* * * * *
Prije nekoliko dana u Bosni i Hercegovini osnovan podfond za interventnu pomoć povratnicima, čiji je cilj pružanje podrške samoodrživom povratku.
Ideja o osnivanju ovog podfonda najprije je predstavljena ambasadorima akreditovanim u Bosni i Hercegovini i predstavnicima međunarodnih organizacija, od kojih se očekuje da finansijski pomognu ovaj projekat, a zatim je na sjednici Komisije za izbjegla i raseljena lica pretočena u zvaničnu odluku.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo tim povodom je izjavio da u narednih 60 dana radna grupa treba da pripremi podzakonske akte i procedure na osnovu kojih će od donatora, posebno onih iz međunarodne zajednice, biti prikupljana finansijska sredstva, koja će potom na transparentan način biti upućivana ekonomski najugroženijim povratnicima.
„Ova odluka je dodatni doprinos održivom povratku“, rekao je Kebo i podsjetio da se u Bosnu i Hercegovinu do sada vratilo više od milion izbjeglica, čija su imovinska prava ostvarena u procentu od skoro sto odsto:
„Podsjetit ću vas da smo kroz strategiju kao posebne ciljeve definirali dovršenje procesa povratka izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, onda realiziranje povrata imovine i stanarskih prava, dovršenje procesa rekonstrukcije stambenih jedinica za potrebe povratka i osiguranje uvjeta održivog povratka i procesa reintegriranja u Bosni i Hercegovini. Poznato vam je da se u BiH do sada, prema podacima UNHCR-a, vratilo više od milion i 12 hiljada ljudi. Ratom razrušeni stambeni fond obnovljen je sa oko 50 posto uspjeha. U pogledu strateškog cilja, a to je stvaranje uvjeta za održiv povratak i reintegriranje povratnika, bilježe se vrlo ograničeni rezultati. Ovo je oblast koja je u Bosni i Hercegovini uglavnom u nadležnosti resornih institucija u entitetima. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice na institucionalan način pokušava intervenirati u ovoj oblasti. Kada govorimo o ovim pitanjima, misli se na sigurnost, zapošljavanje, školstvo, zdravstvo, socijalno i penziono osiguranje, deminiranje i drugo. Pored obnove stambenih jedinica i infrastrukture, povratnici očekuju od vlasti u Bosni i Hercegovini i konkretnu pomoć u održivom povratku. Kako bismo dali primjer ostalim, prvi put ove godine, kroz budžet Vijeća ministara, zatražili smo, i Vijeće ministara je odobrilo, sredstva za potrebe održivog povratka u inicijalnom iznosu od 500 hiljada KM. Od zemalja koje još uvijek pomažu proces povratka i reintegraciju u Bosni i Hercegovini, kao i od međunarodnih institucija, zatražili smo potporu u finansiranju ovog podfonda. Sada slijedi dvomjesečni rad nadležnih stručnih službi u Bosni i Hercegovini na uređenju transparentnih procedura utroška sredstava za potrebe podfonda za održivi povratak kao bitnog faktora koji obezbjeđuje mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Ostvarivanje osnovnih ljudskih prava jedno je od temeljnih zadataka koji proizlaze iz Dejtonskog sporazuma. Moramo obezbijediti ljudima da se vrate svojim kućama. To je težak i odgovoran posao. Danas, na početku 2006. godine, naš napor je da se što prije vratimo u realnosti našeg života, uz pomoć državnih institucija, na čelu sa Predsjedništvom BiH, međunarodne zajednice, na čelu sa Visokim predstavnikom, uz pomoć velikog broja ambasadora prijateljskih zemalja koje su do sada pomogle Bosni i Hercegovini, kako u povratku, tako i u njenoj ukupnoj obnovi i rekonstrukciji, i mnogih međunarodnih institucija koje podržavaju ideju koju promovišemo.“
Predsjednik Komisije za izbjegla i raseljena lica Bosne i Hercegovine Ivica Marinović je podsjetio na dosad provedene projekte:
„Dvije su najbolnije činjenice ovoga rata koji je iza nas. Jedna je gubitak najbližih, na što ne možemo utjecati. A druga je gubitak doma, na što možemo utjecati. Potpuno svjesno činjenice da je održivost povratka danas jedan od preduvjeta za uspješan povratak i reintegriranje, isto kao što je to i jedan od vodećih preduvjeta za donašanje odluke o povratku, Povjerenstvo za izbjegla i raseljena lica je usvojilo zaključak prema kojem će se dio sredstava namijenjenih povratku u BiH, putem fonda za povratak, usmjeravati za potrebe interventnijeg reagiranja za osiguranje održivog povratka u Bosni i Hercegovini. Kada smo promišljali o ovome, vodili smo se prije svega svim onim rezultatima koje je ovo državno povjerenstvo učinilo u prethodnom razdoblju. Posjetit ću vas da smo kroz projekt ,Sutra 1‘ opskrbili veliki broj povratnika – 336 kuća u sedam općina. Da smo kroz projekt ,Sutra 2‘ opskrbili također veliki broj povratnika – 640 kuća u 12 općina. Da smo kroz projekt ,30 općina‘ zanovili 600 stambenih jedinica. Da ćemo kroz projekt Razvojne banke Vijeća Europe zanoviti 1100 stambenih jedinica. Da smo kroz raznorazne projekte – CARDS i projekt Europskog povjerenstva – i udruživanjem sredstava sa nižim razinama, također zanavljali stambene jedinice. Da, evo, nakon tri godine djelovanja možemo reći da smo pripomogli 50 tisuća osoba u rješavanju njihovih problema. Znači, sve ovo upućuje na to da je sada veoma važno podržati nove oblike asistencija, a to je prije svega pomoć u održivom povratku. U narednom razdoblju planiramo aktivnost – ovako kako je to i rečeno – podzakonski urediti i učiniti je javnom i transparentnom.“
Visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) čestitao je domaćim vlastima što su uspjele da samo za šest mjeseci ideju o osnivanju podfonda pretoče u projekat:
„Supruga i ja smo jednom prilikom posjetili neke naše prijatelje – Hrvate povratnike – u Bugojnu. Kada sam ih pitao šta im je potrebno, rekli su mi – motorna pila, da bi mogli sjeći šumu, da bi mogli pripremiti teren i onda obrađivati zemlju. Potom smo posjetili jednu bošnjačku porodicu koja živi u blizini Srebrenice. I kada sam njih pitao šta je ono što im je najpotrebnije, rekli su – krava. Potom smo posjetili jednu srpsku porodicu, jedne od prvih povratnika u malo mjesto u blizini Foče, vrlo blizu međuentitetske linije razdvajanja. Odvojili su jedan komad zemlje na kojem su uzgajali maline. Prošla godina je bila jako loša za maline, cijena je bila veoma niska. Kada sam njih pitao šta im treba, rekli su – motokultivator, koji bi im omogućio uzgoj na većoj površini zemlje. Dakle, cilj ovog fonda je upravo da ovim zajednicama, ovim ljudima, omogućimo te male stvari koje su im potrebne da bi njihov povratak bio održiv. Proces će biti potpuno otvoren i transparentan i nadam se da će to biti inicijativa koja će doprinijeti boljoj budućnosti.“
Vijeće ministara je obezbijedilo pola miliona maraka za podfond koji će biti potpora održivom povratku. Uz ovu informaciju ministar Mirsad Kebo dodaje:
„Predlažemo i drugim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini dio sredstva namijenjenih za povratak u ovoj godini izdvoje i za održiv povratak i da to implementiraju na onom nivou vlasti na kojem se nalaze, a da ova sredstva koja ćemo prikupiti od države Bosne i Hercegovine, međunarodne zajednice i drugih donatora pretvorimo u jedan fond. Način trošenja je vrlo bitan. Zadužili smo radnu grupu da sačini skraćenu proceduru, ne ovu koju sada imamo, ali da zadržimo transparentnost i puno povjerenje da ta sredstva neće biti upotrebljena u političke i druge svrhe, već zaista u svrhu pomoći svima onima u Bosni i Hercegovini kojima je ta pomoć neophodna, i to na ravnomjeran način. Ne treba očekivati da će ovaj fond u početku riješiti sve probleme održivosti povratka. Obezbijedićemo da te odluke koje budemo donosili isključe bilo koju vrstu pristranosti, i političke i nacionalne i vjerske i tako dalje. A omogućićemo i da svakome ko želi da ostvari uvid u način trošenja, informacije o tome budu dostupne, uključujući mogućnost da se provjeri i ime i prezime i općina i iznos sredstava i za šta je to namijenjeno.“
Visoki predstavnik Pedi Ešdaun:
„Moram podcrtati još jednom ovo što je ministar Kebo rekao. Vrlo je značajno uspostaviti međunarodno povjerenje u ovaj fond. Procedure moraju biti potpuno transparentne u trošenju tih sredstava. Gotovo svaki ambasador ima neki mali, privatni fond i naravno da će te fondove, ta sredstva uvijek htjeti koristiti za neke namjene koje će se povezivati sa njihovim imenima, sa njihovim ambasadama. Međutim, ja sam prenio apel ambasadorima da dio tih sredstava dodijele i pomognu ovom fondu. Druga stvar koju želim naglasiti, kada bismo htjeli napraviti neki slogan, neki moto za ovaj fond, ja bih volio da to bude sljedeće – ovaj fond je tu da vam pomogne da pomognete sami sebi. Dakle, ne da vam mi pomognemo, već da vi sami sebi pomognete.“
O onom što predstoji nakon formiranja Fonda, ministar Kebo kaže:
„Rekao sam de će biti potrebna dva mjeseca da konstituišemo sve instrumente, kriterije i procedure koji obezbjeđuju puno povjerenje donatora u taj fond. Znate da je u proceduri donošenje kako državnog, tako i budžeta entiteta i donijete su privremene odluke, koje važe tri mjeseca. Znači, čim se usvoje budžeti države i entiteta, moći ćemo prustupiti ovim procedurama. A ja vam sada ne bih govorio o detaljima, jer ako dam detalje koje nismo prodiskutovali, mogao bih prejudicirati neka rješenja. Donosimo ih sporo, ali donosimo odluke koje će svi prihvatiti.“
O jednoj od brojnih aktivnosti Fonda za povratak BiH, u okviru kojeg je formiran podfond za brzu i efikasnu pomoć održivom povratku o kojem smo upravo govorili, javlja naš reporter Arnes Grbešić:
Predstavnici Fonda za povratak Bosne i Hercegovine, uručili su raseljenim i interno raseljenim osobama u Doboju i Doboj Jugu ključeve 35 obnovljenih kuća.
