RSE
Juče smo vidjeli Sadama Huseina po prvi put u sudnici. Šta vas najviše zabrinjava kad je riječ o ovom suđenju?
DICKER
Prije svega, to će biti nevjerovatno važno suđenje. Zločini koji su počinjeni u Iraku su užasni i ogromnih razmjera. Suđenje Sadamu Huseinu i njegovim saradnicima biće vrlo značajno ponajprije kad je riječ o žrtvama i njihovom suočavanju sa pravdom. Da bi se žrtvama ponudila pravda, suđenje mora biti pošteno, proces mora voditi sud koji će biti nezavistan na bilo kakve pritiske, i taj sud mora objektivno i nepristrasno primijeniti zakon.
Najviše me zabrinjava da irački specijalni tribunal možda neće moći odgovoriti ovako visokim zahtjevima. Sam statut ovoga suda sadrži neke ozbiljne nedorečenosti u području ljudskih prava. Tu je, naravno, i pitanje sposobnosti samih iračkih sudaca i tužitelja da odgovore zahtjevima ovog vrlo složenog i teškog suđenja.
RSE
U aprilu su suci i tužitelji iz Bagdada posjetili u Haagu stalni Međunarodni krivični sud, kao i tribunale za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji i Rwandi, gdje su sa ljudima u tim sudovima razgovarali o njihovim iskustvima u procesuiranju teških kršenja međunarodnog prava. Možete li biti precizniji kad kažete da ne očekujete da ljudi iz Bagdada mogu biti dobri profesionalci, objektivni?
DICKER
Za konačnu ocjenu ćemo morati još malo pričekati, sad je prerano o tome govoriti. Međutim, postoje razlozi za zabrinutost. Sam statut ovoga tribunala je ograničio prostor za pošteno suđenje. Takođe, razlog za zabrinutost je to što suci i tužitelji, bez obzira koliko oni bili inteligentni i vrijedni, nemaju dovoljno iskustva u vođenju ovako izuzetno kompliciranog i zahtjevnog procesa.
RSE
Da li je i činjenica da je privremena iračka vlada formirala ovaj tribunal osnova za zabrinutost?
DICKER
Osnov za zabrinutost je to što je tribunal formiran u situaciji kad Irakom vlada okupaciona vlast. Dakle, jasno je da tu ne može biti govora o suverenoj vladi. Sad kad je vlast prebačena na iračku privremenu vladu, vjerujem da ova vlada mora napraviti promjene u Statutu i uzeti drugačiji kurs nego što je to bilo dosad.
RSE
Kad govorimo u jurisdikciji, koju diktiraju statuti tribunala u Bagdadu i onih u Haagu, možete li uporediti ova dva pravna akta?
DICKER
Primjerice, tribunal za ratne zločine u Haagu je stvoren rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, međunarodnog tijela koje je zaduženo za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, dok je irački specijalni tribunal formirala privremena vlast ove zemlje, koja nema nikakav nacionalni suverenitet u uslovima okupacije. U iračkom specijalnom tribunalu biće zaposleni uglavnom samo Iračani, dok suci i pravni zastupnici u Haaškom tribunalu dolaze iz mnogih zemalja širom svijeta. Dalje, irački tribunal predviđa smrtnu kaznu za najteže zločine, u Haagu smrtne kazne nema, tamo je najviša predviđena kazna doživotni zatvor.
RSE
Kako bi ste sumirali prednosti i mane jednog i drugog tribunala?
DICKER
Mislim da oba tribunala imaju i svoje prednosti i svoje slabosti. Vjerujem da će se jednog dana uočiti da je prednost ako se suđenje organizira u zemlji gdje su zločini počinjeni, jer bi na taj način žrtve zločina bile neposrednije uključene u proces djelovanja pravde. To je, znači, prednost iračkog tribunala, što je istovremeno mana tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je od Bosne, Hrvatske, Srbije, udaljen na hiljade kilometara.
Mana iračkog tribunala je što on nema svu potrebnu kontrolu nad pitanjima koja zadiru u oblast ljudskih prava, a koja osiguravaju pošteno suđenje. Tribunal u Haagu nije savršen, tamo se takođe ponekad povuku pogrešni potezi, međutim taj sud raspolaže sa dovoljno instrumenata koji obezbjeđuju pošteno i objektivno suđenje. Mislim da će se i u Bagdadu prepoznati nužnost osiguravanja fer suđenja, jer samo takva suđenja omogućuju djelovanje pravde.
