PRIMJER PRVI - Uvezena mržnja
Sav se tisak i novine i štampa raspisala o upadu pedesetak građana iz Srbije koji su u Srebrenicu stigli sa četničkim zastavama i ponašanjem koje bez ikakve dileme raspiruje mržnju. Tri djevojke, Bošnjakinje, su na njihove povike “Ovo je Srbija” odgovorile povikom “Ovo je Bosna.” Djevojke je priveo sudija za prekršaje. Raspirila se rasprava, moje kolege se raspisale. Da se htjelo, sve je moglo biti lako riješeno. Možda bi bila dovoljna samo jedna izjava banjalučkih zvaničnika kako BiH ne trebaju nikakvi posjetioci sa strane sa zastavama i porukama koje su najmanjoj mjeri usmjerene na raspirivanje nacionalne mržnje. Ako je već sudija za prekršaje u Srebrenici napravio glupost i saslušavao one tri djevojke što su vikale “Ovo je Bosna”, a nije se obazirao na onih pedesetak što su vikali “Ovo je Srbija” bila je dovoljna jedna izjava koja bi rekla da je to greška ili nešto slično. Lekciju su vlastima u Banjaluci održale baš ove tri djevojke koje su izjavile da nemaju ama baš nikakvih problema sa svojom generacijom druge nacionalnosti te da je onih pedesetak ljudi stiglo iz – Srbije. Vlasti nisu htjele reagirati.
PRIMJER DRUGI - Ratni zločin
Objavljen je snimak kako general Dudaković izdaje naređenje da se dvojica zarobljenika “strijeljaju na licu mjesta”. U Sarajevu tvrde kako u tom snimku nema ništa novo, da im je on poznat. Dudaković izjavljuje da su ta dvojica i dan danas živa te da je sve to “srpska propaganda”. Ali, snimak dokazuje da je general izdao naređenje koje nije u skladu sa međunarodnim normama i bili oni zarobljenici živi ili ne - naređenje samo po sebi zaslužuje istragu. General Dudaković nesumnjivo ima zasluga za odbranu BiH ali ima i odgovornosti za sva svoja djela, i dobra i loša. Ako je snimak bio od ranije poznat, kako kažu u Sarajevu, zašto se to nije ranije analiziralo i ako treba procesuiralo? Čak se i sada moglo regirati nekom izjavom da su optužbe ozbiljne i da će se njima pozabaviti istražni organi. Ali – nije se to htjelo uraditi.
PRIMJER TREĆI - Bježe “naši” i “vaši”
Policija Federacije BiH traga za ubicom i višestruko osuđivanim Karaj Kamel bin Alijem, poznatijim kao Abu Hamza. Tunižanin se nije vratio nakon dopusta u Kazneno-popravni zavod Zenica, gdje izdržava kaznu. Ministarstvo sigurnosti BiH proglasilo je Abu Hamzu opasnim po nacionalnu sigurnost zbog veza s terorističkim organizacijama. Sumnjičen je za terorizam u Italiji i BiH, a u Tunisu je osuđen na 12 godina zatvora. Nejasno je, posve, kako neko ko predstavlja “opasnost za nacionalnu sigurnost BiH” i ko je 1997-e već jednom bježao iz zatvora, zatim uhapšen u Njemačkoj i izručen BiH, može dobiti dopust! Njegovo je izručenje tražila i Italija radi navodne pripreme atentata na Papu. Policija je obavijestila tužilaštvo da zatvorenik sprema bjekstvo, ali u tužilaštvu kažu da je obavijest stigla prekasno. Tako iz Zenice bježi Abu Hamza, iz Foče ratni zločinac Dragan Stanković i – nikom ništa. Vama bježe “vaši” zločinci, a nama bježe “naši”. Vi mislite da mi puštamo “naše”, a mi mislimo da vi puštate “vaše”. Da se htjelo spriječiti – moglo se.
PRIMJER ČETVRTI – Himna da, himna ne
BiH je potrošila 100.000 konvertibilnih maraka da bi došla do teksta himne. Usaglašavanje političara oko teksta je trajalo 12 godina. Kad su se konačno dogovorili, jednaest stručnjaka iz svih nacionalnosti je radilo na himni još godinu dana. Konačno, prijedlog je usvojen, iznesen pred Zastupnički dom, usvojen o strane svih. Idila, BiH dobija himnu. E, onda je stigla sjednica Doma naroda gdje je himna odbijena jer je predstavnica iz Banjaluke saopćila da “da bi bilo degutantno glasati za zakon o himni u vrijeme kada Bosnu i Hercegovinu različito osjećaju različiti narodi.” Moglo se naravno brzo reagirati iz Banjaluke, smiriti strasti i odustati od argumenata šta je “degutantno”. Ali - nije se htjelo.
