Dostupni linkovi

logo-print

Vlastima RS stiglo upozorenje iz Strazbura


* * * * *

Potpredsjednici Republike Srpske Davor Čordaš i Adil Osmanović i ministri za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske i Federacije BiH Omer Branković i Edin Mušić, ocijenili su tokom sastanka održanog u Banjaluci da je neophodno povećati novčana sredstva koja se izdvajaju za rješavanje problema povratnika i izbjeglica.

Čordaš je nakon sastanka, održanog na njegovu inicijativu, izjavio da je u budžetu RS-a za povratak obezbijeđeno četiri miliona konvertibilnih maraka i milion konvertibilnih maraka za održivost povratka, te da je podneseno 4.200 zahtjeva za povratak:

„Ovdje su, na našu veliku radost, došli entitetski ministri, koji najvećim dijelom i odlučuju o tome, prema proračunima kojima raspolažu, a koji su – to trebamo i ovom prigodom naglasiti – za tu povratničku populaciju jako mali. Govorimo o milionskim iznosima i to možda izgleda mnogo, ali kad govorimo o četiri miliona konvertibilnih maraka za povratak ili milionu konvertibilnih maraka, s koliko trenutno raspolažemo u Ministarstvu RS-a za održivost povratka, i kada to rasporedite na 4.200 zahtjeva, shvatićete da su to ustvari jako mala sredstva da bismo mogli svakom čovjeku pomoći, odnosno, pitanje je koliko s tim sredstvima uopšte možemo pomoći. Mi smo željeli i ovom prigodom još jednom da istaknemo taj problem, da sada, odnosno na vrijeme, alarmiramo vlade i jednog i drugog entiteta da program povratka izbjeglica i prognanika nije završen i želimo inicirati ljude u ministarstvima i vladi da za te projekte i dalje traže još sredstava.“

Ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a Omer Branković, izrazio je žaljenje što parlament BiH nije imao razumijevanja kad je donosio bužet, pa nije izdvojio novih pet miliona konvertibilnih maraka za održivi povratak, i to dva i po miliona za povratak Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku, a dva i po miliona konvertibilnih maraka za povratak Srba u Federaciju BiH. Branković je takođe upozorio da se mora što prije formirati državna komisija za izbjeglice:

„Ja bih u ovom momentu apelirao na članove Predsjedništva BiH – jun je mjesec, a do današnjeg dana nismo formirali komisiju za povratak u BiH. Entitetske vlade i Vlada Brčko Distrikta su dostavile prijedloge kandidata za članove komisije, jun je mjesec, a komisija još nije formirana. Kako se misle rasporediti sredstva, kada se misle raspisati tenderi, kad mislimo raditi? Dakle ponavljam, apeliram na Vijeće ministara i članove Predsjedništva BiH da što hitnije to urade. Vlada RS – da to više ne ponavljam, to više i ptice znaju – u budžet za povratak Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku je izdvojila četiri i po miliona konvertibilnih maraka, za ovu godinu. Od ta četiri i po miliona, milion je izdvojen za takozvani održivi povratak. Žao mi je što parlament BiH nije imao razumijevanja kada je odlučivao o budžetu i što nije bilo moguće da se izdvoji pet miliona za održivi povratak. Pa da se kaže – dva i po miliona za održivi povratak Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku, a dva i po miliona za održivi povratnike Srba u Federaciju BiH. Ovako mi raspolažemo, i jedna i druga entitetska vlada, zaista minornim sredstvima. Donatora je sve manje, međunarodna zajednica traži od lokalnih vlasti da ulaze u projekte. Mi se kreditno zadužujemo, ali radimo. Mislim da će se još dugo godina, i jedna i druga i neke buduće vlade, baviti pitanjem povratka. Mi u Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica nema šta ne radimo. U opisu poslova ministarstva je napraviti čovjeku kuću, obezbijediti mu infrastrukturu, zaposlenje, djeci školovanje… Sve je na ministarstvu. Problemima povratnika bi se trebala baviti sva resorna ministarstva. Ako, recimo, treba napraviti put, time treba da se bavi Ministarstvo za saobraćaj i veze, a ne mi. A sredstava nema.“

Ministar raseljenih lica i izbjeglica Federacije BiH Edin Mušić je naglasio da je na sastanku bilo riječi o potrebi ubrzavanja procedure i postupka formiranja komisije za povratak BiH, kako bi i Fond za povratak BiH počeo da funkcioniše u punom kapacitetu:

„Razgovarali smo i o tome da je potrebno ubrzati procedure i postupak konačnog formiranja državne komisije za povratak, kako bi državni Fond za povratak ponovo profunkcionisao u punom kapacitetu, jer je tu, promjenom vlasti nakon izbora, došlo do logičnih i zakonskih potreba da se stvari promijene. Mi smo sa entiteta to kandidovali prema državi i bilo bi dobro da se u što skorije vrijeme i taj vrlo važan segment zaokruži i na državnom nivou i da državna komisija i državni fond u punom kapacitetu prorade. To je jedna stvar. Druga stvar, imamo preko 13 hiljada zahtjeva za projekte održivog povratka. To je jedan jako širok dijapazon zahtjeva, od običnih, nekakvih malih, simboličnih zahtjeva do vrlo složenih, i po tehnološkoj strukturi i po obimu raznih infrastrukturnih objekata i sadržaja koji su jedna nadgradnja u povratničkim zajednicama koje su već zaokružile svoj život. Na neki način bi bilo dobro da u narednom periodu – i o tome smo razgovarali – sve manje koristimo termin ,povratnik‘. To su ljudi koji su desetinama godina živjeli na toj adresi, vratili su se u posljednjih godinu do deset, a mi ih u podsvijesti percipiramo kao ljude nekakve niže vrijednosti i prema njima imamo takav pristup. To su ljudi koji su sastavni dio zajednica u kojima su vjekovima živjeli i žive. To je takođe jedna jako važna stvar koju bi, možda, u narednom periodu trebali svi zajedno da razvijamo. Takođe smo razgovarali o jednom novom pristupu, kojeg ćemo vrlo brzo obznaniti, ali evo iskoristiću priliku da to prvi put kažem vama. U federalnom ministarstvu, naime, ima jedan tim koji radi na modeliranju saradnje opština iz Federacije BiH sa opštinama u Republici Srpskoj. Na taj način želimo da popunimo nešto što je često puta pitanje nekakvih vaših, vrlo opravdanih sugestija, natpisa i navoda, a to su jako teške socijalne prilike ili nekakve druge, organizacione prirode, u nekim povratničkim porodicama. Znači, želimo da razvijemo taj model jedne opštine iz FBiH sa jednom od opština u RS, u smislu pažnje prema povratničkoj populaciji koja se na tom prostoru nalazi. Mislim da bi time dodatno doprinijeli stabiliziranju stanja.“

Zagovarajući potrebu čvršće saradnje ministarstava, ministar Mušić zaključuje:

„Proces povratka u Bosni i Hercegovini je pitanje spojenih posuda – ne može se ništa dešavati u jednom prostoru da to istovremeno nije i problematika u drugom prostoru. Mi u Federaciji BiH imamo nešto oko 57 hiljada osoba sa statusom raseljenih. Od toga je nekih 36 hiljada sa prebivalištem u Republici Srpskoj, znači do 1991. godine su bili stanovnici na ovom području. To je jedna problematika o kojoj smo takođe vrlo ozbiljno razgovarali, problematika koja opterećuje Federaciju BiH i mi ćemo u narednom periodu samostalno i zajednički sa općinama, kantonima i sa Ministarstvom u Republici Srpskoj, kao i s ovim pristupom da je potrebno da profunkcioniše državna komisija i državni fond, pokušati te probleme da smanjujemo.“

U Kantonu broj 10, poznatijem kao Livanjski, najočitiji je problem neelektrificiranih povratničkih mjesta. O tome ministar Mušić kaže:

„Maloprije sam kazao da mi percipiramo status povratnika na pogrešan način. Ne shvatamo da je to stanovnik jedne lokalne zajednice koji bi trebao imati isti tretman kao i svi ostali njeni članovi. Nerijetko imamo slučajeve da se razni projekti vezani za izgradnju infrastrukture preskaču u tim povratničkim zajednicama, čekajući da neko drugi to riješi. U Kantonu 10, povratak građana srpske nacionalnosti je jako značajan. Federalna vlada je, sigurno, i u proteklom periodu, posvetila jednu značajnu pažnju tom prostoru. Znamo da su potrebe tu još uvijek jako velike. To je površinski ogroman prostor koji zahtjeva jako velika i ulaganja. Značajni projekti su urađeni u oblasti elektrifikacije i oblasti drugih infrastrukturnih sadržaja. Mi ćemo, takođe, u ovom periodu, zajedno sa Kantonom 10, riješiti jedan zavidan nivo potreba građana na tom prostoru. Već imamo određene projekte, čija realizacija je u toku. Iskoristio bih priliku da kažem da mi smo na državnoj komisiji prije nekih sedam-osam mjeseci imali jednu informaciju u kojoj se obradila ukupna problematika elektrifikacije, za koju ja smatram da je jedna od možda najsnažnijih opstruirajućih elemenata za povratak u ovoj fazi. Imali smo tu informaciju u svim povratničkim zonama na području Bosne i Hercegovine. Bilo bi potrebno uložiti nekih 40-45 miliona maraka da bi se ta problematika u potpunosti završila ili barem privela na jednu razumnu, minimalnu mjeru. Na našem skupu smo razgovarali i o tome da vršimo pritisak na javna preduzeća elektroprivrede, odnosno da tri elektroprivrede koje egzistiraju u Bosni i Hercegovini, snažnije vrše ulaganja u, praktično, svoja osnovna sredstva, a mi ćemo sigurno biti jedna značajna podrška. Ova dva ministarstva su u ovoj godini pokrenula nekoliko zajedničkih projekata u elektrifikaciji.“

