Dostupni linkovi

Ranta i Walker za RSE o izveštaju o Račku


Helen Ranta
Helen Ranta

Finska forenzičarka Helena Ranta u intervjuu za RSE ponovila je tvrdnje koje je iznela u svojoj biografiji o tome da je izveštaj o događajima u Račku, zbog kojih je NATO bombardovao SR Jugoslaviju 1999. godine, pisala pod pritiskom tadašnjeg šefa misije OEBS-a na Kosovu Williama Walkera. Ovaj američki diplomata, međutim, takođe u intervjuu za RSE demantuje ove navode.

Razgovarala Branka TRIVIĆ


U Helsinkiju je pre nekoliko dana predstavljena biografija poznate finske forenzičarke Helene Rante, čiji tim je istraživao i zločin u selu Račak na Kosovu, koji se dogodio januara 1999. godine, a koji je predstavljao poslednju kap u čaši Zapada, nakon čega je usledilo NATO bombardovanje Miloševićeve Jugoslavije. Gospođa Ranta je svedočila i na haškom procesu Slobodanu Miloševiću, bivšem predsedniku Srbije i Jugoslavije, koji ju je optužio da je bila izmanipulisana od strane NATO saveza da napiše izveštaj o zločinu o Račku koji je doveo do bombardovanja Srbije. U intervjuu za RSE Helena Ranta kaže da nikada nije bila žrtva bilo čijih pritisaka ili manipulacije, ali da je takvih pokušaja bilo. U tom smislu otkriva detalje o pritiscima koje je na nju, u martu 1999. godine, šest dana pred početak kampanje bombardovanja, neposredno pre pres brifinga u Prištini, gde je trebalo da prezentira nalaze autopsije žrtava u Račku, vršio William Walker, tadašnji šef Verifikacione misije OSCE-a na Kosovu.

Ranta: Bila sam stavljena u veoma nelagodnu situaciju, zato što je naš zadatak bio samo to da izvršimo autopsiju i da nalaze predamo nadležnim organima Srbije. Objasnila sam ukratko da ću na pres konferenciji saopštiti patološke nalaze svog tima, bez upuštanja u kategorizaciju incidenta u Račku, odnosno, određivanje u pogledu toga koja strana stoji iza njega. Pred sam kraj pres brifinga upotrebila sam izraz “zločin protiv čovečnosti” ali u moralnom, a ne pravnom, značenju tog pojma. Zašto ne u legalnom smislu? Zato što ja nisam tužilac, nisam predstavnik pravosudnih organa. Gospodin Walker je, pretpostavljam, očekivao da podržim njegovu interpretaciju. On je odlučio da upotrebi termin “masakr” i da kao počinioce označi Srbe. To je čak učinio istog dana kada su tela žrtava pronađena – u subotu, 16. januara 1999. godine. Dakle, pre nego što je i mogla početi bilo kakva istraga. To je bila njegova interpretacija, ali ja, kao forensički stručnjak, nisam htela da pristanem na njegovu odluku.

RSE: U vašoj biografiji, objavljenoj pre nekoliko dana, piše da je gospodin Walker tokom tog sastanka bio veoma ljut što niste prihvatili njegove sugestije.

Ranta: On je, znate, diplomata. Ne znam da li se zaista toliko naljutio, ali, u svakom slučaju, nije bio zadovoljan mnome. U jednom trenutku je pitao zašto sam uopšte i dolazila na Kosovo. Ja sam, međutim, ostala pri svome – da neću ništa menjati i da ću reći samo ono što sam dužna da kažem kao patolog i lider ekspertskog forensičkog tima Evropske unije. A moramo se setiti da smo u tom trenutku raspolagali samo nalazima autopsije, da nismo imali nikakve druge informacije o tome šta se tih dana događalo u Račku. Te informacije došle su tek kasnije, kada smo istraživali i na licu mesta i u samom selu – u novembru 1999, a zatim u martu 2000. godine. Ti nalazi su predati Haškom tribunalu. Originalni rezultati autopsije Tribunalu su predati od strane Nemačke, koja je tada, u martu ’99, bila predsedavajuća Evropske unije. Dakle – da se vratim sastanku: gospodin Walker nije bio zadovoljan. Kako se igrao olovkama dok smo razgovarali, u jednom trenutku ih je polomio i bacio ih na sto pred mene (smeh). To jednostavno nije bio moj posao, to je trebalo da utvrdi kompetentan pravosudni organ i moja konstatacija da to nije zadatak individualnog patologa ili tima patologa ušla je u izveštaj objavljen nakon pres konferencije.

RSE: Da li ste, ipak, nakon izvršene autopsije u martu 1999. godine, imali, bar samo za sebe, neku legitimnu rekonstrukciju zločina u Račku?

Ranta: Ne u martu ’99. Bila sam u stanju da dođem do konkretnijih zaključaka tek nakon kompletnijeg uvida, koji je obuhvatao istragu i na licu mesta, u jarku gde su tela nađena, i u samom selu Račak. Sve je to zapisano u izveštaju, koji je pre dve godine deklasifikovan.

RSE: Bili ste svedok i na suđenju Miloševiću u Haškom tribunalu, i obarajući njegove iskaze, rekli ste da kod žrtava iz Račka niste našli nikakve bedževe OVK ili druga vojna obeležja i dokumente.

Ranta: Ne, ništa od toga nismo našli, niti smo našli znake da su bedževi odstranjivani.

RSE: Pobili ste, takođe, Miloševićeve navode da se radilo o borcima OVK koji su preobučeni u civilna odela. Vaši nalazi su utvrdili da su žrtve bili civili.

Ranta: U trenutku smrti, nosili su civilna odela. Ispitali smo svu odeću, istražujući da li rupe na njoj odgovaraju ulaznim i izlaznim ranama na telima žrtava – nalazi su pokazali da odgovaraju. Sve je to sadržano u izveštaju o autopsiji.

RSE: Milošević vas je pitao zašto niste radili parafinski test, koji ustanovljava da li su žrtve imale oružje u rukama. Rekao je da su to srpski patolozi uradili i da su našli čestice baruta ispod noktiju. Vi ste mu i taj argument izbili iz ruku.

Ranta: Da. Rekla sam da bilo koji test da koristite, to morate učiniti samo u roku od šest sati nakon trenutka smrti. Rekla sam i to da je interpol odbacio kao nedovoljno pouzdan parafinski test još 1968. godine. Danas postoje mnogo efikasniji testovi.

RSE: Vi ste u svom izveštaju o patologiji dokazali da žrtve nisu bile borci OVK i da nisu poginule u borbama, što je tvrdila srpska strana.

Ranta: Da. Nema govora o tome da su ti ljudi ubijeni u unakrsnoj vatri. Ne. Oni su u trenutku smrti bili civili. Ja, razume se, ne mogu da tvrdim da neki od njih nisu ranije eventualno imali kontakte sa OVK, ali u trenutku kad su bili ubijeni nosili su civilnu odeću i bili su civili.

Wolker: Ne koristim i ne lomim olovke

William Walker

William Walker, američki je karijerni diplomat koji u augustu 1997., kao posebni predstavnik generalnog tajnika UN bio šef UN-ove prijelazne administracije za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem. Bio je zadužen za mirnu reintegraciju toga područja u hrvatski ustavno pravni sustav. Nakon toga, od oktobra 1998 do juna 1999. bio je na čelu verifikacijske Misije Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju.


Razgovarala Gordana KNEŽEVIĆ

RSE: Zamolili smo Williama Walkera, šefa Verifikacijske misije OSCE-a da za RSE komentariše navode Helene Ranta o pritiscima na nju kao stručnjaka angažovanog u utvrđivanju činjenica oko zločina u Račku 1999. godine.

Walker: Tamo gdje Helena Ranta spominje moje ime, kao i to da sam ja slomio i bacao olovke, meni je nejasno i ne znam na šta se to odnosi. U diplomatskoj službi sam 39 godina, posljednjih 12 godina sam ambasador. Ne koristim olovke, a pogotovo ih ne lomim i nisam ih bacao. Možda se cijela ta epizoda odnosi na događaj kada je Ranta stigla prvi put u Prištinu sa finskim ambasadorom. Kada smo s njom govorili pred press konferenciju, finski ambasador mi je saopštio da sve što je ona rekla njemu o svojim forenzičkim rezultatima potpuno odgovara mojim zaključcima - da su žrtve u Račku bili civili, da su bili ubijeni i da je to bio masakr. Međutim, samo nekoliko minuta kasnije, kada je počela press konferencija, ona je bila veoma frustrirana. Bilo je dosta novinara, od BBC-ija do drugih svjetskih medija. Na svako pitanje ona je odgovarala otprilike ovako «to je za tužilaštvo», « to je za pravosuđe», «ja sam samo forenzičar» i bila je dosta uznemirena. Nakon toga nismo čak ni razgovarali, a pogotovo nisam nešto bacio u njenom pravcu. Od tog događaja u Račku, nakon moje press konferencije - ne znam nikoga tko je sa mnom bio tog dana na tom mjestu tog jutra, a da je imao neko drugo mišljenje o tom dogadjaju. I Helena Ranta je na isti način svjedočila u Hagu o svemu tome. Ona kaže da je finska vlada na nju pravila pritisak da bude oštrija prema Srbima. Ne znam kako možete biti oštriji kada već imate situaciju da su stradali civili, da su oni bili u nadležnosti srpskih bezbijednosnih snaga i da su svi mrtvi?

RSE: Kako objašnjavate činjenicu da devet godina nakon zločina u Račku u prvi plan izbija ova bizarna priča o pritiscima na forenzičara?

Walker: Izgleda da su u Srbiji neki ljudi u stanju poricanja kada je riječ o događajima na Kosovu. U nastojanju da se negira nezavisnost Kosova, postoji tendencija da se ljudi uhvate za svaku slamku, jer bi željeli da se uvjere da je bila neka velika konspiracija, da ja Walker ili CIA ili Evropska unija ili bilo tko drugi u nekoj misiji da uništi Srbiju ili Srbe. Ja sam bio u misiji u Istočnoj Slavoniji u toku rata i tu je moj posao bio da zaštitim Srbe i vjerujem da sam taj posao obavio s dosta uspjeha. Ono što se dogodilo u Račku nije bilo samo u Račku, nego i na mnogim drugim lokacijama na Kosovu, ali ono po čemu je Račak jedinstven, tu su medjunarodni posmatrači, uključujući i mene, došli odmah nakon tragičnog dogadjaja i vidjeli tijela žrtava i posljedice masakra. U Beogradu je još uvijek dosta ljudi koji pokušavaju uvjeriti i sebe i druge da Srbi nisu mogli počiniti zločine. Tko god je neutralan u ovom slučaju i kome je stalo do istine došao je do istog zaključka kao i ja u ovom slučaju Račka - da su srpske snage ušle u Račak, izvele ljude i dječake koji su se tu zatekli i ubile ih.

RSE: Možete li nam reći kako se Vi sjećate tog momenta kada ste ušli u Račak?

Walker: Ušao sam u Račak nakon što su do mene došle dvije informacije. Prva je stigla od generala Lončara koji je bio naš oficir za vezu sa srpskim vojnim snagama. On nam je rekao da je dan ranije došlo do sukoba sa OVK, da je 15 ljudi ubijeno, bez žrtava sa srpske strane. Sljedećeg jutra jedan od naših posmatrača koji je bio u Račku rekao je da ima mnogo više nego 15 žrtava i da žrtve nisu borci OVK. Kada sam otišao tamo, nisam znao šta me čeka. Hodao sam kroz selo i stajao sam na brdu gdje su tijela bila još na gomili ili rasuta okolo. Razgovarao sam sa onima koji su preživjeli, skupio sam svu moguću fizičku evidenciju. I nakon toga sam dao svoju verziju onog što vjerujem da se dogodilo. Na press konferenciji sam rekao da ako Beograd ima primjedbe na moj izvještaj - da je najbolji način da razjasnimo događaj je to da dovedemo neutralne istražitelje iz Haga. Glavna tužiteljica Haškog tribunala, tada je to bila Luis Arbour, pokušala je sljedećeg dana da uđe u Kosovo, ali joj je rečeno da nema vizu i nije joj dozvoljen ulaz. Nakon toga dovedeni su takozvani eksperti iz Bjelorusije i forenzičari iz Beograda da obave autopsiju. Ja sam javno rekao - nitko neće vjerovati ovim ljudima, bolje je da se nađu neutralni istražitelji. Beograd nije htio da ide tim putem, već je ostao kod teorija konspiracije.

XS
SM
MD
LG