Ljudima kojima je rat poremetio život, ova pomoć puno znači, kaže Esma Ahmetović:
„Živjeli smo punih 10 godina u grozim uslovima. Živjeli smo u jednoj sobi, nismo imali ni kupatilo. Tako da smo sada prezadovoljni. Sad ćemo se malo proširiti.“
Za obnovu 35 kuća u ovim opštinama bilo je potrebno 650 KM. To je dio projekta vrijednog oko 10 miliona, a u čijem finansiranju je djelimično učestvovalo i tridesetak bosanskohercegovačkih opština, objašnjava direktor Fonda za povratak Bosne i Hercegovine Mlađen Božović:
„Ovaj projekat se prvodi kraju i mislim da ćemo do marta-aprila u svih 30 opština završiti započete projekte obnove.“
U tim opštinama biće obnovljeno oko 600 kuća. Prema procjeni direktora Fonda za povratak, potrebno je obnoviti još oko 30 hiljada stambenih objekata. Mnogi povratnici na području Doboja vlastitim sredstvima su ranije obnovili svoje porušene domove. Među takvima je i Zehra Hrnjadović koja se u Doboj vratila iz Australije:
„Evo godina je i po kako sam se vratila. Dolazila sam jednom ranije da kuću adaptiram. Pošto sam tamo štedila cijelo vrijeme za povratak, došla sam s parama. Tako da ni od kog nisam ni tražila pomoć jer sam se prvo obezbijedila pa došla i sredila kuću da mogu tu živjet. Volim da srećem poznate ljude, svoje komšije koje sam godinama poznavala, jer sam se ja puno družila i pazila sa svijetom.“
Iva Jeleč, povratnica iz inostranstva u dobojsko naselje Makljenovac, zajedno sa mužem i rodbinom obnovila je potpuno srušenu kuću. Ova žena kaže da se, iako osam godina okružena minskim poljima, nikada nije pokajala što se vratila:
„Kad sam došla prvi put, ljubila sam zidove svoje. Drago mi je što sam tu jer ovo je moje.“
Na području opštine Doboj živi oko desetak hiljada Bošnjaka, dok je broj povratnika Hrvata deset puta manji. Vratili su se uglavnom stariji koji su ovih dana posebno radosni, jer su došli unuci sa roditeljima koji žive širom svijeta.
* * * * *
Georgina Obradović, šef Odsjeka ministarstva za izbjeglice (OMI) Banjaluka:
Naša slušateljka je postavila pitanja o vraćanju kuće za koju ima Odluku CRPC-a (Komisija za imovinska pitanja izbjeglih i raseljenih) još od 1998. godine. Možete li nas informisati o čemu se radi?
„U postupku izvršenja odluke, OMI je utvrdio da stambeni objekat za koji je podnesen zahtjev za povrat, sadašnji stanari koriste na osnovu Ugovora o zamjeni, te da je vaša slušateljka pokrenula postupak kod Osnovnog suda u Banjaluci radi utvrđivanja pravne valjanosti Ugovora o zamjeni nekretnina. Iz tih razloga, a primjenom člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih, koji je usvojen u maju mjesecu 2003. godine, a objavljen u „Službenom glasniku RS-a“, broj 39/03, OMI je dana 15. aprila 2004. godine donio zaključak o prekidu postupka do rješavanja pokrenutog sudskog spora. U predmetu postoji presuda Osnovnog suda u Banjaluci kojom se zaključeni ugovor proglašava pravno ništavnim. Međutim, OMI nema informaciju da li je sudski spor okončan, odnosno da li je presuda Osnovnog suda postala pravosnažna i zato bi zainteresovana stranka trebala OMI-ju predočiti klauzulu pravosnažnosti presude kako bi se postupak mogao nastaviti.
