https://www.slobodnaevropa.org Radio Slobodna Evropa/Radio Liberty je međunarodni medij koji pokriva Centralnu i Istočnu Evropu, Kavkaz, Centralnu Aziju, Rusiju, Bliski istok i zemlje Balkana. https://www.slobodnaevropa.org/Content/responsive/RFE/sh-SH/img/logo.png https://www.slobodnaevropa.org sh Sva prava zadržava 2010 - RFE/RL, Inc. 60 Fri, 24 Apr 2026 22:05:21 +0200 Pangea CMS – RFE/RL Europska unija upozorila je Bosnu i Hercegovinu da bi zakon kojim se privatna američka tvrtka određuje kao glavni investitor planiranog plinovoda Južna interkonekcija mogao ugroziti pristupanje ove zemlje EU. U pismu vlastima od 13. travnja, ambasador EU-a u Sarajevu Luigi Soreca upozorio je da bi zakon donesen isključivo za projekt plinovoda (lex specialis) mogao ugroziti pristup BiH europskom energetskom tržištu, kao i oko milijardu eura namijenjenih za infrastrukturne i energetske projekte u okviru Plana rasta EU-a za Zapadni Balkan. Federacija Bosne i Hercegovine usvojila je izmjene zakona kojima se privatna američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy određuje kao investitor i nositelj razvoja projekta. Južna interkonekcija trebala bi povezati Bosnu i Hercegovinu s hrvatskom plinskom mrežom te terminalom za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku. Taj terminal ključna je infrastrukturna točka koju podupire EU, a čiji je cilj smanjenje ovisnosti o ruskim energetskim izvorima. BiH sav plin uvozi iz Rusije putem plinovoda koji prolaze kroz Srbiju i Bugarsku, duž rute Turskog toka. Godišnji uvoz iznosi oko 225 milijuna kubičnih metara, prema Agenciji za statistiku, a plaćanja Gazpromu procjenjuju se na oko 75 milijuna eura (87,7 milijuna dolara) godišnje. EU je najavila planove za prekid uvoza ruskog plina do siječnja 2028., čime se povećava pritisak na države ovisne o ruskim opskrbnim pravcima. Iako nije članica EU-a, Bosna i Hercegovina izravno je pogođena jer je njezina energetska infrastruktura integrirana u europski sustav. Prema izmijenjenom zakonodavstvu, projekt Južne interkonekcije provodio bi se putem tvrtke AAFS Infrastructure and Energy d.o.o., registrirane u Sarajevu i u potpunom vlasništvu istoimene američke kompanije osnovane u studenome 2025. Prema podacima o tvrtki i projektu, direktor AAFS Infrastructure and Energy je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je potpredsjednik Joseph Flynn, brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a Michaela Flynna. Ambasada SAD-a u Sarajevu javno je podržala projekt i organizirala sastanke između bosanskohercegovačkih dužnosnika i predstavnika tvrtke. John Ginkel, visoki američki diplomat u BiH, nakon prvog sastanka u prosincu prošle godine je na platformi X objavio da je Washington "spreman brzo djelovati kako bi podržao Južnu interkonekciju" te da se očekuje donošenje zakona "do proljeća 2026. kako bi izgradnja mogla započeti". Također je spomenuo razgovore iz studenoga 2025. u Ateni na kojima su sudjelovali američki ministar unutarnjih poslova Doug Burgum i ministar energetike Chris Wright, koji su istaknuli da SAD radi na smanjenju europske ovisnosti o ruskom plinu. Bosna i Hercegovina pridružila se 24. veljače u Washingtonu američkoj inicijativi za jačanje energetske opskrbe regije. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković pozdravio je američki interes za projekt, rekavši za RSE nakon sastanka u Washingtonu da je "ekonomski mnogo značajan". Zašto je EU izrazila zabrinutost? EU je izrazila zabrinutost zbog upravljanja projektom, strukture tržišta i usklađenosti s pravilima unutarnjeg energetskog tržišta. Europski propisi naglašavaju da pravni okvir mora osigurati transparentnost, tržišno natjecanje i otvoren pristup infrastrukturi, umjesto davanja ekskluzivne kontrole jednom operatoru. Energetska zajednica, koja je proširila pravila energetskog tržišta EU-a na zemlje Zapadnog Balkana, zahtijeva liberalizirana tržišta, neovisne operatore sustava i "nediskriminirajući pristup trećih strana infrastrukturi". "Kako bi se održao zamah u procesu pristupanja EU-u, ključno je da svi zakonodavni razvojni koraci u energetskom sektoru doprinesu ispunjavanju obveza Bosne i Hercegovine", napisao je ambasador EU Soreca predsjedateljici Vijeća ministara Borjani Krišto i Nerminu Nikšiću, premijeru Federacije BiH. Glasnogovornik Europske komisije Guillaume Mercier rekao je za RSE da je stav EU-a usmjeren na podršku integracijskom procesu BiH i osiguravanje usklađenosti s dogovorenim reformama. Ponovio je da BiH mora uskladiti zakonodavstvo s pravilima EU-a u području energetike prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju te Ugovoru o Energetskoj zajednici, te je sugerirao da su vlasti BiH možda prekršile te obveze: "BiH ima obvezu dostavljati nacrte zakona relevantnim službama Europske komisije, uključujući one u energetskom sektoru." Glasnogovornik Delegacije EU-a u BiH za RSE je izjavio da svako zakonodavstvo u energetskom sektoru mora biti usklađeno s obvezama BiH u procesu pristupanja te da se mora dostaviti na provjeru u skladu s procedurama EU-a, uz napomenu da su "drukčija tumačenja tog [Sorecinog] pisma pogrešna i obmanjujuća. BiH je, kao članica Energetske zajednice, ranije već bila izložena sankcijama unutar tog okvira zbog neispunjavanja obveza, uključujući i privremeno uskraćivanje glasačkih prava. Ni AAFS ni vlasti BiH nisu komentirale najnoviju procjenu EU-a, niti su odgovorile na upite RSE tijekom posljednjih mjeseci. Bosni i Hercegovini dodijeljen je status kandidata za članstvo u EU 2022. godine, a pristupni pregovori službeno su otvoreni 2024. godine. Međutim, napredak ovisi o reformama pravosuđa te promjenama ustavnog uređenja i regulatornog okvira, uključujući usklađivanje s energetskom i klimatskom politikom EU-a. BiH ima samo jednu točku ulaza plina i nema diversifikaciju opskrbe. Također se u velikoj mjeri oslanja na termoelektrane na ugljen, koje proizvode oko 80 posto električne energije, a mnoge su starije od četrdeset godina. Planirana Južna interkonekcija stvorila bi drugi pravac opskrbe plinom povezujući BiH s hrvatskom mrežom te, preko nje, s LNG terminalom na Krku. Terminal, otvoren 2021. godine, dio je šire strategije EU-a za diversifikaciju uvoza energije putem ukapljenog prirodnog plina, uključujući isporuke iz SAD-a. Prema sadašnjim planovima, Hrvatska bi izgradila oko 60 kilometara plinovoda do granice s BiH, dok bi BiH izgradila dodatnih 120 kilometara prema središnjim dijelovima zemlje. Projekt bi se integrirao u postojeću plinsku distribucijsku mrežu. Novi zakon donesen isključivo za projekt također je uklonio raniju odredbu kojom je državna tvrtka BH-Gas bila određena kao nositelj projekta. Vladini dužnosnici tvrde da bi uključivanje stranog investitora ubrzalo provedbu. Revizorska izvješća ukazuju na ograničene financijske kapacitete BH-Gasa te sugeriraju da državna tvrtka ne može financirati projekt procijenjen na oko milijardu eura. Ministar energetike Vedran Lakić izjavio je u ožujku da bi američki investitor financirao projekt, birao izvođače te da je izrazio interes za razvoj termoelektrana na plin i dobivanje koncesija za zračne luke u Sarajevu i Mostaru. Unatoč strateškom značaju, analitičari upozoravaju da infrastruktura sama po sebi ne jamči diverzifikaciju opskrbe. "Države koje žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu moraju osigurati i pouzdane ugovore o opskrbi", izjavila je Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu za RSE. Julian Bowden, bivši izvršni direktor British Petroleuma i analitičar na Oxford Institute for Energy Studies, rekao je za RSE da bi Južna interkonekcija poboljšala sigurnost opskrbe BiH, ali da bi imala ograničen širi regionalni učinak, napominjući da se alternativni pravci već razvijaju u jugoistočnoj Europi. "Mogućnosti opskrbe u regiji uključuju LNG terminale u Grčkoj, offshore plinska nalazišta u Rumunjskoj te plinske sustave poput Južnog plinskog koridora, koji transportira azerbajdžanski plin u južnu Europu", rekao je Bowden za RSE. Vlasti u BiH nisu objavile razmišljaju li o tim alternativnim opskrbnim pravcima kao kratkoročnom rješenju. https://www.slobodnaevropa.org/a/juzna-interkonekcija-eu-upozorenje-sad-bih/33741711.html https://www.slobodnaevropa.org/a/juzna-interkonekcija-eu-upozorenje-sad-bih/33741711.html Fri, 24 Apr 2026 16:32:51 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac, Gjeraqina Tuhina) Bosna i Hercegovina godišnje iz Europske unije uvozi desetke hiljada tona otpada prerađenog u gorivo, koje završava u pećima cementara. Ovaj materijal, poznat kao RDF/SRF, postaje sve češći energent, a cementare ne samo da ga dobivaju besplatno, nego ponekad i uz financijsku naknadu. Radi se o materijalu koji se dobiva preradom komunalnog i industrijskog otpada, a koji zemlje EU-a proizvode u velikim količinama. Međutim, vlasti u BiH ne vrše nezavisan nadzor sastava ovog goriva prije njegovog ulaska u zemlju, već se oslanjaju isključivo na dokumentaciju i analize koje dostavljaju strani proizvođači. Nakon uvoza, dodatne provjere se ne rade u nezavisnim laboratorijama, već unutar samih cementara koje taj otpad koriste. Podaci iz posljednje tri godine pokazuju da je vraćeno tek pet pošiljki, ukupno oko 123 tone, zbog povišenog sadržaja štetnih supstanci poput klora i žive, prema podacima Ministarstva turizma i okoliša Federacije BiH i cementara, koji su ustupljeni Radiju Slobodna Evropa. "Radi se o specifičnom gorivu iz komunalnog otpada koje se proizvodi u posebno kontrolisanim uvjetima. Kalorično i po pitanju zaštite okoliša je generalno bolji od uglja, ali se postavlja pitanje njegovog sastava i specifičnih hemijskih jedinjenja koji bi mogli pojaviti", kaže za RSE Nusret Imamović, profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici. Gorivo iz otpada se poklanjaBudući da su zemlje EU obvezne reciklirati ili "energetski iskoristiti" otpad, a nemaju dovoljno kapaciteta za njegovo spaljivanje, višak se izvozi u druge države, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Samo u proteklih pet godina u BiH je uvezeno 269.971 tona "goriva iz otpada", kako se formalno naziva i promovira kao alternativa fosilnim gorivima, posebno ugljenu. Najviše se uvozi iz Italije koja je jedan od najvećih proizvođača, te Austrije, Slovenije i Hrvatske, prema carinskim podacima Uprave za neizravno oporezivanje (UINO BiH) ustupljenim Radiju Slobodna Evropa. Isključivi uvoznici i korisnici su cementare u Lukavcu i Kaknju, obje u stranom vlasništvu. "Prije šest godina smo mi njima plaćali, ali danas nama za to plaćaju zato što je u Evropi sistem zbrinjavanja otpada takav da oni ne zarađuju na tom gorivu koje nama dostave, nego na otpadu koji preuzmu od građana, odnosno od sistema", kazao je za RSE Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac. EU politike smanjenja odlaganja otpada na deponije potiču recikliranje i energetsku uporabu. U praksi to znači da proizvođači otpada često plaćaju tvornicama RDF/SRF goriva njegovo zbrinjavanje, zbog čega "gorivo iz otpada" ima nisku cijenu, a neki proizvođači ga i poklanjanju cementarama, termoelektranama ili gradskim toplanama. Na uvoz iz EU u BiH se ne plaća carina, već samo porez na dodanu vrijednost (PDV) od 17 posto, bez obzira je li riječ o kupovini ili poklonu, na osnovu čega su cementare u proteklih pet godina platile oko dva miliona eura. Tvornice u Bosni i Hercegovini tako smanjuju troškove, a u nekim slučajevima ostvaruju i dodatne prihode kroz preuzimanje otpada. Kako se kontrolira uvoz u BiH?U BiH je zabranjeno uvoziti otpad, ali se kod uvoza ovaj materijal formalno tarifira kao "neopasni gradski otpad", prema sistemu (tzv. HS) koji primjenjuje i Bosna i Hercegovina. "Ali, nije riječ o gradskom otpadu. U pitanju je RDF/SRF alternativno gorivo koje se koristi u cementarama, termoelektranama, toplanama, industrijskim pećima i kotlovima i slično, te je za uvoz istog potrebna dozvola nadležnog ministarstva ili inspektorata s točno naznačenom svrhom upotrebe", naveli su iz Uprave za neizravno oporezivanje (UINO) BiH za Radio Slobodna Evropa. Što se tiče analize fizičkog i kemijskog sastava, UINO BiH navodi da njezini laboratoriji "nisu imali zahtjeve" za ispitivanje prisutnosti zagađujućih tvari, te da analize provode isključivo "radi carinskog razvrstavanja robe po tarifama". Iz Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH navode da su "za analizu fizičkog i kemijskog sastava nadležne ovlaštene laboratorije u EU" prije nego što se odobri uvoz. Nakon ulaska u zemlju, svaki kamion se uzorkuje, a analiza se potom radi u laboratorijama samih cementara, koje su ujedno i uvoznici i korisnici. Prema tim navodima, analiziraju se, pored ostalog, sadržaj klora, žive, teških metala poput kadmija i olova, ali i posebno opasnih organskih zagađivača kao što su toksična i kancerogena jedinjena PCB, PAH, dioksini i furani. To znači da se vlasti oslanjaju na podatke izvoznika iz EU, stranih laboratorija i samih cementara, dok ne postoji jedinstven, neovisan mehanizam provjere unutar zemlje. "Ja to ne volim zvati otpadom, već gorivom koje je kvalitetnije od bilo kojeg bosanskog uglja koji ima malu energiju, ima sumpora i velike su emisije CO2 i sumpornog oksida. Zato uvozimo i ugalj. Kod ovog [RDF/SRF] nema sumpora i teških metala, a CO2 je tri puta manji. Ako se pojavi živa, mi to vratimo", kazao je za RSE Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac. Kumrić kaže da proizvođači imaju veći problem dobiti dozvole za izvoz, nego cementarama da ga uvezu. Izvoznici moraju nadležnim ministarstvima i u svojoj zemlji i u BiH slati analize svake pošiljke, dok cementara "zbog sebe" radi analize što dolazi. Dodaje i da vraćaju svaku pošiljku koja ne ispunjava standarde. Iz druge cementare, Heidelberg Materials Cement BiH u Kaknju, za RSE su naveli da oko 10 posto toplinske energije osiguravaju iz SRF goriva i iskorištenih automobilskih guma, koje nabavljaju iz Italije i Hrvatske u skladu s europskim standardima. Kao glavni razlog ističu smanjenje emisija ugljikova dioksida i ukupnog utjecaja na okoliš za koje kažu da je niži od emisija koje nastaju kod korištenja uglja. U ovoj kompaniji navode da se prije uvoza provode analize u akreditiranim laboratorijima u EU i da rezultati ne prelaze propisane granične vrijednosti. Dodaju da moderne cementne peći kakvim raspolažu, uz visoke temperature i napredne sustave filtracije, omogućuju niske emisije štetnih tvari. Prema podacima cementare, emisije dioksina, furana i teških metala u 2025. godini nisu detektirane ili su bile na granici detekcije što je, kažu, "znatno ispod zakonskih ograničenja". Industrija, u ovom slučaju cementare, moraju vršiti kontinuirani monitoring emisija, a inspekcije, prema navodima Ministarstva okoliša Federacije BiH, u posljednje tri godine nisu zabilježile prekoračenje dozvoljenih vrijednosti. Carinska uprava u BiH navodi da akreditacija laboratorija koje ispituju RDF/SRF gorivo u BiH "nije zakonski obavezna", a ni korisnici ovog goriva proizvedenog iz otpada nisu zakonski obvezani javno objavljivati rezultate analiza uzoraka. Podaci o industrijskim emisijama dostupni su u državnom registru, a iz cementare u Kaknju i Lukavcu su za RSE naveli da podržavaju veću transparentnost, uključujući moguće javno praćenje uvoza RDF/SRF goriva. BiH zatražila od EU izuzeće od zabrane izvoza otpadaBosna i Hercegovina je jedna od 24 zemlje, među kojima su Sjeverna Makedonija, Srbija, Ukrajina, Bangladeš, Maroko i Togo, koje su zatražile od EU da im se omogući nastavak uvoza "neopasnog otpada" i nakon 2027. godine. Tad stupaju na snagu stroža pravila o prekograničnom prometu otpada. Očekuje se da će Europska komisija o tome odlučiti do novembra ove godine, a zemlje prije odobrenja moraju dokazati da su "sposobne za okolišno prihvatljivo spaljivanje ili obradu". Neke zarađuju od uvoza otpada, prerade u jeftiniju sirovinu i ponovne prodaje dok bi fabrike već izgrađene oko EU otpada bez izuzeća postale neisplative. "Dok ima ljudi, bit će i smeća, koje se treba pripremiti kao gorivo jer postoje tehnologije da to ne bude opasno za okoliš. Uglja za termoelektrane je sve manje i ja se bojim da nećemo imati struje", smatra Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac koji kaže da potiču izgradnju