Srdan JANKOVIC, Sead SADIKOVIC, Nebojša BUGARINOVIC, Biljana JOVICEVIC
Na komemorativnoj sjednici državnih organa, u kongresnoj sali crnogorske Vlade, predsjednik Vujanović je kazao da je “Crna Gora u crnini”."Tragedija u kanjonu Morače jedna je od najvećih mirnodopskih katastrofa u istoriji Crne Gore, koja je često puna ljudske patnje.
Napominjući da su na liticama moračkog kanjona ugašena 44 ljudska života, on je istakao da od tog gubitka oporavka i utjehe nema, ni za porodice nastradalih, niti za Crnu Goru.
"Svaki od nastradalih života odnio je jedan dio nas, naših duša i naših bića. Njima nijesu mogli pomoći ni hrabri spasioci, požrtvovane medicinske službe, građani, rodbina i cijela Crna Gora koja je bila kao jedno biće te kobne večeri”, kazao je crnogorski predsjednik.
Crna Gora je, prema njegovim riječima, obavijena teškom i dubokom tugom, i dijeli neprebolnu bol sa porodicama nastradalih.
"I ne samo Crna Gora. Ova naša nezapamćena tragedija pobudila je snažno saosjećanje mnogih zemalja i naroda, što ne može umanjiti razmjere katastrofe, ali pokazuje da u ovoj velikoj nesreći nijesmo sami”, rekao je Vujanović.
On je naveo da Crna Gora i njeni državni organi moraju učiniti sve da se porodice nastradalih ne osjećaju same u svom tragičnom gubitku.
"Svjesni da ovu tragediju ne može ništa, pa ni vrijeme, zacijeliti, Crna Gora vječno će se sjećati žrtava ove katastrofalne nesreće, kao jedne od najtužnijih stranica crnogorske istorije”, istakao je Vujanović.
Komemorativnoj sjednici prisustvovali su najviši crnogorski zvaničnici premijer Milo Đukanović i predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, kao i predsjednik Državne zajednice Svetozar Marović, svi članovi Vlade i predstavnici ostalih državnih organa.
*****
Rodbina i prijatelji i čekali su u utorak cijeli dan ispred Kliničko bolničkog centra:
„To su mi đeca od brata. Snaha i sin mlađi“.
„Brat. Brat je stradao“.
„Sestra mi je stradala, ali ne možemo da je nađemo. Ne znamo šta je s njom“.
„Brat od tetke i njegova žena. Njega još nijesu našli. Ne znam je li živ, a ona je na Očnom odjeljenju“.
Iako je rečeno da je među povrijeđenima oko 50 sa teškim tjelesnim povredama:
„Uzbuna je bila. Ja sam mislio da je neko nekog upucao. I na tome se sve završilo. Kad odjedanput kažu da nijesu kočnice otkazale. Ne može se pobjeć’ iz voza. To se mašinski otvara i zatvara“.
Povrijeđeni dječak o nesreći svjedoči:
„Ja sam u tom trenutku stavio ruke na glavu kada je voz počeo da se prevrće. Nedugo zatim našao sam se napolju. Ispao sam iz voza i krenuo sam da tražim mlađeg brata. Našao sam ga dolje i pomogao sam mu. Kasnije su došli policajci“.
Prethodnu noć uz djecu su bili roditelji:
„Sin mi je slomio ključnu kost, slomio je ruku, slomio je nogu. Na glavi ima isjekotina. Djevojčica mi je ruku slomila i ima povredu vilice koja još nije ustanovljena je li polomljena ili nije. Ima povrede kičme. Tako da, najsrećniji sam kada su živi i zdravi“.
U Željeznici Crne Gore saopšteno je da je do nesreće došlo najvjerovatnije što mašinovođa i vozno osoblje nijesu u potpunosti ispoštovali proceduru obezbjeđenja voza. To je saopštio jedan od izvršnih direktora Željeznice Momo Rakočević:
„Prema prvim dijelom nekompletnim podacima koji su prikupljeni može se reći da je najvjerovatnije do nesreće došlo zato što mašinovođa i vozopratno osoblje nijesu u potpunosti ispoštovali predviđene procedure koje su u ovom slučaju trebali da obezbijede voz od samopokretanja, što im nalažu naši željeznički propisi. Detaljnije informacije ćemo dobiti uskoro o čemu ćete biti obaviješteni“.