Stan gospođe Alić Šefike se nalazi u ulici Talijanskog bataljona br.9/4. Odluka CRPC-a je takođe donesena 1998. godine, a korisniku njenog stana vraćena je imovina u Ključu, o čemu nosilac stanarskog prava posjeduje dokumentaciju.
„Ovo je isti slučaj. Gospođa Alić Šefika takođe ima Odluku CRPC-a i takođe su primijenjene odredbe zakona kojima je prekinut postupak. U ovom slučaju se radi o Zakonu o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih. Mi smo svojevremeno od Komisije u Sarajevu obaviješteni da stanemo sa izvršenjem ove odluke iz razloga što je druga strana podnijela zahtjev za preispitivanje donesene odluke. Zakonom je regulisano da ako CRPC obavijesti organ da ne izvršava odluku, mi smo u tom slučaju obavezni stati sa izvršenjem i sačekati odluku nakon preispitivanja. Tačno je da se u stanu gospođe Alić Šefike nalazi gospođa Dmitrić Vera, kojoj je oslobođen stan u Ključu i koja je svojevremeno, unazad nekoliko godina, pozivana da dođe i da preuzme svoj stan koji je, po našim informacijama, uredan i useljiv. Mogu da kažem da nam je prije nekoliko dana došla preispitana odluka od Komisije, znači potvrđeno je pravo Alić Šefike na stan u ulici Talijanskog bataljona br.9/4, i mi smo zakazali izvršenje odluke za 16. januar. Taj dan idemo sa administrativnim izvršenjem odnosno uvođenjem u posjed Alić Šefike.“
Jednom je deložacija već bila zakazana, pa odgođena.
„Iz razloga što smo obaviješteni od CRPC-a da sačekamo sa izvršenjem dok se odluka ne preispita.“
* * * * *
Udruženje žena „Srcem do mira“ iz Kozaraca, nastalo tokom ratnih godina, prvo se bavilo otklanjanjem ožiljaka rata, a kada je počeo povratak u ovo mjesto, otvorena je „Kuća mira“. Ona pruža gostoprimstvo svima kojima je pomoć potrebna. A kako ističe predsjednica udruženja Emsuda Mujagić, posljednjih godina najviše se radi na vraćanju povjerenja među ljudima:
„Mislim da smo jako uspjeli, da ima mogućnosti i nade za pomirenje i za reintegraciju naše zemlje. Jedino još političke strukture vlasti, zbog svoje moći, nastoje da zadrže tu netrpeljivost, da bi onda, zahvaljujući tome, vladali i bogatili se.“
Rad na pomirenju je nešto u šta organizacija „Srcem do mira“ najviše ulaže:
„To ide zaista teško i sporo, jer vrlo teško je prihvatiti nešto suprotno od onoga za šta se godinama mislilo da je tako i sada se odjednom suočiti sa istinom i shvatiti da si čitavo vrijeme bio u zabludi i da si zbog toga bio na strani nečega što je kršilo ljudska prava i što je stvaralo ovakvu atmosferu kakvu danas imamo u Bosni i Hercegovinu – atmosferu nepovjerenja, potpune destrukcije, uništene privrede i poljoprivrede. Sada svi ljudi, naravno, pate zbog toga što je ekonomska situacija gotovo na nuli. Što se tiče Kozarca, u Kozarcu je sada na neki način nacionalna struktura slična kakva je bila 1992. godine i ljudi koji tu žive komuniciraju, rade zajedno, kontaktiraju. Tamo gdje je to moguće, dakle tamo gdje se politika ne miješa. Mislim da je naša organizacija u svojim aktivnostima uspjela. Mi ćemo nastaviti i dalje da radimo i vidjećemo koliko će biti uspješno.“
Kozarac je tokom rata skoro u potpunosti uništen, pa sada mnogi kažu kako je nikao iz pepela. Vraćanje dobrosusjedskih odnosa i razvoj ovog mjesta navodi na pomisao – kad može Kozarac, zašto ne bi drugi:
„Htjeli smo da budemo primjer za druge zajednice, pa i države širom svijeta gdje se desila slična situacija. Naravno, žrtva ne može nikad da zaboravi, ali bitno je da ne uzvrati zločin zločinom i na taj način se poistovjeti sa zločincima.“
Osim onih kojima je pomoć potrebna, „Kuću mira“ posjećuju brojne grupe iz inostranstva, kako bi se uvjerili da jedna mirovna inicijativa može donijeti mir na ovim prostorima.