RSE
I u Bagdadu i u Haagu sudi se bivšim predsjednicima država – Sadamu Huseinu i Slobodanu Miloševiću. Mogu li se ova dva procesa upoređivati?
DICKER
Mislim da je prerano o tome govoriti, tim prije što smo kod Sadama Huseina vidjeli tek prvi njegov izlazak pred suce. Ono što se sa sigurnošću može reći za oba procesa je to da je riječ o kompliciranim i teškim pravnim iskušenjima. Zločini su isti kod obojice – tu su genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini – a te je inkriminacije izuzetno teško dokazivati u sudnici.
RSE
Sadam Husein je odbio da prizna jurisdikciju iračkog tribunala. To je već viđeno kod Miloševića u Haagu.
DICKER
Da, međutim pošteni da budemo, iako Milošević kaže da ne priznaje tribunal u Haagu, on istovremeno aktivno učestvuje u procesu. Tako da njegovu tvrdnju da ne priznaje sud ja ne prihvatam bezrezervno. Usto, ona je takođe i bez nekog specijalnog rezultata u samom sudu. Ta pozicija je, u pravnom smislu, osuđena na odsustvo svake logike.
S druge strane, u slučaju Sadama Huseina, moglo bi biti više osnove za pitanja političke prirode. Sadam bi mogao dovesti u pitanje legitimitet suda jer je on osnovan tokom okupacije zemlje, kada nije bilo odgovarajućeg organa koji bi mogao osnovati taj sud.
RSE
Da li će presude u ova dva slučaja imati ikakav utjecaj na međunarodnu pravdu i pravnu teoriju i praksu?
DICKER
Mislim da je najvažnije i u Haagu i u Bagdadu da žrtve kroz ove procese dođu do pravde. Taj će faktor, mislim, biti najvažnija osnova da se ova suđenja nazovu uspješnim ili neuspješnim.
Juče smo vidjeli Sadama Huseina po prvi put u sudnici. Šta vas najviše zabrinjava kad je riječ o ovom suđenju?
DICKER
Prije svega, to će biti nevjerovatno važno suđenje. Zločini koji su počinjeni u Iraku su užasni i ogromnih razmjera. Suđenje Sadamu Huseinu i njegovim saradnicima biće vrlo značajno ponajprije kad je riječ o žrtvama i njihovom suočavanju sa pravdom. Da bi se žrtvama ponudila pravda, suđenje mora biti pošteno, proces mora voditi sud koji će biti nezavistan na bilo kakve pritiske, i taj sud mora objektivno i nepristrasno primijeniti zakon.
Najviše me zabrinjava da irački specijalni tribunal možda neće moći odgovoriti ovako visokim zahtjevima. Sam statut ovoga suda sadrži neke ozbiljne nedorečenosti u području ljudskih prava. Tu je, naravno, i pitanje sposobnosti samih iračkih sudaca i tužitelja da odgovore zahtjevima ovog vrlo složenog i teškog suđenja.
RSE
U aprilu su suci i tužitelji iz Bagdada posjetili u Haagu stalni Međunarodni krivični sud, kao i tribunale za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji i Rwandi, gdje su sa ljudima u tim sudovima razgovarali o njihovim iskustvima u procesuiranju teških kršenja međunarodnog prava. Možete li biti precizniji kad kažete da ne očekujete da ljudi iz Bagdada mogu biti dobri profesionalci, objektivni?
DICKER
Za konačnu ocjenu ćemo morati još malo pričekati, sad je prerano o tome govoriti. Međutim, postoje razlozi za zabrinutost. Sam statut ovoga tribunala je ograničio prostor za pošteno suđenje. Takođe, razlog za zabrinutost je to što suci i tužitelji, bez obzira koliko oni bili inteligentni i vrijedni, nemaju dovoljno iskustva u vođenju ovako izuzetno kompliciranog i zahtjevnog procesa.
RSE
Da li je i činjenica da je privremena iračka vlada formirala ovaj tribunal osnova za zabrinutost?
