Prema izvještaju UN, 2050. godine jedan od pet ljudi biti će stariji od 60 godina.
Ali živjeti duže, znači živjeti teže u mnogim dijelovima svijeta gdje je starosna diskriminacija čest slučaj.
UN upozoravaju da dok društvo ne bude respektiralo svoje starije članove kao još uvijek produktivne dijelove svog napretka, oni će biti suočeni sa rastućom izolacijom i nemarom.
Ljudska dugovječnost je dio modernog društva. Posljedica je napretka nauke, boljeg zdravstvenog osiguranja i sociološko-ekonomskog razvoja.
No povećana dugovječnost ne znači nužno i bolje uvjete života. Obrnuto, sa godinama starosti smanjuje se i podrška društva.
Nedavna istraživanja u UN pokazuju da su, posebno zemlje u razvoju, slabo pripremljene za sve veći broj ljudi koji žive duže. Nemaju objekte osposobljene za dužu njegu, niti ulažu u osposobljavanje kadrova koji bi medicinski i socijalno pokrivali potrebe starijih ljudi.
Na nedavnom forumu u New Yorku, u organizaciji UN, glavna tema je bila – kako dati starijim ljudima mogućnost da obrane i osiguraju svoja prava. Konferencija pod motom “Osigurajmo starenje”, utvrdila je da u mnogim zemljama širom svijeta ljudi iznad 60 godina imaju vrlo malo ili nikako, osiguranu socijalnu zaštitu i praktično nikakva politička prava.
Creig Mokhiber, povjerenik za ljudska prava pri UN, ističe kako su seniori u mnogim zemljama članicama UN, zapravo žrtve kršenja ljudskih prava po više osnova:
“U mnogim mjestima svijeta indikatori rasizma, seksualnog zlostavljanja su u padu. Indikatori starosne diskriminacije su u porastu. Zašto? Što je tu problem? Ja mislim da je odgovor – moć.”
IZOLACIJA I INTERGRACIJA
Sha Zukang, rukovodilac UN-ovog odjela za ekonomska i socijalna pitanja, kaže da su, ovisno od zemlje do zemlje, došli do različitih podataka.
Kina, kao zemlja sa najvećim brojem ljudi koji su navršili 60-tu godinu života, dobar je primjer. Kurs “jedno dijete” donosi kataklizmične promjene u kineskom obiteljskom životu:
“Kao konsekvenca društva koje stari javlja se, velika promjena u porodičnoj strukturi. Sa malo djece, obitelj više nije u stanju da se brine za svoje starije članove na isti način kao prije.”
Izvještaj Svjetske banke, 2007. pokazuje slične populacijske tendencije u Istočnoj Europi i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.
Rusija, prema izvještaju, je “upala” u masivnu demografsku tranziciju sa niskim brojem rođenih i sa rapidnim porastom starijih osoba. U naredne dvije dekade, očekuje se smanjenje populacija Rusije za 12 posto, što znači da će u toj zemlji živjeti manje preko 17 milijuna ljudi.
Istovremeno, očekivanja dugovječnosti u Rusiji ostaju niska – 74 godine za žene i samo 62 za muškarce, iako procentualno raste broj ljudi preko 60 godina života. Godine 2025., svaki peti čovjek u ovoj zemlji imat će preko 65 godina života.
Josh Collet, potpredsjednik američke organizacije za zaštitu interesa ljudi starijih od 50. godina smatra da stariji ljudi imaju nizak nivo socijalne integracije i visok stupanj izolacije:
“Diskriminacija izražena prema starijim osobama i ljudima sa posebnim potrebama, te beskućnicima još uvijek buja i spriječava njihovu socijalnu uključenost. Siromašne vlade u mnogim zemljama, brojnim barijerama onemogućavaju starijim osobama pristup vitalnim uslugama kao što je zdravstvo i zaštita osnovnih ljudskih prava.”
Unatoč dvije glavne UN inicijative, Svjetski samit za socijalni razvoj u Kopenhagenu (1995) i Svjetski skup na temu dugovječnosti u Madridu (2002.), nema zajedničke akcije, niti nadgledanja režima na internacionalnoj razini , kako bi se zaštitila prava ljudi iznad 60 godina života.
Ali živjeti duže, znači živjeti teže u mnogim dijelovima svijeta gdje je starosna diskriminacija čest slučaj.
UN upozoravaju da dok društvo ne bude respektiralo svoje starije članove kao još uvijek produktivne dijelove svog napretka, oni će biti suočeni sa rastućom izolacijom i nemarom.
Ljudska dugovječnost je dio modernog društva. Posljedica je napretka nauke, boljeg zdravstvenog osiguranja i sociološko-ekonomskog razvoja.
No povećana dugovječnost ne znači nužno i bolje uvjete života. Obrnuto, sa godinama starosti smanjuje se i podrška društva.
Nedavna istraživanja u UN pokazuju da su, posebno zemlje u razvoju, slabo pripremljene za sve veći broj ljudi koji žive duže. Nemaju objekte osposobljene za dužu njegu, niti ulažu u osposobljavanje kadrova koji bi medicinski i socijalno pokrivali potrebe starijih ljudi.
Na nedavnom forumu u New Yorku, u organizaciji UN, glavna tema je bila – kako dati starijim ljudima mogućnost da obrane i osiguraju svoja prava. Konferencija pod motom “Osigurajmo starenje”, utvrdila je da u mnogim zemljama širom svijeta ljudi iznad 60 godina imaju vrlo malo ili nikako, osiguranu socijalnu zaštitu i praktično nikakva politička prava.
Creig Mokhiber, povjerenik za ljudska prava pri UN, ističe kako su seniori u mnogim zemljama članicama UN, zapravo žrtve kršenja ljudskih prava po više osnova:
“U mnogim mjestima svijeta indikatori rasizma, seksualnog zlostavljanja su u padu. Indikatori starosne diskriminacije su u porastu. Zašto? Što je tu problem? Ja mislim da je odgovor – moć.”
IZOLACIJA I INTERGRACIJA
Sha Zukang, rukovodilac UN-ovog odjela za ekonomska i socijalna pitanja, kaže da su, ovisno od zemlje do zemlje, došli do različitih podataka.
Kina, kao zemlja sa najvećim brojem ljudi koji su navršili 60-tu godinu života, dobar je primjer. Kurs “jedno dijete” donosi kataklizmične promjene u kineskom obiteljskom životu:
“Kao konsekvenca društva koje stari javlja se, velika promjena u porodičnoj strukturi. Sa malo djece, obitelj više nije u stanju da se brine za svoje starije članove na isti način kao prije.”
Izvještaj Svjetske banke, 2007. pokazuje slične populacijske tendencije u Istočnoj Europi i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.
Rusija, prema izvještaju, je “upala” u masivnu demografsku tranziciju sa niskim brojem rođenih i sa rapidnim porastom starijih osoba. U naredne dvije dekade, očekuje se smanjenje populacija Rusije za 12 posto, što znači da će u toj zemlji živjeti manje preko 17 milijuna ljudi.
Istovremeno, očekivanja dugovječnosti u Rusiji ostaju niska – 74 godine za žene i samo 62 za muškarce, iako procentualno raste broj ljudi preko 60 godina života. Godine 2025., svaki peti čovjek u ovoj zemlji imat će preko 65 godina života.
Josh Collet, potpredsjednik američke organizacije za zaštitu interesa ljudi starijih od 50. godina smatra da stariji ljudi imaju nizak nivo socijalne integracije i visok stupanj izolacije:
“Diskriminacija izražena prema starijim osobama i ljudima sa posebnim potrebama, te beskućnicima još uvijek buja i spriječava njihovu socijalnu uključenost. Siromašne vlade u mnogim zemljama, brojnim barijerama onemogućavaju starijim osobama pristup vitalnim uslugama kao što je zdravstvo i zaštita osnovnih ljudskih prava.”
Unatoč dvije glavne UN inicijative, Svjetski samit za socijalni razvoj u Kopenhagenu (1995) i Svjetski skup na temu dugovječnosti u Madridu (2002.), nema zajedničke akcije, niti nadgledanja režima na internacionalnoj razini , kako bi se zaštitila prava ljudi iznad 60 godina života.