Prije nekoliko dana u Bosni i Hercegovini osnovan podfond za interventnu pomoć povratnicima, čiji je cilj pružanje podrške samoodrživom povratku.
Ideja o osnivanju ovog podfonda najprije je predstavljena ambasadorima akreditovanim u Bosni i Hercegovini i predstavnicima međunarodnih organizacija, od kojih se očekuje da finansijski pomognu ovaj projekat, a zatim je na sjednici Komisije za izbjegla i raseljena lica pretočena u zvaničnu odluku.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo tim povodom je izjavio da u narednih 60 dana radna grupa treba da pripremi podzakonske akte i procedure na osnovu kojih će od donatora, posebno onih iz međunarodne zajednice, biti prikupljana finansijska sredstva, koja će potom na transparentan način biti upućivana ekonomski najugroženijim povratnicima.
„Ova odluka je dodatni doprinos održivom povratku“, rekao je Kebo i podsjetio da se u Bosnu i Hercegovinu do sada vratilo više od milion izbjeglica, čija su imovinska prava ostvarena u procentu od skoro sto odsto:
„Podsjetit ću vas da smo kroz strategiju kao posebne ciljeve definirali dovršenje procesa povratka izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, onda realiziranje povrata imovine i stanarskih prava, dovršenje procesa rekonstrukcije stambenih jedinica za potrebe povratka i osiguranje uvjeta održivog povratka i procesa reintegriranja u Bosni i Hercegovini. Poznato vam je da se u BiH do sada, prema podacima UNHCR-a, vratilo više od milion i 12 hiljada ljudi. Ratom razrušeni stambeni fond obnovljen je sa oko 50 posto uspjeha. U pogledu strateškog cilja, a to je stvaranje uvjeta za održiv povratak i reintegriranje povratnika, bilježe se vrlo ograničeni rezultati. Ovo je oblast koja je u Bosni i Hercegovini uglavnom u nadležnosti resornih institucija u entitetima. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice na institucionalan način pokušava intervenirati u ovoj oblasti. Kada govorimo o ovim pitanjima, misli se na sigurnost, zapošljavanje, školstvo, zdravstvo, socijalno i penziono osiguranje, deminiranje i drugo. Pored obnove stambenih jedinica i infrastrukture, povratnici očekuju od vlasti u Bosni i Hercegovini i konkretnu pomoć u održivom povratku. Kako bismo dali primjer ostalim, prvi put ove godine, kroz budžet Vijeća ministara, zatražili smo, i Vijeće ministara je odobrilo, sredstva za potrebe održivog povratka u inicijalnom iznosu od 500 hiljada KM. Od zemalja koje još uvijek pomažu proces povratka i reintegraciju u Bosni i Hercegovini, kao i od međunarodnih institucija, zatražili smo potporu u finansiranju ovog podfonda. Sada slijedi dvomjesečni rad nadležnih stručnih službi u Bosni i Hercegovini na uređenju transparentnih procedura utroška sredstava za potrebe podfonda za održivi povratak kao bitnog faktora koji obezbjeđuje mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Ostvarivanje osnovnih ljudskih prava jedno je od temeljnih zadataka koji proizlaze iz Dejtonskog sporazuma. Moramo obezbijediti ljudima da se vrate svojim kućama. To je težak i odgovoran posao. Danas, na početku 2006. godine, naš napor je da se što prije vratimo u realnosti našeg života, uz pomoć državnih institucija, na čelu sa Predsjedništvom BiH, međunarodne zajednice, na čelu sa Visokim predstavnikom, uz pomoć velikog broja ambasadora prijateljskih zemalja koje su do sada pomogle Bosni i Hercegovini, kako u povratku, tako i u njenoj ukupnoj obnovi i rekonstrukciji, i mnogih međunarodnih institucija koje podržavaju ideju koju promovišemo.“
Predsjednik Komisije za izbjegla i raseljena lica Bosne i Hercegovine Ivica Marinović je podsjetio na dosad provedene projekte:
„Dvije su najbolnije činjenice ovoga rata koji je iza nas. Jedna je gubitak najbližih, na što ne možemo utjecati. A druga je gubitak doma, na što možemo utjecati. Potpuno svjesno činjenice da je održivost povratka danas jedan od preduvjeta za uspješan povratak i reintegriranje, isto kao što je to i jedan od vodećih preduvjeta za donašanje odluke o povratku, Povjerenstvo za izbjegla i raseljena lica je usvojilo zaključak prema kojem će se dio sredstava namijenjenih povratku u BiH, putem fonda za povratak, usmjeravati za potrebe interventnijeg reagiranja za osiguranje održivog povratka u Bosni i Hercegovini. Kada smo promišljali o ovome, vodili smo se prije svega svim onim rezultatima koje je ovo državno povjerenstvo učinilo u prethodnom razdoblju. Posjetit ću vas da smo kroz projekt ,Sutra 1‘ opskrbili veliki broj povratnika – 336 kuća u sedam općina. Da smo kroz projekt ,Sutra 2‘ opskrbili također veliki broj povratnika – 640 kuća u 12 općina. Da smo kroz projekt ,30 općina‘ zanovili 600 stambenih jedinica. Da ćemo kroz projekt Razvojne banke Vijeća Europe zanoviti 1100 stambenih jedinica. Da smo kroz raznorazne projekte – CARDS i projekt Europskog povjerenstva – i udruživanjem sredstava sa nižim razinama, također zanavljali stambene jedinice. Da, evo, nakon tri godine djelovanja možemo reći da smo pripomogli 50 tisuća osoba u rješavanju njihovih problema. Znači, sve ovo upućuje na to da je sada veoma važno podržati nove oblike asistencija, a to je prije svega pomoć u održivom povratku. U narednom razdoblju planiramo aktivnost – ovako kako je to i rečeno – podzakonski urediti i učiniti je javnom i transparentnom.“
Visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) čestitao je domaćim vlastima što su uspjele da samo za šest mjeseci ideju o osnivanju podfonda pretoče u projekat:
„Supruga i ja smo jednom prilikom posjetili neke naše prijatelje – Hrvate povratnike – u Bugojnu. Kada sam ih pitao šta im je potrebno, rekli su mi – motorna pila, da bi mogli sjeći šumu, da bi mogli pripremiti teren i onda obrađivati zemlju. Potom smo posjetili jednu bošnjačku porodicu koja živi u blizini Srebrenice. I kada sam njih pitao šta je ono što im je najpotrebnije, rekli su – krava. Potom smo posjetili jednu srpsku porodicu, jedne od prvih povratnika u malo mjesto u blizini Foče, vrlo blizu međuentitetske linije razdvajanja. Odvojili su jedan komad zemlje na kojem su uzgajali maline. Prošla godina je bila jako loša za maline, cijena je bila veoma niska. Kada sam njih pitao šta im treba, rekli su – motokultivator, koji bi im omogućio uzgoj na većoj površini zemlje. Dakle, cilj ovog fonda je upravo da ovim zajednicama, ovim ljudima, omogućimo te male stvari koje su im potrebne da bi njihov povratak bio održiv. Proces će biti potpuno otvoren i transparentan i nadam se da će to biti inicijativa koja će doprinijeti boljoj budućnosti.“
Vijeće ministara je obezbijedilo pola miliona maraka za podfond koji će biti potpora održivom povratku. Uz ovu informaciju ministar Mirsad Kebo dodaje:
„Predlažemo i drugim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini dio sredstva namijenjenih za povratak u ovoj godini izdvoje i za održiv povratak i da to implementiraju na onom nivou vlasti na kojem se nalaze, a da ova sredstva koja ćemo prikupiti od države Bosne i Hercegovine, međunarodne zajednice i drugih donatora pretvorimo u jedan fond. Način trošenja je vrlo bitan. Zadužili smo radnu grupu da sačini skraćenu proceduru, ne ovu koju sada imamo, ali da zadržimo transparentnost i puno povjerenje da ta sredstva neće biti upotrebljena u političke i druge svrhe, već zaista u svrhu pomoći svima onima u Bosni i Hercegovini kojima je ta pomoć neophodna, i to na ravnomjeran način. Ne treba očekivati da će ovaj fond u početku riješiti sve probleme održivosti povratka. Obezbijedićemo da te odluke koje budemo donosili isključe bilo koju vrstu pristranosti, i političke i nacionalne i vjerske i tako dalje. A omogućićemo i da svakome ko želi da ostvari uvid u način trošenja, informacije o tome budu dostupne, uključujući mogućnost da se provjeri i ime i prezime i općina i iznos sredstava i za šta je to namijenjeno.“
Visoki predstavnik Pedi Ešdaun:
„Moram podcrtati još jednom ovo što je ministar Kebo rekao. Vrlo je značajno uspostaviti međunarodno povjerenje u ovaj fond. Procedure moraju biti potpuno transparentne u trošenju tih sredstava. Gotovo svaki ambasador ima neki mali, privatni fond i naravno da će te fondove, ta sredstva uvijek htjeti koristiti za neke namjene koje će se povezivati sa njihovim imenima, sa njihovim ambasadama. Međutim, ja sam prenio apel ambasadorima da dio tih sredstava dodijele i pomognu ovom fondu. Druga stvar koju želim naglasiti, kada bismo htjeli napraviti neki slogan, neki moto za ovaj fond, ja bih volio da to bude sljedeće – ovaj fond je tu da vam pomogne da pomognete sami sebi. Dakle, ne da vam mi pomognemo, već da vi sami sebi pomognete.“
O onom što predstoji nakon formiranja Fonda, ministar Kebo kaže:
„Rekao sam de će biti potrebna dva mjeseca da konstituišemo sve instrumente, kriterije i procedure koji obezbjeđuju puno povjerenje donatora u taj fond. Znate da je u proceduri donošenje kako državnog, tako i budžeta entiteta i donijete su privremene odluke, koje važe tri mjeseca. Znači, čim se usvoje budžeti države i entiteta, moći ćemo prustupiti ovim procedurama. A ja vam sada ne bih govorio o detaljima, jer ako dam detalje koje nismo prodiskutovali, mogao bih prejudicirati neka rješenja. Donosimo ih sporo, ali donosimo odluke koje će svi prihvatiti.“
O jednoj od brojnih aktivnosti Fonda za povratak BiH, u okviru kojeg je formiran podfond za brzu i efikasnu pomoć održivom povratku o kojem smo upravo govorili, javlja naš reporter Arnes Grbešić:
Predstavnici Fonda za povratak Bosne i Hercegovine, uručili su raseljenim i interno raseljenim osobama u Doboju i Doboj Jugu ključeve 35 obnovljenih kuća.