Iz Željeznice je rečeno da je voz bio u potpunosti ispravan. Objašnjavajući da je star 20 godina, a remontovan u junu prošle godina kada mu je odrađena glavna investiciona opravka. Od tada do danas prešao je oko 50 hiljada kilometara što je 10 odsto ukupnog broja kilometara koji bi trebalo da pređe do naredne investicione opravke. „Voz je bio u potpunosti ispravan i još se nalazi u garantnom periodu“, rekao je Rakočević na konferenciji za novinare. Voz je, prema njegovim riječima, normalno išao od Bijelog Polja kroz Mojkovac i Kolašin do Bratonožića, nakon čega je mašinovođa utvrdio kvar oko 800 metara poslije stanice.
Direktor u ostavci Ranko Medenica:
„Troškove sahrane i eventualno liječenje povrijeđenih će snositi Željeznica Crne Gore. Kao što vidite, u saobraćaju se uvijek može očekivati ovako nešto da se dogodi. Svjedoci smo raznih nesreća, ali je najteža koja nas pogodi“.
Istražni sudija Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović saopštio je u utorak da je počela istraga o okolnostima u uzrocima jučerašnje teške željezničke nesreće na Bioču. Radović je rekao da je sinoć uzeo izjavu od mašinovođe voza Slobodana Drobnjaka koji se nalazi u bolnici zbog povreda. Objavljene su i informacije da je mašinovođa uhapšen. Inače, tokom noći, osim iz Srbije i Hrvatske, ponude za pružanje pomoći Crnoj Gori stigle su iz svih krajeva bivše Jugoslavije: Maribora, Skoplja, Kosovske Mitrovice, Banja Luke, Sarajeva i drugih gradova. Gotovo sve jače firme poput Elektroprivrede Crne Gore, Atlas Banke, Rudnika uglja u Pljevljima, Lutrije, Jugopetrol-a i drugih crnogorskih preduzeća, već su saopštili da su izdvojili po više desetina hiljada eura za pomoć unesrećenima. Podgorička opština porodicama poginulih uručiće po 2000 eura prve pomoći, a povrijeđenima po 500 eura. U međuvremenu u Podgoricu stižu telegrami saučešća porodicama i crnogorskim i organima državne zajednice.
*****
Bijelo Polje, grad odakle je pošao voz, ima najveći broj poginulih. Nezvanično, više od 20. Kako je u tom gradu nije teško pretpostaviti.
Bijelo Polje, grad sa čije je stanice ispraćen voz čije je putovanje okončano tragedijom, u utorak je dočekalo povorku vozila sa posmrtnim ostacima jednog broja nastradalih. Noć i dan u Bijelom Polju prošli su u panici i strahovanju. Iz sata u sat, od čovjeka do čovjeka saznaju se novi detalji i na žalost, nova imena onih čijim će se porodicama danas i sjutra u Sportskoj dvorani izjavljivati saučešće. Na ulicama je dosta ljudi i samo jedna priča:
BJELOPOLJAC 1 :Moglo je to da se desi svima nama. Svako je mogao da krene taj dan i da se dogodi to što se dogodilo. To je velika tragedija. Sama činjenica da pođeš za Podgoricu naježiš se. Običnim automobilom da kreneš kakvi su putevi i kako je sve to loše, a ipak i taj voz na ovu našu prugu koja je 30 godina već stara, koja svi znamo kakva je, možda se to i očekivalo.
BJELOPOLJAC 2: Prostruji kroz čovjeka srž, jeza i sve ostalo. Da nije ko od familije, da nije ko od rodbine, da nije ko od bližnjih prijatelja i od svih. Pohitao sam za telefon. Zvao sam braću, kumove, prijatelje i da nijesu među tim nesrećnicima koji su izgubili glavu. I dalje smo u nekom iščekivanju.
BJELOPOLJAC 3: Desilo se to što se desilo, ali ne mogu da kažem da bi sad okrivljavao. To se dešava i u drugim zemljama i sa jačim standardima. Čista je sreća da se ta tragedija nije i ranije dogodila, ali u svakom slučaju trebalo se ipak malo obratiti pažnja na tome da će se vjerovatno to dogodit. Da ne bi išlo sve kao na sreću, ipak je trebalo malo ranije sagledati to.
Čelnici lokalne uprave Bijelog Polja su sa porodicama ranjenih i poginulih. Gradonačelnik Tarzan Milošević:
„Tragedija je velika za cijelu Crnu Goru, a Bijelo Polje posebno. Za sad imamo podatke da je više od dvadeset ljudi iz Bijelog Polja nastradalo. Mi smo ovdje ispred Kliničkog centra gdje se preuzimaju preminuli i koji će biti voženi ka Bijelom Polju i tamo će se u Sportskoj dvorani izjavljivati saučešće sjutra do 12 sati“.
