Iako su politički dužnosnici, posebno iz reda bošnjačkog naroda, u prošloj nogometnoj sezoni obećavali kako će se Velež po ulasku u Premijer ligu vratiti na stadion pod Bijelim brijegom, utakmice se i dalje igraju u Vrapčićima, seoskom stadionu koji sve više poprima obrise modernog stadiona. Priča kako postoji politički dogovor po kojem je Nogometnom klubu Zrinjski prepušten stadion pod Bijelim brijegom zaradi novog Veležovog u Vrapčićima, predsjednik Gradskog vijeća Murat Čorić ipak odbacuje:
„Nije niko postigao nikakav dogovor vizavi gradnje i negradnje, nego jednostavno još ta informacija nije stigla na vijeće, nije se otvorila konkretna rasprava oko statusa stajaćih objekata, pa i toga.“
Početkom godine Gradsko vijeće zatražilo je informaciju o objektima koji su u gradskom vlasništvu, ali i informaciju o pravovaljanosti ugovora po kojem je Nogometni klub Zrinjski od nekadašnje hrvatske općine jugozapad dobio stadion na korištenje u narednih 99 godina. Pitanje povratka Veleža na stadion HDZ BiH, čiji su članovi ujedno i čelnici Nogometnog kluba Zrinjski, ne žele komentirati, uz konstataciju kako o tome trebaju odlučiti čelnici klubova. Predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Denis Lasić:
„Mi to ne bismo politizirali nikako. Eto ta dva kluba, nek se dogovore, mi ćemo ih podržati.“
Ivan Beus, predsjednik Nogometnog kluba Zrinjski, ostao je danas nedostupan za naše pitanje, dok Ahmet Džubur, predsjednik Fudbalskog kluba Velež i vijećnik Stranke za BiH u Gradskom vijeću naglašava:
«Ne mogu se klubovi tu dogovoriti, jer to je više nego političko pitanje. Znači, to je samo njihov izgovor. Beus je vrlo korektan, međutim, nit je moje, nit je njegovo da se mi međusobno dogovaramo, zna se ko je gazda i vlasnik. Mi ćemo tražiti to na 106 godina da se da i nama, pa sad ako je zajednički grad, to će se dozvoliti- ako nije, onda neka to javno kažu.»
Džubur također demantira kako postoji politički dogovor o dva stadiona, ali i dodaje kako bi u trenutnoj situaciji dva stadiona moglo biti rješenje:
«Vidjećemo. Možda je rješnje za grad Mostar izgradnja drugog, još jednog stadiona, ali u gradskoj zoni, najvjerovatnije u Sjevernom logoru, koji će se graditi godinama i koje će biti možda adekvatno rješnje.»
Da građani Mostara sve više pristaju na podjelu i atmosferu dva grada, svjedoči izjava Saše Džermanovića, vođe navijača Veleža, koji kaže da gradski oci, ali ni policija, 11 godina nakon rata nisu napravili ništa zbog čega bi se na stadionu pod Bijelim brijegom osjećao sigurnim:
«Činjenica je da vlada među ljudima nelagoda. Ja sam jedan od onih koji je odveden na taj stadion i odveden u logor sa tog stadiona. Kako doći na taj stadion sa svojim djetetom, povesti ga u crvenom dresu i mirno, normalno kupiti košpice i sjesti i gledati utakmicu?»
Informacija o stadionu pod Bijelim brijegom naći će se na sjednici Gradskog vijeća nakon izbora. U gradu u kojem su dvije autobuske stanice, dva sveučilišta, paralelne škole, dvije elektroprivrede, pošte, pozorišta, komunalna preduzeća i sistem informacija normalna stvar, čini se da građane više ne mogu iznenaditi ni dva stadiona - jedan u većinski bošnjačkom, a drugi u većinski hrvatskom dijelu Mostara.
„Nije niko postigao nikakav dogovor vizavi gradnje i negradnje, nego jednostavno još ta informacija nije stigla na vijeće, nije se otvorila konkretna rasprava oko statusa stajaćih objekata, pa i toga.“
Početkom godine Gradsko vijeće zatražilo je informaciju o objektima koji su u gradskom vlasništvu, ali i informaciju o pravovaljanosti ugovora po kojem je Nogometni klub Zrinjski od nekadašnje hrvatske općine jugozapad dobio stadion na korištenje u narednih 99 godina. Pitanje povratka Veleža na stadion HDZ BiH, čiji su članovi ujedno i čelnici Nogometnog kluba Zrinjski, ne žele komentirati, uz konstataciju kako o tome trebaju odlučiti čelnici klubova. Predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Denis Lasić:
„Mi to ne bismo politizirali nikako. Eto ta dva kluba, nek se dogovore, mi ćemo ih podržati.“
Ivan Beus, predsjednik Nogometnog kluba Zrinjski, ostao je danas nedostupan za naše pitanje, dok Ahmet Džubur, predsjednik Fudbalskog kluba Velež i vijećnik Stranke za BiH u Gradskom vijeću naglašava:
«Ne mogu se klubovi tu dogovoriti, jer to je više nego političko pitanje. Znači, to je samo njihov izgovor. Beus je vrlo korektan, međutim, nit je moje, nit je njegovo da se mi međusobno dogovaramo, zna se ko je gazda i vlasnik. Mi ćemo tražiti to na 106 godina da se da i nama, pa sad ako je zajednički grad, to će se dozvoliti- ako nije, onda neka to javno kažu.»
Džubur također demantira kako postoji politički dogovor o dva stadiona, ali i dodaje kako bi u trenutnoj situaciji dva stadiona moglo biti rješenje:
«Vidjećemo. Možda je rješnje za grad Mostar izgradnja drugog, još jednog stadiona, ali u gradskoj zoni, najvjerovatnije u Sjevernom logoru, koji će se graditi godinama i koje će biti možda adekvatno rješnje.»
Da građani Mostara sve više pristaju na podjelu i atmosferu dva grada, svjedoči izjava Saše Džermanovića, vođe navijača Veleža, koji kaže da gradski oci, ali ni policija, 11 godina nakon rata nisu napravili ništa zbog čega bi se na stadionu pod Bijelim brijegom osjećao sigurnim:
«Činjenica je da vlada među ljudima nelagoda. Ja sam jedan od onih koji je odveden na taj stadion i odveden u logor sa tog stadiona. Kako doći na taj stadion sa svojim djetetom, povesti ga u crvenom dresu i mirno, normalno kupiti košpice i sjesti i gledati utakmicu?»
Informacija o stadionu pod Bijelim brijegom naći će se na sjednici Gradskog vijeća nakon izbora. U gradu u kojem su dvije autobuske stanice, dva sveučilišta, paralelne škole, dvije elektroprivrede, pošte, pozorišta, komunalna preduzeća i sistem informacija normalna stvar, čini se da građane više ne mogu iznenaditi ni dva stadiona - jedan u većinski bošnjačkom, a drugi u većinski hrvatskom dijelu Mostara.