Primjera na pretek i svaki bi se tjedan mogla napisati slična kolumna. Kad se budu dešavali neki drugi primjeri i neki drugi dogadjaji, tada će svaka strana reagirati sasvim suprotno. Oni u Banjaluci koji ne reagiraju na raspirivanje nacionalne mržnje u Srebrenici dići će veliku galamu kad se negdje pojave neki tipovi, uvezeni ili ne, sa ustaškim oznakama; njima ne pada na pamet da kažu da, naprimjer, Srbija ne može da ima himnu jer može biti ima Muslimana, Albanaca ili Mađara koji Srbiju ne prihvaćaju kao svoju državu. Ili ako je “degutantno” glasati za himnu kako onda nije “degutantno” primate od te iste države plaću. Što je “degutantno” meni ne može biti “degutantno” tebi. U Sarajevu kažu da su znali za taj snimak generala Dudakovića, ali kad se objavi neki sličan snimak nekog generala sa suprotne strane onda je kriterij naravno sasvim drugačiji. Što važi za “mene” ne važi za “tebe”; kad pobjegne iz zatvora Abu Hamza onda se priča kako se on kulturno ponašao u zatvoru, kad pobjegne Stanković - e to je onda koordinirano sa vlastima u Banjaluci - i obrnuto.
Prošli je tjedan javnost u SAD bila svjedokom jednog besmislenog hapšenja kada je bijeli policajac izrazito grubo i kasnije se pokazalo bez razloga, uhapsio jednog profesora koji je crne boje kože. Rasplamsala se rasprava, čak je i predsjednik Barack Obama dao na tu temu jednu nesmotrenu izjavu. I – gle čuda, na adresu policajca i na adresu profesora je stigao poziv da zajedno popiju pivo sa predsjednikom SAD.
Nema nikog u BiH ko ne govori o toleranciji, zajedničkom životu, ali ih je malo koji to prakticiraju. Kad će Milorad Dodik pozvati na kavu one tri djevojke koje su izvikivale “ovo je Bosna” ili kad će to u Sarajevu Silajdžić uraditi sa nekim drugim?
Ne moraju piti pivo kao američki predsjednik sa onim policajcem i profesorom.. U njemu ima malo alkohola, pa bi se i takva gesta mogla pretvoriti u međunaciolani incident i krenula bi svađa ko je popio više piva, pa je li pivo banjalučko ili sarajevsko, koje bi onda postalo srpsko i bošnjačko, pa balijsko i četničko, pa bi onda netko uletio, pa bi se raspisali “naši” i “njihovi” mediji...
Nemojte piti ni kavu, jer je stvar on najvažnijeg nacionalnog interesa na svijetu jeli kava, kafa ili kahva... i eto nama novog rata. Zbog piva. I kave, kafe i kahve.
Zato - pijte vodu.
Sav se tisak i novine i štampa raspisala o upadu pedesetak građana iz Srbije koji su u Srebrenicu stigli sa četničkim zastavama i ponašanjem koje bez ikakve dileme raspiruje mržnju. Tri djevojke, Bošnjakinje, su na njihove povike “Ovo je Srbija” odgovorile povikom “Ovo je Bosna.” Djevojke je priveo sudija za prekršaje. Raspirila se rasprava, moje kolege se raspisale. Da se htjelo, sve je moglo biti lako riješeno. Možda bi bila dovoljna samo jedna izjava banjalučkih zvaničnika kako BiH ne trebaju nikakvi posjetioci sa strane sa zastavama i porukama koje su najmanjoj mjeri usmjerene na raspirivanje nacionalne mržnje. Ako je već sudija za prekršaje u Srebrenici napravio glupost i saslušavao one tri djevojke što su vikale “Ovo je Bosna”, a nije se obazirao na onih pedesetak što su vikali “Ovo je Srbija” bila je dovoljna jedna izjava koja bi rekla da je to greška ili nešto slično. Lekciju su vlastima u Banjaluci održale baš ove tri djevojke koje su izjavile da nemaju ama baš nikakvih problema sa svojom generacijom druge nacionalnosti te da je onih pedesetak ljudi stiglo iz – Srbije. Vlasti nisu htjele reagirati.
PRIMJER DRUGI - Ratni zločin
Objavljen je snimak kako general Dudaković izdaje naređenje da se dvojica zarobljenika “strijeljaju na licu mjesta”. U Sarajevu tvrde kako u tom snimku nema ništa novo, da im je on poznat. Dudaković izjavljuje da su ta dvojica i dan danas živa te da je sve to “srpska propaganda”. Ali, snimak dokazuje da je general izdao naređenje koje nije u skladu sa međunarodnim normama i bili oni zarobljenici živi ili ne - naređenje samo po sebi zaslužuje istragu. General Dudaković nesumnjivo ima zasluga za odbranu BiH ali ima i odgovornosti za sva svoja djela, i dobra i loša. Ako je snimak bio od ranije poznat, kako kažu u Sarajevu, zašto se to nije ranije analiziralo i ako treba procesuiralo? Čak se i sada moglo regirati nekom izjavom da su optužbe ozbiljne i da će se njima pozabaviti istražni organi. Ali – nije se to htjelo uraditi.
PRIMJER TREĆI - Bježe “naši” i “vaši”
Policija Federacije BiH traga za ubicom i višestruko osuđivanim Karaj Kamel bin Alijem, poznatijim kao Abu Hamza. Tunižanin se nije vratio nakon dopusta u Kazneno-popravni zavod Zenica, gdje izdržava kaznu. Ministarstvo sigurnosti BiH proglasilo je Abu Hamzu opasnim po nacionalnu sigurnost zbog veza s terorističkim organizacijama. Sumnjičen je za terorizam u Italiji i BiH, a u Tunisu je osuđen na 12 godina zatvora. Nejasno je, posve, kako neko ko predstavlja “opasnost za nacionalnu sigurnost BiH” i ko je 1997-e već jednom bježao iz zatvora, zatim uhapšen u Njemačkoj i izručen BiH, može dobiti dopust! Njegovo je izručenje tražila i Italija radi navodne pripreme atentata na Papu. Policija je obavijestila tužilaštvo da zatvorenik sprema bjekstvo, ali u tužilaštvu kažu da je obavijest stigla prekasno. Tako iz Zenice bježi Abu Hamza, iz Foče ratni zločinac Dragan Stanković i – nikom ništa. Vama bježe “vaši” zločinci, a nama bježe “naši”. Vi mislite da mi puštamo “naše”, a mi mislimo da vi puštate “vaše”. Da se htjelo spriječiti – moglo se.
PRIMJER ČETVRTI – Himna da, himna ne
BiH je potrošila 100.000 konvertibilnih maraka da bi došla do teksta himne. Usaglašavanje političara oko teksta je trajalo 12 godina. Kad su se konačno dogovorili, jednaest stručnjaka iz svih nacionalnosti je radilo na himni još godinu dana. Konačno, prijedlog je usvojen, iznesen pred Zastupnički dom, usvojen o strane svih. Idila, BiH dobija himnu. E, onda je stigla sjednica Doma naroda gdje je himna odbijena jer je predstavnica iz Banjaluke saopćila da “da bi bilo degutantno glasati za zakon o himni u vrijeme kada Bosnu i Hercegovinu različito osjećaju različiti narodi.” Moglo se naravno brzo reagirati iz Banjaluke, smiriti strasti i odustati od argumenata šta je “degutantno”. Ali - nije se htjelo.
Primjera na pretek i svaki bi se tjedan mogla napisati slična kolumna. Kad se budu dešavali neki drugi primjeri i neki drugi dogadjaji, tada će svaka strana reagirati sasvim suprotno. Oni u Banjaluci koji ne reagiraju na raspirivanje nacionalne mržnje u Srebrenici dići će veliku galamu kad se negdje pojave neki tipovi, uvezeni ili ne, sa ustaškim oznakama; njima ne pada na pamet da kažu da, naprimjer, Srbija ne može da ima himnu jer može biti ima Muslimana, Albanaca ili Mađara koji Srbiju ne prihvaćaju kao svoju državu. Ili ako je “degutantno” glasati za himnu kako onda nije “degutantno” primate od te iste države plaću. Što je “degutantno” meni ne može biti “degutantno” tebi. U Sarajevu kažu da su znali za taj snimak generala Dudakovića, ali kad se objavi neki sličan snimak nekog generala sa suprotne strane onda je kriterij naravno sasvim drugačiji. Što važi za “mene” ne važi za “tebe”; kad pobjegne iz zatvora Abu Hamza onda se priča kako se on kulturno ponašao u zatvoru, kad pobjegne Stanković - e to je onda koordinirano sa vlastima u Banjaluci - i obrnuto.
Prošli je tjedan javnost u SAD bila svjedokom jednog besmislenog hapšenja kada je bijeli policajac izrazito grubo i kasnije se pokazalo bez razloga, uhapsio jednog profesora koji je crne boje kože. Rasplamsala se rasprava, čak je i predsjednik Barack Obama dao na tu temu jednu nesmotrenu izjavu. I – gle čuda, na adresu policajca i na adresu profesora je stigao poziv da zajedno popiju pivo sa predsjednikom SAD.
Nema nikog u BiH ko ne govori o toleranciji, zajedničkom životu, ali ih je malo koji to prakticiraju. Kad će Milorad Dodik pozvati na kavu one tri djevojke koje su izvikivale “ovo je Bosna” ili kad će to u Sarajevu Silajdžić uraditi sa nekim drugim?
Ne moraju piti pivo kao američki predsjednik sa onim policajcem i profesorom.. U njemu ima malo alkohola, pa bi se i takva gesta mogla pretvoriti u međunaciolani incident i krenula bi svađa ko je popio više piva, pa je li pivo banjalučko ili sarajevsko, koje bi onda postalo srpsko i bošnjačko, pa balijsko i četničko, pa bi onda netko uletio, pa bi se raspisali “naši” i “njihovi” mediji...
Nemojte piti ni kavu, jer je stvar on najvažnijeg nacionalnog interesa na svijetu jeli kava, kafa ili kahva... i eto nama novog rata. Zbog piva. I kave, kafe i kahve.
Zato - pijte vodu.