Sud za ljudska prava upozorava vlasti RS

Još jedno upozorenje Vladi Republike Srpske, sada iz Ureda agenta za saradnju Vijeća ministara BiH sa Sudom za ljudska prava u Strazburu, Monike Mijić, stiglo je u vezi sa slučajem vraćanja devizne ušteđevine Ruži Jeličić. Monika Mijić je naš današnji gost:

MIJIĆ: Moj je stav da nas, očigledno, ovo naše unutarnje ustrojstvo koči u raznim aspektima djelovanja naše države. Koči nas i u slučaju izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, Bosna i Hercegovina je obavezna da izvrši presudu i ona je međunarodnopravni subjekt prema vani. Međutim, odlukom Vijeća ministara, kojom je uspostavljen Ured agenta i sama funkcija agenta, propisano je da se presuda Evropskog suda dostavlja tijelu za koje je u postupku utvrđeno da je povrijedilo neka od prava navedenih u Konvenciji. Dakle, u ovom slučaju Ruže Jeličić se radi o neizvršenju presude domaćeg suda, i upravo zbog neizvršenja presude domaćeg suda, Evropski sud za ljudska prava je ustanovio povredu člana VI (prava na pravično suđenje) i povredu člana I, Protokola I uz Konvenciju, odnosno povredu prava na mirno uživanje imovine. Jer, s obzirom da presuda domaćeg suda kojom je gospođi Ruži Jeličić dosuđena njena stara devizna štednja nije izvršena, ona nije bila u mogućnosti da raspolaže sa svojom imovinom koja joj je dosuđena presudom. Dakle, s obzirom da je u slučaju Jeličić domaći sud koji je donio presudu bio sud Republike Srpske, Vlada RS-a je bila dužna izvršiti tu presudu. Međutim, pošto Vlada RS-a to nije učinila, gospođa Jeličić se obratila i Domu za ljudska prava. Dom za ljudska prava je takođe ustanovio povredu prava na pravično suđenje koja se sastoji u neizvršenju presude domaćeg suda, te je i Dom naložio Vladi RS-a da izvrši predmetnu presudu. Međutim, kako se Vlada RS-a oglušila, te ni po odluci Doma nije izvršila predmetnu presudu, gospođa Jeličić se obratila Evropskom sudu za ljudska prava, koji je isto tako utvrdio povredu i naložio Bosni i Hercegovini, kao međunarodnom subjektu koji se pojavljuje pred Međunarodnim sudom za ljudska prava kao stranka u postupku, izvršenje presude. Dakle, prema našim unutarnjim pravilima, odnosno odluci kojom je formiran Ured agenta, presudu u slučaju Jeličić treba da izvrši Vlada RS-a, s obzirom da je ona odgovorna za kršenje prava gospođe Jeličić u predmetnom slučaju.

RSE: Vlada je prvo donijela odluku o isplati novca na osnovu presude Evropskog suda za ljudska prava, a onda je ovu odluku povukla, navodeći da će to biti riješeno Zakonom o isplati stare devizne štednje. Zbog velikog broja slučajeva – čak 16 hiljada tužbi štediša – u Vladi RS-a se pribojavaju da će to oštetiti njihov budžet. U slučaju da sadašnja Vlada RS-a, ili ubuduće neka druga, odbije da izvrši odluku Suda za ljudska prava – šta uraditi?

MIJIĆ: Naši domaći zakoni su zapravo irelevantni za Evropski sud za ljudska prava. Ukoliko Evropski sud za ljudska prava donese presudu, ona se mora izvršiti, bez obzira na to kakvi su naši zakoni. Naprotiv, mi ćemo zapravo, kao Bosna i Hercegovina, morati mijenjati naše zakone koji sami po sebi krše standarde koji su ustanovljeni Evropskom konvencijom za ljudska prava. Prema tome, ako mi na unutarnjem nivou ne riješimo taj problem, dakle ako mi ne izmijenimo svoje zakonske propise, konkretno u ovom slučaju da se njima ne sprječava izvršenje domaćih presuda, onda će ti ljudi koji imaju izvršne pravomoćne presude, te presude uspjeti ostvariti putem Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, bez obzira što mi trenutno imamo na snazi zakon koji sprječava izvršenje presuda kojima je dosuđena stara devizna štednja, što je očigledno i u slučaju Jeličić, Evropski sud je utvrdio povredu prava koja se sastoji u neizvršenju presude i naložio Bosni i Hercegovini da se ta presuda izvrši, bez obzira što mi imamo zakon koji ne dozvoljava izvršenje takvih presuda, već i te presude upućuje na postupak verifikacije.

RSE: Šta ako Vlada RS-a nastavi s odbijanjem isplate novca Ruži Jeličić i pored odluke Vijeća ministara BiH da je to dužna učiniti?

MIJIĆ: Ja sada ne mogu prejudicirati stvari. Mi smo i nakon zaključka Vijeća ministara uputili jedan dopis Vladi RS-a u kojem ih molimo da nas obavijeste o njihovom stavu. Jer, činjenica je da do sada Vlada RS-a, Ured agenta uopšte nije izvijestila o razlozima donošenja odluke kojom se odustaje od izvršenja te presude. Mi se nadamo da će nam Vlada RS-a barem dostaviti svoj stav odnosno razloge zašto do sada nije izvršila slučaj Jeličić i šta namjerava učiniti po tom pitanju. Stoga, dok ne dobijem službenu informaciju iz Vlade RS-a, ne mogu ni reći šta će se dalje dešavati. U svakom slučaju, to je naš unutarnji problem, koji mi moramo sami u BiH riješiti. Da li će se tu postići neki dogovor između entitetske vlade i Vijeća ministara, o tom sada ne mogu govoriti, ali je činjenica da Evropski sud, naši unutarnji problemi ili dileme ne zanimaju.

Počela isplata otpremnina nezakonito otpuštenim radnicima

Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske obavijestilo je podnosioce zahtjeva koji su ostvarili pravo na otpremninu pravosnažnim rješenjem Komisije za implementaciju člana 152 Zakona o radu, da je počela isplata na šalterima Pošta u ovom entitetu. Isplata se vrši na osnovu spiska korisnika prava po članu 152 Zakona o radu koji je Ministarstvo dostavilo Poštama , a odnosi se na podnosioce zahtjeva koji su nakon javnog poziva od 18. maja 2007. godine dostavili traženu dokumentaciju, saopšteno je iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite. Iz Banjaluke javlja Milorad Milojević:

Entitetskim Zakonom o radu, koji je stupio na snagu krajem 2000. godine, omogućeno je svim radnicima koji smatraju da su nezakonito otpušteni od 1992. godine, da podnesu zahtjev za isplatu obeštećenja. Portparol Ministarstva rada i socijalne zaštite Republike Srpske Branka Šljivar kaže da je za isplatu obezbijeđeno dovoljno budžetskih sredstava:

„Ono što im je utvrđeno rješenjem, biće im i isplaćeno, a to je 1,3 prosječne plate, što je utvrdio Zavod za statistiku Republike Srpske. A tri prosječne plate za one koji su kod poslodavca radili više od 20 godina. Trenutno nemam podatak koliko je to ukupno, ali će vlada kontinuirano obezbjeđivati sredstva za ovu namjenu.“

Ukupno je prije šest godina podneseno oko 60 hiljada odštetnih zahtjeva. Nadležna komisija do sada je riješila oko 12 hiljada predmeta, gdje je tek za četvrtinu osoba utvrdila nezakonito otpuštanje sa posla. Jedna od onih koja je uspjela ostvariti pravo na obeštećenje zato što je nezakonito otpuštena je i Tifa Vasiljević iz Banjaluke. Prije rata je radila kao medicinska sestra u banjalučkom Domu zdravlja, odakle je otpuštena 1993. godine.

„Dobila sam 1.635 maraka. To je mojih 23 godine radnog staža. Da se ubiješ. Satisfakcija mi je jedino što su oni priznali svoju grešku, odnosno da su mi nepravedno dali otkaz. To mi je najveća para.“

Među podnesenim, veliki broj odštetnih zahtjeva poslan je na pogrešnu adresu, ističe Branka Šljivar, jer je odštetu zatražio znatan broj onih osoba koje su u ratu penzionisane ili koje se žale da im nije povezan radni staž. To su problemi, kaže Šljivareva, koje te osobe moraju riješiti putem suda.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG