Dostupni linkovi

Memoari odbeglog uzbunjivača (ili izdajnika)


Edvard Snouden
Edvard Snouden

Edvard Snouden, uzbunjivač ili izdajnik, objavio je knjigu memoara u kojima govori o svom odrastanju i radu na informatičkim sistemima američkih obaveštajnih službi gde je saznao za tajne programe nadziranja Amerikanaca.

Memoari "Permanent Record" Edvard Snouden (Edward Snowden), kojeg neki smatraju uzbunjivačem herojem, dok ga vlada SAD optužuje za izdaju, nude uvid u iskustva koja su ga dovela do razotkrivanja tajnih programa nadzora američkih obaveštajnih službi, ali i upozorenja o mogućnostima daljih zloupotreba tehnološkog napretka, pišu svetski mediji.

Pitanja čitaocu

"Permanent Record" verovatno neće promeniti ničije mišljenje o Snoudenu, ali kad je reč o privatnosti, slobodi govora i Ustavu, njegova priča razjašnjava koji su ulozi, ističe Njujork tajms (The New York Times).

Snouden je kao radnik po ugovoru za obaveštajne službe 2013. objavio dokumenta o programima nadzora vlade SAD, koji su odustali od ideje da Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) i srodne službe igraju staru igru špijun protiv špijuna, ograničavajući se na specifične osobe od interesa, piše list i dodaje da su tehnološke promene i napad terorističke organizacije Al-Kaida na SAD 11. septembra 2001. dali nova oruđa za masivno nadziranje, kao i podsticaje da se koriste.

Zbog otkrivanja tajnih programa sakupljanje podataka s telefona i aktivnosti na internetu američkih građana, kao i o prisluškivanju stranih lidera, Snoudena je administracija prethodnog predsednika SAD Baraka Obame (Barack) proglasila izdajnikom i optužila ga za kršenje zakona o špijunaži, oduzevši mu pasoš, čime je praktično zarobljen u Moskvi, gde od tada živi.

Snouden je isprva potpuno podržavao odbrambeno i ciljano nadziranje, ali je kao sistem administrator u obaveštajnim službama saznao da vlada masovno i bez razlike prikuplja podatke internet komunikacije Amerikanaca i čuva ih za moguću kasniju upotrebu. Takođe, kako navodi list, kaže da je bio uvređen licemerjem – Obama, koji je pobedio na izborima kao kritičar administracije Džordža Buša (George W. Bush) i vanrednog pozivanja na izvršna ovlašćenja, ne samo što je nastavio programe nadziranja svog prethodnika, već ih je i pojačao.

Snouden, ističe Njujork tajms, traži od čitaoca da se pita šta znači što su podaci o našim životima sakupljeni i sačuvani na kompjuterskom fajlu, dostupni ne samo sad, već potencijalno zauvek; da li tako poverljiv rad treba davati privatnim ugovaračima; šta povlači za sobom efektivan nadzor dok je javnost u mraku; i kada zabrinutost za nacionalnu bezbednost može skliznuti u nekontrolisanu vlast?

Poziv dužnosti

Poziv dužnosti i patriotski pedigre dobili su prioritet u Snoduenovom opisu motiva za obelodanjivanje tajnih programa nadziranja, ali njegova knjiga takođe upozorava na opasnosti masovnog nadziranja koje dolaze s tehnološkim napretkom, posebno kako se veštačka inteligencija stapa s kapacitetima nadziranja, piše Gardijan (The Guardian).

"Permanent Record" je Snoudenov pokušaj odgovora na pitanja šta je uradio i kako nazad, upravo kroz nešto što on sam, kako ističe Gardijan, smatra neugodnim i antitetičkim: kršenjem sopstvene privatnosti i otvaranjem onoga što naziva "prazna zona koja se nalazi izvan domaha države". Taj prostor je čuvao šest godina, ali njegov opis iskustava koji su ga doveli do značajne odluke, zajedno s detaljima o porodičnom poreklu, služe kao snažna odbrana od optužbi da je izdajnik, ocenjuje list.

Knjiga takođe nudi podsetnik da je obelodanjivanje masovnog nadgledanja i obimnog skupljanja ličnih podataka važno sada kao što je bilo 2013. i još više, tvrdi Snouden, imajući u vidu da su privatne kompanije sada postale čudovišta novih podataka.

Snouden dolazi iz porodice patriota – jedan deda mu je bio kontraadmiral, otac je radio za obalsku stražu, a majka je radila u NSA. U mladosti se zainteresovao za kompjutere i bio je opsednuti očevim Komodorom 64 (Commodore), a s pojavom interneta je svaki slobodan trenutak provodio onlajn, učeći kako da kodira i kako da razbija kodove. Posle napada terorističke organizacije Al-Kaida na SAD 11. septembra 2001, pridružio se vojsci. Sada kaže da se najviše kaje zbog svoje "refleksne, neupitne podrške" odluci da se pokrene rat posle napada i kako je to dovelo do "tajnih mera, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova".