domaće tvornice RDF/SRF-a. Ekološke organizacije u BiH se tome protive, te tvrde da spaljivanje otpada, iako smanjuje količine na deponijima, i dalje proizvodi emisije štetne za okoliš i zdravlje. "Političari sa Zapadnog Balkana očito ne razumiju principe cirkularne ekonomije i dekarbonizacije pošto uporno promovišu spaljivanje otpada kao dio tih procesa. Činjenica je da spaljivanje otpada emituje CO2 i mnoge druge, za zdravlje opasne polutante", kazao je za RSE Denis Žiško iz ekološke organizacije Aarhus Centar BiH. U BiH se iz otpada proizvode male količine od nekoliko stotina tona takvog goriva godišnje. Deponije imaju ograničene kapacitete za sortiranje i obradu otpada, pri čemu se reciklira oko jedan posto. https://www.slobodnaevropa.org/a/otpad-eu-bih-gorivo-lukavac-kakanj-cementara/33740740.html https://www.slobodnaevropa.org/a/otpad-eu-bih-gorivo-lukavac-kakanj-cementara/33740740.html Fri, 24 Apr 2026 07:28:19 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Broj novih kineskih automobila uvezenih u Bosnu i Hercegovinu u 2025. godini gotovo je četiri puta veći nego 2023. kada su registrovani prvi ozbiljniji zastupnici. U istom periodu u Srbiji je uvoz kineskih vozila utrostručen, pokazuju carinski podaci dostavljeni Radiju Slobodna Evropa (RSE). Ipak, usprkos rastu, među potencijalnim kupcima u BiH i dalje dominira oprez, posebno kada je riječ o održavanju i dugoročnoj pouzdanosti. Najčešća pitanja odnose se na dostupnost rezervnih dijelova i servisnu mrežu, koja je izvan većih centara poput Sarajeva, Banje Luke, Tuzle i Mostara još uvijek ograničena. "Da imam viška para, opet bih kupio neko njemačko ili eventualno francusko auto, jer rezervni dio za njih mogu naći 'na svakom ćošku' i svaki majstor ga zna popraviti", kaže za RSE Rešad Dautefendić iz Sarajeva koji je prije pet godina kupio polovno vozilo iz uvoza. Slična iskustva potvrđuju i prodavači autodijelova. U jednoj od najvećih mreža trgovina autodijelova u BiH za Radio Slobodna Evropa kažu kako ne nabavljaju dijelove za kineske automobile, zbog još uvijek malog broja vozila na cestama, ali i činjenice da se nova vozila, uglavnom, servisiraju u ovlaštenim radionicama dok su pod garancijom. S druge strane, uvoznici kineskih automobile tvrde da rade na uklanjanju upravo tih prepreka. "Naš cilj je da vlasnicima kineskih vozila pružimo jednako kvalitetnu i dostupnu postprodajnu podršku kakvu imaju i kupci etabliranijih brendova na tržištu", kaže Mirhad Šabotić, generalni direktor Grand Automotive iz Sarajeva koji, pored zapadnih, zastupa nekoliko kineskih brendova. Tržište novih automobila i dalje maloTržište novih automobila u Bosni i Hercegovini i dalje je relativno malo. Godišnje se uveze oko 9.000 novih vozila, dok se u Srbiji prodaja u posljednjih pet godina kretala između 29.000 i 38.000. U obje zemlje je dominantan uvoz polovnih automobila iz Zapadne Europe. Njihov uvoz u BiH gotovo je udvostručen u posljednje četiri godine, s oko 47.000 na više od 86.000 vozila godišnje. U Srbiji je taj broj još veći i iznosi oko 146.000 polovnih automobila godišnje. Prema dostupnim podacima, oko 80 posto novoregistriranih polovnih automobila starije je od deset godina. Ukupna prodaja novih automobila u Srbiji u 2025. iznosi 37.775 vozila, dok je istovremeno uvezeno 164.662 polovnih automobila. Najzastupljenije marke među novim vozilima u BiH i Srbiji su Volkswagen, i Škoda, a isti modeli dominiraju i tržištem polovnim vozila, prema podacima auto-moto kluba BIHAMK i Srpske asocijacije uvoznika vozila i delova. Kineski val stigao do BiHU januaru 2023. godine, od stotinu novih automobila prodanih u BiH, samo su dva bila kineska. Tri godine kasnije, kineski automobili činili su sedam posto novih vozila u BiH. "Kineski automobili još nisu osvojili naše tržište, ali su iz faze kurioziteta prešli u ozbiljnu konkurenciju", kazao je za Radio Slobodna Evropa Almir Grebović, glavni urednik magazina ProAuto. Grebović kaže da su kupci u BiH i dalje skeptični prema osjetno skupljim benzinsko-električnim (hibrid) vozilima i da električna čine manje od jedan posto prodaje, a da kineski proizvođači nude i benzinske motore. "Kad to kineski proizvođači spoje s niskim cijenama, bogatom početnom opremom i sedmogodišnjim garancijama, to je za njih dobitna kombinacija", kaže Grebović za RSE. Ukupni porezi na nova kineska vozila u BiH iznose oko 34,5 posto i viši su nego na europska na koja se plaća samo PDV od 17 posto. Usprkos višem porezu, osnovni modeli kineskih automobila u BiH koštaju oko 22.000 eura, dok su europski ili japanski konkurenti u istoj klasi često 50 posto skuplji. U Srbiji neki kineski modeli nadmašili europskeU Srbiji su prošle godine novi uvezeni kineski automobili činili 14,5 posto tržišta, dok je 2023. godine bio oko tri posto. U ovoj zemlji posluje pet generalnih uvoznika kineskih marki. Prosječna cijena novog kineskog automobila na benzinski pogon u Srbiji kreće se od 18.000 do 30.000 eura, dok električni SUV modeli koštaju oko 32.000 eura. Neki kineski modeli po prodaji su nadmašili europske konkurente. "U decembru 2024. sam kupio kineski MG za 24.000 evra s 'full opremom', na nagovor prijatelja koji su zadovoljni. Troši litru i po više goriva, ali za te pare nema da se kupi nijedan Golf. Garancija sedam godina, besplatan servis, samo plaćam dijelove, imam besplatan tehnički pregled", opisuje svoja iskustva za RSE Branko iz Kragujevca. Na vozila proizvedena u EU plaća se PDV od 20 posto, a na ona proizvedena izvan EU prvo carina od 12,5 posto, potom PDV na ukupan iznos. Kineski proizvođači su dobili povlastice potpisivanjem Sporazuma o slobodnoj trgovini između Beograda i Pekinga 2024. godine. Carine na kineska vozila s motorima s unutarnjim sagorijevanjem iznose između 11,3 i 11,7 posto, dok su na potpuno električna vozila oko 4,5 posto i postupno će se smanjivati. Usporedba s EuropomStotine kineskih proizvođača automobila proizvele su 2025. godine oko 34,5 milijuna vozila, od čega više od polovine čine hibridni i električni modeli. Izvezeno je oko sedam milijuna vozila, uključujući približno 810.000 u Europsku uniju. Europska unija na uvoz benzinskih, hibridnih i dizelskih automobila iz Kine primjenjuje carinu od 10 posto, uz PDV koji se ovisno o zemlji kreće od 16 do 27 posto. U oktobru 2024. godine EU je uvela dodatne carine na kineska električna vozila, pri čemu se visina dodatnih nameta razlikuje po proizvođaču. Europska komisija utvrdila je da kineske kompanije, uključujući BYD, Geely i SAIC, imaju koristi od državnih potpora, poput povlaštenih kredita, subvencija i nižih cijena resursa, što im daje nepoštenu prednost na tržištu EU. Tržišni udio kineskih proizvođača na razini EU povećan je na šest posto u 2025. godini, dok u nekim prelazi 14 posto, prema konzultantskoj tvrtki u oblasti autoindustrije Inovev. https://www.slobodnaevropa.org/a/uvoz-servis-kineski-automobili-vozila-auta-bih-srbija-kina-carina-porezi/33723940.html https://www.slobodnaevropa.org/a/uvoz-servis-kineski-automobili-vozila-auta-bih-srbija-kina-carina-porezi/33723940.html Thu, 09 Apr 2026 07:25:13 +0200 Bosna i HercegovinaSrbijaAktuelnoKina na Balkanuwebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) U Bosni i Hercegovini početkom 2026. godine registrovano je više od 372.000 komada legalnog oružja u rukama civila. To je rast za oko 90.000 komada u odnosu na 2020. godinu, prema najnovijem izvještaju Koordinacijskog odbora za kontrolu malog oružja i lakog naoružanja pri Ministarstvu bezbjednosti BiH. Proces legalnog naoružavanja se nastavio i u ovoj godini. Banjalučanin (ime poznato redakciji) za Radio Slobodna Evropa kaže kako želi legalno nabaviti lični pištolj "zbog sopstvene sigurnosti". "Sve je više nepredvidivih situacija i ljudi koji impulsivno reaguju, a sve manje onih koji imaju takta. Zato želim legalno oružje, da se osjećam sigurnije", kaže on. Još jedan stanovnik Banjaluke (ime poznato redakciji RSE) ističe kako razmišlja o nabavci pištolja za "svoju i sigurnost porodice". "U mom slučaju, razlog je posao kojim se bavim, ponekad se osjećam nesigurno i zato razmišljam o nabavci legalnog oružja", navodi. Stručnjaci za RSE ocjenjuju da ovakve izjave oslikavaju atmosferu u zemlji u kojoj se broj komada oružja ubrzano povećava, zbog čega je potrebno jedinstveno urediti pitanje kontrole oružja i ko ga može posjedovati. Iz Ministarstva bezbjednosti BiH su za Radio Slobodna Evropa dostavili zbirne statističke podatke, ali bez komentara o značajnom rastu legalnog naoružavanja u Bosni i Hercegovini. Izostao je i odgovor na pitanje o strukturi tog oružja - koliko se odnosi na lično naoružanje, poput pištolja i revolvera, a koliko na lovačko i sportsko oružje. BiH nema jedinstvenu regulaciju kontrole civilnog naoružanja u zemlji. Pravila o nabavci oružja u Bosni i Hercegovini definisana su kroz 12 zasebnih zakona, na nivou entiteta, kantona u Federaciji BiH i Brčko distrikta. Zašto građani nabavljaju oružje?Safet Mušić, ekspert za sigurnost za RSE ističe da se u posljednjih pet godina radi o "drastičnom" rastu legalnog oružja kod građana, što "jasno odražava rastući strah i nepovjerenje u institucije". "Atmosfera političkih tenzija, zapaljiva retorika i priče o mogućim sukobima stvaraju osjećaj nesigurnosti. Građani zato misle da su sigurniji ako imaju pištolj ili drugo oružje", kaže Mušić. Upozorava da takav trend predstavlja ozbiljan rizik, jer "više oružja u domovima znači veće šanse za porodično nasilje, sukobe, incidente u afektu, samoubistva i nesreće". Prema njegovim riječima, iako je oko 370.000 komada oružja u BiH formalno registrovano, sistem nadzora je slab. "BiH nema jedinstvenu evidenciju, nego više od deset različitih sistema. Policijske agencije često nemaju potpune ni usklađene podatke. Građani u različitim dijelovima zemlje ne podliježu istim pravilima. Negdje su kriteriji stroži, negdje blaži, što otvara prostor za zloupotrebe", kaže Mušić, dodajući da je neophodno uvesti jedinstvenu državnu regulaciju i centralnu bazu podataka. Mušić naglašava i da visok nivo naoružanosti proizlazi iz ratnog naslijeđa i dugotrajnog osjećaja nesigurnosti, ističući kako BiH sa 11 do 12 komada legalnog oružja na 100 stanovnika spada među najnaoružanije zemlje Evrope. Najčešće se, po njegovom saznanju, kupuju pištolji i revolveri, pa onda lovačko naoružanje. Koji su uslovi za nabavku legalnog oružja?Propisi za nabavku oružja se razlikuju od kantona do kantona unutar bh. entiteta Federacija BiH, ali i između dva entiteta. Ipak, imaju jednu zajedničku karakteristiku- svi moraju proći provjeru policije. Osoba koja želi nabaviti pištolj ili pušku mora, u pravilu imati navršenih 21 godinu. Ovo pravilo se ne odnosi na lovce, sportiste ili određene službenike, koji dozvolu mogu dobiti sa 18 godina. Potrebno je navesti opravdan razlog, na primjer radi "lične bezbjednosti", lov ili sportsko streljaštvo. Svako ko nabavlja oružje mora proći i provjeru policije, ne smije imati krivičnu evidenciju i mora dobiti i zdravstvenu potvrdu. Treba dokazati da posjeduje siguran sef ili ormar za čuvanje oružja, te pokazati osnovno tehničko znanje i vještine rukovanja oružjem. Lovci imaju najstrože obaveze- ispit, pripravnički staž i odobrenje MUP-a. "Kupovina lovačke puške u Bosni i Hercegovini zahtijeva članstvo u lovačkom društvu, jednogodišnji pripravnički staž bez oružja, položen lovački ispit, ljekarsko uvjerenje i odobrenje policije", rekao je za RSE Denis Raič, predsjednik Lovačkog društva "Tetrijeb" iz Kupresa. Nakon učlanjenja, budući lovac prolazi obuku, polaže ispit i podnosi zahtjev MUP-u za nabavku oružja, pri čemu policija provjerava članstvo, ispit i eventualne sudske postupke. "Za pištolj je procedura slična, ali bez članstva u udruženju, uz dozvolu za držanje u kući ili nošenje. Oružje mora biti sigurno pohranjeno", kazao je Raič. Oružje se može kupiti i od drugog vlasnika, ali uz prethodnu dozvolu policije. "Za kupnju oružja se pita isključivo MUP", naglasio je. U BiH djeluju četiri lovačka saveza u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli i Mostaru. Godišnje članstvo košta oko 80 evra, lovački ispit 50 evra, a ljekarsko uvjerenje, takse i oružani list oko 200 evra. Puške i pištolji koštaju od 150 do 4.300 evra, dok poluautomatske puške (za sportska udruženja) koštaju od 1.200 do 3.400 evra. Metak košta od 0,5 do 1,5 evra. Dokle je stigao proces usklađivanja sa EU?U izvještaju Koordinacionog tijela za kontrolu lakog oružja se navodi da BiH provodi opsežan proces harmonizacije, čak, 12 različitih zakona o oružju sa Direktivom EU 2021/555. Usklađivanje obuhvata definicije i kategorizaciju oružja, trajanje oružnih listova, krivične i prekršajne odredbe, postupke onesposobljavanja oružja te uvođenje elektronskih evidencija. Navodi se kako je radna skupina izradila usaglašene preporuke koje kantoni i entiteti trebaju primijeniti pri izradi novih zakona ili izmjena postojećih propisa. U entitetu Republika Srpska, takođe, se, prema navodima u Izvještaju, priprema novi zakon o oružju, koji će biti u potpunosti usklađen sa zahtjevima EU. Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, Ramo Isak, za RSE potvrđuje da se priprema novi zakon i u tom bh. entitetu koji bi trebao ujednačiti praksu u 10 kantona. "U Federaciji BiH kantoni su nadležni za ovu oblast i svaki ima svoje evidencije. Mi na nivou Federacije zato i nemamo jednu objedinjenu informaciju. Novi zakon treba da donese centralnu bazu podataka i identične propise u svim kantonima", rekao je Isak. Na pitanje o broju oružja u rukama građana, Isak kaže kako to ne može komentarisati, jer "nema potpune parametre". Istovremeno, zamjenik ministra odbrane BiH Slaven Galić za RSE je, odgovarajući na upit o količini oružja, rekao kako to jeste "sigurnosni problem", te da "treba raditi na tome da se rizici smanje". U Bosni i Hercegovini je u periodu od 2021. do 2025. godine zabilježen značajan uvoz oružja. Prema zvaničnim podacima, uvezeno je više od sedam i po miliona evra u pištoljima i revolverima, dok je vrijednost uvezenih lovačkih pušaka, sačmarica i sličnog oružja premašila čak 14,5 miliona eura. Na tržištu dominira oružje iz Turske, Češke, Hrvatske, Italije i Austrije. https://www.slobodnaevropa.org/a/civili-bih-oruzje/33722208.html https://www.slobodnaevropa.org/a/civili-bih-oruzje/33722208.html Wed, 01 Apr 2026 14:00:20 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Milorad Milojević, Predrag Zvijerac) Više letova, povoljnije karte i moderniji aerodromi. To su promjene koje bi Bosna i Hercegovina mogla dobiti ulaskom američkog investitora u upravljanje zračnim lukama u Sarajevu i Mostaru. Ponuda dolazi od kompanije AAFS Infrastructure Energy LLC koja najavljuje značajna ulaganja i bolju povezanost s europskim destinacijama. Sarajevski aerodrom je u vlasništvu Vlade Federacije BiH. Iz ove entitetske institucije su potvrdili za Radio Slobodna Evropa (RSE) da su početkom marta zaprimili ponudu AAFS-a za dodjelu koncesije na 30 godina. Predmet je "u fazi procjene javnog interesa" u Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija. Istovremeno, ponuda za Zračnu luku Mostar proslijeđena je Gradu Mostaru, koji upravlja tim manjim regionalnim aerodromom. Iz Grada Mostara nisu odgovorili na upit RSE šta se navodi u ponudi za mostarski aerodrom. Bosna i Hercegovina i Crna Gora su jedine države Zapadnog Balkana koje još nisu dale glavne aerodrome pod koncesiju ili privatno upravljanje. Što nude Amerikanci?AAFS predlaže uzimanje aerodroma u Sarajevu pod koncesiju na 30 godina, uz mogućnost produljenja za dodatnih 20 godina, kako je potvrđeno iz Vlade Federacije BiH. Ponuđač je naveo da planira u fazama uložiti približno 250 milijuna eura u prvih pet do sedam godina. Aerodrom bi ostao u vlasništvu Vlade Federacije kojoj bi AAFS kao aerodromski operater godišnje uplaćivao oko jedan posto godišnjeg prihoda, procjenjuje se oko 720.000 eura. Dodatno bi novi operater u entitetski budžet uplaćivao sedam posto dobiti prije oporezivanja (tzv. EBITDA) što je oko 2,5 milijuna eura godišnje, uz procjenu godišnjeg prihoda na oko 72 milijuna eura. AAFS nije odgovorio na upit RSE o planovima za sarajevski i mostarski aerodrom, iskustvu u upravljanju aerodromima, kao ni o uvjetima koje su ponudili. Ova američka kompanija je