Početkom juna 1992. godine Veselin Vlahović zvani Batko krenuo je u krvavi pohod na nesrpsko stanovništvo sarajevskog naselja Grbavica.
Monstrum s Grbavice, kako su ga zvali, rođen je u Nikšiću. Prijeratni bokser jedva da je imao 23 godine kada je počeo krvavi pir, nakon kojeg će više od stotinu civila, Hrvata i Bošnjaka, biti pronađeno u masovnim grobnicama na Vracama iznad Grbavice, te na Trebeviću ili u stanovima u kojima su se žrtve zatekle.
Monstrum s Grbavice, kako su ga zvali, Veselin Vlahović Batko, vođa jedinice pod nazivom „Beli anđeli“, prema riječima preživjelih stanovnika sarajevskog naselja Grbavica sijao je smrt gdje god bi se pojavio. Onaj po koga bi došao s namjerom da ga odvede, a ne samo opljačka i maltretira, nikada se više ne bi vratio.
Odvedeni u nepovrat
Šesnaestog juna 1992. godine iz tri stana odveo je četvero ljudi. Sva četvorica su bila komšije iz istog haustora i svi civili. Tog jutra oko 10 sati zakucao je na vrata Fadila Poričanina. Vodio je još jednog komšiju, Sulju Halilovića. Fadil je, prisjeća se njegova supruga Ismeta, posljednji put otvorio vrata svog stana:
Grbavica, ratni snimak„I on otvori vrata: ’Izvolite’, kaže on. ’Kako se zovete?’ ’Poričanin Fadil.’ ’...ti boga’, kaže Batko. I on Fadila pred sobom, i otišao je gore kod Antolića i uzeo je dvojicu, Željka i Josipa.“
Josip i Željko Antolić, otac i sin, odvedeni su navodno na informativni razgovor na Pale. Nedugo nakon toga vraćeni su kući, svjedoči Željkova supruga:
„Odvezao ih je ustvari pogrešan čovjek, nije on, i vratili su se jer im je rekao ovaj koji je poznavao Željka:’Idi ti kući.’“
Ali samo da bi ponovo bili odvedeni:
„Možda za jedno pola sata on je došao ponovo na vrata i odveo ih je. Ja sam bila na prozoru, preko puta je stanovao ovaj Gagić, komšija, i onda je svekrva otišla do njega i zamolila ga da kaže da su odvedeni. On je u međuvremenu istrčao ispred, tad je on rekao: ’Batko, stani!’ On je stao sa fićom. Šta je sad on njemu rekao nikad ja nisam saznala. Ja sam njega molila: ’Da li ti nešto znaš?’ ’Ne znam, oni su kao odvedeni za razmjenu.’ I nikad, nikad.“
Tako se nisu vratili ni Amir i Emir Balvanović, te njihova majka Otilija. Nakon što su prethodno odvedeni, pa vraćeni kući, u večernjim satima je Batko došao po njih, kažu komšije koji javno o tome ne govore ni danas. Zvjerski je zaklao Amira i Emira, dok je njihova majka gledala. Potom je ubio i nju.
Rukovodstvo RS znalo za zločine
Grbavica nakon povlačenja srpskih snaga, 1996.Za Batkove je zločine znalo i najviše vojno i civilno rukovodstvo RS, što stoji i u prvostepenoj presudi ratnom predsjedniku Skupštine bosanskih Srba Momčilu Krajišniku:
“Biljana Plavšić je izjavila da su je u junu ili julu 1992. ljudi koji su živjeli na Grbavici obavijestili da Batko i jedna naoružana grupa koja se s njim dovodi u vezu čine zločine nad nesrbima. Kada se vratila na Pale, sastala se sa Radovanom Karadžićem, Nikolom Koljevićem, Mićom Stanišićem i Momčilom Mandićem u vezi s onim što je čula od ljudi na Grbavici. Pomenuti su na to ostali ravnodušni, dok se Mandić nasmiješio rekavši: ’Aha, Batko!’“
Svaki pokušaj da se sazna gdje su oni koje odvede Batko nije vodio nigdje. Pametnije je bilo ne pitati ništa. Željkova je supruga ostala na Grbavici sama, sa dva sina, jednom je bilo osam godina, a drugom tek 16 mjeseci:
„Nisam taj dan smjela izaći jer on je išao ulicom, pucao iz puške. Ja sam ujutro odmah otišla, ovdje je bio štab, da pitam. Međutim, jedan vojnik je stajao i samo mi je rekao: ’Gospođo, ako ćete mene poslušati, nemojte se približavati štabu, eno njega odozgo.’ On je stvarno išao niz stepenice. I onda se pričalo da su zamijenjeni, da su na onoj strani. Ja sam kontaktirala onu stranu u Sarajevu, međutim, niko ih nikad nije vidio. Na kraju se 1999. uspostavilo da su oni odmah, isti dan na Vracama ubijeni.“
Od smrti, kaže Ismeta, nisu mogli pobjeći:
„Vikao Fadil:’Komišija, spašavaj me, Todore!’ Kaže udara, brate, Fadila sve vamo po leđima.“
U to vrijeme Grbavicom je vladala atmosfera straha. Kretanje je bilo ograničeno. Za nesrpsko stanovništvo, pa čak i Srbe koji su odbijali ići u vojsku bio je organizovan takozvani radni vod. U radnom vodu bio je i ugledni sarajevski advokat Rizah Pašalić:
„Moje svo kretanje je bilo to što sam se ujutro javljao u radni vod i čitav dan radio - i za Prvi maj, i za Novu godinu, i za Božić, za sve moguće praznike, svaku nedjelju. Nijedan slobodan dan nisam imao. Tako i moje komšije. Ja sa Batkom nisam imao nikakvog kontakta jer sam ja bio na prvoj liniji. Ja pretpostavljam da on nije smio da dođe na prvu liniju, ne samo zbog toga što se bojao da mu nešto ne uradi armija koja je s druge strane je bila, nego vjerovatno i ostalih vojnika. On je više bio razbojnik.“
Javno se hvalio ubijanjima
Grbavica, april 1994.Za Vlahovićem, koji je nedavno zbog razbojništva uhapšen u Španiji, Sud BiH je 2008. raspisao potjernicu na temelju istrage koju vodi državno Tužilaštvo. Vlahović se tereti za najteže zločine, kaže glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić:
„Veselin Vlahović osumnjičen je za kaznena djela koja, između ostalog, uključuju i nasilna odvođenja civila iz njihovih stanova, zlostavljanja, mučenja, ubojstva i silovanja i okrutna postupanja prema više desetina civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.“
One koje grbavički monstrum nije ubio, mučio je vršeći nad njima psihičke i fizičke eksperimente. Neke tako što bi im stavljao glavu na štok od vrata, i potom zabijao nož tik uz glavu. Druge je tukao.
Esad Čoho jedan je od zvjerski pretučenih:
„Početkom juna došao je Batko i odveo me, po naređenju, da me tuče. Trebao me i zaklati, ali dobio je drugu naredbu. Tukao me je Batko i Krompir i još jedan momak muslimanske vjeroispovijesti. Tukli su me paletema drvenim po listovima nogu i po glavi. Rekao mi je da niko ne smije da zna od mojih komšija da sam odveden i da sam tučen nekoliko puta, i da bude li saznao da se čuje ta priča, da će doći i da će mi pobiti svu porodicu.“
Krvave tragove Batko nikad nije pokušavao sakriti. Javno se hvalio ubijanjima. Na saslušanju je španskoj policiji priznao zločine i rekao:„Tačno je, ubijao sam, mučio i silovao! U sarajevskom naselju Grbavica ubio sam više od 100 muslimana i njihova tijela sam spalio. Mnoge sam muslimane mučio, ubijao sam i žene i djecu. Nimalo se ne kajem.“
Tijela Antolića, Balvanovića i Poričanina, uz još nebrojeno nedužnih civila, nađena su 1999. godine u grobnici na Vracama.
Pročitajte i ovo:
"Monstrum s Grbavice" uhapšen u Španiji
Pogledajte i snimak Vlahovića sa početka rata:
Monstrum s Grbavice, kako su ga zvali, rođen je u Nikšiću. Prijeratni bokser jedva da je imao 23 godine kada je počeo krvavi pir, nakon kojeg će više od stotinu civila, Hrvata i Bošnjaka, biti pronađeno u masovnim grobnicama na Vracama iznad Grbavice, te na Trebeviću ili u stanovima u kojima su se žrtve zatekle.
Monstrum s Grbavice, kako su ga zvali, Veselin Vlahović Batko, vođa jedinice pod nazivom „Beli anđeli“, prema riječima preživjelih stanovnika sarajevskog naselja Grbavica sijao je smrt gdje god bi se pojavio. Onaj po koga bi došao s namjerom da ga odvede, a ne samo opljačka i maltretira, nikada se više ne bi vratio.
Odvedeni u nepovrat
Šesnaestog juna 1992. godine iz tri stana odveo je četvero ljudi. Sva četvorica su bila komšije iz istog haustora i svi civili. Tog jutra oko 10 sati zakucao je na vrata Fadila Poričanina. Vodio je još jednog komšiju, Sulju Halilovića. Fadil je, prisjeća se njegova supruga Ismeta, posljednji put otvorio vrata svog stana:
Josip i Željko Antolić, otac i sin, odvedeni su navodno na informativni razgovor na Pale. Nedugo nakon toga vraćeni su kući, svjedoči Željkova supruga:
„Odvezao ih je ustvari pogrešan čovjek, nije on, i vratili su se jer im je rekao ovaj koji je poznavao Željka:’Idi ti kući.’“
Ali samo da bi ponovo bili odvedeni:
„Možda za jedno pola sata on je došao ponovo na vrata i odveo ih je. Ja sam bila na prozoru, preko puta je stanovao ovaj Gagić, komšija, i onda je svekrva otišla do njega i zamolila ga da kaže da su odvedeni. On je u međuvremenu istrčao ispred, tad je on rekao: ’Batko, stani!’ On je stao sa fićom. Šta je sad on njemu rekao nikad ja nisam saznala. Ja sam njega molila: ’Da li ti nešto znaš?’ ’Ne znam, oni su kao odvedeni za razmjenu.’ I nikad, nikad.“
Tako se nisu vratili ni Amir i Emir Balvanović, te njihova majka Otilija. Nakon što su prethodno odvedeni, pa vraćeni kući, u večernjim satima je Batko došao po njih, kažu komšije koji javno o tome ne govore ni danas. Zvjerski je zaklao Amira i Emira, dok je njihova majka gledala. Potom je ubio i nju.
