Tako je i u porodici Huseinovića u banjalučkom naselju Veseli Brijeg, gdje se Alija i Jasna bore da prehrane sedmoro djece. Žive u započetoj kući bez krova, sa šupljim prozorima prekrivenim ponjavama i vlagom po zidovima, priča Jasna:
“Kisne, dok je kiša prokišnjava, stavljamo šerpe, banje, da bi preživjeli. Djeca su mi bolesna, nikako nemam mogućnost da bi mogla nešto preokrenut'.”
Jasna kaže da nikada ni ona ni suprug nikada nisu dobili mogućnost za bilo kakav normalan posao. Pa ipak, za hranu se moraju snaći, a bore se i da svu djecu opismene. Jasna:
“Živim kad šta zaradim na te kontejnere i to. Kupim to željezo, tako da bi preživjeli. Strašno, strašno. Težak je život.”
Predsjednica Skupštine banjalučkog Udruženja Roma Fatima Imamović navodi kako je romima veoma teško naći pošten posao, a još teže je doći do adekvatnog smještaja. Tako da se gotovo niko od otišlih zbog rata nije vratio. Kao primjer Fatima ističe romsko naselje u predratnom Gornjem šeheru, danas Srpskim toplicama, koje je potpuno pusto:
“Ja za taj Šeher kažem da je to jad stvarno. Nekad je tamo bilo fino, veselo. Bila sam sa ljudima iz Šehera koji su tu dolazili, ali rijetko da će se ko vratiti. Ovamo su baš sve kuće porušene i sve uništeno, baš je grozno. Zaraslo je. Ko da niko nikad nije živio tu...”
Iako o tome nije željela pričati u mikrofon, Fatima je kazala i kako se na sastancima romskih udruženja iz svih krajeva Bosne i Hercegovine može čuti da i dalje ima i ekstremnijih slučajeva diskriminacije, kao na primjer u Tuzli gdje je vozač autobusa istjerao šestoro djece iz vozila samo zato što su Romi. Još gori je primjer da se i u nekim školama romska djeca odvajaju u zasebna odjeljenja. No, Fatima kaže da nije sve tako crno, jer su ovih dana, nakon niza godina pismenih zahtjeva i molbi, od gradskih otaca Romi dobili prostorije koje će im odlično doći za oživljavanje i njegovane romske kulture.
“Radi trenutno jedna kancelarija, nadamo se sad još i kompjuterima, da bi počeo taj rad na računarima. Pa onda folklorna sekcija. Tu će biti isto bokserski klub, biće gospodin Marijan Beneš tu, s nama. I normalno, volontere očekujemo sa Filozofskog fakulteta, što se tiče engleskog jezika.“
Na kraju, poručuje Fatima, svako ko doće u novovotvorene prostorije, vidjeće da biti Rom ne znači biti drugačiji ostalih, poručuje Fatima.
“Kisne, dok je kiša prokišnjava, stavljamo šerpe, banje, da bi preživjeli. Djeca su mi bolesna, nikako nemam mogućnost da bi mogla nešto preokrenut'.”
Jasna kaže da nikada ni ona ni suprug nikada nisu dobili mogućnost za bilo kakav normalan posao. Pa ipak, za hranu se moraju snaći, a bore se i da svu djecu opismene. Jasna:
“Živim kad šta zaradim na te kontejnere i to. Kupim to željezo, tako da bi preživjeli. Strašno, strašno. Težak je život.”
Predsjednica Skupštine banjalučkog Udruženja Roma Fatima Imamović navodi kako je romima veoma teško naći pošten posao, a još teže je doći do adekvatnog smještaja. Tako da se gotovo niko od otišlih zbog rata nije vratio. Kao primjer Fatima ističe romsko naselje u predratnom Gornjem šeheru, danas Srpskim toplicama, koje je potpuno pusto:
“Ja za taj Šeher kažem da je to jad stvarno. Nekad je tamo bilo fino, veselo. Bila sam sa ljudima iz Šehera koji su tu dolazili, ali rijetko da će se ko vratiti. Ovamo su baš sve kuće porušene i sve uništeno, baš je grozno. Zaraslo je. Ko da niko nikad nije živio tu...”
Iako o tome nije željela pričati u mikrofon, Fatima je kazala i kako se na sastancima romskih udruženja iz svih krajeva Bosne i Hercegovine može čuti da i dalje ima i ekstremnijih slučajeva diskriminacije, kao na primjer u Tuzli gdje je vozač autobusa istjerao šestoro djece iz vozila samo zato što su Romi. Još gori je primjer da se i u nekim školama romska djeca odvajaju u zasebna odjeljenja. No, Fatima kaže da nije sve tako crno, jer su ovih dana, nakon niza godina pismenih zahtjeva i molbi, od gradskih otaca Romi dobili prostorije koje će im odlično doći za oživljavanje i njegovane romske kulture.
“Radi trenutno jedna kancelarija, nadamo se sad još i kompjuterima, da bi počeo taj rad na računarima. Pa onda folklorna sekcija. Tu će biti isto bokserski klub, biće gospodin Marijan Beneš tu, s nama. I normalno, volontere očekujemo sa Filozofskog fakulteta, što se tiče engleskog jezika.“
Na kraju, poručuje Fatima, svako ko doće u novovotvorene prostorije, vidjeće da biti Rom ne znači biti drugačiji ostalih, poručuje Fatima.
