Projekcije ishoda talijanskih parlamentarnih izbora davale su prednost koaliciji lijevog centra i njihovoj sigurnoj pobjedi od nekoliko postotaka u odnosu na Berlusconijvu desnu koaliciju. No, u večernjim satima u ponedjeljak 10. travnja izborni rezultati su se kretali od lijeva na desno. U jednom trenutku je izgledalo da će Berlusconi dobiti još jedan mandat. Bio je čak u blagoj prednosti u odnosu na ljevicu. Noć i utorak do podneva mijenjaju situaciju. Romani Prodi u utorak tvrdi:
"Dragi prijatelji, pobijedili smo i treba početi djelovati. Vladat ćemo ujedinjeni narednih pet godina."
No, kako tada, tako i danas. Romano Prodi nije počeo raditi, a Silvio Berlusconi ne priznaje poraz. Enrico La Loggia, ministar za regionalna pitanja u njegovoj vladi:
"Mislim da je u općem interesu potrebna nova vrsta revizije, novo prebrojavanje glasova. Toliko dugujemo našim građanima koji su u tako velikom broju izašli na izbore".
Sve miriše na kaos kakav je bio sa prebrojavanjem glasova na Floridi 2000. godine i na predsjedničke izbore u kojima je Georg Bush na koncu pobijedio demokratu Ala Gora. Podsjetimo, u pitanju je bila regularnost više od milijun glasova.
Zato je dnevnik Corriere della Sera u uvodniku 13. travnja istaknuo kako je jedina stvar koja se u Italiji ne može vidjeti konačni sporazum suprotstavljenih blokova. Berlsuconi je prvo tražio prebrojavanje 43 tisuće glasova, pa onda prebrojavanje glasova sa oko 60 tisuća glasačkih mjesta, što znači više od milijun glasova.
Šezdeset-devetogodišnji medijski mogul, kojemu je jedinom uspjelo vladati Italijom cijeli mandat od pet godina, ne računajući razdoblje fašizma i Benita Musolinija, ne želi priznati poraz. Za sada ima podršku svojih koalicijskih partnera u Nacionalnom Savezu i Ligi sjever, ali kršćanski demokrati šute, iako je njihov lider, odlazeći predsjednik Parlamenta Pier Fernando Casini, rekao da se ovakva situacija ne može nastaviti i iduća dva mjeseca. Analitičari ipak ističu da Berlsconi uživa podršku javnosti i malih poduzetnika. Jaean Pierre Darnis iz Instituta za međunarodne odnose u Rimu:
"Usprkos činjenici da Berlusconi nije ostvario svoja obećanja, mnogi su za njega glasali jer vjeruju u slabiju državu, koja će smanjiti poreze i prepustiti inicijativu regijama i biznisu."
Situaciju u Italiji usložnjava i činjenica da aktualni predsjednik, Carlo Azeglio Chiampi, završava svoj mandat 18. svibnja i do tada želi vidjeti formiranu novu vladu. Među mnogima koji su pozvali Berlusconija da odstupi jeste i bivši predsjednik Italije, Francesco Cossiga, koji je rekao kako je vrijeme da Berlusconi okonča svoj mandat u interesu naroda, prije nego što se zaputi na Bahame.
Slična situacija je i u Njemačkoj, a po rezultatima posljednjih lokalnih izbora u nekim sredinama Hrvatske, to je također slučaj. Bez obzira koliko će potrajati ova situacija, koja nedvojbeno ukazuje na izrazitu polarizaciju biračkog tijela, središnje je pitanje – može li takva pat pozicija ugroziti funkcioniranje države. Doktor Dejan Jović sa škotskog sveučilišta Stirling kaže:
"U posljednjih nekoliko nacionalnih izbora dogodilo se doista da je bilo puno problema u samom definiranju tko je pobijedio, a tko izgubio. Bilo bi teško vladati društvima u kojima bi sve zavisilo od centralne, nacionalne državne vlasti. Sva zapadno-evropska društva su se u posljednje vrijeme prilično decentralizirala. Tomu pomaže postojanje Evropske unije koja na neki način oduzima jedan dio vlasti od nacionalnih vlada i više nisu sva jaja u jednoj košari. Došlo je do specijalizacije političkog odlučivanja i nitko nema svu moć u svojim rukama, pa je nema niti premijer u talijanskom slučaju, niti u slučaju drugih zemalja koje ste spomenuli. Kriza vlasti na jednoj razini, čak i ako se radi o nacionalnoj razini, ne dovodi do paralize cijelog političkog sistema. Lokalna vlast i dalje funkcionira, evropske institucije su i dalje prisutne. Suvremeni politički sistemi su sve više decentralizirani i možda ih je najbolje opisati kao kartelske. Kartelski sustav se temelji na prešutnom dogovoru između vlasti i opozicija o podjeli vlasti u državi, tako da više nemate situaciju da su neke partije samo u opoziciji, a druge samo na vlasti, već su neke na vlasti na nacionalnoj razini, druge na lokalnoj, treće na evropskoj. Po samoj prirodi vlasti, mora doći do neke vrste suradnje. Ne možete imati situaciju u kojoj lokana vlast ne surađuje sa nacionalnom, ili u kojoj nacionalna ne surađuje s evropskom. Tako je sve manje ozbiljnog političkog sukobljavanja a sve više stvarne suradnje, pa čak i onda kada se dogodi da ne možete definirati tko je vlast na nacionalnoj razini i dalje imate sistem koji u velikoj mjeri funkcionira."
Doktor Dejan Jović ističe kako su na tom tragu stvorene i velike koalicije u Evropi, poput one u Njemačkoj između socijaldemokrata, s jedne, i kršćanskih socijalista i kršćanskih demokrata s druge strane.
Je li takav scenarij izvjestan barem u nekom ograničenom razdoblju u Italiji? U subotnjem izdanju milanskog Corriere della Sera takvu je mogućnost ponudio Berlusconi, ali je ponovno odbio priznati pobjedu ljevice. Prodi je odgovorio da Berslusconi prvo mora priznati pobjedu lijeve koalicije. Da li je moguće povjerovati da bi Prodi i Berlusconi mogli prevladati osobni politički animozitet? Teško, iako kada je u pitanju politika, prognoze se u ovakvim stvarima vrlo često pokažu neutemeljenima.
"Dragi prijatelji, pobijedili smo i treba početi djelovati. Vladat ćemo ujedinjeni narednih pet godina."
No, kako tada, tako i danas. Romano Prodi nije počeo raditi, a Silvio Berlusconi ne priznaje poraz. Enrico La Loggia, ministar za regionalna pitanja u njegovoj vladi:
"Mislim da je u općem interesu potrebna nova vrsta revizije, novo prebrojavanje glasova. Toliko dugujemo našim građanima koji su u tako velikom broju izašli na izbore".
Sve miriše na kaos kakav je bio sa prebrojavanjem glasova na Floridi 2000. godine i na predsjedničke izbore u kojima je Georg Bush na koncu pobijedio demokratu Ala Gora. Podsjetimo, u pitanju je bila regularnost više od milijun glasova.
Zato je dnevnik Corriere della Sera u uvodniku 13. travnja istaknuo kako je jedina stvar koja se u Italiji ne može vidjeti konačni sporazum suprotstavljenih blokova. Berlsuconi je prvo tražio prebrojavanje 43 tisuće glasova, pa onda prebrojavanje glasova sa oko 60 tisuća glasačkih mjesta, što znači više od milijun glasova.
Šezdeset-devetogodišnji medijski mogul, kojemu je jedinom uspjelo vladati Italijom cijeli mandat od pet godina, ne računajući razdoblje fašizma i Benita Musolinija, ne želi priznati poraz. Za sada ima podršku svojih koalicijskih partnera u Nacionalnom Savezu i Ligi sjever, ali kršćanski demokrati šute, iako je njihov lider, odlazeći predsjednik Parlamenta Pier Fernando Casini, rekao da se ovakva situacija ne može nastaviti i iduća dva mjeseca. Analitičari ipak ističu da Berlsconi uživa podršku javnosti i malih poduzetnika. Jaean Pierre Darnis iz Instituta za međunarodne odnose u Rimu:
"Usprkos činjenici da Berlusconi nije ostvario svoja obećanja, mnogi su za njega glasali jer vjeruju u slabiju državu, koja će smanjiti poreze i prepustiti inicijativu regijama i biznisu."
Situaciju u Italiji usložnjava i činjenica da aktualni predsjednik, Carlo Azeglio Chiampi, završava svoj mandat 18. svibnja i do tada želi vidjeti formiranu novu vladu. Među mnogima koji su pozvali Berlusconija da odstupi jeste i bivši predsjednik Italije, Francesco Cossiga, koji je rekao kako je vrijeme da Berlusconi okonča svoj mandat u interesu naroda, prije nego što se zaputi na Bahame.
Slična situacija je i u Njemačkoj, a po rezultatima posljednjih lokalnih izbora u nekim sredinama Hrvatske, to je također slučaj. Bez obzira koliko će potrajati ova situacija, koja nedvojbeno ukazuje na izrazitu polarizaciju biračkog tijela, središnje je pitanje – može li takva pat pozicija ugroziti funkcioniranje države. Doktor Dejan Jović sa škotskog sveučilišta Stirling kaže:
"U posljednjih nekoliko nacionalnih izbora dogodilo se doista da je bilo puno problema u samom definiranju tko je pobijedio, a tko izgubio. Bilo bi teško vladati društvima u kojima bi sve zavisilo od centralne, nacionalne državne vlasti. Sva zapadno-evropska društva su se u posljednje vrijeme prilično decentralizirala. Tomu pomaže postojanje Evropske unije koja na neki način oduzima jedan dio vlasti od nacionalnih vlada i više nisu sva jaja u jednoj košari. Došlo je do specijalizacije političkog odlučivanja i nitko nema svu moć u svojim rukama, pa je nema niti premijer u talijanskom slučaju, niti u slučaju drugih zemalja koje ste spomenuli. Kriza vlasti na jednoj razini, čak i ako se radi o nacionalnoj razini, ne dovodi do paralize cijelog političkog sistema. Lokalna vlast i dalje funkcionira, evropske institucije su i dalje prisutne. Suvremeni politički sistemi su sve više decentralizirani i možda ih je najbolje opisati kao kartelske. Kartelski sustav se temelji na prešutnom dogovoru između vlasti i opozicija o podjeli vlasti u državi, tako da više nemate situaciju da su neke partije samo u opoziciji, a druge samo na vlasti, već su neke na vlasti na nacionalnoj razini, druge na lokalnoj, treće na evropskoj. Po samoj prirodi vlasti, mora doći do neke vrste suradnje. Ne možete imati situaciju u kojoj lokana vlast ne surađuje sa nacionalnom, ili u kojoj nacionalna ne surađuje s evropskom. Tako je sve manje ozbiljnog političkog sukobljavanja a sve više stvarne suradnje, pa čak i onda kada se dogodi da ne možete definirati tko je vlast na nacionalnoj razini i dalje imate sistem koji u velikoj mjeri funkcionira."
Doktor Dejan Jović ističe kako su na tom tragu stvorene i velike koalicije u Evropi, poput one u Njemačkoj između socijaldemokrata, s jedne, i kršćanskih socijalista i kršćanskih demokrata s druge strane.
Je li takav scenarij izvjestan barem u nekom ograničenom razdoblju u Italiji? U subotnjem izdanju milanskog Corriere della Sera takvu je mogućnost ponudio Berlusconi, ali je ponovno odbio priznati pobjedu ljevice. Prodi je odgovorio da Berslusconi prvo mora priznati pobjedu lijeve koalicije. Da li je moguće povjerovati da bi Prodi i Berlusconi mogli prevladati osobni politički animozitet? Teško, iako kada je u pitanju politika, prognoze se u ovakvim stvarima vrlo često pokažu neutemeljenima.
