Dostupni linkovi

logo-print

Mreža pravde: Poražavajući odnos vlasti BiH prema ljudskim pravima


Protesti u Sarajevu 27. februara, ilustrativna fotografija

Protesti u Sarajevu 27. februara, ilustrativna fotografija

Mreža pravde koju čine 64 nevladine organizacije dostavila je izvještaj o stanju ljudskih prava u BiH UN-ovom Vijeću za ljudska prava, u kojem se konstatuje da bh. vlasti ne provode zakone čije odredbe štite ljudska prava u skladu sa međunarodnim standardima. Nakon izvještaja, koji je sačinjen prije četiri godine, Vijeće za ljudska prava UN-a je dalo 123 preporuke BiH kako bi uskladila zakonodavstvo i praksu sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. No, BiH je za četiri godine usvojila samo četiri preporuke, što je poražavajuće, ocjenjuju pomenute organizacije.

U svom izvještaju Mreža pravde ukazuje na propuste vlasti BiH u posljednje četiri godine, te zaključuje da je zabilježen veoma ograničen ili nikakav napredak u provođenju preporuka, a koje za cilj imaju efikasniju zaštitu prava svih građana u BiH. Srđan Dizdarević, iz Helsinškog odbora za ljudska prava BiH, kaže kako su od 81 preporuke, koliko ih je Mreža pravde analizirala, svega četiri usvojene:

„Ratifikovati konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom. Usvojena je i druga prepruka koja znači ratifikaciju međunarodne konevncije za zaštitu svih osoba od prisilnog nestanka. Treća prepruka koja je primijenjena, to je integriati institucije za zaštitu ljudskih prava. Zatim moratorij na smrtnu kaznu. U Ustavu RS, nažalost, još uvijek figurira smrtna kazna.“

U nizu problema koji su uočeni tokom praćenja provedbi preporuka poseban akcent stavljenn je na nedostatke u provođenju zakonâ čije odredbe štite ljudska prava u skladu sa međunarodnim standardima. Primjer je Zakon o zaštiti građana od diskriminacije, navodi Saša Gavrić, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra, jedne od organizacija koje su učestvovale u sačinjavanju ovog izvještaja:

„Zakon o zabrani diskriminacije se u biti ne provodi. Nemoguće je ustvari da se može prebrojati na dvije šake broj slučajeva diskriminacije koji su pred sudom, a da se, s druge strane, diskriminacija odvija na dnevnoj osnovi. Očigledno da zakon nije najbolje definisan, niti način njegovog provođenja.“

Zanemarivanje najranjivijih grupa

Uočeno je, takođe, da za marginalizirane grupe država ne čini gotovo ništa da bi im omogućila ravnopravan položaj u društvu. Država, zapravo, svoje najranjivije grupe, poput žrtava silovanja i torture u ratu, zanemaruje, kaže Jasna Zečević, iz organizacije VIVA žene:

„Država je napravila zakone po kojima oni pripadaju socijalnim kategorijama i na taj način je kao riješila problem. Međutim, žrtve koje prođu tretmane, koje na kraju integriraju, one ne moraju pod obavezno biti socijalna kategorija – oni su građani kao i mi svi koji mogu da doprinose. Međutim, ako vi njih marginalizirate i stavite u jednu kategriju, date im neke beneficije, koje i nisu dovoljne za život, naravno da im onda spriječavate da se dalje aktivno uključe u društvo.“

Jasmin Mešković, iz Saveza logoraša, napominje da žrtve torture ni na sudovima ne mogu ostvariti svoja prava:

„Mi smo više i više na udaru institucija, sudstva i tužilaštva, sve u cilju otežavanja dokazivanja zločina nad logorašima. Određeni sudovi rade po nekim svojim principima. U ovom dijelu ne bismo željeli niti da osuđujemo, niti da podržavamo sve te aktivnosti, ali nam je vrlo bitno u svemu tome da se na kraju dođe do istine o stradanjima koja smo doživljavali u logorima, kao i do broja silovanih, ubijenih, mučenih itd..“

Neujednačenost zakona na teritoriji cijele BiH predstavlja ozbiljan izvor diskriminacije s obzirom na to da se u različitim dijelovima BiH garantuju i različita prava građanima, zavisno od mjesta gdje žive ili rade. Neovisnost pravosuđa je još uvijek pod znakom pitanja, posebno zbog načina finansiranja, gdje finansiranje iz 14 izvora ostavlja mogućnost za uticaj izvršne na sudsku vlast putem budžetske politike.

Srđan Dizdarević

Srđan Dizdarević

Ovo su samo neki od zaključaka u izvještaju Mreže pravde, o kojima govori Srđan Dizdarević, iz Helsinškog komiteta za ljudska prava:

„BiH ima sklonost i lakoću da usvaja i potpisuje međunarodne konvencije, ali je daleko od spremnosti da ih sprovede u djelu. Ovdje se zakoni ne primjenjuju jednako na svakog građanina. Vaša prava zavise od volje suca, od volje tužioca, od toga gdje živite, koje ste nacije, kojoj političkoj opciji pripadate.“

Izvještaj, predat UN-ovom Vijeću za zaštitu ljudskih prava, biće javno razmatran u oktobru ove godine, zajedno sa izvještajima iz još 192 zemlje. Analize i komentari moći će se pratiti i putem interneta. Nakon izvještaja biće izrečene preporuke za naredni četverogodišnji period.

Pomoću ovog međunarodnog mehanizma, Mreža pravde, kako kažu njene članice, nastoji ostvariti demokratski pritisak na donosioce odluka da se ozbiljnije posvete reformskim procesima i time omoguće uspostavljanje funkcionalnog političkog i pravnog sistema u BiH. Sankcija za neprovođenje preporuka nema, osim što zemlje koje učestvuju u tome mogu, na osnovu loših rezultata, odlučiti da ne sarađuju sa zemljom koja ne poštuje preporuke međunarodnih organizacija i ne primjenjuje međunarodne konvencije o ljudskim pravima, kažu u Mreži.
  • 16x9 Image

    Mirna Sadiković

    Radila na OBN televiziji, u sarajevskoj redakciji "Nezavisnih novina", a 2001. postaje dio ekipe RSE. Obrađuje političke i ekonomske teme. Uređuje radijske emisije, kao i magazin TV Liberty.

XS
SM
MD
LG