U nekim mjestima uz jadransku obalu broj stanovnika se ljeti poveća i do 10 puta, a u prosjeku barem utrostruči, kaže doktor Milan Shlender iz Doma zdravlja u Supetru na Braču:
„Supetar ima 3500 stanovnika, a ljeti i do 15 tisuća. Cijeli Brač ima 13 tisuća stanovnika, a ljeti i do 40. Najgore je na Bolu i u Supetru.“
Osim teških prometnih nesreća, srčanih i drugih tegoba zbog ljetnih vrućina, turisti dolaze liječniku i zbog niza najneobičnijih ozljeda, priča doktorica Aleksandra Nekrasov iz Hitne turističke ambulante u gradu Hvaru:
„Događaju im se neke skroz glupe stvari – sami sebe upecaju na udicu, ili se ubodu na harpun. Opsute se pa im se događaju stvari koje čovjek ne može zamisliti da im se mogu desiti. Sam kapetan se upecao za bedro. Na moru ne paze ništa. Stanu na ježa tamo gdje, i da su ga tražili, ne bi ga našli.“
U svakom slučaju, ističe doktor Shlender, liječnici su u turističkim ambulantama i mjestima na raspolaganju doslovce 24 sata:
„Liječnik koji tamo radi ima svoje redovne pacijente. Ako je nešto hitno, on mora trčati na plažu ili u hotel. U Supetru imamo i hitnu službu. Ako liječnik ode na plažu, koja je udaljena tri-četiri kilometra, on se ne vrati za dva sata. Nema kola, ne može voziti. Nekako se snalazimo i improviziramo. Nešto kombiniramo sa vatrogascima. Oni nam stoje na usluzi s kolima.“
Na cijelom otoku Visu svega su četiri liječnika, dva u Visu i dva u Komiži. Zimi i dovoljno, kaže jedan od njih, doktor Tomislav Car, ali kad se stanovništvo utrostruči - onda je panika:
„Uvijek se zaboravlja sezona i turizam. Ponekada se radi 24 sata dnevno. Moja kolegica, koja je starija od mene, i ja se ne sjećamo kada smo posljednji put bili ljeti na godišnjem odmoru. Nama je ljeti godišnji odmor jedan slobodan vikend, kada ga uhvatimo.“
No, dok neki pozdravljaju odluku Hrvatske liječničke komore da preko ljeta pozove upomoć i umirovljene liječnike, drugi misle da to nije rješenje. Doktorica Nekrasov:
„Ima dosta mladih ljudi koji nemaju posla. Mislim da nije potrebno aktivirati liječnike u penziji. To je i naporan posao, pogotovo u turističkim mjestima. Ipak treba izdržati 24 sata.“
Doktor Shlender naglašava pak da Brač već ima dobrih iskustava, upravo s ljetnim angažiranjem umirovljenih liječnika:
„Prijašnjih godina smo to rješavali s umirovljenim liječnicima, i našim i onim koji žive u Zagrebu. Ponudili su im ovdje spavanje, a oni bi radili. To je jako dobra ideja. Turističke ambulante vape za liječnicima. Dvije godine smo tako rješavali ovaj problem i pokazalo se dobro.“
Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, primarius Hrvoje Šobat, kaže da ideja nije loša, ali nedostatak liječnika u Hrvatskoj ne može se rješavati interventnim, već sustavnim mjerama. Zabrinjavajuće je, kaže, što se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje trenutno nalazi svega 40 nezaposlenih liječnika i to u Zagrebu, Rijeci i Splitu, koji očito ne žele iz velikih gradova:
„Prije dvije godine je bilo 1200 ljudi na burzi, pa je to eksponencijalno padalo. Zadnje što sam čuo, bio je 81 čovjek na burzi prije par mjeseci, a sada ih je 40. Ubrzo ćemo doći i na minus vrijednosti.“
Misli da su glavni razlozi manjka liječnika u Hrvatskoj u prevelikoj odgovornosti i ulaganju, s jedne, i neadekvatnoj plaći, s druge strane, zbog čega je u posljednjih godina čak 700 liječnika otišlo u farmaceutsku industriju:
„Medicina je postala neprivlačno zanimanje. Dugo osnovno školovanje, koje traje šest godina, uz godinu dana obveznog liječničkog staža, zatim specijalizacija, koja je sada četiri-pet godina, a u budućnosti se predviđa da će se produžiti na pet-šest godina. Tako da je 700 liječnika zaposleno u farmaceutskim kućama u Hrvatskoj. To su tri kompletne generacije zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Liječnik početnik dobije 10 tisuća kuna, službeni auto i mobitel. U državnoj službi do penzije neće dobiti takve uvijete.“
„Supetar ima 3500 stanovnika, a ljeti i do 15 tisuća. Cijeli Brač ima 13 tisuća stanovnika, a ljeti i do 40. Najgore je na Bolu i u Supetru.“
Osim teških prometnih nesreća, srčanih i drugih tegoba zbog ljetnih vrućina, turisti dolaze liječniku i zbog niza najneobičnijih ozljeda, priča doktorica Aleksandra Nekrasov iz Hitne turističke ambulante u gradu Hvaru:
„Događaju im se neke skroz glupe stvari – sami sebe upecaju na udicu, ili se ubodu na harpun. Opsute se pa im se događaju stvari koje čovjek ne može zamisliti da im se mogu desiti. Sam kapetan se upecao za bedro. Na moru ne paze ništa. Stanu na ježa tamo gdje, i da su ga tražili, ne bi ga našli.“
U svakom slučaju, ističe doktor Shlender, liječnici su u turističkim ambulantama i mjestima na raspolaganju doslovce 24 sata:
„Liječnik koji tamo radi ima svoje redovne pacijente. Ako je nešto hitno, on mora trčati na plažu ili u hotel. U Supetru imamo i hitnu službu. Ako liječnik ode na plažu, koja je udaljena tri-četiri kilometra, on se ne vrati za dva sata. Nema kola, ne može voziti. Nekako se snalazimo i improviziramo. Nešto kombiniramo sa vatrogascima. Oni nam stoje na usluzi s kolima.“
Na cijelom otoku Visu svega su četiri liječnika, dva u Visu i dva u Komiži. Zimi i dovoljno, kaže jedan od njih, doktor Tomislav Car, ali kad se stanovništvo utrostruči - onda je panika:
„Uvijek se zaboravlja sezona i turizam. Ponekada se radi 24 sata dnevno. Moja kolegica, koja je starija od mene, i ja se ne sjećamo kada smo posljednji put bili ljeti na godišnjem odmoru. Nama je ljeti godišnji odmor jedan slobodan vikend, kada ga uhvatimo.“
No, dok neki pozdravljaju odluku Hrvatske liječničke komore da preko ljeta pozove upomoć i umirovljene liječnike, drugi misle da to nije rješenje. Doktorica Nekrasov:
„Ima dosta mladih ljudi koji nemaju posla. Mislim da nije potrebno aktivirati liječnike u penziji. To je i naporan posao, pogotovo u turističkim mjestima. Ipak treba izdržati 24 sata.“
Doktor Shlender naglašava pak da Brač već ima dobrih iskustava, upravo s ljetnim angažiranjem umirovljenih liječnika:
„Prijašnjih godina smo to rješavali s umirovljenim liječnicima, i našim i onim koji žive u Zagrebu. Ponudili su im ovdje spavanje, a oni bi radili. To je jako dobra ideja. Turističke ambulante vape za liječnicima. Dvije godine smo tako rješavali ovaj problem i pokazalo se dobro.“
Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, primarius Hrvoje Šobat, kaže da ideja nije loša, ali nedostatak liječnika u Hrvatskoj ne može se rješavati interventnim, već sustavnim mjerama. Zabrinjavajuće je, kaže, što se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje trenutno nalazi svega 40 nezaposlenih liječnika i to u Zagrebu, Rijeci i Splitu, koji očito ne žele iz velikih gradova:
„Prije dvije godine je bilo 1200 ljudi na burzi, pa je to eksponencijalno padalo. Zadnje što sam čuo, bio je 81 čovjek na burzi prije par mjeseci, a sada ih je 40. Ubrzo ćemo doći i na minus vrijednosti.“
Misli da su glavni razlozi manjka liječnika u Hrvatskoj u prevelikoj odgovornosti i ulaganju, s jedne, i neadekvatnoj plaći, s druge strane, zbog čega je u posljednjih godina čak 700 liječnika otišlo u farmaceutsku industriju:
„Medicina je postala neprivlačno zanimanje. Dugo osnovno školovanje, koje traje šest godina, uz godinu dana obveznog liječničkog staža, zatim specijalizacija, koja je sada četiri-pet godina, a u budućnosti se predviđa da će se produžiti na pet-šest godina. Tako da je 700 liječnika zaposleno u farmaceutskim kućama u Hrvatskoj. To su tri kompletne generacije zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Liječnik početnik dobije 10 tisuća kuna, službeni auto i mobitel. U državnoj službi do penzije neće dobiti takve uvijete.“
