Aleksandar Nikishin, neumorni skupljač vodke i priča o istoriji ovog pića počeo se tim poslom baviti prije deset godina kada je je pisao knjigu o Pjotru Smirnovu, utemeljivaču destilerije koja od 19 stoljeća proizvodi nadaleko poznatu Smirnov vodku. Nikishin kaže kako se na prvi pogled zaljubio u boce i bočice koje su mu trebale za ilustraciju knjige. Počeo ih je tražiti i skupljati i danas ima kolekciju od 40 hiljada različitih boca. "Najveća zbirka na svijetu", ponosno će reći.
I odmah će objasniti kako njegova ljubav prema vodki nije ništa nezdravo:
"Uvijek se susrećemo s dvije politike prema vodki. Svi je piju, ali niko o tome ne priča. Ne volim to licemjerje. Francuzi naprimjer poštuju istoriju konjaka, Škoti Whisky-ja, ali iz nekog razloga Rusi nemaju taj odnos prema svom sopstvenom izumu. A cijela naša istorija, činjenica da vodku piju u cijelom svijetu i da je upravo to piće pronijelo rusko ime širom planete dokazuje da je u pitanju genijalni izum."
San Alexandra Nikishina jeste otvaranje muzeja u Moskvi, što nije naišlo na dobar prijem kod gradskih vlasti. Alkoholizam je naime jedan od glavnih razloga psihičkih problema i kratkog života Rusa. Dok žene u Rusiji u prosjeku žive 72 godine, muškarci jedva izdrže 58, što je 16 godina manje od prosjeka zapadne Evrope. Stručnjaci kažu da je 30 posto smrtnih slučajeva usko vezano za alkoholizam. U toj zemlji naime godišnje od trovanja alkoholom umire 40 hiljada ljudi. Nikishin ne poriče da je vodka štetna za zdravlje, i naziva je djavolom koji ubija ukoliko ga se ne obuzda. I tvrdi da bi njegov muzej naučio ljude kako da piju vodku umjereno i civilizirano:
"Ako pijete čistu vodku, činite to u malim količinama. I naravno jako je važan dobar zalogaj – uz piće uvijek ide meze. Ljudima ne treba zabranjivati da piju, treba ih naučiti kako da to rade."
Vodka je, kaže Nikishin u carsko vrijeme bila poštovana, vojni su kadeti imali specijalne kurseve kako da piju vodku a da ne osramote vojsku na svečanostima. Danas je to zlatno vrijeme davna prošlost. Nikolaj Zuravljev ima 56 godina i obožava vodku. Na proslavama s prijateljima popije najmanje pola boce i priznaje da ne zna kako se pilo ranije:
"Da čuo sam to negdje, ... da je Menedeljev ili neko drugi to izmislio. Kad bolje razmislim ni ne moram to znati. Važno je da ja volim vodku.. S krastacima ili sardela je izvanredna..."
Prema saznanjima Alexandra Nikishina vodka je počela gubiti svoje dobro ime u vrijem cara Petra velikog koji je iz Evrope donio običaj učestalih zdravica. Osim toga on je vodku koristio kao sredstvo kažnjavanja za one koji stalno kasne. Legenda kaže da je takve Petar veliki tjerao da popiju 10 litara vodke, od čega bi ljudi padali u nesvijest i najčešće umirali. Vodka je prvi put bila zabranjena 1914, potom 1985 godine , kada je Mihail Gorbačov uveo anti-alkoholnu kampanju. Obožavatelji vodke tvrde da su obje zabrane rezultirale lošim stvarima, prva padom ruskog carstva, a druga raspadom Sovjetskog saveza.
Nepresušna ljubav Rusa prema vodki najbolje je izražena u vicu iz vremena Gorbačovljeve kampanje. On glasi – stoji čovjek u redu da kupi bocu vodke, i nakon desetine sati, umoran i bijesa krene u Kremlj da ubije Gorbačova. Vrati se nakon nekoliko minuta u red za alkohol jer je onaj pred Kremljom bio dva puta duži.
I odmah će objasniti kako njegova ljubav prema vodki nije ništa nezdravo:
"Uvijek se susrećemo s dvije politike prema vodki. Svi je piju, ali niko o tome ne priča. Ne volim to licemjerje. Francuzi naprimjer poštuju istoriju konjaka, Škoti Whisky-ja, ali iz nekog razloga Rusi nemaju taj odnos prema svom sopstvenom izumu. A cijela naša istorija, činjenica da vodku piju u cijelom svijetu i da je upravo to piće pronijelo rusko ime širom planete dokazuje da je u pitanju genijalni izum."
San Alexandra Nikishina jeste otvaranje muzeja u Moskvi, što nije naišlo na dobar prijem kod gradskih vlasti. Alkoholizam je naime jedan od glavnih razloga psihičkih problema i kratkog života Rusa. Dok žene u Rusiji u prosjeku žive 72 godine, muškarci jedva izdrže 58, što je 16 godina manje od prosjeka zapadne Evrope. Stručnjaci kažu da je 30 posto smrtnih slučajeva usko vezano za alkoholizam. U toj zemlji naime godišnje od trovanja alkoholom umire 40 hiljada ljudi. Nikishin ne poriče da je vodka štetna za zdravlje, i naziva je djavolom koji ubija ukoliko ga se ne obuzda. I tvrdi da bi njegov muzej naučio ljude kako da piju vodku umjereno i civilizirano:
"Ako pijete čistu vodku, činite to u malim količinama. I naravno jako je važan dobar zalogaj – uz piće uvijek ide meze. Ljudima ne treba zabranjivati da piju, treba ih naučiti kako da to rade."
Vodka je, kaže Nikishin u carsko vrijeme bila poštovana, vojni su kadeti imali specijalne kurseve kako da piju vodku a da ne osramote vojsku na svečanostima. Danas je to zlatno vrijeme davna prošlost. Nikolaj Zuravljev ima 56 godina i obožava vodku. Na proslavama s prijateljima popije najmanje pola boce i priznaje da ne zna kako se pilo ranije:
"Da čuo sam to negdje, ... da je Menedeljev ili neko drugi to izmislio. Kad bolje razmislim ni ne moram to znati. Važno je da ja volim vodku.. S krastacima ili sardela je izvanredna..."
Prema saznanjima Alexandra Nikishina vodka je počela gubiti svoje dobro ime u vrijem cara Petra velikog koji je iz Evrope donio običaj učestalih zdravica. Osim toga on je vodku koristio kao sredstvo kažnjavanja za one koji stalno kasne. Legenda kaže da je takve Petar veliki tjerao da popiju 10 litara vodke, od čega bi ljudi padali u nesvijest i najčešće umirali. Vodka je prvi put bila zabranjena 1914, potom 1985 godine , kada je Mihail Gorbačov uveo anti-alkoholnu kampanju. Obožavatelji vodke tvrde da su obje zabrane rezultirale lošim stvarima, prva padom ruskog carstva, a druga raspadom Sovjetskog saveza.
Nepresušna ljubav Rusa prema vodki najbolje je izražena u vicu iz vremena Gorbačovljeve kampanje. On glasi – stoji čovjek u redu da kupi bocu vodke, i nakon desetine sati, umoran i bijesa krene u Kremlj da ubije Gorbačova. Vrati se nakon nekoliko minuta u red za alkohol jer je onaj pred Kremljom bio dva puta duži.
