Dostupni linkovi

logo-print

Godišnjica crnogorske nezavisnosti


Činjenica je da Crna Gora više ne predstavlja politički fikus, ono što je predstavljala dok je bila uokviru Miloševićeve Jugoslavije i kasnije ove zajednice sa Srbijom. Crna Gora je napokon stekla svoj politički identitet u međunarodnom okvirima i postala je članica svih relevantnih međunarodnih organizacija, kaže analitičar Rade Bojović.


RSE:
Gospodine Bojoviću, prošlo je godinu dana od referenduma i proglašenja crnogorske nezavisnosti. Gdje se Crna Gora danas nalazi i koliko je, po Vašoj ocjeni, učinjeno u tom periodu?

BOJOVIĆ: Lično mislim da je nezavisnost najbolje što se dogodilo Crnoj Gori nakon raspada SFRJ. Nemam nikakve dileme oko toga da je to bio najveći crnogorski iskorak i najznačajniji politički događaj u Crnoj Gori u zadnjih sedamnaest godina. Što se tiče tih pozitivnih posljedica činjenica je da Crna Gora više ne predstavlja politički fikus, ono što je predstavljala dok je bila uokviru Miloševićeve Jugoslavije i kasnije ove zajednice sa Srbijom. Crna Gora je napokon stekla svoj politički identitet u međunarodnom okvirima, postala je članica svih relevantnih međunarodnih organizacija, vratila se na međunarodnu scenu, kroz tu obnovljenu državnost stekla uslove da se u jednom procesu, kada su u pitanju sve crnogorske slabosti koje očigledno neće kratko trajati već poduže, rješavaju nagomilani problemi crnogorskog društva, problemi koji su vezani za funkcionisanje državnog aparata, problemi koji su vezani za ukupni sistemske reforme. U okviru nečega što je samostalna država odista nemam nikakve dileme da je stvoren jedan politički kontekst koji bi trebalo da omogući da se to rješava mnogo uspješnije i mnogo efikasnije nego što bi bilo u slučaju da je Crna Gora ostala nekakva federalna jedinica ili nekakav kvazi identitet uokviru zajednice pod patronatom Beograda.

RSE: I sami kažete da su neki problemi nadživjeli taj 21. maj i crnogorski referendum. Gdje Vi prepoznajete glavne probleme u funkcionisanju mlade crnogorske države?

BOJOVIĆ: Tu ne treba imati nikakve dileme samo su pretjerani optimisti ili ljudi koji ne poznaju crnogorsku političku realnost mogli misliti da će se samim činom nezavisnosti, po nekom automatizmu početi rješavati nagomilani problemi koji postoje u Crnoj Gori. To nije bilo moguće i to neće biti moguće, ali stvoren je jedan politički okvir koji omogućava da se Crna Gora suoči sa sobom, koji će omogućiti dinamiku i jedno ekspresnije provjetravanje na crnogorskoj političkoj sceni, ma koliko to danas izgledalo nemoguće kada analiziramo ukupnu crnogorsku političku scenu i ako imamo u vidu te činjenice onda dolazimo do onog pitanja kakva je to Crna Gora danas. Crna Gora danas se po mnogim svojim karakteristikama i obilježijima ne razlikuje od one Crne Gore prije referenduma, jer i postreferendumsku Crnu Goru more isti problemi. Naime, imamo opet istu vlast, imamo opet istu opoziciju, imamo naslijeđenu političku retoriku, mi imamo one ekonomske probleme koje smo imali i ranije uz jedan krupan izuzetak gdje mislim da postoje pozitivni efekti crnogorske nezavisnosti, da su oni najuočljiviji u ovome što se naziva makroekonomska politika, strano investiranje. Činjenica je da u Crnoj Gori nije bilo više kapitala i više novca nego li što je danas. Naravno, sada je i posebno pitanje koje su refleksije jednog takvog ambijenta na socijalnu ravnotežu u Crnoj Gori, pošto nemam dileme oko toga da je današnje crnogorsko društvo ovako izrazite socijalne nejednakosti i socijalne neravnoteže, ali to je sad posebna priča, u svakom slučaju rekao bih da ukupna crnogorska zbilja je kontroverzna. Prosto, s sjedne strane imate ono što je dobro i što je direktno vezano, što je refleksija referendumskog rezultata i same činjenice da smo postali nezavisna država, a imamo i ono što je nasljeđe i ovog skorog vremena, ovog razarajućeg vremena što je nasljeđe onoga što se dešavalo na ovim prostorima u jednom dužem periodu. I dalje imamo naše uobičajene slabosti, naravno i dalje živi isti narod ovdje, to je isti narod koji ne ovako naprasno promijenio nakon referendumskog rezultata i dalje su u opciji na žalost dobrim dijelom one političke ideje koje jesu jednim dijelom poražene na samom referednumu, poražene u onom dijelu gdje one konvengiraju saradnju sa nekim državnim rješenjima, ta državna rješenja koja su bila zastupljena u ovom konkretnom slučaju od strane velikosrpskih političkih projekcija, ona jesu poražena, ali ona nijesu poražena kada je u pitanju crnogorski politički kontekst. Prosto, ona su se danas premjestila na druga polja unutrašnjih podjela i sukoba i sada imamo taj problem koji je vezan za pitanje identiteta.

RSE: Očigledno je da je opozicioni blok koji se zalagao za opstanak zajedničke države proglašenje nezavisnosti i svaku asocijaciju na taj događaj doživljava maltene kao uvredu i odbija da prihvati političku realnost i ovu novu crnogorsku državu kao svoju. Da li je Crna Gora po Vama i dalje suštinski podijeljena ili se na staroj retorici možda insistira iz nekih niskih političkih pobuda?

BOJOVIĆ: Ja ne doživljavam tu priču o podjelama kao neku posebno dramatičnu priču. Nemate političkog društva i nema države gdje nacija nije oko određenih pitanja podijeljena ili različito misli. Po meni je najvažnije da li se tu rješava uokviru demokratskog političkog poretka i da li se to rješava demokratskim odlukama ili naravno podjele odvedu u one sukobe i u one konflikte koji su s onu stranu demokratije i po tome se razlikuje neko elementarno civilizovano društvo od onoga društva koje se na kraju zaglibi u jednoj drugoj vrsti sukoba, uključujući i ratne sukobe. Mi imamo činjenicu da je u Crnoj Gori kratko prošlo od referenduma, svega godinu dana i očigledno je da imamo problem s jednom opozicijom koja ne želi da se pomiri sa činjenicom da su te političke ideje na referendumu poražene. Umjesto da se ta opozicija suoči sa tom činjenicom, umjesto da prihvati da je Crna Gora jednako njihova koliko i onih koji su glasali za nezavisnost, da i oni nemaju u tom smislu nikakvu drugu državu, nikakvu alternativnu političku zajednice, oni su isto tako usredsređeni na potrošenu političku retoriku i anahrone političke poruke. Od toga opozicija neće profitirati, ali to ako ništa drugo onemogućava onu optimalnu političku dinamiku koja je Crnoj Gori potrebna, prosto onemogućava da se usredsredite na ona pitanja koja su pravna, ekonomska i socijalna, od kojih će zavisiti ne samo naš ulazak u Evropsku uniju nego od kojih će zavisiti stvaranje kvaliteta života koji je svima nama ovdje potreban. Tako da mislim da opozicija neće profitirati od toga što i dalje potencira one političke ideje koje su ovdje definitivno poražene i koje mogu opstajati kao neka vrsta marginalnog političkog uticaja. I to je prije svega pitanje za takvu opoziciju zato što na taj način i ona onemogućava izvođenje onoga što bi ekonomisti rekli spriječava otvaranje pravih pitanja oko razvoja Crne Gore i pravih pitanja oko savladavanja onoga što se obično naziva strukturalne, ekonomske, političke i socijalne reforme. U tome i jeste grijeh one opozicije koja je do juče važila kao prounionistička, prosrpska i tako dalje. Tako da ta vrsta podjele će još igrati u onom dijelu dok se ne donese crnogorski Ustav, jer ona je direktno vezana i za pitanje identiteta i ona je vazana za jednu činjenicu koju mi ne treba da zaboravimo, pogotovo kada je Balkan u pitanju kakva je Crna Gora, a to je da se ne mogu identitet potisnuti u treći plan i smatrati ga potpuno sekundarnim nevažnim pitanjem jer svo ovo iskustvo u zadnjih petnaest godina i na kraju viševjekovno balkansko iskustvo pokazuje da se mi još uvijek bavimo nečim što je za moderni svijet ili zapadnoevropski svijet nešto što je davno riješeno i u tom smislu mi jesmo i dalje u nekom predpolitičkom stanju. Ja lično mislim da Crnoj Gori u teorijskom smislu, tu nemam nikakve dileme, da bi Crnoj Gori bilo potrebno sada kada ulazi u etapu riješavanja pitanja vezanih za evroatlantske integracije i kada se konačno moramo suočiti i sa onim reformama koje će ovdje najteže ići, a to su reforme vezane za sistem uspostavljanja vladavine zakona. Ja nemam dileme oko toga da bi Crnoj Gori u takvoj jednoj situaciji bila potrebna jedna nova vlast, sa novim političkim liderima koji će biti refleksija novog vremena. Drugo je pitanje da li će se to u Crnoj Gori odista i desiti. Da bi se to desilo ja mislim da bi mi morali postati svjedoci početka reformi unutar samih partija, gdje bi te reforme značile i nova politička vođstva. Ja to do sada trenutno ne vidim, jer ako vi imate nekih poslovičnih promjena u smislu da se neki lideri povuku, pa ostanu odmah tu u blizini novih lidera, ali mislim da su to sve površinske promjene koje ne stvaraju mogućnosti da Crna Gora dobije jednu revitalizovanu političku klasu koja može da je vodi u novo političko doba.

RSE: Vlast nije vlast samo u političkom smislu. Ogromno bogatstvo i moć završili su u rukama pojedinaca, porodica i interesnih grupa. Koliko je to dugoročno opasno po naše društvo?

BOJOVIĆ: Ja lično nemam dileme oko toga, to je pokazalo već sedamnaest godina da je politika u Crnoj Gori ispala najunosniji biznis. Nije Crna Gora u tome specifična. Mislim da čitav Balkan i najveći dio istočne Evrope je pokazao da ako ste u politici, pogotovo ako ste duže u politici, da očigledno možete riješiti sve svoje materijalne i lične probleme i stvoriti dovoljno novca da sjutra budete uspješni biznismen. To potvrđuje jednu drugu stvar da jedan dobar period koji je iza nas ste imali jednu vrstu, pogotovo kada se sjetimo u kakvom smo vremenu živjeli i šta je sve iza nas, rat, haos, jedna ekonomija beznađa, stvaranje namještenih poslova, krupnih monopola,. imali ste čitavo vrijeme jednu vrstu ortačkog kapitalizma, pionirskog, sa čitavim paketom destrukcije koji nosi u sebi, a koji na kraju dovodi do toga da mi u Crnoj Gori danas imamo očigledno povlašćeni sloj hiper bogatih ljudi koji ne bi bili bogati da nijesu odrađivali poslove pod pokroviteljstvom politike vlasti. U Crnoj Gori je to značilo i pod pokroviteljstvom i prosrpske i procrnogorske političke opcije svih ovih godina i to dovodi do toga da mi na kraju imamo jedan takak sloj hiper bogatih ljudi u Crnoj Gori. Naravno, ovdje je nemoguće govoriti egzaktno. Možemo da govorimo, što bi pravnici rekli, o osnovama sumnje, ali očigledno kada posmatrate današnje crnogorsko društvo da u Crnoj Gori nikada u njenoj istoriji nije bilo ovoliko malo bogatih ljudi i nikada u novijoj istoriji, kada kažem novijoj govorim o nečemo poslije Drugog svjetskog rata Crna Gora nije bila u tolikoj mjeri socijalno neuravnotežena kao danas.

RSE: Crna Gora nakon sticanja nezavisnosti pokušava negdje da zadrži simpatije i Brisela i Vašingtona. Koliko sa Vašeg stanovišta ona to uspješno radi, posebno u svijetlu Sporazuma „Član 98“ koji se kosi sa principima Evropske unije?

BOJOVIĆ: Ovdje treba imati u vidu činjenicu i treba biti realan da je Crna Gora mala država i ona u tom smislu treba da bude vrlo realna. Ona ne treba da se komparira ni sa srednjim ni osrednjim državama, pogotovo je smiješno kompariranje sa bilo kojom krupnijom državom nego velikom silom. U interesu je Crne Gore da ona vodi takvu spoljnu politiku gdje će biti onako dobra sa velikom planetarnim političkim igračima. Ne vidim nijedan razlog zbog čega bi se Crna Gora konfrontirala sa bilo kojom od globalnih sila, tako da mislim da ima puno smisla da vodite politiku gdje ćete biti dobri i sa Vašingtonom i sa Briselom. S druge strane, ako imamo u vidu ono što se dešavalo u zadnjih desetak godina u Crnoj Gori je činjenica da taj zapadnoevropski faktor uz sve greške nije bio prisutan na Balkanu nije odigrao neku važnu političku ulogu i oko rješavanja crnogorskog državnog statusa, moguće da nije bilo naša priča bi bila potpuno drugačija, vjerovatno negativniji i destruktivniji nego što je bio i mislim da je Crna Gora kada je već izabrala svoj evropski put mora da vodi računa o onome što se naziva interes Brisela i da pokuša da svoje nacionalne interese uklopi u evropske i da sjutra za desetak ili petnaest godina postane članica Evropske unije, ali mislim da Crna Gora nikada ne treba da zaboravi gdje je centar svjetske politike, a to je Vašington i ne smije da zaboravi na činjenicu da je Vašington u nizu situacija u zadnjih desetak godina se pokazao kao politički prijatelj Crnoj Gori, naravno sada mi možemo uvijek da izvlačimo tu tezu i da govorimo o interesima velikih sila, ali je činjenica da je Crna Gora u takozvanim opasnim vremenima imala podršku oficijelnog Vašingtona i ja mislim da je nerealno očekivati ma ko bio na vlasti u Crnoj Gori da tu činjenicu potpuno ignoriše, smatrate sekundarnom, izigravate hiper Evropljane koji će zarad obrane nekih principa, pravnih pravila koji sve mogu da budu nesporni, ignorisati nešto što je pragmatizam u međunarodnoj politčkoj igri. Tako da je tu imam višeg razumijevanja za crnogorsku državnu politiku ako katkad kalkuliše između Brisela i Vašingtona.
  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

XS
SM
MD
LG