Ljudima kojima je rat poremetio život, ova pomoć puno znači, kaže Esma Ahmetović:
„Živjeli smo punih 10 godina u grozim uslovima. Živjeli smo u jednoj sobi, nismo imali ni kupatilo. Tako da smo sada prezadovoljni. Sad ćemo se malo proširiti.“
Za obnovu 35 kuća u ovim opštinama bilo je potrebno 650 KM. To je dio projekta vrijednog oko 10 miliona, a u čijem finansiranju je djelimično učestvovalo i tridesetak bosanskohercegovačkih opština, objašnjava direktor Fonda za povratak Bosne i Hercegovine Mlađen Božović:
„Ovaj projekat se prvodi kraju i mislim da ćemo do marta-aprila u svih 30 opština završiti započete projekte obnove.“
U tim opštinama biće obnovljeno oko 600 kuća. Prema procjeni direktora Fonda za povratak, potrebno je obnoviti još oko 30 hiljada stambenih objekata. Mnogi povratnici na području Doboja vlastitim sredstvima su ranije obnovili svoje porušene domove. Među takvima je i Zehra Hrnjadović koja se u Doboj vratila iz Australije:
„Evo godina je i po kako sam se vratila. Dolazila sam jednom ranije da kuću adaptiram. Pošto sam tamo štedila cijelo vrijeme za povratak, došla sam s parama. Tako da ni od kog nisam ni tražila pomoć jer sam se prvo obezbijedila pa došla i sredila kuću da mogu tu živjet. Volim da srećem poznate ljude, svoje komšije koje sam godinama poznavala, jer sam se ja puno družila i pazila sa svijetom.“
Iva Jeleč, povratnica iz inostranstva u dobojsko naselje Makljenovac, zajedno sa mužem i rodbinom obnovila je potpuno srušenu kuću. Ova žena kaže da se, iako osam godina okružena minskim poljima, nikada nije pokajala što se vratila:
„Kad sam došla prvi put, ljubila sam zidove svoje. Drago mi je što sam tu jer ovo je moje.“
Na području opštine Doboj živi oko desetak hiljada Bošnjaka, dok je broj povratnika Hrvata deset puta manji. Vratili su se uglavnom stariji koji su ovih dana posebno radosni, jer su došli unuci sa roditeljima koji žive širom svijeta.
* * * * *
Georgina Obradović, šef Odsjeka ministarstva za izbjeglice (OMI) Banjaluka:
Naša slušateljka je postavila pitanja o vraćanju kuće za koju ima Odluku CRPC-a (Komisija za imovinska pitanja izbjeglih i raseljenih) još od 1998. godine. Možete li nas informisati o čemu se radi?
„U postupku izvršenja odluke, OMI je utvrdio da stambeni objekat za koji je podnesen zahtjev za povrat, sadašnji stanari koriste na osnovu Ugovora o zamjeni, te da je vaša slušateljka pokrenula postupak kod Osnovnog suda u Banjaluci radi utvrđivanja pravne valjanosti Ugovora o zamjeni nekretnina. Iz tih razloga, a primjenom člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih, koji je usvojen u maju mjesecu 2003. godine, a objavljen u „Službenom glasniku RS-a“, broj 39/03, OMI je dana 15. aprila 2004. godine donio zaključak o prekidu postupka do rješavanja pokrenutog sudskog spora. U predmetu postoji presuda Osnovnog suda u Banjaluci kojom se zaključeni ugovor proglašava pravno ništavnim. Međutim, OMI nema informaciju da li je sudski spor okončan, odnosno da li je presuda Osnovnog suda postala pravosnažna i zato bi zainteresovana stranka trebala OMI-ju predočiti klauzulu pravosnažnosti presude kako bi se postupak mogao nastaviti.