Na gradskim ulicama Bijelog Polja, osim riječi tragedija, može se izdvojiti i riječ sudbina:
BJELOPOLJAC 4: Ljudi su imali strah. Svako se plašio da nije među tim neko od svojih, familije. Da nije neko od studenata, đaka. Da nije krenuo sasvim slučajno taj dan kao što je upravo tu čovjek koji traži sina. Ne zna se još šta je. Ljudi iščekuju i svi ljudi strepe i čekaju šta se sve dogodilo i još se ne zna.
BJELOPOLJAC 5: To je i za neku veću zemlju velika tragedija.
RSE: Ide žena ulicom i drži se za glavu.
BJELOPOLJAC 5: Da. Upravo žena koja je sigurno vjerovatno izgubila nekog.
BJELOPOLJAC 6: Naježio sam se kada sam to čuo. To je jedan veliki udarac za nas, za Bijelo Polje i čitavu Crnu Goru, a i dalje. Jedna velika tragedija koja je možda mogla da se izbjegne, ali šta je tu je. Moramo da se pomirimo sa tim i da nastojimo da se to više ne desi.
*****
Vlada Srbije odlučila je na vanrednoj sednici da sva sredstva Republike Srbije stavi na raspolaganje crnogorskoj vladi i pruži joj svu potrebnu pomoć. U saopštenju izdatom posle vanredne sednice, kojoj su prisustvovali predsednik Srbije Boris Tadić i ministar odbrane državne zajednice Zoran Stanković, najavljuje se da će, u dogovoru sa Savetom ministara i crnogorskom vladom, odrediti finansijsku pomoć porodicama stradalih i povređenih.
Generalni direktor zrenjanskog “Šinvoza” Dragan Jevtović potvrdio je Radiju Slobodna Evropa da je u julu prošle godine urađen remont motornog voza koji je iskočio iz šina kod Bioča. Ipak oficijelno reagovanje uslediti će tek nakon što iz Crne Gore stignu zvanične informacije o tome šta se zaista desilo, kaže Jevtović.
“Mi smo pre sedam meseci najnormalnije po svim uzansama kako ide tehničkim predali voz komisiji železnice jednoj, drugoj, sa svim merenjima, ispitivanjima. Taj voz je u toku ovih sedam meseci ispitivan svaki mesec. Tu postoji jedna velika procedura na tim putničkim vozilima. Imamo svakodnevne preglede, sedmične pregleda, mesečne preglede, tromesečne, šestomesečne kontrole, tako da zaista ništa ne možemo da kažemo dok ne čujemo od njih šta se dešava.”
Igrom slučaja u Užicu je upravo održano ročište po tužbi Železnica Srbije protiv tamošnjih železničara koji su u martu prošle godine stupili u generalni štrajk, upozoravajući da su vozila i pruge Beograd-Bar u katastrofalnom stanju. Nesreća kod Podgorice samo je još jedna u nizu nesreća na ovom železničkom pravcu u poslednje vreme, kaže za Radio Slobodna Evropa predsednik štrajkačkog odbora otpuštenih železničara Vidosav Radojević.
“Mi smo upozoravali već dve godine da je ugrožen saobraćaj na pruzi Beograd-Bar, kako pruga, tako i vozna sredstva, tako i lokomotive, tako i vagoni. Mi imamo sudar vozova između Kosjerića i Kalenića, iskakanje tri vagona između Zlatibora i Jablanice gde je igrom slučaja 120 dece koja su pošla na more, ostalo u tunelima. Sećate se slučaja zarđalih vagona u tunelima inače bi bili u kanjonu Rzava, isto ovo kao u Morači. Odgovorni u ovoj državi uopšte nisu reagovali, bacili nas u neku politiku i ostalo. Šta su čekali, da sleti jedan voz pun putnika u jedan kanjon i da kažu, nije se desilo na barskoj pruzi nego se desilo u Crnoj Gori. Žalosno je za tu državu Srbiju i Crnu Goru, jer ne možemo barsku prugu dijeliti do Bijelog Polja ovakva, a od Bijelog Polja je onakva.”
Bez obzira na ledenu hladnoću, građani Beograda su dolazili u Institut za transfuziju krvi Srbije. Pun odziv dobrovoljnih davalaca očekuje se kroz nekoliko dana kada sadašnje količine budu potrošene, kaže portparol instituta Gordana Antuljeskov:
“Beograđani dolaze svakog trenutka, mi ih molimo da budu strpljivi, da eveantualno dođu sutra, prekosutra, narednih dana, kada ih budemo pozvali, naravno, preko medija.
U dugačkom nizu građana koji strpljivo čekaju da daju krv, najviše je onih koji su se na to odlučili nakon vesti o teškoj nesreći nadomak Podgorice:
“Krenuo sam na fakultet pa sam svratio da dam krv. Iz Žarkova sam. Dao sam krv dva puta dosad, i sinoć sam pokušao ali Dom zdravlja Žarkovo nije radio, što recimo nije u redu. I ovde ću verovatno čekati sat vremena a možda bi to moglo malo brže.”
Iz kog dela grada ste vi došli?
“Iz Zemuna.”
Na minus 13 ste prošli put?
“Da, ništa strašno. To bi treba svako od nas da učini, to je minimum. Nažalost, mnogi daju u takvim situacijama a trebalo bi da učine i pre toga nešto, a ne da čekamo.”
“Pošto sam iz tog kraja vrlo teško se osećam, baš mi je to tragično tako da nisam mogao da odolim da ne dođem da dam makar koliko-toliko sa moje strane.”
“Čuo sam baš jutros da im nije trenutno toliko potrebna krv, zači, da imaju dovoljno te jedinice, ali ko zna, možda neću da budem tu pa nek se nađe i moj zalog ako bude trebalo.”
*****
Crnogorskim prugama saobraćaju vozovi stari 40 godina koji su kupljeni po evropskim otpadima“, kaže za Radio Slobodna Evropa saobraćajni inženjer Željko Ivanović koji je već duže upozoravao pozivajući se na procjene stranih i domaćih stručnjaka da je pitanje dana kada će se ovakva nesreća dogoditi na crnogorskim prugama.
„Sve analize stručnih ljudi i institucija koje su rađene ranije ukazivale su na mogućnost ovakvog događaja. Ja sam 4.11.2004. godine u intervjuu „Monitor“-u predvidio da se može dogoditi neka teška situacija koja može biti sa gubitkom ljudskih života. Međutim, nije se ništa preduzelo i eto, dogodilo se to što se dogodilo. Ja moram da kažem jednu bitnu stvar. Mi u suštini ne shvatamo značaj bezbijednosti. Sve mjere se sprovode da se ne bi dogodili ovakvi slučajevi, a kada se već slučaj dogodi onda je kasno. Sve se radi da se preduprijedi događanje jednog slučaja. Nemamo dovoljno stručnog kadra koji može da odradi cijeli posao“.
RSE: Vi ste rekli da se sve radi da se preduprijedi. Da li je dovoljno rađeno u uslovima u kojima funkcioniše Željeznica Crne Gore?
IVANOVIĆ: Ja se slažem sa situacijom da Željeznica prati privredu i kretanje društva. Međutim, one osnovne stvari: bezbjednost sa osnovnog aspekta, ispitivanje tog kočionog sistema, ispitivanje ispravnosti vagona... Mi moramo da znamo da su naši vagoni stari u prosjeku 40 godina. Da se mi vozimo i vagonima koji su kupljeni na otpadu u inostranstvu. To je činjanica. U takvim situacijama moraju se dodatni napori sprovoditi i dodatne mjere bezbjednosti da je taj sistem u ispravnom stanju. To je suština. Tu ne treba mnogo niti struke, niti pameti, da se osnovne stvari preduzmu. Međutim, rukovodstvo Željeznice vjerovatno nije ozbiljno shvatalo neka upozorenja međunarodnih eksperata i domaćih stručnjaka i eto, epilog je takav.
Igrom slučaja upravo danas je u Užicu održano ročište po tužbi Javnog preduzeća Željeznica Srbije protiv tamošnjih željezničara koji su u martu prošle godine stupili u generalni štrajk upozoravajući da je stanje vozila i pruge Beograd Bar u katastrofalnom stanju. „Nesreća kod Podgorice je samo još jedna u nizu nesreća na ovom željezničkom pravcu u posljednje vrijeme“, kaže za Radio Slobodna Evropa predsjednik Štrajkačkog odbora otpuštenih željezničara Vidosav Radojević:
„Da smo naneli zlo železnici, da smo ugrozili bezbednost saobraćaja, imovine i ljudi našim štrajkom u martu mesecu. Nemam reči da vam kažem. Ova tragedija što se sada dogodila, tragedija koja se dogodila na Zlatiboru u junu mesecu, sve je to isto. Mi smo upozoravali i upozorovamo već dve godine da je ugrožen saobraćaj na pruzi Beograd Bar. Kako pruge, tako i vozna sredstva, tako i lokomotive, tako i vagoni. Mi imamo posle našega štrajka šta se dešavalo. Sudar vozova između Kosjerića i Kalenića, iskakanje tri vagona između Zlatibora i Jablanice, gdje je igrom slučaja 120 dece koja su pošla na more ostalo u tunelima. Sreća te su se zadržali vagoni u tunelu, inače bi bili u kanjonu isto kao i ovaj u Morači. Odgovorni u ovoj državi u ŽTP-u Beograd uopšte nisu reagovali, bacili nas u neku politiku i ostalo. Šta su čekali? Da sleti jedan voz pun putnika u jedan kanjon i da kažu desilo se. Nije se desilo na barskoj pruzi, nego se desilo u Crnoj Gori. Odgovorni koji su u železničkom saobraćaju moraju već jednom da shvate da ne mogu kupovati lokomotive, vagone koji su stari 30 godina i stavljati ih na jednu tešku prugu kao što je barska pruga. To je pruga sa 20 promila uspona i padova. Mi smo upozoravali. Žalosno je za tu državu Srbiju i Crnu Goru. Mi ne možemo barsku prugu deliti kao do Bijelog Polja je ovakva, a od Bijelog Polja je onakva“.
Bez obzira na veliku hladnoću građani Beograda su od kasnih noćnih sati počeli da dolaze u Institut za transfuziju krvi Srbije. Zalihe krvi su pune. Prva pošiljka otpremljena je u toku dana za Podgoricu, a pun odziv dobrovoljnih davalaca očekuje se kroz nekoliko dana kada sadašnje količine budu potrošene“, kaže portparol Instituta Gordana Antuljeskov:
„Kada smo saznali za ovu veliku železničku nesreću stupili smo u komunikaciju sa doktorkom Praštalo iz Službe za transfuziju krvi Kliničkog centra u Podgorici. Oni su za prvu reakciju imali dovoljno svojih rezervi. Mi smo im stavili na raspolaganje određenu količinu koja će danas, ukoliko bude neophodno, biti transportovana u Crnu Goru. Naravno, s obzirom na tip povreda i na intervencije koje će se verovatno sukcesivno preduzimati sledećih dana neophodan je kontinuirani priliv krvi, tako da u ovom trenutku nema mesta panici. Iz postojećih rezervi možemo da zadovoljimo sve potrebe i da ustupimo određene količine Kliničkom centru u Podgorici“.
*****
Kabinet premijera Mila Đukanovića, povodom najveće željezničke nesreće koja se dogodila u Crnoj Gori, proglasio je trodnevnu žalost.
Predstavnici Željeznica Crne Gore Momčilo Rakočević i Miroslav Kukavičić saopštili su da, prema dosadašnjim infomacijama, mašinovođa i prateće osoblje nisu poštovali pravila željeznice, što je najvjerovatnije i bio uzrok nesreće:
"Prema nekompletnim podacima, moglo bi se reći da je do nesreće najvjerovatnije došlo zbog toga što mašinovođa i prateće osoblje nisu u potpunosti poštovali procedure koje je trebalo da obezbjede da voz ne krene sam. Elektromotorni voz koji je doživio nesreću remontovan je u julu prošle godine, bio je ispravan i još je u garantnom periodu."
Istražni sudija Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović saopštio je danas da je počela istraga o okolnostima i uzrocima nesreće, a da je još sinoć uzeo izjavu od mašinovođe Slobodana Drobnjaka, koji je u bolnici zbog povreda.
Premijer Milo Đukanović je saopštio da će Ministarstvo saobraćaja i Uprava Željeznice provedu najhitniju istragu koja će dovesti do potpunog objektiviziranja odgovornosti i utvrđivanja nesreće:
"S obzirom na kratkoću vremena i ovakvu tragediju bilo bi krajnje neodgovorno licitirati sa pretpostavkama šta je dovelo do nesreće. Dogovorili smo se da ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja i Uprava Željeznice budu na usluzi ljudi koji su žrtve nesreće, bilo da je ta pomoć u daljem postupku liječanja ili neka druga vrsta pomoći."
Ostavke su, međutim, već podnijeli ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar I direktor “Željeznice Crne Gore” Ranko Medenica.
Ministar Lompar je, nakon vanredne sjednice Vlade, kazao da nije momenat za utvrđivanje da li postoji objektivna ili subjektivna odgovornost:
“Smatram da ministar u čijem resoru se desi ovakva nesreća mora osjetiti odgovornost. Sasvim sam siguran da sam ostao ministar da bi u daljem radu ovo bio jedan ožiljak i ne bih mogao da radim sa istim elanom i željom.”