zainteresirana i za izgradnju i upravljanje plinovodom Južna interkonekcija koji bi BiH povezao s terminalom na hrvatskom otoku Krku. Međunarodni aerodrom Sarajevo bilježi jedan od najvećih porasta broja putnika, avioprijevoznika, avionskih linija i dobiti među većim aerodromima Zapadnog Balkana. Iz Aerodroma Sarajevo su za RSE kazali da su u 2025. godini imali oko 2,2 milijuna putnika, u odnosu na 1,8 milijuna u 2024. godinu, što je rast veći od 22 posto. Vlasti istodobno isplaćuju iz budžeta subvencije aerodromu, u cilju razvoja turizma. Vlada Federacije BiH je 2021. godine odlučila da se dobit Aerodroma Sarajevo deset godina ne isplaćuje u entitetski budžet kao dividenda, nego reinvestira u razvoj. Mostarski aerodrom je znatno manji i ovisi o subvencijama. U februaru 2026. s Hrvatskom je potpisan paket vrijedan 1,75 milijuna eura gdje je 950.000 eura namijenjeno za subvencioniranje linije Mostar–Zagreb, te 800.000 eura za sigurnost, infrastrukturu i širenje aerodroma. U 2025. godini imao je oko 72.000 putnika, planira proširenje terminala, obnovu rasvjete i piste, te izgradnju solarne elektrane radi smanjenja troškova. "Ako nema koncesionara i velikih ulaganja, Aerodrom Sarajevo realno bi ostao u rasponu od dva do dva i po miliona putnika godišnje, uz oscilacije povezane s turizmom i dijasporom. S koncesionarom koji ima reputaciju i može otvoriti nove linije, potencijal je tri do tri i po miliona putnika, što bi Sarajevo približilo Skoplju ili Prištini", kazao je za RSE Muharem Šabić, profesor na Fakultetu za promet i komunikacije u Sarajevu. Dodaje da bi, dugoročno, Sarajevo moglo dosegnuti i pet milijuna putnika godišnje, ali samo uz ozbiljna infrastrukturna ulaganja i strateški razvoj. Šabić upozorava da sarajevski aerodrom, usprkos rastu, i dalje kaska za regionalnim konkurentima. Ograničenja poput kraće piste i skromnijeg terminala, nedostatka baziranog avioprijevoznika, te slabije razvijene mreže linija usporavaju njegov puni potencijal. Dodatni izazov predstavljaju i česti zimski poremećaji u saobraćaju, kada magla nerijetko dovodi do otkazivanja letova. Zbog toga, kaže, država u eventualni koncesijski proces mora ući s jasnim podacima, detaljnim analizama i precizno definiranim javnim interesom. Sličnu poruku šalje i Bojana Mirković, profesorica na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu, koja ističe da odgovor na pitanje je li koncesija dobra ili loša uvelike ovisi o tome što država želi postići. "Razlozi i motivi za davanje nekog aerodroma u koncesiju mogu biti vrlo različiti, i o njima zavisi koliko je važno proučavati iskustva susjednih zemalja i u kojem kontekstu", kaže Mirković za RSE. A za putnike, poput vlasnika male sarajevske piljare Feđe Šarenkape, najvažnije je da ima što više što povoljnijih letova. Nakon što je nedavno uvedena povoljnija linija niskotarifnog prijevoznika iz Sarajeva prema Baden-Badenu on će ovog ljeta, u 50. godini života, prvi put sjesti u avion da posjeti brata u Minhenu. Direktan let nema, a karte za njega i obitelj preko Frankfurta ili Beča mu je bila preskupa. "Sad je situacija s letovima malo bolja. Ali mislim da to neće biti pravi aerodrom dok ga neka ozbiljna strana kompanija ne uzme pod svoje", kaže Šarenkapa za RSE. Ko odobrava koncesiju?Ključnu ulogu u upravljanju aerodromima u Bosni i Hercegovini ima Direkcija za civilno zrakoplovstvo (BHDCA). Ovaj regulator ne odlučuje o koncesiji, ali bez njegova odobrenja novi operater ne bi mogao preuzeti upravljanje. Iz BHDCA su za RSE kazali da to, pored ostalog, uključuje certifikaciju, procjene rizika, ažurirane operativne priručnike i odobrenje svih promjena u sigurnosnom i operativnom sistemu. Davanje Aerodroma Sarajevo pod koncesiju morao bi odobriti i entitetski Parlament Federacije BiH, dok je odluka o Zračnoj luci Mostar na Gradskom vijeću. I međunarodne financijske institucije, poput Svjetske banke, su prije nekoliko godina analizirale davanje sarajevskog aerodroma pod koncesiju, što pokazuje da ideja javno-privatnog partnerstva nije nova. Kakva su iskustva regionalnih aerodroma?Gotovo svi ključni aerodromi u regiji već su povjereni velikim međunarodnim operaterima. Beogradski aerodrom od 2018. vodi francuski Vinci Airports, Zagreb je još od 2012. pod koncesijom Group ADP-a, dok Skoplje i Ohrid već godinama vodi TAV Airports. Prištinski aerodrom je u vlasništvu turskog Limak Holding, a ljubljanski njemačkog Fraporta. Koncesijski modeli su različiti, ali zajedničko im je da su države u pravilu dobivale kombinaciju jednokratnih uplata, udjela u prihodima i obveznih investicijskih ciklusa. Vrijednosti koncesijskih aranžmana u regiji kreću se od oko 200 milijuna eura u Sjevernoj Makedoniji, preko više od 320 milijuna eura za Zagreb, do približno 1,46 milijardi eura za beogradski aerodrom. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-upravljanje-koncesija-aerodrom-zracna-luka-sarajevo-mostar/33713550.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-upravljanje-koncesija-aerodrom-zracna-luka-sarajevo-mostar/33713550.html Tue, 24 Mar 2026 07:29:03 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Pošiljke namještaja čekaju danima u skladištima u središnjoj Bosni, jer brodovi kasne zbog poremećaja na pomorskim rutama nakon eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Kompanija MS&Wood izvozi namještaj u Dubai, Dohu i Katar, te oprema urede i stanove u hiljadama kilometara udaljenoj Kini, ali njenim fabrikama postaje sve teže raditi. "Imamo robu spremnu za isporuku, ali ne znamo kada će brodari moći proći i kada će biti pokupljena. I nije u pitanju samo Bliski Istok, već i druge zemlje, jer se koriste iste ili slične pomorske rute", rekao je za Radio Slobodna Europa Ajdin Softić, direktor ove kompanije. On kaže i da su kupci u Europskoj uniji od početka agresije Rusije na Ukrajinu postali oprezniji, te naručuju samo robu koju su već unaprijed prodali. Slična situacija je i u Srbiji. Berislav Božić, direktor predstavništva europske kemijske kompanije Prohema u Srbiji, kaže za RSE da rast cijena nafte i poremećaji u transportu robe već utječu na poslovanje. Ova firma mahom se opskrbljuje sirovinama iz Azije i posluje širom Europe, uključujući Srbiju, i već je bila prisiljena povećati cijene i do 10 posto. "Jedan razlog je rast cena nafte, a drugi otežan transport", rekao je Božić za RSE, dodajući da se povećani troškovi na kraju prenose na kupce i mogu doprinijeti rastu inflacije. Božić kaže i da je zbog sukoba u Zaljevu nekoliko desetaka hiljada kontejnera ostalo zarobljeno u Hormuškom tjesnacu što dodatno utječe na rast cijena. Prema mišljenju sugovornika RSE, oporavak od ovakvih tržišnih potresa je uvijek dugotrajan. "Čak i ako bi to prestalo, da kažem, danas, sigurno bi bilo potrebno nekoliko meseci da se dovede u situaciju koja je bila pre konflikta", procjenjuje Božić. Aktualni sukobi na Bliskom Istoku i blokade pomorskog prometa mogli bi dodatno usporiti relativno skromnu trgovinu koju ove dvije zemlje ostvaruju s državama Perzijskog zaljeva. BiH godišnje uvozi robu iz Bahreina, Irana, Izraela, Katara, Kuvajta, Omana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u vrijednosti od oko 81,7 milijuna eura, dok izvoz iznosi približno 78,8 milijuna eura. Iz Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH su za RSE kazali da će se sukob na Bliskom istoku "neminovno odraziti" na gospodarstvo Bosna i Hercegovina kroz rast cijena goriva, iako trenutačno nema naznaka mogućih nestašica. BiH ne uvozi sirovu naftu iz ratnih zona, a naftni derivati nabavljaju se preko regionalnih distributera i rafinerija, no produbljivanje sukoba moglo bi dovesti do rasta cijena, veće volatilnosti na tržištu energenata i posljedičnog povećanja troškova energije, transporta i poslovanja, uz moguće inflatorne pritiske i veći investicijski rizik, navode iz VTK BiH. Bosna i Hercegovina nema izravnu stratešku ovisnost o energentima niti ključnim prehrambenim proizvodima iz ratom pogođenih zemalja, a njezin energetski sustav i industrijska proizvodnja nisu povezani s tamošnjom infrastrukturom. Ako sukob ostane regionalnog karaktera, učinak na trgovinu bio bi ograničen i kratkotrajan, dok bi širi energetski šok mogao dovesti do pada izvoza od tri do sedam posto, ponajviše zbog slabljenja potražnje u EU, uz istodobni rast inflacije, naveli su iz VTK BiH za RSE. Srbija, prema podacima privrednih komora za posljednjih pet godina, iz tih zemalja uvozi robu vrijednu od nekoliko milijuna do više od 60 milijuna eura godišnje, dok izvoz varira od manje od milijun do više od 200 milijuna eura godišnje. Profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Snježana Brkić kaže da bi veći problem za Bosnu i Hercegovinu mogao biti indirektan utjecaj sukoba. "Tu je veći problem sa snabdijevanjem drugih zemalja od kojih mi [BiH] uvozimo energente", rekla je za RSE. Sličnu procjenu iznosi i Bojan Stanić, glavni analitičar Privredne komore Srbije. "Izvoz Srbije na Bliski Istok nije direktno ugrožen sukobima u tom regionu, ali problem su joj blokirane rute za uvoz nafte, jer je kupuje iz drugih izvora koji su skuplji", rekao je Stanić za RSE. Najveći dio izvoza BiH i Srbije na tržišta Bliskog Istoka ostvaruju kompanije iz vojne industrije, dok manji dio čine prehrambena industrija, te proizvođači namještaja i drvnih proizvoda. Vojna oprema, cigarete i jabuke iz Srbije idu na Bliski IstokSrbija vodi relativno skromnu trgovinu s većinom zemalja Bliskog Istoka, osim Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Vrijednost uvoza iz tih osam zemalja varira od nekoliko milijuna eura do više od 60 milijuna, dok izvoz doseže od manje od milijun do više od 200 milijuna eura godišnje, prema podacima Privredne komore Srbije. "U našem izvozu na tržište Bliskog istoka dominira vojna oprema. To je raslo iz godine u godinu, posebno u Izrael", rekao je za RSE Bojan Stanić, glavni analitičar Privredne komore Srbije (PKS), i dodaje da u toj regiji posluje oko 1.800 firmi iz Srbije. Poslije naoružanja i vojne opreme, Srbija u tu regiju najviše izvozi cigarete, jabuke, smrznuto voće, automobilske gume i bukovinu. Trgovina između Srbije i Izraela relativno je značajna među zemljama Bliskog Istoka. Gotovo polovinu izvoza Srbije u Izrael u 2025. činila je vojna roba, s udjelom od 51 posto i vrijednošću od oko 112 milijuna eura. Među značajnim izvoznim proizvodima bile su i cigarete, vrijedne oko 40 milijuna eura ili 18 posto ukupnog izvoza. U manjem obimu Srbija u Izrael izvozi i proizvode od aluminija, ležajeve, te hranu za pse i mačke. S druge strane, gotovo polovinu uvoza iz Izraela čine radari, s udjelom od 26 posto, i vojna roba s oko 18 posto. Srbija iz te zemlje u manjem obimu uvozi i naftne derivate, medicinske instrumente i aparate, te avokado. Trgovina sa Saudijskom Arabijom posljednjih godina pokazuje blagi deficit za Srbiju. Srbija u Saudijsku Arabiju najviše izvozi jabuke, automobilske gume, centrifugalne pumpe i preparate za čišćenje podova. Iz te zemlje uglavnom uvozi naftne derivate i sirovine za kemijsku industriju. Trgovinska razmjena Srbije s Ujedinjenim Arapskim Emiratima obilježena je pozitivnim saldom. Oko petine izvoza Srbije u Ujedinjene Arapske Emirate čini vojna roba. Slijede drvo bukve s udjelom od 17 posto, jabuke sa šest posto, cigarete s četiri posto i eksploziv s tri posto. Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Srbija najviše uvozi komponente za avione i kablove za automobilsku industriju, koji čine po 20 posto ukupnog uvoza. Među značajnijim uvoznim proizvodima su i parfemi s udjelom od 16 posto, kao i roba široke potrošnje. Razmjena s Iranom promjenjiva je, s oscilacijama izvoza i uvoza. Srbija najviše izvozi strojeve i transportne uređaje, dok uvozi kemijske i druge proizvode. U nekim godinama izvoz višestruko nadmašuje uvoz, što Iran čini jednim od značajnijih partnera među zemljama Bliskog Istoka. Za Srbiju je važan uvoz iz Irana materijala za plastičnu industriju čija godišnja vrijednost je oko 50 miliona eura. Trgovinska razmjena s Omanom minimalna je. Srbija u tu zemlju izvozi pretežno hranu, dok uvozi kemijske i druge proizvode. Vrijednost razmjene rijetko prelazi nekoliko milijuna eura godišnje, a izvoz gotovo uvijek nadmašuje uvoz. Razmjena s Kuvajtom, također, je skromna i uglavnom se temelji na izvozu hrane i životinja. Uvoz iz Kuvajta obuhvaća mineralna goriva i maziva, dok ukupna vrijednost razmjene ostaje niska. Trgovina s Bahreinom ograničena je i uglavnom se temelji na izvozu gotovih proizvoda iz Srbije. Uvoz iz Bahreina pretežno obuhvaća izrađene proizvode. Ukupna vrijednost razmjene ne prelazi nekoliko milijuna eura godišnje. Vanjskotrgovinska razmjena Srbije s Katarom vrlo je mala i ne doseže značajniju vrijednost. Podaci o točnoj strukturi razmjene nisu dostupni, a izvoz Srbije u pravilu nadmašuje uvoz. Izvoz municije iz BiH na Bliski IstokUkupna trgovina između Bosne i Hercegovine i osam država Bliskog Istoka relativno je skromna u usporedbi s glavnim partnerima iz Europske unije i regije. BiH godišnje uvozi robu iz Bahreina, Irana, Izraela, Katara, Kuvajta, Omana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u vrijednosti od oko 81,7 milijuna eura, dok izvoz iznosi približno 78,8 milijuna eura, prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH. Najveći dio uvoza odnosi se na aluminij iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok je Saudijska Arabija glavno izvozno tržište, uglavnom za municiju i vojnu opremu. Trgovina s ostalim državama Bliskog Istoka znatno je manja i usmjerena na specifične proizvode, poput namještaja, drveta, hrane i kemikalija, dok BiH iz nekih zemalja uvozi sirovine poput polimera i poljoprivrednih proizvoda. Trgovinska razmjena između BiH i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) je značajna, s dominantnim uvozom iz te zemlje u BiH. Iz UAE se najviše uvozi aluminij, dok izvoz iz BiH u tu zemlju ostaje manji i uglavnom se sastoji od prehrambenih proizvoda i namještaja te drveta. Saudijska Arabija je uvjerljivo najznačajniji partner među državama Bliskog Istoka. Ta zemlja jedan je od najvećih kupaca municije proizvedene u BiH, koja čini najveći dio izvoza. Istodobno, BiH iz Saudijske Arabije uvozi relativno male količine voća, kave, čaja i aluminija. Trgovina između BiH i Bahreina vrlo je ograničena i u velikoj mjeri ovisi o uvozu aluminija, budući da je ta zemlja jedan od većih svjetskih proizvođača tog metala. Izvoz iz BiH uglavnom se svodi na namještaj i proizvode od drveta. Vrijednost razmjene kreće se u rasponu od nekoliko stotina hiljada do nekoliko milijuna eura godišnje. Trgovinska razmjena s Katarom relativno je mala, ali stabilna. BiH iz Katara povremeno uvozi manji broj vozila, dok izvozi municiju, namještaj i prehrambene proizvode. Izvoz iz BiH u pravilu je veći od uvoza. Trgovina između BiH i Kuvajta, također, je skromna i uglavnom se temelji na izvozu iz BiH. Najveći dio izvoza čine namještaj i proizvodi od drveta, dok se iz Kuvajta povremeno uvoze vozila. Ukupna vrijednost razmjene rijetko prelazi nekoliko milijuna eura godišnje. Razmjena s Omanom obilježena je minimalnim uvozom u BiH. BiH u Oman izvozi namještaj, municiju, eksploziv i kemijske proizvode. U većini godina izvoz višestruko nadmašuje uvoz. BiH s Iranom ostvaruje promjenjivu trgovinsku razmjenu, s vidljivim oscilacijama izvoza i uvoza tijekom posljednjih godina. Iz BiH se u Iran najviše izvoze proizvodi od drveta, dok se iz Irana najčešće uvozi voće. Uvoz iz Irana značajno nadmašuje izvoz iz BiH u tu zemlju. Trgovina između BiH i Izraela posljednjih godina pokazuje rast, osobito na strani izvoza. BiH u Izrael izvozi velike količine ulja te masti biljnog i životinjskog podrijetla i njihove nusproizvode. Uvoz iz Izraela, također, raste, ali BiH godinama bilježi suficit u trgovini s tom zemljom. Većinu vanjskotrgovinske razmjene Bosne i Hercegovine i Srbije čine države Europske unije. BiH u članice EU, bez Hrvatske, godišnje izvozi oko 2,5 milijardi eura, a uvozi približno četiri milijarde eura. Najveća robna razmjena BiH je sa susjednom Hrvatskom, s prosječnim izvozom od oko šest milijardi eura i uvozom od 8,4 milijarde eura godišnje. Srbija u EU izvozi gotovo 19 milijardi eura, dok uvoz iznosi oko 24 milijarde eura godišnje, pri čemu je Njemačka njen najveći pojedinačni trgovinski partner s izvozom od većim od četiri milijarde eura i uvozom koji je veći od pet milijardi eura. https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-bosna-hercegovina-izvoz-uvoz-trgovina-bliski-istok-izrael-iran/33699680.html https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-bosna-hercegovina-izvoz-uvoz-trgovina-bliski-istok-izrael-iran/33699680.html Tue, 10 Mar 2026 16:39:15 +0100 Bosna i HercegovinaSrbijaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac, Zoran Glavonjić) Dok na društvenim mrežama iz Sirije objavljuje snimke svakodnevice, Edin Zukić se u Bosni i Hercegovini suočava s višegodišnjom zatvorskom kaznom i odlukom vlasti da mu zamrznu imovinu i novac zbog optužbi za terorizam. "Ja lično se ne planiram nikad vraćati u Bosnu i Hercegovinu. To inače javno govorim", rekao je Zukić ranije za Radio Slobodna Evropa. U Siriju je otišao 2013. godine s užom obitelji, no tvrdi da nikada nije bio pripadnik tzv. Islamske države jer se, kako kaže, "njegova ideologija razlikuje od one koju ta skupina zagovara". Tijekom ofenzive za preuzimanje vlasti javno je hvalio uspjehe Hajat Tahrir al-Šam (HTS) protiv Bašara al-Asada, islamističke organizacije nastale "rebrendiranjem" nekadašnje Džabhat al-Nusre, koja je bila službeni ogranak al-Kaide u Siriji. Vođa HTS-a, Ahmed Husein al-Šara, preuzeo je dužnost predsjednika Sirije u decembru 2024. godine. Bez obzira na Zukićeve tvrdnje i namjere, policijsko-pravosudne vlasti raspisale su za njim međunarodnu potjernicu, a Vijeće ministara BiH je 18. februara odlučilo zamrznuti Zukićevu nepokretnu imovinu i bankovne račune – koje on ni nema – kao i sve transakcije prema njemu. Zamrznuta je i imovina još deset državljana BiH koji su se priključili ili na drugi način su povezani sa sirijskim skupinama. Iz Ministarstva sigurnosti BiH za Radio Slobodna Evropa kazali su da je mjera donesena radi provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojenih nakon napada 11. septembra 2001. godine, kao i radi usklađivanja s međunarodnim standardima Odbora stručnjaka Vijeća Europe (MONEYVAL) za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. Imaju li sankcionirani imovinu u BiH?Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu i centraliziranu bazu zemljišnih knjiga, no podaci o vlasništvu nad nekretninama dostupni su u nadležnim općinskim sudovima koji vode katastar. Provjere koje je Radio Slobodna Evropa zatražio od više sudova pokazuju da dio sankcioniranih osoba posjeduje imovinu, dok drugi nemaju upisane nekretnine u BiH. Iz Općinskog suda u Tuzli potvrđeno je da je Muradif Hamzabegović vlasnik nekretnine na području te općine te da su zaprimili zahtjev Ministarstva sigurnosti BiH za privremenu zabranu raspolaganja tom imovinom, koji će biti proveden. Iz suda u susjednoj Kalesiji naveli su da njegova, također sankcionirana supruga Sena Hamzabegović ima upisano pravo vlasništva na nekretninama, ali da do kraja februara nisu zaprimili obavijest o zamrzavanju njezine imovine. Iz Općinskog suda u Velikoj Kladuši potvrđeno je za RSE da je Alex Koller suvlasnik nekretnina u toj općini, ali do kraja februara sud nije zaprimio odluku Vijeća ministara BiH o zamrzavanju njegove imovine. Naveli su da će postupiti po odluci ako je zaprime. Sankcionirani Hariz, Adem i Meho Mešanović nisu vlasnici nekretnina kao ni Azur Karasuljić, Emir Ćelam i Edin Zukić. Jedno od najpoznatijih imena na listi je Nusret Imamović, prijavljen u Gornjoj Maoči, selu na sjeveru Bosne poznatom po izoliranoj zajednici povezanoj sa selefijskim vjerskim učenjem. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Sjedinjene Američke Države i Europska unija sankcionirali su ga 2016. godine zbog povezanosti s Al-Nusrom, ogrankom Al-Kaide, dok ga je Interpol uvrstio na popis najtraženijih terorista. Prije odlaska u Siriju krajem 2013., gdje se prema dostupnim podacima i danas nalazi, bio je optuživan za vrbovanje državljana BiH za odlazak na strana ratišta. Iz nadležnog suda potvrđeno je za RSE da Imamović nema nekretninu u BiH. Sud u Brčkom do objave teksta nije odgovorio na upit RSE o imovini Jasmina Grabusa. Za razliku od Imamovića, ostale osobe obuhvaćene odlukom Vijeća ministara nisu na popisu sankcioniranih Ujedinjenih naroda, već ih potražuju vlasti BiH zbog sumnje u povezanost s terorizmom, a za većinom je raspisana INTERPOL-ova crvena tjeralica. Podaci o bankovnim računima tretiraju se kao poslovna tajna. Iz Udruženja banaka Bosne i Hercegovine potvrdili su za RSE da su ih državne vlasti 19. februara obavijestile o odluci o zamrzavanju imovine 11 osoba. "Banke su dužne, bez odgađanja i najkasnije u roku od 24 sata, zamrznuti prijenos, konverziju ili bilo kakvo raspolaganje financijskim sredstvima ili drugom imovinom koja je u vlasništvu ili pod kontrolom osoba obuhvaćenih odlukom", kazao je za RSE Edin Ražanica, direktor Udruženja banaka BiH. Koliko je osoba iz BiH u Siriji?"Između 250 i 300" muškaraca, žena i djece otišlo je iz BiH u Siriju do 2016. godine, prema službenim podacima vlasti. Bosna i Hercegovina je 2014. izmijenila Krivični zakon i odlazak državljana na strana ratišta, uključujući Siriju i Ukrajinu, proglasila krivičnim djelom. Za pridruživanje, obuku i opremanje predviđena je kazna do 10 godina, a za vrbovanje i organiziranje odlazaka do 20 godina zatvora. Više od 80 osoba vratilo se ili je deportirano u BiH, 28 muškaraca osuđeno je u prosjeku na dvije godine zatvora, dok su žene i djeca uključivani u programe reintegracije. Sigurnosne agencije procjenjuju da se oko 160 državljana BiH i dalje nalazi u Siriji i Iraku, među njima i deset osoba obuhvaćenih mjerama zamrzavanja imovine, na različitim lokacijama i u različitim okolnostima. Prije pada režima Bašara al-Asada, oko 30 odraslih osoba s djecom nalazilo se u pokrajini Idlib, dok je više od 120 državljana BiH, uglavnom žena i djece, bilo smješteno u kampovima i zatvorima na sjeveroistoku Sirije, područjima koja su tada kontrolirale kurdske snage. Oko 30 odraslih s djecom boravilo je u pokrajini Idlib do rušenja Bašara Asada, dok se više od 120 državljana, uglavnom žena i djece, nalazilo u kampovima i zatvorima na sjeveroistoku Sirije koje su kontrolirale kurdske snage. Dio muškaraca iz BiH, uključujući osobe koje su kao maloljetnici odvedene u ratno područje, i dalje je pritvoren bez sudskog postupka, a dio je prebačen u iračke zatvore, prema dostupnim podacima sigurnosnih struktura iz BiH. https://www.slobodnaevropa.org/a/sirija-bih-islamska-drzava-nusra-front-hts-imovina-sankcije/33696747.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sirija-bih-islamska-drzava-nusra-front-hts-imovina-sankcije/33696747.html Fri, 06 Mar 2026 11:23:47 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Policajac Dragan R. kupio je stan od 65 kvadrata u Istočnom Sarajevu za oko 91.000 eura u septembru prošle godine. On i supruga uzeli su kredit s kamatom većom od četiri posto koji će vraćati 20 godina. Do posla će putovati desetak kilometara, ali povoljnije rješenje stambenog pitanja nisu našli. Platili su oko 15.000 eura poreza državi koja im je prošle godine obećala taj novac vratiti. "Prvo smo mislili da će nam vratiti sav porez, a kasnije smo vidjeli da je predviđeno maksimalno 25.000 maraka (oko 13.000 eura). I to je lijep iznos, ali, evo, već pola godine čekamo pare. Rekli su nam da se čeka neki pravilnik", rekao je ovaj 33-godišnjak za Radio Slobodna Evropa (RSE) koji je tražio da mu se ne otkriva puni identitet. U aprilu 2025. godine, svi zastupnici i ministri iz različitih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini jednoglasno su usvojili izmjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV). Prema zakonu, država će vraćati PDV onima koji prvi put kupuju novu nekretninu. Ova mjera trebala je pomoći mladim bračnim parovima da riješe stambeno pitanje. Međutim, skoro godinu poslije, ministri se nisu sastali kako bi donijeli pravilnik koji bi precizirao kako se zakon primjenjuje, iako su to trebali uraditi najkasnije u roku od 60 dana. Zbog toga građani i dalje trpe posljedice institucionalne paralize, bez obzira na političko ili etničko opredjeljenje. Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, od aprila do kraja septembra 2025. prodano je više od 2.000 novih stanova u BiH, ukupne površine veće od 62.000 kvadratnih metara. Kupci su platili više od 22 miliona eura PDV-a čiji povrat i dalje čekaju. Šta kažu odgovorni?Iz Uprave za neizravno/indirektno oporezivanje (UNIO) BiH, koja prikuplja PDV, cestarine i carine, te novac dijeli nižim nivoima vlasti, rekli su za RSE da su "u potpunosti završili svoj dio posla". "Po okončanju procesa javnih konsultacija, UINO BiH je pripremila završnu verziju spomenutog Pravilnika i dostavila ga Upravnom odboru UINO na konačno usvajanje", kazali su iz UINO BiH za RSE. Upravni odbor (UO) UINO BiH čine državni ministar financija BiH Srđan Amidžić, koji je ujedno i predsjedavajući UO, entitetski ministri financija Toni Kraljević i Zora Vidović, te tri stručnjaka koje imenuju entitetske vlade, te Vijeće ministara BiH. Odluke UO se donose jednoglasno. "Kancelarija predsjedavajućeg UO UINO kontaktirala je članove da dogovore neki termin za sjednice. Pravilnik nije sporan. Problem je što uvijek neki član kaže da nema vremena za sastanak na neki predloženi datum. Čim bude sjednica, bit će i pravilnik", kazali su iz Amidžićevog kabineta za RSE. Iz Ministarstva financija Republike Srpske su za RSE naveli da su dali Suglasnost na izmjenu Zakona o PDV-u, te Mišljenje o pravilniku. "Još se nije glasalo o pravilniku, jer nije sazvana sjednica UO UINO. Odgovor kada bi mogla biti sazvana sjednica tražite od UINO BiH", rekli su za RSE. Iz Ministarstva financija Federacije BiH, čiji je ministar Toni Kraljević član UO UINO BiH, nisu do objave teksta odgovorili na upit o ovom pitanju. Zastupnica Naše stranke, Mia Karamehić‑Abazović, jedna od predlagača zakonskih izmjena, u izjavi za RSE optužuje predsjedavajućeg UO UINO, ministra financija BiH Srđana Amidžića, za "opstruiranje usvajanja Pravilnika". "Krivci su članovi Upravnog odbora, a glavni krivac je ministar Amidžić koji kao predsjedavajući saziva sjednice i predlaže dnevni red. Nije točno da nije bilo sjednica UO UINO-a BiH nakon usvajanja izmjena zakona. Sjednice su sazivane, ali pravilnik nije bio na dnevnom redu", kazala je Karamehić‑Abazović za RSE. Ona kaže da joj "Amidžićevi razlozi nisu jasni, zato što se osobno zalagao za te izmjene". Smatra da je riječ o "političkim instrukcijama koje su stigle iz vrha Amidžićeve stranke", na čijem čelu je Milorad Dodik. Šta se dešava unutar UINO BiH?Neslaganja u UO UIONO nisu izoliran slučaj, jer su proteklih mjeseci zaustavila donošenje svih predloženih odluka. Zijad Krnjić, član UO UINO BiH iz reda eksperata iz Federacije BiH, inzistirao je prethodnih mjeseci da se utvrdi novi koeficijent raspodjele prihoda od cestarina i PDV-a, te da se poravnaju dugovanja između dva entiteta. Krnjić tvrdi da je, prema važećim odlukama UO UINO BiH, Federacija BiH svaki mjesec oštećena za desetke miliona eura koji odlaze Republici Srpskoj. Članovi iz Republike Srpske, Srđan Amidžić i Zora Vidović, ne žele ni razgovarati o Krnjićevom prijedlogu. Zbog toga su sjednice UO UINO BiH odgađane, što se odrazilo na druga životna pitanja. Posljednji primjer su sjednice iz decembra 2025. godine kad Upravni odbor UINO BiH nije mogao donijeti o odluku o raspoređivanju carinika na novi granični prijelaz kod Gradiške, u sjevernoj BiH. To je razlog što je već duže od dva mjeseca novi prijelaz zatvoren za promet, dok vozači satima čekaju u kolonama na drugim, manjim graničnim prijelazima. Krnjić za RSE tvrdi da prijedlog konačnog teksta pravilnika o povratu PDV-a na prvu nekretninu "nije ni vidio". "Vidio sam u nacrtu. Kad će biti sjednica o tome, ne znam. To zna samo predsjedavajući [ministar Srđan Amidžić]. Nije bilo nijedanput da su me zvali, a da sam ja rekao da ne mogu", rekao je Krnjić za RSE. Odbio je odgovoriti hoće li uvjetovati usvajanje pravilnika drugim pitanjima, kao što je nova raspodjela poreznih prihoda. "O tome me ne pitajte ništa", kazao je Krnjić. Problemi i za trgovce nekretninama"Prvo moram reći da je to [neusvajanje pravilnika] potpuno neozbiljno. Zakon je obavezao UO UINO BiH da u roku 60 dana donese pravilnik, te se ovim krši zakon", kazao je za RSE Dragan Milanović, predsjednik Udruženja posrednika u prometu nekretnina Republike Srpske. U periodu od predlaganja do usvajanja zakona, od decembra 2024. do proljeća 2025., neki kupci odustajali su od kupovine nekretnina čekajući zakon, a sada, gotovo godinu kasnije, čekaju povrat poreza, dodaje on. Milanović kaže da je tih 13.000 eura, koliki je maksimalni povrat PDV-a, značajan za mlade koji stječu prvu nekretninu, zbog kojih je zakon prvenstveno promijenjen. "Pogotovo sad kad su cijene nekretnina zaista u permanentnom rastu. Za te pare mogu kupiti namještaj, garažu, parking mjesto ili šta im već treba", naglasio je Milanović. PDV će se, kaže Milanović, vraćati svima koji su kupili nekretninu nakon što su izmjene zakona stupile na snagu 4. aprila prošle godine, ako ispune kriterije iz pravilnika. Povrat se odnosi na prvu nekretninu koja mora biti novogradnja, do iznosa od oko 13.000 eura, a stan može biti do 40 kvadratnih metara, uz dodatnih 15 kvadrata po članu domaćinstva. Prosječna cijena novogradnje u gradovima poput Sarajeva, Banje Luke, Tuzle ili Mostara kreće se od 2.100 do 3.500 eura po kvadratu, bez PDV-a koji iznosi 17 posto i dodatnih troškova notara ili uknjižbe. Cijene korištenih stanova su do 2.000 eura niže i na njih se ne plaća PDV, već porez na promet nekretnina od tri do pet posto, ovisno o entitetu i kantonu. https://www.slobodnaevropa.org/a/porez-pdv-prvu-nekretninu-uio-uno-bih-mladi-olaksica/33682467.html https://www.slobodnaevropa.org/a/porez-pdv-prvu-nekretninu-uio-uno-bih-mladi-olaksica/33682467.html Fri, 20 Feb 2026 14:59:18 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Sekunde vožnje od semafora do raskrsnice pretvorile su se u jednu od najozbiljnijih saobraćajnih nesreća u Sarajevu posljednjih godina. Tramvaj proizveden prije više decenija iskočio je 12. februara iz šina na jednoj od najprometnijih gradskih raskrsnica. Tramvajska nesreća u kojoj je poginuo 23-godišnji student, učenici srednje škole je amputirana noga, uz još troje lakše povrijeđenih, ponovo je otvorila pitanje koliko je siguran javni prijevoz u gradu čiji je vozni park u prosjeku star četiri decenije. Vozač je uhapšen zbog sumnje na "teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa", dok policija i tužiteljstvo provode istragu i vještačenja. Dan kasnije su na mjestu nesreće organizirani protesti, na kojima su okupljeni poručili da se ne osjećaju sigurno "ni u tramvajima, ni na ulicama". Zahtijevali su hitno povlačenje svih starih tramvaja iz upotrebe i najavili nova okupljanja ako se njihovi zahtjevi ne ispune. U proteklih pet godina tramvaji su učestvovali u najmanje sedam saobraćajnih nesreća, prema podacima MUP-a Kantona Sarajevo. Riječ je o sudarima s putničkim vozilima, uz jednu nesreću u kojoj je tramvaj udario pješaka. Javni gradski i prigradski prevoz u Kantonu Sarajevo godišnje bilježi oko 59 miliona putnika, od čega najveći broj od 28 miliona koristi tramvaj, prema podacima kantonalne vlade. Šta kažu nadležni?Vlasti u Kantonu Sarajevo pozvale su na strpljenje dok traje istraga o uzrocima nesreće. Iz policije i tužiteljstva koji vode istragu su do sad objavili samo činjenice da je tramvaj, pri skretanju ulijevo iz smjera Željezničke stanice u Sarajevu prema centru grada, iskočio iz šina, udario u putničko vozilo, potom u metalni stub i zaštitnu ogradu tramvajske stanice. Ministar saobraćaja Adnan Šteta nije odgovarao na pozive RSE, ali je u saopćenju naglasio da "nije vrijeme za špekulacije" i obećao da će se svi aspekti javnog prijevoza detaljno preispitati. Po završetku istrage, kako je naveo, "svi propusti imati ime i prezime", uz odgovarajuće sankcije. Direktor GRAS-a Senad Mujagić nije odgovorio na pozive RSE-a, dok iz ovog preduzeća nije stigao odgovor ni na upit upućen putem zvanične e-mail adrese. U saopćenju su istaknuli da u "potpunosti surađuju s nadležnim