Rukovodstvo RS znalo za zločine
“Biljana Plavšić je izjavila da su je u junu ili julu 1992. ljudi koji su živjeli na Grbavici obavijestili da Batko i jedna naoružana grupa koja se s njim dovodi u vezu čine zločine nad nesrbima. Kada se vratila na Pale, sastala se sa Radovanom Karadžićem, Nikolom Koljevićem, Mićom Stanišićem i Momčilom Mandićem u vezi s onim što je čula od ljudi na Grbavici. Pomenuti su na to ostali ravnodušni, dok se Mandić nasmiješio rekavši: ’Aha, Batko!’“
Svaki pokušaj da se sazna gdje su oni koje odvede Batko nije vodio nigdje. Pametnije je bilo ne pitati ništa. Željkova je supruga ostala na Grbavici sama, sa dva sina, jednom je bilo osam godina, a drugom tek 16 mjeseci:
„Nisam taj dan smjela izaći jer on je išao ulicom, pucao iz puške. Ja sam ujutro odmah otišla, ovdje je bio štab, da pitam. Međutim, jedan vojnik je stajao i samo mi je rekao: ’Gospođo, ako ćete mene poslušati, nemojte se približavati štabu, eno njega odozgo.’ On je stvarno išao niz stepenice. I onda se pričalo da su zamijenjeni, da su na onoj strani. Ja sam kontaktirala onu stranu u Sarajevu, međutim, niko ih nikad nije vidio. Na kraju se 1999. uspostavilo da su oni odmah, isti dan na Vracama ubijeni.“
Od smrti, kaže Ismeta, nisu mogli pobjeći:
„Vikao Fadil:’Komišija, spašavaj me, Todore!’ Kaže udara, brate, Fadila sve vamo po leđima.“
U to vrijeme Grbavicom je vladala atmosfera straha. Kretanje je bilo ograničeno. Za nesrpsko stanovništvo, pa čak i Srbe koji su odbijali ići u vojsku bio je organizovan takozvani radni vod. U radnom vodu bio je i ugledni sarajevski advokat Rizah Pašalić:
„Moje svo kretanje je bilo to što sam se ujutro javljao u radni vod i čitav dan radio - i za Prvi maj, i za Novu godinu, i za Božić, za sve moguće praznike, svaku nedjelju. Nijedan slobodan dan nisam imao. Tako i moje komšije. Ja sa Batkom nisam imao nikakvog kontakta jer sam ja bio na prvoj liniji. Ja pretpostavljam da on nije smio da dođe na prvu liniju, ne samo zbog toga što se bojao da mu nešto ne uradi armija koja je s druge strane je bila, nego vjerovatno i ostalih vojnika. On je više bio razbojnik.“
Javno se hvalio ubijanjima
„Veselin Vlahović osumnjičen je za kaznena djela koja, između ostalog, uključuju i nasilna odvođenja civila iz njihovih stanova, zlostavljanja, mučenja, ubojstva i silovanja i okrutna postupanja prema više desetina civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.“
One koje grbavički monstrum nije ubio, mučio je vršeći nad njima psihičke i fizičke eksperimente. Neke tako što bi im stavljao glavu na štok od vrata, i potom zabijao nož tik uz glavu. Druge je tukao.
Esad Čoho jedan je od zvjerski pretučenih:
„Početkom juna došao je Batko i odveo me, po naređenju, da me tuče. Trebao me i zaklati, ali dobio je drugu naredbu. Tukao me je Batko i Krompir i još jedan momak muslimanske vjeroispovijesti. Tukli su me paletema drvenim po listovima nogu i po glavi. Rekao mi je da niko ne smije da zna od mojih komšija da sam odveden i da sam tučen nekoliko puta, i da bude li saznao da se čuje ta priča, da će doći i da će mi pobiti svu porodicu.“
Krvave tragove Batko nikad nije pokušavao sakriti. Javno se hvalio ubijanjima. Na saslušanju je španskoj policiji priznao zločine i rekao:„Tačno je, ubijao sam, mučio i silovao! U sarajevskom naselju Grbavica ubio sam više od 100 muslimana i njihova tijela sam spalio. Mnoge sam muslimane mučio, ubijao sam i žene i djecu. Nimalo se ne kajem.“
Tijela Antolića, Balvanovića i Poričanina, uz još nebrojeno nedužnih civila, nađena su 1999. godine u grobnici na Vracama.
Pročitajte i ovo:
"Monstrum s Grbavice" uhapšen u Španiji
Pogledajte i snimak Vlahovića sa početka rata:
