Iran je dramatično podigao ulog u diplomatskoj igri nerava prošle sedmice, uklanjajući sigurnosne plombe koje su eksperti Ujedinjenih nacija stavili prije više od dvije godine u pogonima za obogaćivanje urana u Natanzu. Taktikom korak naprijed, pola koraka nazad, Teheran je potom ove sedmice ponudio nastavak pregovora sa Britanijom, Francuskom i Njemačkom.
Pokazaćemo transparentnost i otvorenost i spremni smo na dalju saradnju sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, poručio je u srijedu iranski ambasador u Moskvi Golamreza Safei.
Američki državni sekretar Kondoliza Rajs je hladno uzvratila:
“Mislim da je na Irancima da pokažu da su ozbiljni i da to nisu prazne priče.”
Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku Havijer Solana bio je određeniji:
“Pregovori nemaju smisla, ako nema ničeg novog što bi Iranci stavili na sto.”
Generalni sekretar UN-a Kofi Anan je prije dva dana Teheranu poručio:
“Moj savjet Irancima je da se stvori okruženje koje će omogućiti napredak pregovora. Mislim da ne smiju pogoršavati stanje, nastavljajući istraživanja u vezi sa nukelarnim gorivom.”
Nakon što je mjesecima odbijala mogućnost da se Iran prijavi Savjetu bezbjednosti radi uvođenja mogućih sankcija, Rusija je ove sedmice signalizirala da je malo toga dijeli od Evropske unije i Amerike u vezi s ovim problemom. Predsjednik Vladimir Putin u utorak je, nakon susreta sa njemačkim kancelarom Angelom Merkel, izjavio u Moskvi:
“Dosta smo govorili o problemu Irana. Rusija i Njemačka i naši evropski partneri, kao i SAD, imaju veoma bliske pozicije o iranskom pitanju.”
Istog dana, ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je, komentarišući mogućnost da odbor guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) na vanrednom sastanku 2. februara u Beču odluči da se iranski slučaj prijavi Savjetu bezbjednosti, ipak upozorio:
“Pitanje sankcija znači da kola idu ispred konja. Prije svega, moramo učiniti sve da se prikupe podaci o iranskom programu u okviru IAEA.”
Ako postaje izvjesniji sastanak odbora guvernera IAEA, na kojem, kako vjeruju funkcioneri američke administracije, neće biti većih teškoća da se postigne saglasnost da se Iran prijavi Savjetu bezbjednosti na čemu Vasington insistira godinama, ostaje otvoreno pitanje hoće li Rusija i Kina, koje imaju pravo veta, odobriti sankcije protiv zemlje u kojoj imaju krupne ekonomske interese. Kina, primjera radi, uvozi 17 posto svojih potreba u nafti iz Irana. Rusija je samo posredstvom kompanije Gazprom investirala 750 miliona dolara u energetske projekte u toj zemlji. U oblasti vojne saradnje Rusija je potkraj prošle godine osigurala, na ime prodaje 29 antibalističkih sistema, Iranu posao vrijedan 700 miliona dolara. Ne treba zaboraviti da i Moskva i Peking imaju i geopolitičke razloge da zadrže dobre veze sa Iranom, četvrtim svjetskim izvoznikom nafte.
U četvorouglu SAD, Evropska unija, Kina i Rusija svi za sada izbjegavaju da govore o tome kakve bi mjere Savjet bezbjednosti mogao uvesti protiv Irana. Ian Kemp, ekspert za odbranu sa sjedištem u Londonu, upozorava da bi bilo veoma problematično primijeniti bilo kakav trgovinski embargo protiv Teherana:
“Ne treba posebno isticati da bi sankcije protiv Irana podrazumijevale i neko vojno uplitanje. Ako bude trgovinskog i embarga na isporuke materijala koji se mogu koristiti za atomske programe, možete očekivati angažovanje američke mornarice kako bi se embargo poštovao.”
Kakav je mogući odgovor Teherana? Predsjednik Mahmud Ahmedinedžad je nagovijestio da će u slučaju sankcija Iran smanjiti ili obustaviti izvoz nafte:
„Imamo sva neophodna sredstva da se branimo. Onima koji koriste oštar ton protiv Irana, trebaju deset puta više odnosi sa nama, nego što nama trebaju odnosi sa njima.”
Stratege u Vašingtonu najviše brine moguće dalje pogoršanje, uz ionako lošu bezbjednosnu situaciju u Iraku, gdje je angažovano 138.000 američkih vojnika. Eventualna eskalacija sa Iranom,dovela bi te snage pred izuzetna iskušenja. Ben Foks iz istraživačkog odjeljenja londonskog nedeljnika “Ekonomist” procjenjuje:
“Očigledno postoje rizici da to može postati tačka direktnog sukoba ukoliko Iranci krenu u akciju. Amerikanci bi bili veoma izloženi na iranskoj južnoj granici i duž obale i Iranci bi mogli da preduzmu direktnu akciju tamo.”
U cijeloj priči ostaje dilema - dokle je Iran stigao u usavršavanju nuklearne tehnologije? Može li postati atomska sila? Šef IAEA Muhamed el Baradei, čovjek čiji radni dan već godinama počinje i završava sa iranskim problemom, izjavio je za najnovije izdanje magazina “Njusvik” da ne isključuje mogućnost da Iranci možda imaju tajni atomski program izvan aktivnosti koje su poznate
njegovim saradnicima:
“Ako imaju nukelarni materijal i paralelni program za proizvodnju oružja u isto vrijeme, onda oni nisu daleko, samo par mjeseci da imaju nukelarno oružje.”
Pokazaćemo transparentnost i otvorenost i spremni smo na dalju saradnju sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, poručio je u srijedu iranski ambasador u Moskvi Golamreza Safei.
Američki državni sekretar Kondoliza Rajs je hladno uzvratila:
“Mislim da je na Irancima da pokažu da su ozbiljni i da to nisu prazne priče.”
Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku Havijer Solana bio je određeniji:
“Pregovori nemaju smisla, ako nema ničeg novog što bi Iranci stavili na sto.”
Generalni sekretar UN-a Kofi Anan je prije dva dana Teheranu poručio:
“Moj savjet Irancima je da se stvori okruženje koje će omogućiti napredak pregovora. Mislim da ne smiju pogoršavati stanje, nastavljajući istraživanja u vezi sa nukelarnim gorivom.”
Nakon što je mjesecima odbijala mogućnost da se Iran prijavi Savjetu bezbjednosti radi uvođenja mogućih sankcija, Rusija je ove sedmice signalizirala da je malo toga dijeli od Evropske unije i Amerike u vezi s ovim problemom. Predsjednik Vladimir Putin u utorak je, nakon susreta sa njemačkim kancelarom Angelom Merkel, izjavio u Moskvi:
“Dosta smo govorili o problemu Irana. Rusija i Njemačka i naši evropski partneri, kao i SAD, imaju veoma bliske pozicije o iranskom pitanju.”
Istog dana, ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je, komentarišući mogućnost da odbor guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) na vanrednom sastanku 2. februara u Beču odluči da se iranski slučaj prijavi Savjetu bezbjednosti, ipak upozorio:
“Pitanje sankcija znači da kola idu ispred konja. Prije svega, moramo učiniti sve da se prikupe podaci o iranskom programu u okviru IAEA.”
Ako postaje izvjesniji sastanak odbora guvernera IAEA, na kojem, kako vjeruju funkcioneri američke administracije, neće biti većih teškoća da se postigne saglasnost da se Iran prijavi Savjetu bezbjednosti na čemu Vasington insistira godinama, ostaje otvoreno pitanje hoće li Rusija i Kina, koje imaju pravo veta, odobriti sankcije protiv zemlje u kojoj imaju krupne ekonomske interese. Kina, primjera radi, uvozi 17 posto svojih potreba u nafti iz Irana. Rusija je samo posredstvom kompanije Gazprom investirala 750 miliona dolara u energetske projekte u toj zemlji. U oblasti vojne saradnje Rusija je potkraj prošle godine osigurala, na ime prodaje 29 antibalističkih sistema, Iranu posao vrijedan 700 miliona dolara. Ne treba zaboraviti da i Moskva i Peking imaju i geopolitičke razloge da zadrže dobre veze sa Iranom, četvrtim svjetskim izvoznikom nafte.
U četvorouglu SAD, Evropska unija, Kina i Rusija svi za sada izbjegavaju da govore o tome kakve bi mjere Savjet bezbjednosti mogao uvesti protiv Irana. Ian Kemp, ekspert za odbranu sa sjedištem u Londonu, upozorava da bi bilo veoma problematično primijeniti bilo kakav trgovinski embargo protiv Teherana:
“Ne treba posebno isticati da bi sankcije protiv Irana podrazumijevale i neko vojno uplitanje. Ako bude trgovinskog i embarga na isporuke materijala koji se mogu koristiti za atomske programe, možete očekivati angažovanje američke mornarice kako bi se embargo poštovao.”
Kakav je mogući odgovor Teherana? Predsjednik Mahmud Ahmedinedžad je nagovijestio da će u slučaju sankcija Iran smanjiti ili obustaviti izvoz nafte:
„Imamo sva neophodna sredstva da se branimo. Onima koji koriste oštar ton protiv Irana, trebaju deset puta više odnosi sa nama, nego što nama trebaju odnosi sa njima.”
Stratege u Vašingtonu najviše brine moguće dalje pogoršanje, uz ionako lošu bezbjednosnu situaciju u Iraku, gdje je angažovano 138.000 američkih vojnika. Eventualna eskalacija sa Iranom,dovela bi te snage pred izuzetna iskušenja. Ben Foks iz istraživačkog odjeljenja londonskog nedeljnika “Ekonomist” procjenjuje:
“Očigledno postoje rizici da to može postati tačka direktnog sukoba ukoliko Iranci krenu u akciju. Amerikanci bi bili veoma izloženi na iranskoj južnoj granici i duž obale i Iranci bi mogli da preduzmu direktnu akciju tamo.”
U cijeloj priči ostaje dilema - dokle je Iran stigao u usavršavanju nuklearne tehnologije? Može li postati atomska sila? Šef IAEA Muhamed el Baradei, čovjek čiji radni dan već godinama počinje i završava sa iranskim problemom, izjavio je za najnovije izdanje magazina “Njusvik” da ne isključuje mogućnost da Iranci možda imaju tajni atomski program izvan aktivnosti koje su poznate
njegovim saradnicima:
“Ako imaju nukelarni materijal i paralelni program za proizvodnju oružja u isto vrijeme, onda oni nisu daleko, samo par mjeseci da imaju nukelarno oružje.”