organima", naglašavajući da će "po završetku istrage sve činjenice biti dostupne javnosti". Sindikat GRAS-a tvrdi u saopćenju da, "prema njihovom iskustvu, nesreća nije rezultat ljudskog faktora". "Smatramo da vozač apsolutno nije odgovoran za ovu tragediju. Isto tako smatramo da je razlog kvar na tramvaju koji se nije mogao predvidjeti", naveli su iz sindikata. Prema zakonu, vozači u javnom prijevozu, uključujući vozače tramvaja, moraju proći ljekarski pregled svake tri godine. Vlada Kantona Sarajevo proglasila je 14. februar danom žalosti i u saopćenju apelirala na medije da se suzdrže od nagađanja dok istraga i vještačenja ne budu završeni, obećavajući da će nakon toga "insistirati na punoj odgovornosti odgovornih i sankcijama". Šta kažu stručnjaci?Saobraćajni vještak Ševal Kovačević izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je prerano govoriti o uzrocima nesreće prije okončanja uviđaja, uključujući nalaze mašinskih vještaka koji trebaju pregledati tramvaj. Kovačević, koji nije uključen u istragu, kaže da se na osnovu javno dostupnih snimaka može pretpostaviti da je tramvaj u raskrsnicu, gdje je ograničenje deset kilometara na sat, ušao prevelikom brzinom. "Šta je uzrok te brzine, to treba utvrditi istraga", kazao je Kovačević. Ovaj bivši direktor tramvajskog saobraćaja u GRAS-u navodi da sigurnost tramvajskog sistema ovisi od tehničke ispravnosti vozila, ulaganja i stroge operativne discipline, upozoravajući da stariji tramvaji predstavljaju rizik. "Nabavljeno je nešto novih vozila. No, stari tramvaji proizvode opasnost. U tramvajskom saobraćaju disciplina mora biti gotovo kao vojnička, jer prevozite putnike pod naponom od 380 volti. To podrazumijeva i ispravna vozila, savjesne vozače, kao i utvrđene odgovornosti kako bi se u svakom trenutku znalo ko šta poduzima", kazao je Kovačević za RSE. U kakvim tramvajima se voze putnici?Sarajevo je prije dvije godine započelo obnovu tramvajskog voznog parka nabavkom 25 novih niskopodnih tramvaja švicarskog proizvođača Stadler, prve moderne flote uvedene u promet nakon više od četiri decenije. Prema dostupnim podacima, prije dolaska novih vozila GRAS je raspolagao s 49 tramvaja, od kojih je 37 bilo na šinama, a prosječno su stari 40 godina. Novi tramvaji postupno su uvedeni u saobraćaj od marta 2024. godine, a ne postoji javno dostupan dnevni izvještaj o tačnom broju aktivnih starih vozila. Kakva je tramvajska pruga u Sarajevu?Projekt nabavke novih tramvaja povezan je s rekonstrukcijom tramvajske pruge od Ilidže do Baščaršije i izgradnjom nove pruge prema Hrasnici. Obnova dionice postojeće tramvajske pruge od Ilidže do Marijin Dvora, duge oko 17 kilometara u oba smjera, počela je krajem avgusta 2021. Završena je u septembru 2023. godine, što je prva temeljna obnova šina nakon više od 60 godina. Koštala je oko 40 miliona maraka (20,4 miliona eura), a financirana je kreditom Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Radove je izveo kineski konzorcij China Shandong Int. Economic & Technical Cooperation Group i China Railway No.10 Engineering Group, uz domaće podizvođače. Izgradnja potpuno nove tramvajske pruge od Ilidže do Hrasnice započela je u oktobru 2023. godine. Duga je 13 kilometara u oba smjera, s 20 novih stajališta i dvije okretnice. Financirana je kreditom EBRD-a vrijednim 50 miliona maraka (oko 26 miliona eura). Radove izvodi konzorcij turskih kompanija Yapi Merkezi Insaat ve Sanayi i Yapiray Demiryolu Insaat Sistemleri Sanayi ve Ticaret s podizvođačima iz BiH, a pruga bi trebala biti puštena u promet ovog ljeta. Kako posluje GRAS?Poduzeće Gradski saobraćaj Sarajevo se godinama suočava s ozbiljnim financijskim problemima i spada među najveće porezne dužnike u zemlji. Prema posljednjim podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u decembru prošle godine je dug po osnovu poreza na dodanu vrijednost (PDV) iznosio 29,4 miliona maraka (oko 15 miliona eura). Tome treba dodati dug prema entitetskoj Poreznoj upravi Federacije BiH za poreze i doprinose na plaće iznosio je približno 107 miliona maraka (oko 54 miliona eura). Prema posljednjim dostupnim podacima iz decembra 2024. godine, poduzeće je zapošljavalo 1.030 radnika. Od 59 miliona putnika koliko godišnje preveze javni gradski i prigradski prevoz u Kantonu Sarajevo, 28 miliona koristi tramvajski saobraćaj, prema podacima kantonalne vlade. Autobuse koristi oko 25 miliona, a trolejbuse približno šest miliona putnika godišnje. Posljednje nesreće u kojima su tramvaji iskočili iz šina zabilježene su u junu i septembru 2019. godine, prije obnove pruge. https://www.slobodnaevropa.org/a/sarajevo-tramvaj-sigurnost-nesreca/33677133.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sarajevo-tramvaj-sigurnost-nesreca/33677133.html Fri, 13 Feb 2026 16:10:28 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Predrag Zvijerac) Sedam kablovskih operatera u Bosni i Hercegovini i dalje distribuira program šest ruskih državnih televizija koje je Europska unija zabranila prije četiri godine zbog širenja dezinformacija, opravdavanja agresije na Ukrajinu i hibridnog ratovanja. Među sankcioniranim medijima su Russia Today (RT), Russia 24 i Sputnjik, čiji programi šire prokremaljske narative i, na primjer, negiraju genocid u Srebrenici. Dio operatera koji prenose te kanale u BiH u vlasništvu je Telekoma Srbije. Šta poručuju iz EU?"Potičemo i očekujemo da će BiH osigurati potpunu provedbu restriktivnih mjera EU-a, uključujući i one prema Rusiji i Bjelorusiji", naveli su iz Europske komisije za Radio Slobodna Europa (RSE). Naglasili su kako strana manipulacija informacijama i uplitanje, uključujući dezinformacije, predstavlja sve veću prijetnju demokratskim društvima. Dodali su da EU pojačava svoju podršku partnerima sa Zapadnog Balkana kako bi se suprotstavili dezinformacijama i drugim hibridnim prijetnjama, te kako Rusija svoju agresiju protiv ukrajinskog naroda prati informacijskim i propagandnim ratom na globalnoj razini. "Kremljov režim transformirao je državne medije u instrumente manipulacije informacijama i informacijskog ratovanja", kazali su iz Europske komisije za RSE, dodavši da je zato EU uvela sankcije protiv ruskih državnih medija, uključujući RT i Sputnjik. Distribucija kanala Russia Today i Russia 24 putem zemaljskog i kablovskog signala zabranjena je u EU zbog njihovih kampanja dezinformacija, od početka ruske sveobuhvatne agresije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Sankcije uključuju zabranu distribucije na teritoriju EU putem kablovskih i satelitskih operatera, IPTV platformi, internetskih aplikacija i oglašavanja. EU naglašava da se radi o "sigurnosnoj mjeri", a ne standardnoj regulaciji medija, s ciljem smanjenja dezinformacija i stranog političkog utjecaja u regiji. Zemlje EU nisu blokirale pristup njihovim internetskim stranicama. Društvene mreže, poput YouTubea, Mete i TikToka, ograničile su ili blokirale distribuciju sadržaja ruskih državnih medija. "Interes Rusije u BiH je jednostavno zaustaviti njenu daljnju integraciju u NATO i odugovlačiti s njenom integracijom u EU", kazao je za RSE Ahmed Kico, umirovljeni obavještajac i koautor knjige "Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan - Aspekti geopolitike i hibridnog rata". On kaže da je riječ o "hibridnom ratu protiv BiH", države koja je od 2022. godine u statusu kandidata za članstvo u EU. "Rusija to ne radi sama, već preko svojih medija u regiji, a značajnu pomoć joj daju i neke medijske kuće iz Srbije i BiH koji navodno zagovaraju europejstvo i NATO, ali u suštini žele status quo", dodao je Klico. Ko distribuira ruske kanale u BiH?Većina kablovskih operatera iz Federacije BiH prekinula je 2022. godine distribuciju ruskih državnih kanala, uskladivši se s mjerama EU i bez zvanične odluke vlasti. "U 2022. godini proslijedili smo Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH zahtjev za prestanak distribucije audiovizualnih medijskih usluga za navedene kanale [RT, Russia24]", naveli su za RSE iz tuzlanskog kablovskog operatera TX TV, jednog od 40 kablovskih operatera u BiH. Ipak, sankcionirani kanali ostali su dostupni u određenim dijelovima zemlje putem sedam operatera. Prema programskoj listi prijavljenoj Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) BiH, kanali Russia Today i Russia 24, pored ostalih, dostupni su putem mreže "ELTA-MT" na području Tuzle, te "Logosofta" na području Sarajeva, u entitetu Federacija BiH. Logosoft je u vlasništvu Telekomunikacija Republike Srpske (m:tel), operatera koji je u većinskom vlasništvu Telekoma Srbija. U entitetu Republika Srpska (RS) sankcionirani kanali dostupni su kod pet kablovskih operatera, od kojih su dva u vlasništvu m:tel-a, dok su ostali privatni, prema podacima iz poslovnih registara. RSE je u više navrata kontaktirao operatere koji distribuiraju sankcionirane kanale, ali oni nisu odgovorili na upite. Šta kaže regulator?Da bi kablovski operater legalno distribuirao strani televizijski program, mora Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) BiH dostaviti ugovor s vlasnikom autorskih prava. RAK BiH može kazniti televizije ako krše zakone u BiH emitirajući, naprimjer, sadržaj koji sadrži govor mržnje ili u kojem se namjerno iznose lažne informacije, ali ne može zabraniti emitiranje nekog kanala. "RAK BiH nema posebnih komentara", kazali su iz ovog državnog regulatora za RSE na opširan upit RSE o tome da li je ta institucija i u kakvoj obvezi po pitanju distribucije stranih kanala koji su pod sankcijama EU. Zanimalo nas je i da li je netko upućivao prigovore zbog neke emisije ili dijela emisije koji je distribuiran i emitiran u BiH na ruskim kanalima. Na čelu RAK-a BiH je Draško Milinović, bivši generalni direktor Radio-televizije Republike Srpske i nekadašnji savjetnik bivšeg predsjednika Milorada Dodika. Dodik održava veze sa Rusijom, a sa ruskim liderom Vladimirom Putinom sastao devet puta nakon početka rata u Ukrajini. Šta je do sada naglašavano iz EU?Europska unija u više je navrata isticala da se Bosna i Hercegovina mora uskladiti s restriktivnim mjerama protiv Rusije, uključujući zabranu emitiranja sankcioniranih ruskih državnih medija. EU je još 2011. godine uspostavila tzv. okvir restriktivnih mjera za BiH, ali one do danas nisu korištene i primijenjene. Europska komisija u izvještajima o napretku BiH redovito upozoravala na potrebu zatvaranja prostora za strani utjecaj i manipulaciju informacijama. Izvještaji naglašavaju da zemlja još nema sveobuhvatan okvir za borbu protiv hibridnih prijetnji, dok su javne institucije i dalje ranjive na kibernetičke napade i strano političko djelovanje. "Zabrinuti smo zbog zlonamjernog stranog uplitanja i kampanja dezinformiranja stranih aktera u BiH, posebno Rusije i Kine, kao i njihovog prenošenja putem lokalnih medija i političkih struktura", navodi se, pored ostalog. Europski parlament u posljednjoj rezoluciji o BiH izražava duboku zabrinutost zbog ruske propagande u javnom emiteru Republike Srpske, osuđuje emitiranje RT kanala kao kršenje sankcija EU i poziva na podršku BiH u suzbijanju kampanja dezinformiranja. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković (Narod i Pravda, FBiH) ranije je izjavio da podržava sankcije protiv Rusije, no njihovu primjenu u državnoj vladi blokiraju ministri iz RS-a. S druge strane, ministar vanjske trgovine Staša Košarac (SNSD, RS) tvrdi da sankcije BIH prema Rusiji ne postoje" dok god u državnim institucijama djeluju ljudi koji slijede politiku RS-a. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-fbih-rs-ruske-televizije-rt-sputnik-russia-24-kablovski-operateri/33675294.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-fbih-rs-ruske-televizije-rt-sputnik-russia-24-kablovski-operateri/33675294.html Thu, 12 Feb 2026 10:33:01 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) "Ne trebamo previše pridavati značaj tome ko će biti predsjednik RS u narednih osam mjeseci, ali to mi moglo dati uvid u to kakav će biti odnos snaga u oktobru. Do tad očekujem visok stepen političkih tenzija". Ovo za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta Republike Srpske. U razgovoru sa RSE u noći 8. februara, kada je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovina proglasila preliminarne rezultate prema kojima je Siniša Karan, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika pobijedio opozicionog kandidata Branka Blanušu, predsjednika Srpske demokratske stranke, Todorović kaže kako je sve "bila proba za izbore u oktobru, anketa ili mjerenje snaga". "Mnogo je značajnije šta će se desiti najesen (kad bi se trebali održati redovni opći izbori)", ističe on. Prema njegovim riječima, "razjedinjena opozicija nema istinsku snagu i lidere, čvrstu strukturu koja bi se bavila politikama i narodom". "Samo se radi o tome da ogroman broj građana vidi da ih ova vlast vodi u propast, egzodus, bijedu i nestanak, te se zdravim razumom bori protiv takve vlasti. Zasad je taj dio u manjini, ali oni mogu biti nosioci neke promjene", kaže on u razgovoru za RSE. Ponovljeni prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske su održani 8. februara u 16 gradova u ovom entitetu i Brčko Distriktu. Na izborima je glasalo 41.826 birača, odnosno 49,51 posto. Pravo glasa je imalo 84.474 birača. Izbori su se održavali na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica, u RS i Brčko Distriktu. Ponovljeni su nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine otkrila zloupotrebe tokom glasanja 23. novembra 2025. Izbori su raspisani nakon što je Miloradu Dodiku u augustu 2025. oduzet mandat predsjednika RS-a, zbog presude za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Pobjednik će ostati na poziciji predsjednika RS do oktobra i Općih izbora u BiH. RSE: Kako Vi vidite ponovljene prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske? Todorović: Nijedni izbori u proteklih 25 godina u Bosni i Hercegovini nisu bili regularni "iz milion razloga" kao što su "premoć vladajućih struktura" u ovom bh. entitetu, "utjecaj medija koji su pod njihovom kontrolom, korištenje javnih resursa, kupovinu glasova i članova izbornih komisija, prepravljanje rezultata glasanja". Toliki je spektar kriminala koji smo mi iz Helsinškog komiteta imali priliku decenijama gledati i na što smo ukazivali. Tu treba reći nešto vrlo jasno i glasno, a to je da od 2000. godine mi umjesto izbora imamo cirkus, kriminal, pljačku i prevare. Imamo sve ono što je ružno, prizemno, primitivno, što nema nikakve veze sa demokratijom i to ne samo od političkih lidera i stranaka, nego i od građana. Glasači prodaju glasove, te prihvataju ucjene i trgovinu. To je jedna parada naše bh. sramote koja nema nikakve veze s nečim što bi trebao da bude praznik demokratije. Kako će izbori biti regularni ako javni emiter u RS-u posveti dva minuta mjesečno kandidatu opozicije, a 20 minuta dnevnika svaki dan posveti kandidatu vladajućih i njegovim partijskim kolegama? Pogledajte samo te priče da se glas plaća pet stotina maraka (oko 250 eura). Kako govoriti o regularnim izborima ako neko ima "crne fondove" napunjene korupcijom iz kojih će se isplatiti milioni maraka za kupovinu glasova. I onda mi trebamo da se brinemo da li će pobijediti gospodin Siniša Karan ili gospodina Branko Blanuša. U takvoj nezdravoj atmosferi potpuno je irelevantno ko je pobijedio, jer je gubitnik narod u Republici Srpskoj. RSE: Šta bi se desilo da je pobijedio gospodin Blanuša? Todorović: Prvo, građani bi shvatili da Dodik i njegova stranka nisu svemoćni i da bi se na oktobarskim izborima ta vlast mogla skinuti s vrata narodu u Republici Srpskoj. Sa druge strane, to bi bio jasan signal vladajućoj strukturi da u narednih osam mjeseci opljačkaju ono što još nije opljačkano i da raznim ugovorima zaduže Republiku Srpsku za narednih pet-deset godina i da ti dugovi iskaču. Republika Srpska je u jednom vrlo ozbiljnom problemu, stanovništvo odlazi, privreda je urušena, institucije su urušene, ne funkcionišu. RS je opljačkan. RSE: Vidite li zajedništvo između opozicionih stranaka u RS-u? Todorović: U RS-u je politička scena pod potpunom destrukcijom. Prvo, imate neke koji simuliraju opoziciju i to su dijelovi Partije demokratskog progresa (PDP). PDP nije jedinstvena cjelina i to se vidi po onome što govori (bivši predsjednik i državni zastupnik Branislav) Borenović i onome što govori (aktuelni predsjednik i gradonačelnik Banjaluke Draško) Stanivuković. Pogledajte ono što Stanovuković formira, mislim po nagovoru Vučića. Model je sličan i s tendencijom da bude isti ili gori od Dodika. Srpska demokratska stranka (SDS) je izdjeljena i regionalno i po mjestima. Istočno Sarajevo je jedna priča, Trebinje je druga, Posavina i Brčko treća. SDS nema odbornika u Banjaluci i to je jedna sjenka od stranke. Zatim imate Jelenu Trivić koja je izgubila izbore (od Dodika 2022. za predsjednicu RS-a) i nakon toga ide silaznom putanjom. Kad pogledate manje stranke, to su sve jeftini ljudi, bez političkih programa i etike, koji se prodaju za mjesto u odboru javnog preduzeća. RSE: Izborna pravila su postrožena, veće su kazne za izborne prevare, uvedene su nove tehnologije kako bi izbori bili pošteniji. Koliko je to utjecalo na ove izbore? Todorović: Niko se, uključivši međunarodnu zajednicu, na upozorenja i dokaze o izbornim krađama nije osvrtao, jer smo imali neku vrstu tolerancije. Mi, takođe, imamo neozbiljna očekivanja od Amerike ili Evropske unije, da oni nama obezbjede demokratiju, vladavinu prava, da se bore protiv korupcije u našoj zemlji, međunarodnog kriminala u BiH, za naša ljudska prava. RSE: Kakav je utjecaj vlasti u Srbiji? Kako one, po Vama, gledaju na odnose unutar RS-u i BiH? Todorović: Mislim da je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću odnos sa vlastima u Republici Srpskoj, prije svega sa Dodikom, važan zbog predstave da se pokaže publici u Srbiji tzv. dušobrižništvo prema narodu u RS-u. Dodiku je važno da pokaže da iza njega stoji Srbija. I tu obojica izvlače korist. Milioni maraka koji su stečeni korupcijom u RS-u završavaju u Srbiji, investiraju se u gradnju i druge biznise i obratno u RS-u. Ako gledamo od 1990. godine, vlast u Srbiji se nikad nije odnosila pošteno prema Srbima izvan Srbije. Kako su završili Srbi na Kosovu? Loše. Kako su završili Srbi u Hrvatskoj? Loše? Kako trenutno završavaju Srbi u Republici Srpskoj? Loše. Zašto? Zato što ih je vlast u Srbiji gurala u konflikt i probleme, a kad je trebala nije stala iza njih, odnosno ta podrška je bila lažna i prevarantska. Da li ste čuli da su politički vrh Srbije, intelektualci, Akademija nauka i umetnosti, mediji, kulturni radnici, da su ukazali na osnovni problem u Republici Srpskoj, a to su korupcija i pljačka srpskog naroda? Da li je Vučić ikad rekao: "Čekajte, stanite! U miru se, od 1995. godine, pola naroda iz Republike Srpske iselilo u Sloveniju, Austriju, Njemačku i druge zemlje"? Da li je rekao Dodiku: "Molim Vas da zaustavite tu pljačku i egzodus"? Nije. Uvijek govori istu lažnu priču izmišljanja neprijatelja, pa je to čas "političko Sarajevo", pa su to čas Amerikanci, čas Englezi, čas Francuzi, a nikad onaj ko pljačka RS, uništava institucije i tjera narod da se seli. https://www.slobodnaevropa.org/a/prijevremeni-izbori-republika-srpska-karan-blanusa-todorovic/33672730.html https://www.slobodnaevropa.org/a/prijevremeni-izbori-republika-srpska-karan-blanusa-todorovic/33672730.html Mon, 09 Feb 2026 07:26:49 +0100 Bosna i HercegovinaIntervjuAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Bosna i Hercegovina sve je bliža velikim američkim investicijama. Plinovodi, plinske elektrane, modernizacija aerodroma, telekomunikacije i nova berza. Sve su to projekti vrijedni milijarde eura koji bi mogli promijeniti ekonomsku kartu zemlje. Ovaj američki zamah dolazi u trenutku kada se kineske firme sve snažnije uključuju u infrastrukturne projekte u regiji ovisnoj o ruskim energentima. Ambasada SAD-a u Sarajevu posljednjih mjeseci ne skriva svoje nastojanje da privuče investitore, ističući da postoji stvaran ekonomski i sigurnosni interes iza kojeg stoji politička podrška. "Američke investicije bi mogle obezbijediti pomak u ključnim sektorima, prije svega izgradnju infrastrukture koja bi privukla i druge nove strane investicije", ocijenila je za Radio Slobodna Evropa Azra Hadžiahmetović, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Plinovod koji se čeka dva desetljećaNajveći američki interes proteklih mjeseci usmjeren je na projekt Južne plinske interkonekcije, novog plinovoda od srednje Bosne prema terminalu na hrvatskom otoku Krku, planiran prije više od 20 godina. Plinovod bi omogućio diversifikaciju opskrbe i smanjio gotovo pet desetljeća dugu ovisnost BiH isključivo o ruskom plinu. Zainteresiranost za ulaganje iskazala je američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine. Direktor je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, a potpredsjednik Joseph Flynn, čiji brat Michael je bio Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Oni su sredinom januara razgovarali s vlastima u BiH. Za izgradnju plinovoda zainteresirana je Bechtel Korporacija, čiji predstavnici su, također, posjetili BiH. Bosna i Hercegovina trenutno manje od pet posto energije dobiva iz plina, koji se, uglavnom, koristi za grijanje domaćinstava u Sarajevu i nekoliko manjih gradova, te industriju vezanu uz Željezaru u Zenici. Unatoč relativno maloj potrošnji ovog energenta, na važnost projekta ukazali su i članovi Vijeća za energetsku dominaciju SAD-a, američki ministri za resurse i energetiku Doug Burgum i Chris Wright, koji su o tome razgovarali s dužnosnicima iz BiH i Hrvatske u Ateni 7. novembra. Plinovod bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom mrežom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku, gdje otprilike 60 posto plina stiže iz SAD-a, a ostatak s Bliskog istoka. U budućnosti, Južna plinska interkonekcija mogla bi se na jugu povezati s Transjadranskim plinovodom planiranim prema Crnoj Gori, Albaniji i Kaspijskoj regiji. Plinske elektraneAmerički investitori razgovaraju s vlastima u BiH i o izgradnji plinskih termoelektrana u Mostaru, Kaknju i Tuzli. Većina električne energije u BiH dolazi iz termoelektrana na ugalj, dio iz hidroelektrana, a neznatno i iz solarnih i vjetroparkova. Nameti EU na "prljavu energiju" uvedeni ove godine opterećuju izvozno orijentirani dio privrede. Termoelektrane u BiH su u prosjeku stare 40 godina, troše više uglja, proizvode manje struje i često se kvare, a elektroprivrede uvoze struju i posluju s gubicima. Novim plinskim elektranama mogao bi se ublažiti problem nakon potpunoga gašenja termoelektrana, što se BiH obvezala učiniti do 2050. godine Koncesije nad aerodromima i izgradnja autocestaAmeričke kompanije, također, su izrazile interes za koncesije nad aerodromima u Sarajevu, koji je u vlasništvu Vlade Federacije, te Mostaru, koji je u gradskom vlasništvu. Delegacija Bechtela, poznate američka inženjersko-građevinske kompanije, posjetila je Bosnu i Hercegovinu i sastala se s vlastima u januaru 2026. godine, iskazujući interes za plinovod Južna interkonekcija, ali i izgradnju autocesta. U BiH je izgrađeno oko 250 kilometara autoceste, u usporedbi s više od 1.300 kilometara u Hrvatskoj i oko 1.000 kilometara u Srbiji. Entitet Federacija BiH europskim kreditima gradi autocestu od juga prema sjeveru, dok Republika Srpska, osim izgrađenog autoputa od Banje Luke do Doboja, gradi još nekoliko kraćih dionica, gdje radove izvode kineske kompanije. Ko će financirati projekte?Podršku projektima pružila je Američka trgovačka i razvojna agencija (USTDA) čiji je pravni savjetnik Sam Kwon boravio u Sarajevu, sredinom januara. Agencija USTDA ne investira izravno, već financira studije izvodljivosti, tehničku pripremu i općenito radi na povezivanju s američkim investitorima. Prema dostupnim podacima sa stranica USTDA-a, američke kompanije nude tri glavna modela financiranja. Prvi je javno-privatno partnerstvo, u kojem bi entitet ili javno poduzeće ušlo u projekt s američkim investitorom. Drugi modeli su "Izgradi–Posjeduj–Upravljaj" (BOO) i "Izgradi–Upravljaj–Prenesi" (BOT), gdje američki koncesionar osigurava novac, gradi i upravlja projektom određeno vrijeme, nakon čega, eventualno, prenosi vlasništvo. Treći model je "ključ u ruke" (EPC), u okviru kojeg američka kompanija preuzima gradnju, a projekt se financira vlastitim sredstvima, najčešće kreditima. Bechtel je već koristio EPC model u regiji, gradeći stotine kilometara autocesta u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu, preuzimajući projektiranje, nabavu i izgradnju. Strane banke često preferiraju ovaj model, jer smanjuje rizik za države i koncentrira odgovornost na jednog izvođača. U BiH postoje dvije berze u Sarajevu i Banjoj Luci, no tržište kapitala je nerazvijeno. U oktobru 2025. objavljeno je da američki ulagači i domaći partneri žele uspostaviti berzu u Brčko distriktu BiH, trećoj administrativnoj jedinici u BiH. Američki predstavnici razgovarali su s bh. vlastima i o razvoju telekomunikacijskog sektora, prije svega mobilnih mreža pete generacije (5G) koja je dostupna u drugim zemljama Zapadnog Balkana. Zašto su američke investicije važne?Trenutno najviše investitora u BiH dolazi iz Hrvatske, Srbije, Austrije, Slovenije, te Njemačke, uz ulagače iz Italije, Rusije i Turske. Potencijalna ulaganja SAD-a u BiH dolaze u trenutku dok se Rusija povlači iz naftnog sektora u Srbiji, uz nejasnu budućnost Zarubežnjeftovih rafinerija u Brodu i Modriči koje godinama posluju s gubicima. Realizacija najavljenih projekata predstavljali bi strateški korak kako u diversifikaciji energetskih izvora i jačanju infrastrukture, tako i smanjenju utjecaja Kine koja proteklih godina investira novac u regiju. "Potencijal je ogroman i ima ozbiljnu šansu da uspije, s obzirom na to da je SAD ključni geopolitički partner BiH od Daytonskog sporazuma 1995. godine i garant je političke stabilnosti – da neće ovdje doći do nekih konflikta i bilo kakvih turbulencija, a to je ono što investitori traže", smatra makroekonomski analitičar Faruk Hadžić. On kaže da velike američke građevinske kompanije nisu bile zainteresirane za sitne dionice autoceste, ali da bi mogle biti zainteresirane za velike projekte, te navodi primjere brze ceste od Tuzle prema Hrvatskoj i Srbiji te Sarajevu, za koje je pripremljen dio potrebne dokumentacije. Koje mogu biti prepreke?Decentralizacija BiH po Daytonskom sporazumu i Ustavu znači da su nadležnosti za ekonomiju podijeljene između entiteta i kantona, što usporava projekte. Veliki energetski i infrastrukturni projekti u BiH zahtijevaju suglasnosti i dozvole na više razina vlasti, izmjene zakona, uz međudržavne ugovore, poštivanje međunarodnih obveza i usklađivanje s Europskom unijom. "Međutim, ja se uzdam u američku dugogodišnju upornost da rješava neke stvari unutar BiH kako bi ostvarili ono što namjeravaju", kaže profesorica Azra Hadžiahmetović. Do sada su američka ulaganja u BiH bila rijetka i, uglavnom, koncentrirana u vojnoj industriji. Primjer je kompanija Sitko Acquisition LLC koja je preuzela udjele u Pretisu u Vogošći i Binasu u Bugojnu, dok Vlada Federacije BiH zadržava većinski paket dionica. https://www.slobodnaevropa.org/a/sad-bih-investicije-plinovod-autoput-mobilne-mreze-termoelektrane/33669379.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sad-bih-investicije-plinovod-autoput-mobilne-mreze-termoelektrane/33669379.html Wed, 04 Feb 2026 14:28:57 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Fotografija iranskog generala Kasima Suleimanija, jednog od nekad najmoćnijih vojnih zapovjednika Irana, istaknuta je na zidu Perzijsko-bosanskog koledža s internatom nadomak Sarajeva, utvrdio je Radio Slobodna Evropa iz snimke koju je škola objavila na zvaničnom Facebook profilu. Zgrada ove srednje škole i okolno zemljište su u vlasništvu Islamske Republike Iran, a vlasnik škole je iranski državljanin Zarean Mohamed Jafer. Portret bivšeg komandanta elitnih Kuds snaga Iranske revolucionarne garde primjetan je u videu obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembra prošle godine. Svečanosti je prisustvovala i delegacija Ambasade Irana u BiH, predvođena ambasadorom Abuzarom Ebrahimijem Torkamanom. Iz Perzijsko-bosanskog koledža nisu odgovorili na pitanja o razlozima postavljanja fotografija Suleimanija i u koje obrazovne ciljeve. RSE je u više navrata pokušao stupiti u kontakt s upravom škole, ali nisu odgovorili na e-mail poruke upućene na službeni adresu. Tokom posjete ovoj obrazovnoj ustanovi, jedan od uposlenika je za RSE izjavio da se direktor trenutno nalazi izvan zemlje. RSE nije uspio uspostaviti kontakt ni s roditeljima učenika, niti ih je uspio identificirati putem društvenih mreža. Početkom 2026. godine škola je raspisala konkurs za prijem direktora i 12 nastavnika na određeno vrijeme do kraja juna 2026. Direktor je od 2009. godine bio Haris Alihodžić, prema podacima iz poslovnih registara, o kojem nije dostupno više podataka, uključujući kontakte, osim zvaničnog e-maila škole. Nije poznato je li Alihodžić i dalje direktor, dok traje konkurs za izbor novog. Ko je bio Kasim Suleimani?Suleimani je kao komandant Kuds snaga bio zadužen za vojne i obavještajne operacije izvan Irana, u Siriji, Iraku, Libanu, Jemenu i drugdje. Zapadne zemlje i Ujedinjeni narodi sankcionirali su njega i Kuds snage zbog povezanosti s terorističkim aktivnostima i iranskim nuklearnim programom. Ubijen je u američkom zračnom napadu u Bagdadu, u januaru 2020. godine, a vlasti u Teheranu i njihovi saveznici slave ga kao mučenika. Ministri vanjskih poslova Evropske unije su 29. januara označili iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) kao terorističku organizaciju. Sjedinjene Američke Države, Kanada i Australija već su označile IRGC kao terorističku organizaciju. IRGC kontroliše paravojne snage Basidž i snage Kuds, ogranak za vanjske operacije, optužen za podršku militantnim grupama širom Bliskog istoka. Sa više od 180.000 vojnika pod svojom komandom, te snage igraju centralnu ulogu u unutrašnjoj sigurnosti, kontroli granica i raketnim programima Irana. Škole i politička neutralnostMinistrica obrazovanja Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da isticanje likova političkih ili vojnih figura u školama "nije primjereno". "Postavljanje fotografija osoba koje imaju politički ili vojni karakter, bez jasnog odgojno-obrazovnog ili historijskog konteksta, ne smatra se primjerenim i nije u skladu s načelom političke neutralnosti škola", kazala je Hota-Muminović, kadar stranke na čijem čelu je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. Dodala je da su "škole dužne voditi računa da se sadržaji koji se postavljaju u javnim prostorima škole ne mogu tumačiti kao oblik političke promocije ili simboličkog svrstavanja". Rad škola nadgleda Kantonalna uprava za inspekcijske poslove. Za RSE navode da isticanje slika aktualnih političkih ili vojnih dužnosnika iz zemlje ili inozemstva zakonski "nije izričito zabranjeno niti dopušteno". "Međutim, primjenjuju se opća zakonska načela o političkoj neutralnosti, odgojno-obrazovnoj svrsi aktivnosti, poštivanju pedagoških standarda, te zabrani političke promocije ili djelovanja u školskom prostoru", rekli su iz inspektorata za RSE. Isto vrijedi i za postavljanje zastava ili emitiranje himni stranih država za vrijeme nastavnih ili fakultativnih aktivnosti. Obrazovna politika u Bosni i Hercegovini u nadležnosti je 14 entitetskih i kantonalnih ministarstava, dok država ima tek "koordinirajuću ulogu". Nijedan od desetak zakona o obrazovanju ne zabranjuje prikazivanje ni domaćih niti stranih političkih ili vojnih ličnosti. Stručnjaci ističu da je ključno odvojiti kulturno-obrazovne aktivnosti od simbolika koja mogu izazvati kontroverzu u multietničkom i multireligijskom društvu kao što je BiH. "Škole su oduvijek bile ideološki instrumenti vlasti. Isticanje ličnosti, ma kakve one bile, nije ništa drugo nego dokaz da školski sistem preferira određene politike moći u skladu sa svojom ideologijom", kazao je za RSE Enver Kazaz, profesor književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Po kom nastavnom planu radi škola?"Perzijsko-bosanski koledž sa internatom" u Ilijašu radi prema bosanskom planu i programu koji je propisalo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo. Zakon omogućuje školama da imaju dodatne sadržaje, među njima i kulturne i vjerske, koji mogu činiti do 20 posto nastavnih aktivnosti. Osim domaćih nastavnika, objave koledža na društvenim mrežama pokazuju da su u ranijim godinama u obrazovni proces bili uključeni i predavači iz Irana. Škola nudi šest smjerova - opći, jezički, društveni, matematičko-informatički, prirodni, pedagoško-psihološki i informacijsko-tehnološki. U tekućoj 2025./2026. godini Perzijsko-bosanski koledž pohađa 21 učenik, od prvog do četvrtog razreda, prema podacima Ministarstva obrazovanja KS. Što se zna o vlasništvu?"Perzijsko-bosanski koledž sa internatom" osnovao je 1999. godine Zarean Mohamed Jafer, koji je upisan kao vlasnik. Prema podacima iz katastra, u koje je RSE imao uvid, posjeduje najmanje jednu privatnu parcelu, također, u Ilijašu. Kako državljani Irana kao stranci ne mogu kupovati zemljište u Bosni i Hercegovini, vlasništvo nekretnine upućuje na zaključak da je Jafer i državljanin BiH. Zbog zakona o zaštiti ličnih podataka nije moguće provjeriti je li, kad i kako stekao državljanstvo. RSE nije uspio kontaktirati Jafera, jer ne postoje zvanično dostupni kontakt podaci. Na koji način se finansira koledž?Prema podacima iz katastra, u koje je RSE imao uvid, koledž i internat nalaze se na kompleksu koji zauzima više od 18.000 kvadratnih metara zemljišta, nedaleko od Ilijaša, gradića 30-ak kilometara udaljenog od Sarajeva. Zemljište je u vlasništvu Islamske Republike Iran. Prema međunarodnim konvencijama, strane države mogu kupovati zemljište i objekte za smještaj diplomatsko-konzularnih predstavništava. Zemljište i objekti u BiH koji su u vlasništvu strane države, a nisu u funkciji diplomatske misije, nemaju diplomatski imunitet i podliježu domaćem zakonodavstvu i inspekcijskim nadzorima. Prema podacima Financijsko-informatičke agencija (FIA) i Agencije za posredničke, informatičke i financijske usluge (APIF) BiH, prihodi Perzijsko-bosanskog koledža iznosili su u prosjeku 40.000 eura godišnje, uz ukupne obveze od oko pola miliona eura. Nema podataka o direktnoj povezanosti škole s financiranjem ili formalnim programima iranske države. Poslovni podaci firmi nisu javno dostupni, a iz škole nisu odgovorili na upit o načinu financiranja. Financiranje privatnih i međunarodnih škola u BiH mora osigurati osnivač kroz školarine i privatne izvore, dok se javne škole financiraju iz deset kantonalnih budžeta ili budžeta Republike Srpske i budžeta Brčko distrikta BiH. Koliko ima stranih škola u BiH?Po nastavnom planu druge države u Sarajevu rade tri osnovne i dvije srednje privatne škole. Ako rade prema stranim planovima, za djecu koja su državljani BiH, škole moraju osigurati zastupljenost tzv. nacionalne skupine predmeta, među kojima su materinski jezik ili historija. Među školama čiji su osnivači strani državljani su Međunarodna francuska osnovna škola (CIFS), Internationale Deutsche Schule Sarajevo, Međunarodna škola Sarajevo – Quality Schools International (SAD), škola "Al Amel" (Jordan), Richmond Park (UK) ili Maarif International Schools Sarajevo (Turska). Stranih škola nema u Republici Srpskoj, Bosansko-podrinjskom i Posavskom kantonu, potvrdili su za RSE iz ministarstava za obrazovanje. Iz drugih kantona nisu odgovorili na upite RSE o broju škola čiji osnivači su stranci ili strane države i fondacije. Kakve su veze Irana i BiH?U Sarajevu, pored ambasade, djeluje i Iranski kulturni centar koji promovira iransku umjetnost, tradiciju i jezik. Posljednjih godina zabilježeno je više zvaničnih kontakata i posjeta. Glasnogovornica Vlade Irana Fatemeh Mohajerani posjetila je Sarajevo u julu 2025. povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, kada se susrela s reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH Huseinom ef. Kavazovićem, što je objavljeno i na X-u Iranske ambasade u BiH. U novembru 2024. iranska politička delegacija boravila je u Sarajevu, predvođena pomoćnikom ministra vanjskih poslova Mahmudom Heidarijem, koji je do 2020. godine bio ambasador Irana u BiH. Bivša ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković sastala se u avgustu 2021. s tadašnjim iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem u Teheranu nakon njegove inauguracije. U decembru 2022. iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian boravio je u Sarajevu, gdje se sastao s Turković i liderom Stranke demokratske akcije Bakirom Izetbegovićem. Ministar odbrane BiH Zukan Helez sastao se s iranskim vojnim izaslanikom, brigadirom Mahmudom Mohaghaghom Pourom u maju 2025. u Sarajevu. Nakon upozorenja američke administracije o mogućim sankcijama i suspenziji vojne suradnje s BiH, Helez je "izrazio žaljenje i izvinjenje strateškim partnerima". BiH i Iran imaju šest bilateralnih sporazuma o trgovini, zaštiti investicija, te kulturnoj, naučnoj i obrazovnoj suradnji. Državljanima BiH nisu potrebne vize za turistički boravak u Iranu do 15 dana. Iranskim državljanima su potrebne vize za ulazak u BiH. U prethodnih pet godina iz Irana u BiH je uvezeno robe u vrijednosti oko 21 milion, dok je BiH u Iran izvezla oko 4,4 miliona eura. https://www.slobodnaevropa.org/a/iran-bosna-hercegovina-perzijsko-bosanski-koledz-suleimani/33664054.html https://www.slobodnaevropa.org/a/iran-bosna-hercegovina-perzijsko-bosanski-koledz-suleimani/33664054.html Fri, 30 Jan 2026 07:00:00 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac, Goran Katić) Kanton 10 je skoro dvadeset godina dodjeljivao koncesije na osnovu zakona koji – ne postoji. Riječ je o čak 55 energetskih i rudarskih projekata vrijednih više od 1,6 milijardi eura, koje su kantonalne vlasti u zapadnoj Bosni i Hercegovini odobravale po propisu stavljenom van snage još 2007. godine. Nezakonitost je otkrivena tek prošle godine, kada je općina Bosansko Grahovo zatražila zaštitu pred Ustavnim sudom Federacije BiH, tvrdeći da je potpuno isključena iz procesa donošenja odluka o dodjeli koncesija na svojoj teritoriji. "Ustavni sud FBiH nam je tad kazao da je taj zakon stavio van snage 2007. godine", kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Smiljka Radlović, načelnica Bosanskog Grahova. Ustavni sud je, pored ostalog, zvanično obavijestio i općinu i kantonalne vlasti da se propis po kojem su koncesije dodjeljivane "ne može i ne smije primjenjivati, jer ne postoji". Uprkos toj odluci, praksa dodjele koncesija nije zaustavljena. Zbog neprovođenja obavezujuće i konačne odluke Ustavnog suda, u slučaj se uključilo i Tužiteljstvo Kantona 10. "Tužiteljstvo Hercegbosanske županije (Kanton 10) provodi sve mjere i radnje u cilju utvrđivanja kaznene odgovornosti osoba odgovornih za neprovođenje odluke", kazali su za Radio Slobodna Evropa iz ovog Tužiteljstva. Odlukom Ustavnog suda FBiH, prema ocjeni tužiteljstva i pravnih stručnjaka, u pravni vakuum dovedeni su i svi projekti koji su u međuvremenu realizirani. Ugovori na osnovu kojih su građeni smatraju se ništavnim od samog potpisivanja, što otvara pitanje zakonitosti milijardi eura ulaganja – i odgovornosti onih koji su ih odobrili. Među njima su tri izgrađene vjetroelektrane: "Ivovik" koji je u kineskom vlasništvu, "Mesihovina" koju je izgradila državna elektroprivreda i "Jelovača" koju je izgradila privatna kompanija iz BiH, svaka vrijedna oko 100 miliona eura. Ovaj propust je otvorio prostor za potencijalne tužbe mještana kojima je oduzimano zemljište, ali i investitora koji su u projekte uložili milione eura. Kako navode u Tužiteljstvu Kantona 10, moguća je i kaznena odgovornost premijera i ministara iz pet dosadašnjih vlada, budući da je Ustavni sud odredio kantonalnu Vladu i Skupštinu za provođenje presude iz 2007. godine. Do sad su saslušali predstavnike Vlade, Skupštine i Ministarstva gospodarstva. Saslušana je i kantonalna pravobraniteljica nadležna za zaštitu javne imovine, u svojstvu svjedoka. U decentraliziranom sistemu vlasti, država Bosna i Hercegovina nadležna je samo za projekte koji bi se gradili na državnim granicama. Koncesije za većinu projekata dodjeljuju entitetska Vlada RS-a i deset kantonalnih vlada u entitetu Federacija BiH koji, pored ostalog, imaju nadležnosti u ekonomiji. Koliko je koncesijskih ugovora potpisano?Prema podacima do kojih je došao RSE, Vlada Kantona 10 potpisala je najmanje 55 koncesijskih ugovora za projekte iz područja energetike, rudarstva i turizma, od kojih je šest raskinuto. Ukupna procijenjena vrijednost tih investicija premašuje 1,6 milijardi eura. Procijenjena vrijednost 18 vjetroparkova iznosi oko 1,5 milijardi eura. Vjetroelektrana Ivovik, koja je u potpunosti u kineskom vlasništvu, izgrađena je i u probnom radu. Od početka gradnje traje spor vlasti i mještana koji tvrde da im je nezakonito oduzeto zemljište na kojem je izgrađen dio elektrane. "Ako nema zakona, onda nema ni prava. Sve i jedna koncesija je ništavna. Po mom mišljenju ta odluka Ustavnog suda FBiH mora utjecati i na Ivovik, jer je i raspolaganje zemljištem, po tom nepostojećem zakonu, ništavno", kazao je za RSE Perica Babić, advokat mještana. Pored toga, vjetroelektrana Mesihovina, u vlasništvu Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, puštena je u rad 2018. godine. Ta je elektroprivreda dobila i koncesiju za izgradnju još jednog vjetroparka Poklečani. Tome se protive mještani i ekološke udruge, jer je planiran na rubu zaštićenog područja prirode. Vjetroelektranu Jelovača za vlastite potrebe je izgradila i privatna tvrtka FEAL, jedna od najvećih proizvođača aluminijskih proizvoda u BiH. Iz ovih kompanija nije odgovoreno na upit RSE jesu li se obratili vlastima, ili vlasti njima, vezano za pitanje moguće ništavnosti koncesijskih ugovora. Osim vjetroelektrana, Kanton 10 dodijelio je i koncesije za najmanje pet solarnih elektrana čija se vrijednost procjenjuje na više od 690 miliona eura. Svi solarni parkovi su u različitim fazama planiranja, a koncesionari i dalje traže financijere. Koncesije su dodjeljivane i za eksploataciju mineralnih sirovina, ponajprije dolomita, vapnenca i građevinskog kamena, ali i uglja lignita, magnezija i drugih sirovina kojima je taj dio BiH bogat. Politička šutnjaPet premijera i pet vlada Kantona 10, postupajući po prijedlozima pet različitih ministara gospodarstva, sudjelovalo je u dodjeli koncesija od 2008. do 2025. godine na temelju zakona koji je u tom razdoblju bio izvan pravne snage. Nijedan od bivših ili sadašnjih dužnosnika nije odgovorio na pozive Radija Slobodna Evropa da se očituju o ovom slučaju. Bez odgovora je ostalo i Ministarstvo gospodarstva Kantona 10, koje nije reagiralo na pismeni upit RSE-a. U tom upitu zatraženo je objašnjenje kako vlasti namjeravaju riješiti status najmanje 55 koncesijskih ugovora dodijeljenih u tom razdoblju, a koje Ustavni sud Federacije BiH, Tužiteljstvo Kantona 10 i pravni stručnjaci smatraju ništavnima od samog potpisivanja. Predsjednik Skupštine Kantona 10 Jozo Ćosić kazao je za RSE da su usvojili nacrt novog zakona o koncesijama, ali da se čeka da ga vlada pošalje u formi prijedloga. "Nadam se da će se pred zastupnicima naći u narednih mjesec-dva. Vjerovatno će se to pitanje ranije izdanih koncesija riješiti u završnim odredbama. To pravnici završavaju. Ne znam detalje", kazao je Ćosić za RSE. Kako se došlo u ovu situaciju?Ustavni sud Federacije BiH utvrdio je u septembru 2007. godine da je Kanton 10 donio Zakon o koncesijama bez obveznih konzultacija s općinama na čijem se području nalaze prirodni resursi i imovina poput zemljišta, šuma i ruda. Kantonalnim vlastima dan je rok do maja 2008. godine da donesu novi zakon u skladu s Ustavom. Umjesto donošenja novog zakona, kantonalne vlasti su u junu 2008. godine izmijenile i dopunile stari zakon, iako je on, prema odluci Ustavnog suda FBiH, prestao važiti dva mjeseca ranije. Taj "dopunjeni zakon", kako je gotovo dvije decenije kasnije naveo i sam Ustavni sud FBiH u drugoj odluci iz 2025. godine, "nije se mogao i smio primjenjivati". U obrazloženju nacrta novog zakona o koncesijama iz prošle godine, u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid, vlasti su navele da se "usvajanjem dopuna zakona pretpostavljalo da je presuda Ustavnog suda provedena". Taj zakon bi se uskoro trebao naći pred zastupnicima. Vlasti dodatno navode i da "cijelo ovo vrijeme u proteklih gotovo 18 godina nije bilo nikakve reakcije Ustavnog suda po ovom pitanju". Međutim, iz Ustavnog suda FBiH su za RSE kazali da je njihova odluka objavljena u Službenim novinama FBiH i da ovaj sud nije imao obavezu o tome obavještavati Vladu Kantona 10 ili pratiti izvršenje presude. Šta će biti s koncesijama?"Neznanje pravnih propisa ne izvinjava ih od odgovornosti, pogotovo onog koji je dužan da zna, a oni su bili dužni da znaju da postoji odluka Ustavnog suda. Ako je nešto urađeno protivno odluci Ustavnog suda, takvi pravni akti su ništavni", kazao je za RSE Šahbaz Džihanović, bivši sudac Ustavnog suda FBiH. Džihanović kaže da se ništavnost svih rješenja o koncesijama mora utvrditi u posebnom sudskom postupku. Isto navode i iz Tužiteljstva Kantona 10 gdje su za RSE, također, naveli da se "akt donesen bez pravne osnove ili suprotno obvezujućoj sudskoj odluci smatra ništavnim od samog početka ('ex tunc')". Iz Tužiteljstva Kantona 10 su za RSE naveli da oni nisu nadležni za pokretanje postupka utvrđivanja ništavnosti ugovora o koncesijama, već "tijelo koje je nadležno za zaštitu imovine Kantona 10". Nadležna javna pravobraniteljica Kantona 10 Ankica Sliško nije odgovorila na upit RSE o tome je li pokrenula proceduru utvrđivanja ništavnosti ugovora. S obzirom na stavove Ustavnog suda i Tužiteljstva Kantona 10, bivši i sadašnji kantonalni dužnosnici bi se mogli suočiti s mogućim tužbama Tužiteljstva, općina, mještana i investitora koji su u projekte uložili milione eura. Iz Tužiteljstva Kantona 10 su za RSE naveli da su "pribavili mišljenja, informacije, podatke i određene materijalne dokaze". Nijedna optužnica nije do sad podignuta i potvrđena. https://www.slobodnaevropa.org/a/kanton-10-hbz-bih-koncesije-ustavni-sud-fbih/33657631.html https://www.slobodnaevropa.org/a/kanton-10-hbz-bih-koncesije-ustavni-sud-fbih/33657631.html Mon, 26 Jan 2026 07:14:29 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Gosti iz Moskve, na tradicionalnoj krsnoj slavi policije Republike Srpske (RS) u Banjoj Luci. Riječ je o delegaciji Glavne uprave ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) koja je boravila u RS u novembru 2025. godine. Uprava i njeni čelnici su pod sankcijama Evropske unije (EU). Entitetske vlasti do danas nisu objavile ni sastav delegacije niti teme razgovora. Iz MUP-a RS-a saopćeno je, tek, da su ruski zvaničnici prisustvovali obilježavanju slave ove institucije. MUP RS objavio je fotografiju sa jednog od sastanaka koje su gosti iz Rusije imali u Banjaluci. Radio Slobodna Evropa (RSE) imao je uvid u zvaničnu informaciju o susretima u RS-u, na osnovu čega je identificirala pet članova ruske delegacije. Šta je Glavna uprava MUP-a Rusije za grad Moskvu?Glavna uprava MUP-a Ruske Federacije za grad Moskvu nije obična policijska struktura. Riječ je o snažnom represivnom aparatu, prema nalazima Europske unije, koji ima ključnu ulogu u gušenju političkih sloboda u Rusiji. EU je sankcionirala bivše i sadašnje čelnike ove uprave, uključujući aktualnog šefa Olega Baranova, navodeći da je moskovska policija koristila sustav prepoznavanja lica za praćenje i proizvoljna uhićenja neovisnih novinara, oporbenih aktivista i sudionika mirnih prosvjeda, uključujući demonstracije potpore Alekseju Navaljnom i proteste protiv rata u Ukrajini. Navaljni je bio advokat, antikorupcijski aktivista i političar koji je zbog trovanja 2020. godine izmješten u Berlin. Po povratku u Rusiju je osuđen na 19 godina zatvora u kojem je umro u februaru 2024. godine. Prema zapadnim vladama, isti sustav nadzora koristi se i za lociranje regruta koji pokušavaju izbjeći prisilnu mobilizaciju za ruski rat protiv Ukrajine, što se potvrđuje i u francuskom registru sankcionirane imovine i pojedinaca kao i u kanadskom registru. Kakvi su 'plodovi' policijske suradnje Banje Luke i Moskve?Iz MUP-a Republike Srpske navode da su, na temelju memoranduma, koji je potpisan 2015, godine, do sad "razmjenjivana iskustva i znanja". "Razmatra se mogućnost organiziranja obuke za naše pripadnike iz oblasti kinologije [uzgoj i trening pasa] i načina korištenja konjice koja je u Moskvi na zavidnom nivou", naveli su iz MUP-a RS-a u odgovoru za RSE. Međutim, iz MUP-a RS nisu odgovorili na