DICKER
Osnov za zabrinutost je to što je tribunal formiran u situaciji kad Irakom vlada okupaciona vlast. Dakle, jasno je da tu ne može biti govora o suverenoj vladi. Sad kad je vlast prebačena na iračku privremenu vladu, vjerujem da ova vlada mora napraviti promjene u Statutu i uzeti drugačiji kurs nego što je to bilo dosad.
RSE
Kad govorimo u jurisdikciji, koju diktiraju statuti tribunala u Bagdadu i onih u Haagu, možete li uporediti ova dva pravna akta?
DICKER
Primjerice, tribunal za ratne zločine u Haagu je stvoren rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, međunarodnog tijela koje je zaduženo za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, dok je irački specijalni tribunal formirala privremena vlast ove zemlje, koja nema nikakav nacionalni suverenitet u uslovima okupacije. U iračkom specijalnom tribunalu biće zaposleni uglavnom samo Iračani, dok suci i pravni zastupnici u Haaškom tribunalu dolaze iz mnogih zemalja širom svijeta. Dalje, irački tribunal predviđa smrtnu kaznu za najteže zločine, u Haagu smrtne kazne nema, tamo je najviša predviđena kazna doživotni zatvor.
RSE
Kako bi ste sumirali prednosti i mane jednog i drugog tribunala?
DICKER
Mislim da oba tribunala imaju i svoje prednosti i svoje slabosti. Vjerujem da će se jednog dana uočiti da je prednost ako se suđenje organizira u zemlji gdje su zločini počinjeni, jer bi na taj način žrtve zločina bile neposrednije uključene u proces djelovanja pravde. To je, znači, prednost iračkog tribunala, što je istovremeno mana tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je od Bosne, Hrvatske, Srbije, udaljen na hiljade kilometara.
Mana iračkog tribunala je što on nema svu potrebnu kontrolu nad pitanjima koja zadiru u oblast ljudskih prava, a koja osiguravaju pošteno suđenje. Tribunal u Haagu nije savršen, tamo se takođe ponekad povuku pogrešni potezi, međutim taj sud raspolaže sa dovoljno instrumenata koji obezbjeđuju pošteno i objektivno suđenje. Mislim da će se i u Bagdadu prepoznati nužnost osiguravanja fer suđenja, jer samo takva suđenja omogućuju djelovanje pravde.
RSE
I u Bagdadu i u Haagu sudi se bivšim predsjednicima država – Sadamu Huseinu i Slobodanu Miloševiću. Mogu li se ova dva procesa upoređivati?
DICKER
Mislim da je prerano o tome govoriti, tim prije što smo kod Sadama Huseina vidjeli tek prvi njegov izlazak pred suce. Ono što se sa sigurnošću može reći za oba procesa je to da je riječ o kompliciranim i teškim pravnim iskušenjima. Zločini su isti kod obojice – tu su genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini – a te je inkriminacije izuzetno teško dokazivati u sudnici.
RSE
Sadam Husein je odbio da prizna jurisdikciju iračkog tribunala. To je već viđeno kod Miloševića u Haagu.
DICKER
Da, međutim pošteni da budemo, iako Milošević kaže da ne priznaje tribunal u Haagu, on istovremeno aktivno učestvuje u procesu. Tako da njegovu tvrdnju da ne priznaje sud ja ne prihvatam bezrezervno. Usto, ona je takođe i bez nekog specijalnog rezultata u samom sudu. Ta pozicija je, u pravnom smislu, osuđena na odsustvo svake logike.
S druge strane, u slučaju Sadama Huseina, moglo bi biti više osnove za pitanja političke prirode. Sadam bi mogao dovesti u pitanje legitimitet suda jer je on osnovan tokom okupacije zemlje, kada nije bilo odgovarajućeg organa koji bi mogao osnovati taj sud.
RSE
Da li će presude u ova dva slučaja imati ikakav utjecaj na međunarodnu pravdu i pravnu teoriju i praksu?
DICKER
Mislim da je najvažnije i u Haagu i u Bagdadu da žrtve kroz ove procese dođu do pravde. Taj će faktor, mislim, biti najvažnija osnova da se ova suđenja nazovu uspješnim ili neuspješnim.
