Kome pripada Vijećnica?

Iako je sarajevska Vijećnica otvorena, barem simbolično, 9. maja, ona danas, kako su ranije najavile gradske vlasti, nije otvorena za posjetioce. U Delegaciji EU, koja je bila ugovorač radova za obnovu, kažu da Vijećnica i dalje ima status gradilišta. Kako se bliži zvršetak obnove, tako na vidjelo izlaze novi problemi. Jedan od njih je neriješeni spor između Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH i Uprave grada Sarajeva u vezi s upisom korisnika Vijećnice. U katastru je ovaj arhitektonski dragulj upisan kao vlasništvo države BiH, a korisnik je Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH. No, kao lider obnove Vijećnice nametnula se Uprava Grada Sarajeva. Kako je planirano, nakon 4. jula, kada bude definitivno završena, Vijećnicu će dijeliti ove dvije institucije. Zbog toga je Nacionalna i univerzitetska biblioteka najavila tužbu.

Nakon gotovo dvije decenije obnove, iz pepala je podignuta sarajevska Vijećnica i ponova je zasjala punim sjajem. Vijećnica, jedan od simbola Sarajeva, uskoro će biti otvorena za javnost. Iako se dugo čekalo na ovaj trenutak, ni ovog puta nije moglo proći bez problema. Sjenu na otvaranje Vijećnice baca neriješeni spor između Nacionalne i univerzitetske biblioteke i gradske uprave. Pitanje koje do sada nije do kraja riješeno je ko će se smjestiti u obnovljenu Vijećnicu. Amra Rešidbegović, pomoćnica direktora Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH pojašnjava:

„Mi smo jedini nosioci prava raspolaganja i korištenja tom zgradom.“

I u Gradskoj upravi smatraju da imaju pravo na korištenje Vijećnice.

„Grad i gradska uprava su bili lideri ove obnove, jer je obnova išla preko nih. Čak je Grad trošio svoja budžetska sredstva, i to ne mala.“, kazao je gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić.

Gradske vlasti žele da jedan dio Vijećnice bude “gradska kuća”, u kojoj će se održavati sjednice Gradskog vijeća, a jedan dio koristiće Nacionalna i univerzitetska biblioteka. No, i u ovom slučaju postoji nesporazum između dvije strane. Gradonačelnik Sarajeva kaže da se uposlenici Nacionalne i univerzitetske biblioteke ne žele preseliti u Vijećnicu:

„Imamo zvaničan dopis od njih da oni ne žele da se presele u Vijećnicu jer oni sada raspolažu jako dobrim prostorom u Kampusu. Mi smo obišli taj prostor i zajednički ga pogledali - to je zaista dobar prostor i ta zgrada u kojoj su oni smješteni je dosta velika.“

Ovako je reagovala pomoćnica direktora Nacionalne biblioteke na ovu izjavu gradonačelnika:

„To je besmisleno. Ova zgrada je, prije svega, na sredini ovdje gdje mi sjedimo, puknuta. Mi kao blibiloteka ne možemo na sprat stavljati knjige jer ćemo svi propasti. Pa nismo ludi da želimo ostati ovdje. Uostalom, nemamo ni pravo. Mi smo ovu zgradu dobili na 20 ili 30 godina.“

Nepravedno rješenje

Uposlenici Nacionalne biblioteke apsolutno su nezadovoljni raspodjelom prostora u obnovljenoj Vijećnici. Amra Rešidbegović i Zijada Đurđević Alidžanović:

„Nije to prostor ni za Gradsku upravu da koristi samo pola, ni za nas da koristimo samo pola. Pogotovo da koristimo nešto zajedno.“

„Ja lično smatram to jednim vrlo nepravednim rješenjem. Naravno, najviše za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku, jer mislim da ni Gradska uprava, niti Gradski muzej, ni bilo koji drugi sadržaji koji su planirani da se smjeste u Vijećnicu, apsolutno ne polažu nikakvo pravo.“

Dugogodišnji pregovori između dvije institucije nisu urodili plodom. U Nacionalnoj biblioteci kažu da su aktuelnog gradonačelnika Ivu Komšića dočekali brojni problemi koje su napravili prethodni gradonačelnici i njihovi savjetnici, zbog čega bi pregovori sada trebali krenuti ispočetka. Zijada Đurđević Alidžanović iz Nacionalne biblioteke sumirala je dugogodišnje, neuspješne pregovore, od početaka kada je na čelu Sarajeva bila Semiha Boravac, pa do Alije Behmena:

„Ta garnitura oko gospođe Borovac, osim što je donosila određene nezakonite odluke, je pokušala čak da mijenja podatke u zemljišnim knjigama, što je naravno mimo svih zakonskih regula. Čak je i projekat rekonstrukcije totalno prilagođen njihovim potrebama. Svi najvažniji prostori gdje su bile smještene naše čitaonice, koje su najatraktivniji prostor u Vijećnici, pripali su Gradskoj upravi.“

Potrebna pomoć vlasti BiH

A konkretni problemi nastali su kada je počela treća i četvrta faza obnove Vijećnice. Zijada Đurđević objašnjava:

„Tad se pojavio problem izdavanja građevinske dozvole, pošto smo prema svim tim papirima trebali mi da budemo nosioci građevinske dozvole. Međutim, tu je nastao prvi sukob jer su tu postojale određene činjenice koje su neusaglašene sa Zakonom o prostornom uređenju. Tad smo mjesecima imali uporne dogovore, odnosno to su bili više pritisci upućeni našoj biblioteci od strane Gradske uprave da potpišemo nekakav sporazum u kojem, zapravo, aminujemo njihov prijedlog da nam oduzimaju dio zgrade, pa je nakon toga došlo do izmjene zakona. Sad je nastala jedna totalna neusaglašenost s obzirom da je Vijećnica rađena u četiri faze, prve i druge faze smo mi nosioci rekonstrukcije, a treća i četvrta faza, nažalost, glasi na Gradsku upravu.“

Nedavno je Vijeće ministara BiH apelovalo na predstavnike obje strane riješe imovinsko-pravna pitanja. No i jedna i druga strana očekuju upravo od Vijeća ministra da se uključi u cijeli proces jer postoji mogućnost da će u ovom slučaju imati posla i pravosudne institucije. Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić, i Zijada Đurđević Alidžanović iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke:

„Ja mislim da će Ministarsko vijeće uvažiti ono što su sami prihvatili kad su prihvatili projekat koji je išao preko Grada. I kad su prihvatili da u ime Grada apliciraju na fondove za obnovu Vijećnice, oni su, zapravo, prihvatili taj projekat u kome je podjela prostora tako napravljena.“

„Bojim se da smo došli do one neke instance da ćemo morati sudskim putem dokazivati svoje pravo da smo mi, zapravo, jedini koji mogu useliti u Vijećnicu nakon rekonstrukcije.“

Kroz historiju, Vijećnica je mijenjala svoju namjenu - od sjedišta gradske administracije, kada je prvi put otvorena prije 118 godina, do Nacionalne biblioteke u bivšoj Jugoslaviji. Zbog značaja Vijećnice, u ovaj problem bi se trebale aktivnije uključiti vlasti Bosne i Hercegovine.