i troje djece. Moja djeca se ove jeseni vraćaju u BiH. Sin i kćerka će krenuti u prvi i drugi razred, a mala kćerkica će u vrtić. Supruga se također vraća. A ja ću boraviti u Sarajevu, s radnim mjestom u Oslu i poslovnim aranžmanima širom svijeta. Moja domovina je jedna jedina – Bosna i Hercegovina, a meridijani nisu problem. Razdaljine se veoma brzo premošćavaju. Norveška nam se možda čini daleko, ali je to ipak most od samo dva i po sata leta, što nije toliko puno.
RSE
Sanela Hodžić, iz Busovače, danas u Rimu, govori o problemu gubljenja identiteta mladih iz BiH širom svijeta:
HODŽIĆ
To se primjećuje u jeziku, kulturi… Recimo, djeca se stide da priznaju odakle dolaze. Roditelji su previše okupirani svakodnevnim problemima, učenjem jezika, traženjem posla, djeca provode veći dio dana u školi, druže se sa djecom iz zemlje u kojoj se nalaze i žele da liče na njih. I to dovodi do velikog problema gubljenja identiteta, nepoznavanja sopstvenog jezika, sopstvene kulture. Ako je mene sramota reći nekom odakle dolazim, sve nam je rečeno.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: RSE.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG