"Nakon zarobljavanja, bili smo postrojeni na Koranskom mostu. U jednom trenutku, trojica hrvatskih policajaca dolaze u našem smjeru, u hodu navlače vunene maskirne kape na glavu, i kada su se približili na nekoliko metara, pucaju na nas iz automata. Čovjek ispred mene zaštitio me svojim tijelom, međutim jedan me metak pogodio u peto rebro, i više se ničeg ne sjećam."
Ovo je ukratko prepričano svjedočenje Svetozara Šarca, jednog od dvojice preživjelih rezervista iz grupe koja je predvečer 21. rujna 1991. godine pokušala prodrijeti do vojarni bivše JNA u Karlovcu. Zbog dezertiranja nesrpskih vojnika, pogotovo vozača, mehanizacija u vojarnama bila je blokirana i Vojna policija pokupila je po selima oko Karlovca rezerviste srpske nacionalnosti – šofere, naoružala ih i pokušala dopremiti do vojarni u gradu da pokrenu vozila i mehanizaciju. Međutim, bili su zarobljeni, aktivna vojna lica i neki koji su imali rodbinu među hrvatskim policajcima bili su odvedeni, a trinaestorica su ubijena na mostu. Svetozar Šarac se te noći probudio među leševima, dovukao se do kabine kamiona i tamo sakrio, dok ga sljedećeg jutra nije pronašla hrvatska policija. Prebacivan je od bolnice do bolnice, a da mu nigdje nije pružena medicinska pomoć, na kraju je razmijenjen i liječio se na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. Već 14 godina živi u Pančevu, i danas je u pratnji policije svjedočio na karlovačkom Županijskom sudu:
„Svjedočio sam o onome što se desilo na Koranskom mostu 21. septembra 1991. godine i ništa drugo.“
Tamo su tri maskirane osobe pucale na vas.
„Da.“
Optuženi Mihajlo Hrastov već je dva puta oslobađan krivnje, a Vrhovni sud Hrvatske dva je puta ukinuo presudu i naredio ponovno suđenje. Jelka Glumičić iz Karlovačkog odbora za ljudska prava već petnaest godina se bori da počinitelji ovog zločina budu kažnjeni, a danas je bila ovdje kao jedna od nevladinih organizacija koje monitoriraju suđenje:
„Na ovom trećem suđenju su se prvi put osjetili neki pomaci koji daju naslutiti da se zaista želi nepristrano i pravično suđenje. Ostaje da se vidi svjedočenje ovih ključnih svjedoka koji nisu prije bili ni pozvani, niti se mislilo da se ih uključi u sve to. Ja sam optimistična.“
Hrastov, kojeg se sumnjiči za počinjenje ovog kaznenog djela, dostavio je pred gotovo godinu dana medicinsku dokumentaciju temeljem koje je sudac zaključio da zbog teških psihičkih poremećaja ovaj nije u stanju pratiti suđenje, pa je u listopadu prošle godine suđenje bilo prekinuto. Međutim, Jelka Glumičić, u izvještaju sa skupa veteranske organizacije na lokalnoj karlovačkoj televiziji, vidjela je poznato lice, i to u vrlo dobroj formi:
„Bila je skupština HVIDRA-e jedne subote u jedanaestom mjesecu i naša televizija ,Četiri rijeke‘ je prikazala baš njega u publici, nasmiješenog, u dobroj formi i tako dalje. I ja sam tu noć sjela i napisala i državnom odvjetniku i našem odvjetništvu to što sam vidjela. Možda je to doprinijelo, možda nije, možda je čovjek stvarno bio bolestan i rastrojen, a sad nije i eto tako.“
Suđenje je potom nastavljeno, ali odvjetnici optuženog Hrastova nisu zadovoljni angažmanom nevladinih organizacija. Igor Meznarić:
„Isključivo su kontaktirali sa navodnim oštećenima, uopće ne pokušavajući vidjeti drugu stranu, to jest ustanoviti što se stvarno dogodilo. Jedno od temeljnih prava je da se svako smatra nevinim ukoliko mu se ne dokaže suprotno. Iz konkretnog slučaja je za zaključiti da su ove udruge unaprijed osudile, prije suda, Hrastova, što je nemoralno i nehumano.“
Jučer su svjedočili Hrastovljevi kolege koji su kao hrvatski policajci tog dana jeseni 1991. godine bili na Koranskom mostu. Jedan od njih, Goran Čerkez, kazao je da ga je jedan zarobljeni rezervist napao, oteo mu automat i oborio ga na tlo, i da mu je samo brza Hrastovljeva reakcija spasila život. Danas je preživjeli rezervist Šarac kazao kako nikakvog napada nije bilo. Suđenje se nastavlja u lipnju saslušavanjem daljih svjedoka i rekonstrukcijom događaja.
Ovo je ukratko prepričano svjedočenje Svetozara Šarca, jednog od dvojice preživjelih rezervista iz grupe koja je predvečer 21. rujna 1991. godine pokušala prodrijeti do vojarni bivše JNA u Karlovcu. Zbog dezertiranja nesrpskih vojnika, pogotovo vozača, mehanizacija u vojarnama bila je blokirana i Vojna policija pokupila je po selima oko Karlovca rezerviste srpske nacionalnosti – šofere, naoružala ih i pokušala dopremiti do vojarni u gradu da pokrenu vozila i mehanizaciju. Međutim, bili su zarobljeni, aktivna vojna lica i neki koji su imali rodbinu među hrvatskim policajcima bili su odvedeni, a trinaestorica su ubijena na mostu. Svetozar Šarac se te noći probudio među leševima, dovukao se do kabine kamiona i tamo sakrio, dok ga sljedećeg jutra nije pronašla hrvatska policija. Prebacivan je od bolnice do bolnice, a da mu nigdje nije pružena medicinska pomoć, na kraju je razmijenjen i liječio se na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. Već 14 godina živi u Pančevu, i danas je u pratnji policije svjedočio na karlovačkom Županijskom sudu:
„Svjedočio sam o onome što se desilo na Koranskom mostu 21. septembra 1991. godine i ništa drugo.“
Tamo su tri maskirane osobe pucale na vas.
„Da.“
Optuženi Mihajlo Hrastov već je dva puta oslobađan krivnje, a Vrhovni sud Hrvatske dva je puta ukinuo presudu i naredio ponovno suđenje. Jelka Glumičić iz Karlovačkog odbora za ljudska prava već petnaest godina se bori da počinitelji ovog zločina budu kažnjeni, a danas je bila ovdje kao jedna od nevladinih organizacija koje monitoriraju suđenje:
„Na ovom trećem suđenju su se prvi put osjetili neki pomaci koji daju naslutiti da se zaista želi nepristrano i pravično suđenje. Ostaje da se vidi svjedočenje ovih ključnih svjedoka koji nisu prije bili ni pozvani, niti se mislilo da se ih uključi u sve to. Ja sam optimistična.“
Hrastov, kojeg se sumnjiči za počinjenje ovog kaznenog djela, dostavio je pred gotovo godinu dana medicinsku dokumentaciju temeljem koje je sudac zaključio da zbog teških psihičkih poremećaja ovaj nije u stanju pratiti suđenje, pa je u listopadu prošle godine suđenje bilo prekinuto. Međutim, Jelka Glumičić, u izvještaju sa skupa veteranske organizacije na lokalnoj karlovačkoj televiziji, vidjela je poznato lice, i to u vrlo dobroj formi:
„Bila je skupština HVIDRA-e jedne subote u jedanaestom mjesecu i naša televizija ,Četiri rijeke‘ je prikazala baš njega u publici, nasmiješenog, u dobroj formi i tako dalje. I ja sam tu noć sjela i napisala i državnom odvjetniku i našem odvjetništvu to što sam vidjela. Možda je to doprinijelo, možda nije, možda je čovjek stvarno bio bolestan i rastrojen, a sad nije i eto tako.“
Suđenje je potom nastavljeno, ali odvjetnici optuženog Hrastova nisu zadovoljni angažmanom nevladinih organizacija. Igor Meznarić:
„Isključivo su kontaktirali sa navodnim oštećenima, uopće ne pokušavajući vidjeti drugu stranu, to jest ustanoviti što se stvarno dogodilo. Jedno od temeljnih prava je da se svako smatra nevinim ukoliko mu se ne dokaže suprotno. Iz konkretnog slučaja je za zaključiti da su ove udruge unaprijed osudile, prije suda, Hrastova, što je nemoralno i nehumano.“
Jučer su svjedočili Hrastovljevi kolege koji su kao hrvatski policajci tog dana jeseni 1991. godine bili na Koranskom mostu. Jedan od njih, Goran Čerkez, kazao je da ga je jedan zarobljeni rezervist napao, oteo mu automat i oborio ga na tlo, i da mu je samo brza Hrastovljeva reakcija spasila život. Danas je preživjeli rezervist Šarac kazao kako nikakvog napada nije bilo. Suđenje se nastavlja u lipnju saslušavanjem daljih svjedoka i rekonstrukcijom događaja.