Za taj paralelni univerzum je saznao radeći za različite obaveštajne službe na unapređenju prastarih informatičkih sistema. Veliki trenutak je došao kada je pitan da sastavi prezentaciju kineskih "potpuno zapanjujućih" kapaciteta nadziranja. Kada je to uradio, shvatio je da gleda u "ogledalo i vidi odraz Amerike", pa je želeo da ustanovi da li su njegovi strahovi osnovani. Ljut svojim otkrićem kopirao je dokumenta o najšokantnijem programu skupljanja dokumenata na malu sim karticu koju je prokrijumčario iz zgrade NSA. Snouden je na kraju odlučio da nije odan agencijama za koje je radio, već javnosti koju je trebalo da one štite, ukazuje Gardijan i ističe da je osetio da su obični građani izdani i da ima dužnost da objasni kako.

Izdajnik ili patritota

S druge strane, časopis Njujorker (The Newyorker) ocenjuje da Snoudenovi memoari ne rešavaju ključna pitanja njegovog slučaja uzbunjivača – "Permanent Record" je autobiografija gejmera, ispijenih očiju prikovanih za ekran i željnog nevidljivosti.

Kritičari Snoudena optužuju za izvlačenje i izokretanje, a pristalica ga vide kao svetionik iskrenosti i plemenitosti nespornog integriteta, ukazuje Njujorker uz ocenu da će čitaoci biti podeljeni i oko njegovih memoara, iz kojih neće saznati mnogo osim kako izgleda um gejmera, pošto veći deo knjige beleži, ne Snoudenova otrkića i njihove posledice, već njegovo detinjstvo, adolescenciju i rane godine odraslog doba, igru po igru, od Nintenda do NSA.

Snouden je kontroverzna ličnost, a uzbunjivanje, kako Snouden opisuje šta je uradio, sporno je pitanje, posebno kad je reč o obaveštajnim operacijama, ocenjuje Njujorker. Veći deo kontroverzi u Snoudenovom slučaju tiče se nečega što izgleda kao pitanje mišljenja – da li je patriota ili izdajnik. Obamina administracija ga je optužila za izdaju po zakonu o špijunaži. Njegovi kritičari sugerišu da bi trebalo da ide na suđenje, mada bi proces, pošto je materijal koji je ukrao poverljiv, bio zatvoren za javnost, čime su šanse za pravično suđenje dodatno smanjene.

Ljudi koji smatraju Snoudena patriotom tvrde da je razotkrivanje masivnog programa nadzora NSA usluga javnosti i herojski čin, dok oni koji ga smatraju izdajicom tvrde da su njegova otkrića unazadila američke protivterorističke operacije i da su ugroženi obaveštajni agenti SAD i njihovi izvori širom sveta. Neki ukazuju i na okolnosti njegovog bega – prvo je tražio utočište u Hong Kongu, a onda dobio azil u Rusiji – pa tvrde da je vojne tajne SAD dao Kini i da ga je iskoristio ruski predsednik Vladimir Putin.

Dilema patriota-izdajnik ne bi trebalo da je pitanje mišljenja, ali je zakon ovde nejasan, ističe Njujorker. S jedne strane, ako je Snouden patriota, onda zaslužuje zaštitu kao uzbunjivač, ali je problem što je potpisao zakletvu da neće odavati državne tajne, a zakon o zaštiti uzbunjivača ne štiti ljude koji otkrivaju poverljive informacije. S druge strane, ako je Snouden izdajica, ministarstvo pravde je u pravu što ga je optužilo po zakonu o špijunaži, osim što ne deluje da je bio špijun - FBI veruje da je Snouden radio na svoju ruku. "Permanet Record" ne rešava ta pitanja niti pokazuje mnogo interesovanja za njih, ističe njujorški časopis.

Povratak kući?

Snouden je u intervjuu za američku televiziju CBS rekao da želi da se vrati u SAD, ali pod uslovom da dobije pravično suđenje, što, prema njegovim rečima, američka Vlada odbija da garantuje.

Na pitanje da li smatra da su njegovi postupci nezakoniti, Snouden je odbio da zauzme stav, ali je rekao da "nije teško" napraviti argumentaciju da je prekršio zakon, mada, s druge strane, Vlada SAD još nije pokazala da je njegov potez naneo štetu.

NSA je u saopštenju za CBS navela da je Snouden prekršio životnu obavezu da štiti poverljive informacije i da je izdao poverenje svojih kolega i američkog naroda.

Snouden je odbacio da je položio zakletvu kada je ušao u CIA, tvrdeći da tako nešto ne postoji, već da postoji sporazum o tajnosti i zakletva službi u kojoj se zaklinje na čuvanje, ne službe ili predsednika, već Ustava SAD od svih neprijatelja, spoljnih i unutrašnjih. "I to postavlja pitanje, šta se dešava kada naše obaveze dođu u sukob", rekao je on.

XS
SM
MD
LG