Stan gospođe Alić Šefike se nalazi u ulici Talijanskog bataljona br.9/4. Odluka CRPC-a je takođe donesena 1998. godine, a korisniku njenog stana vraćena je imovina u Ključu, o čemu nosilac stanarskog prava posjeduje dokumentaciju.
„Ovo je isti slučaj. Gospođa Alić Šefika takođe ima Odluku CRPC-a i takođe su primijenjene odredbe zakona kojima je prekinut postupak. U ovom slučaju se radi o Zakonu o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih. Mi smo svojevremeno od Komisije u Sarajevu obaviješteni da stanemo sa izvršenjem ove odluke iz razloga što je druga strana podnijela zahtjev za preispitivanje donesene odluke. Zakonom je regulisano da ako CRPC obavijesti organ da ne izvršava odluku, mi smo u tom slučaju obavezni stati sa izvršenjem i sačekati odluku nakon preispitivanja. Tačno je da se u stanu gospođe Alić Šefike nalazi gospođa Dmitrić Vera, kojoj je oslobođen stan u Ključu i koja je svojevremeno, unazad nekoliko godina, pozivana da dođe i da preuzme svoj stan koji je, po našim informacijama, uredan i useljiv. Mogu da kažem da nam je prije nekoliko dana došla preispitana odluka od Komisije, znači potvrđeno je pravo Alić Šefike na stan u ulici Talijanskog bataljona br.9/4, i mi smo zakazali izvršenje odluke za 16. januar. Taj dan idemo sa administrativnim izvršenjem odnosno uvođenjem u posjed Alić Šefike.“
Jednom je deložacija već bila zakazana, pa odgođena.
„Iz razloga što smo obaviješteni od CRPC-a da sačekamo sa izvršenjem dok se odluka ne preispita.“
* * * * *
Udruženje žena „Srcem do mira“ iz Kozaraca, nastalo tokom ratnih godina, prvo se bavilo otklanjanjem ožiljaka rata, a kada je počeo povratak u ovo mjesto, otvorena je „Kuća mira“. Ona pruža gostoprimstvo svima kojima je pomoć potrebna. A kako ističe predsjednica udruženja Emsuda Mujagić, posljednjih godina najviše se radi na vraćanju povjerenja među ljudima:
„Mislim da smo jako uspjeli, da ima mogućnosti i nade za pomirenje i za reintegraciju naše zemlje. Jedino još političke strukture vlasti, zbog svoje moći, nastoje da zadrže tu netrpeljivost, da bi onda, zahvaljujući tome, vladali i bogatili se.“
Rad na pomirenju je nešto u šta organizacija „Srcem do mira“ najviše ulaže:
„To ide zaista teško i sporo, jer vrlo teško je prihvatiti nešto suprotno od onoga za šta se godinama mislilo da je tako i sada se odjednom suočiti sa istinom i shvatiti da si čitavo vrijeme bio u zabludi i da si zbog toga bio na strani nečega što je kršilo ljudska prava i što je stvaralo ovakvu atmosferu kakvu danas imamo u Bosni i Hercegovinu – atmosferu nepovjerenja, potpune destrukcije, uništene privrede i poljoprivrede. Sada svi ljudi, naravno, pate zbog toga što je ekonomska situacija gotovo na nuli. Što se tiče Kozarca, u Kozarcu je sada na neki način nacionalna struktura slična kakva je bila 1992. godine i ljudi koji tu žive komuniciraju, rade zajedno, kontaktiraju. Tamo gdje je to moguće, dakle tamo gdje se politika ne miješa. Mislim da je naša organizacija u svojim aktivnostima uspjela. Mi ćemo nastaviti i dalje da radimo i vidjećemo koliko će biti uspješno.“
Kozarac je tokom rata skoro u potpunosti uništen, pa sada mnogi kažu kako je nikao iz pepela. Vraćanje dobrosusjedskih odnosa i razvoj ovog mjesta navodi na pomisao – kad može Kozarac, zašto ne bi drugi:
„Htjeli smo da budemo primjer za druge zajednice, pa i države širom svijeta gdje se desila slična situacija. Naravno, žrtva ne može nikad da zaboravi, ali bitno je da ne uzvrati zločin zločinom i na taj način se poistovjeti sa zločincima.“
Osim onih kojima je pomoć potrebna, „Kuću mira“ posjećuju brojne grupe iz inostranstva, kako bi se uvjerili da jedna mirovna inicijativa može donijeti mir na ovim prostorima.