ključna pitanja RSE-a. Među njima su i ona koje su točno aktivnosti provedene, kada i gdje su održane, jesu li održane "online" ili su policijski službenici iz RS-a pohađali obuke ili školovanja u Rusiji ili su ruski instruktori dolazili u Bosnu i Hercegovinu. Poznato je, međutim, da je MUP RS-a u Rusiji nabavio tri helikoptera Kazan Ansat, dio naoružanja za Specijalnu antiterorističku jedinicu (SAJ), te antidron opremu. Više medija izvijestilo je i da je ruski MUP u maju 2024. godine organizirao online kurs o prikupljanju podataka iz otvorenih izvora (OSINT) za pripadnike MUP-a RS. Već 2016. godine, godinu dana nakon potpisivanja memoranduma, spominjalo se da bi pripadnici ruskog "Spetsnaza", specijalnih jedinica ruske kontraobavještajne službe GRU, trebali doći u RS radi obuke policije u tom entitetu. MUP RS-a ove navode nije ni demantirao ni potvrdio. Kada je počela saradnja policija RS i Rusije?Formalna institucionalna suradnja policija RS-a i Rusije traje od 2015. godine, kada je potpisan memorandum o razmjeni informacija, zajedničkim aktivnostima i obukama. Memorandum MUP-a RS i ruske policije predviđa suradnju u borbi protiv terorizma, koja je u nadležnosti državnih policijsko-obavještajnih agencija i pravosudnih tijela, kao i široku, te pravno nepreciznu formulaciju "ostalih kaznenih djela transnacionalnog karaktera". "Memorandum se aktivno operacionalizira. Saradnja ima operativni nivo, jer smo vidjeli slanje pripadnika MUP-a RS-a u Moskvu, dolaske ruskih delegacija i instruktora u Banju Luku, zajedničke aktivnosti u oblasti 'borbe protiv terorizma', obuka specijalnih jedinica, službenih pasa i drugo", kaže za RSE Harun Karčić, vanjskopolitički analitičar. Karčić kaže da izvještaji govore da obuke nisu isključivo tehničke, već uključuju i narative o sigurnosti, suverenitetu i "neprijateljima države" što je, ističe, tipično za ruski sigurnosni diskurs. "Ne radi se o klasičnoj međunarodnoj policijskoj saradnji, već o strateškom oslanjanju RS na ruski sigurnosni model", dodao je Karčić. Najosjetljivije pitanje je to što memorandum predviđa "izravne komunikacijske kanale" između entitetske i ruske policije, bez jasne koordinacije s državnim policijsko-obavještajnim i drugim sigurnosnim tijelima u BiH. U tekstu Memoranduma se, pored ostalog, navodi i da međunarodni kriminal nanosi "značajnu štetu po sigurnost obje države", čime se entitet Republika Srpska tretira kao država, što je u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine. Šta još treba znati o Memorandumu potpisanim sa policijom Moskve?Memorandum o suradnji između Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) i moskovske policije nije međunarodni ugovor. Nisu ga razmatrali Predsjedništvo niti Parlamentarna skupština BiH, iako se odnosi na područja sigurnosti, borbu protiv terorizma i međunarodnog kriminala koja spadaju u nadležnost države. Upravo tu "siva zona", u koje pravni i sigurnosni stručnjaci stavljaju memorandume, jedan je od ključnih alata koje iskorištavaju predstavnici vlasti iz Republike Srpske, jer bi za međunarodne sporazume bila potrebna i suglasnost ministara i članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH. Za razliku od klasične policijske suradnje unutar europskih okvira, kao što je sporazum s EUROPOL-om ili FRONTEX-om, čije potpisivanje su godinama kočili predstavnici RS-a, memorandum s moskovskom policijom nema jasne mehanizme nadzora i transparentnosti. Štoviše, on omogućuje prijenos doktrina, praksi i tehnologija razvijenih u autoritarnom ruskom sistemu u kojem policija ima izrazito represivnu ulogu. U Banjoj Luci je otvoren i Ured Ambasade Ruske Federacije, gradi se rusko-srpski hram, a pored njega kulturni centar u kojem bi se trebali izučavati ruski jezik i kultura. Spominjala se i izgradnja ruskog "humanitarnog centra", po uzoru na onaj u Srbiji. Ignoriranje vanjske politike EUSuradnja MUP-a RS s ruskom institucijom optuženom za sustavna kršenja ljudskih prava nije samo tehničko pitanje policijske razmjene, nego i ozbiljno kršenje preuzetih međunarodnih obveza i sankcija, kako se navodi u izvještajima EU o BiH. "Provedba restriktivnih mjera i dalje se suočava sa značajnim preprekama od strane ministarstava i tijela pod kontrolom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (vladajuća stranka u RS-u), koja također pojačavaju suradnju s ruskim kolegama. Vlasti Republike Srpske i dalje održavaju česte kontakte s Rusijom na najvišim razinama", navodi se u izvještaju za 2025. godinu i napominje kako bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik "otvoreno podržava rusku agresiju protiv Ukrajine". Europska komisija godinama upozorava da entiteti u BiH ne mogu voditi vlastitu vanjsku i sigurnosnu politiku i da se zemlja koja je kandidat za članstvo obvezala uskladiti sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a. Takve odluke u Vijeću ministara BiH blokirane su glasovima ministara iz Republike Srpske iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Iz istog razloga nije ukinut ni bezvizni režim za ruske državljane. U ranijim izvješćima Europske komisije, počevši sa 2016. godinom, izražava "duboka zabrinutost" zbog najava produbljivanja policijske i sigurnosne suradnje RS-a s Rusijom, uključujući razmjenu informacija i nabavu ruske opreme. EU je, također, više puta kritizirala činjenicu da BiH uz Srbiju, za razliku od europskih zemalja, nije uvela sankcije Rusiji nakon aneksije Krima 2014. godine, niti nakon pune invazije na Ukrajinu 2022. godine. "U praksi, RS kroz saradnju s Rusijom de facto sabotira evropski put BiH, čak i ako formalno ne povlači državu iz procesa. Sve to dovodi do kreiranja paralelne sigurnosne arhitekture. RS razvija sigurnosne veze izvan državnog okvira BiH, što je izuzetno problematično", kaže za RSE Harun Karčić, vanjskopolitički analitičar. Dodik se od početka ruske agresije na Ukrajinu više puta sastajao s Vladimirom Putinom, dok EU upozorava na "kontinuirani interes Rusije za destabilizaciju zapadnog Balkana". Europski parlament u posljednjim rezolucijama za 2023. i 2024. godinu upozorava da su Bosna i Hercegovina i njezin europski put sve češće meta "zlonamjernih stranih aktera", prvenstveno Rusije i Kine, za koje navode da koriste institucionalnu slabost i etničke podjele za zaustavljanje reformi i urušavanje povjerenja u EU. U istim dokumentima navodi se da ruski državni mediji, uključujući Sputnjik i Russia Today Balkan, nastavljaju djelovati u BiH, posebno u Republici Srpskoj, šireći prokremljske narative, iako su pod sankcijama EU-a. Suradnja na tekstu: Meliha Kešmer https://www.slobodnaevropa.org/a/mup-republika-srpska-rusija-moskva-saradnja/33633403.html https://www.slobodnaevropa.org/a/mup-republika-srpska-rusija-moskva-saradnja/33633403.html Mon, 05 Jan 2026 15:10:49 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Vlasti u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine pregovaraju s američkim partnerima o preuzimanju izgradnje plinovoda Južna interkonekcija po koncesijskom modelu, uz posredovanje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Model o kojem se pregovara bi značio da još uvijek neimenovani američki privatni investitor financira, gradi i upravlja plinovodom u određenom periodu nakon čega bi bio vraćen BiH. Zašto je ovaj plinovod važan?BiH nema vlastitu proizvodnju plina i danas se snabdijeva isključivo ruskim plinom koji dolazi Turskim tokom preko Srbije jedinim plinovodom od Zvornika prema Sarajevu koji je izgrađen prije 40 godina. Bugarska je najavila da bi mogla obustaviti transport ruskog plina 2028. godine. U takvom scenariju, Bosna i Hercegovina bi, bez alternativnog pravca, mogla ostati bez plina za industriju a domaćinstva u glavnom gradu bez grijanja. Postojeća plinska mreža u Bosni i Hercegovini ukupno je duga oko 240 kilometara i smatra se nerazvijenom. Glavni potrošači su industrija i domaćinstva u Sarajevu. Plinovod od Zvornika do Sarajeva dužine oko 120 kilometara izgrađen je 1979. godine, a kasnije se proširio krakom prema Zenici i Travniku u srednjoj Bosni. Plinovod može prenijeti do otprilike 750 miliona kubnih metara plina godišnje. BiH je tokom 2024. godine uvezla oko 225 miliona kubnih metara plina, prema podacima Agencije za statistiku BiH. Gledano po entitetima, Republika Srpska potroši oko 30 miliona kubnih metara, a ostatak Federacija BiH. Usporedbe radi, glavni i regionalni plinovodi u Hrvatskoj dugi su oko 2.700 kilometara, a distribucijski prema potrošačima oko 15.000 kilometara dok je potrošnja iznosila oko 2,33 milijarde kubnih metara. Glavni plinovodi kroz Srbiju dugi su oko 2.600 kilometara, a distribucijski oko 20.000 kilometara dok je potrošnja u 2024. godini iznosila oko 2,8 milijardi kubnih metara. Što je Južna plinska interkonekcija?Južna interkonekcija je planirani plinovod koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskim plinskim sistemom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku. Trasa bi počinjala u Travniku u srednjoj Bosni, vodila kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom plinskom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. U planu je i krak plinovoda od Posušja prema Mostaru. Hrvatska bi morala izgraditi i plinovod dug oko 75 kilometara od Splita (Dugopolje) do Imotskog na koji bi se spojio plinovod iz BiH. Koliko bi koštala izgradnja?Dionica na teritoriji Bosne i Hercegovine bila bi duga približno 170 kilometara. Procijenjeni trošak izgradnje danas iznosi između 405 miliona i 810 miliona eura, ovisno o konfiguraciji terena, materijalima i drugim troškovima. Kako bi se nova trasa povezala u postojeći sistem?Kod Travnika bi se plinovod spojio na postojeći sistem prema Zenici i Sarajevu. Time bi se omogućio i transport plina prema Srbiji. U ranoj fazi planiranja je i zaseban projekt Sjeverna interkonekcija, koja bi povezala Zenicu sa Slavonskim Brodom u Hrvatskoj. Što je potrebno da bi radovi počeli?Federacija BiH prvo mora dodijeliti koncesiju zasad neimenovanom američkom investitoru. Mora se izmijeniti poseban zakon (lex specialis) usvojen početkom 2025. godine, koji izričito navodi BH-Gas kao investitora i oslobađa ga troškova eksproprijacije zemljišta. Ako investitor bude privatna američka kompanija, mora se urediti i pitanje naknade za zemljište koju bi platio fizičkim i pravnim osobama. Bosna i Hercegovina i Hrvatska morale bi potpisati međunarodni sporazum o ovom projektu koji bi morali ratificirati Predsjedništvo BiH i oba doma državnog Parlamenta BiH, te Vlada i Sabor Republike Hrvatske. Najveći dio posla je na entitetu Federacija BiH. Entitetska kompanija BH-Gas, koja upravlja plinovodima, ranije je izradila idejni projekt i pribavila dio dozvola. Dokumentacija bi se morala prenijeti na novog investitora ili bi novi investitor trebao izraditi novi projekt i pribaviti dozvole. Prema izjavama sudionika sastanaka u američkoj ambasadi u Sarajevu, cilj je da se "papirologija" završi do jeseni 2026. nakon čega bi mogla započeti gradnja. Kako izgledaju radovi na terenu?Gradnje plinovoda odvija se kroz više faza. Nakon izrade projektne dokumentacije, pribavljaju se dozvole i rješava eksproprijacija zemljišta. Potom počinju aktivnosti na terenu, uključujući pripremu trase, iskope, polaganje cijevi, ugradnju stanica te instaliranje nadzornih i upravljačkih sistema. Potrebno je izgraditi ne samo cjevovod, već i cijeli prateći infrastrukturni okvir, uključujući energetske priključke, pristupne puteve, vodovodnu mrežu i druge pomoćne objekte. U završnoj fazi provode se sigurnosna ispitivanja, punjenje i probni rad, nakon čega se plinovod pušta u rad. Što slijedi?Ako bi administrativne pripreme bile završene u planiranom roku, izgradnja bi mogla početi 2026. godine, što je rok koji su iznijeli sudionici pregovora s američkom stranom. Time bi Bosna i Hercegovina nakon skoro pet decenija dobila alternativni pristup plinu i smanjila ovisnost o jedinom postojećem ruskom izvoru. Odakle bi dolazio plin za BiH?BiH bi preko Južne interkonekcije, i hrvatskim plinovodima preko Splita i Zagreba, bila povezana s oko 600 kilometara odaljenim terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku. Ovaj LNG terminal je ključna investicija Hrvatske i Europske unije za diversifikaciju opskrbe plinom i smanjenje ovisnosti o Rusiji, a otvoren je 2021. godine. Plin se distribuira kroz hrvatsku plinsku mrežu prema Mađarskoj, Sloveniji, Austriji i srednjoj Europi. Planira se dodatno ulaganje u nove hrvatske transportne plinovode prema istočnoj i centralnoj Europi vrijedne više od 530 miliona eura. Početni kapacitet LNG terminala na Krku od 2,6 milijardi trenutno se proširuje na 6,1 milijardu kubnih metara plina godišnje. Terminal je do sad primao ukapljeni plin iz SAD-a odakle je došlo oko 60 posto, te Katara, Nigerije, Belgije, Trinidada i Tobaga, Egipta i Francuske. Uvoznici plina u BiH morali bi potpisati ugovore s nekim od dobavljača. Postoji li alternativa LNG-u?Plinovod od Splita prema jugu, na koji bi se spojila BiH, dio je Jadransko-jonskog plinovoda (IAP). Kapacitet IAP-a planiran je na pet milijardi kubnih metara godišnje, a preliminarna cijena tog plinovoda, dugog oko 510 kilometara, ranije je procijenjena na oko 700 miliona eura, no danas je ona veća. Očekivalo se da će IAP biti završen do kraja ovog desetljeća, no projekt je i dalje u pripremnoj fazi koja uključuje izradu projektne dokumentacije i studija izvedivosti u tri uključene države. Jadransko-jonski plinovod (IAP) bi povezao Hrvatsku, a preko Južne interkonekcije i BiH, sa Crnom Gorom i Albanijom gdje bi se spojio Transjadranskim plinovodom (TAP). TAP ima kapacitet od oko deset milijardi kubnih metara godišnje i dovodi plin iz Azerbajdžana do Italije. https://www.slobodnaevropa.org/a/juzna-interkonekcija-plin-gas-bih-sad-kompanija/33636474.html https://www.slobodnaevropa.org/a/juzna-interkonekcija-plin-gas-bih-sad-kompanija/33636474.html Fri, 02 Jan 2026 13:44:27 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Bosanskohercegovački entiteti, Federacija BiH i Republika Srpska, planiraju se u 2026. godini zadužiti za oko 2,3 milijarde eura, iako već otplaćuju postojeći dug veći od 6,3 milijarde eura. Ekonomisti upozoravaju da se nova zaduženja ne koriste za razvojne projekte, već za pokrivanje budžetskih rupa. "Kad je svrha zaduženja samo krpljenje budžeta, to je problem. Jeftinije bi bilo zadužiti se kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), jer su kamate niže, ali MMF traži reforme", kazao je za Radio Slobodna Evropa Aziz Šunje, profesor na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Kakvi su planovi za 2026. godinu?Narodna skupština Republike Srpske je 17. decembra usvojila budžet za 2026. godinu u iznosu od oko 3,8 milijardi eura, uz planirano novo zaduženje od najmanje 864 miliona eura. Prema podacima entitetskog Ministarstva finansija, Republici Srpskoj u 2026. na naplatu dolazi oko 803 miliona eura obaveza, uključujući 300 miliona eura euroobveznica izdanih na Londonskoj berzi 2021. godine. Budžet Federacije BiH za 2026. godinu još nije usvojen u entitetskom parlamentu, a Vladin prijedlog je da on iznosi 4,54 milijarde eura, od čega će nedostajućih oko 1,5 milijardi razlike između planiranih prihoda i rashoda biti nadomješteno zaduženjem na domaćem i stranom tržištu. Federacija BiH je ranije projektirala budžet od oko 3,68 milijardi eura, uz novo zaduženje od približno 200 miliona eura. Iako su u okvirnim budžetskim planovima za naredne tri godine oba entiteta najavila smanjenje zaduživanja, aktuelni budžeti pokazuju suprotan trend. Dva entiteta su se tokom 2025. godine oslanjala na trezorske zapise i obveznice. Federacija BiH emitirala je trezorske zapise ukupne vrijednosti oko 102 miliona eura, dok se Republika Srpska zadužila oko 300 miliona eura kroz domaće vrijednosne papire. Republika Srpska već se dva puta zadužila na međunarodnim tržištima, na Londonskoj burzi 2021. i Bečkoj burzi 2018. godine. Ove godine, Federacija BiH plasirala je na Londonskoj burzi svoje prvo izdanje euroobveznica od 350 milijuna eura. Koliko je dužna BiH?Državni nivo nema izravne nadležnosti u ekonomiji, infrastrukturi, socijalnim pitanjima ili obrazovanju, koja su u nadležnosti entiteta i kantona, te se stoga ne zadužuju BiH, već njeni entiteti. Određeni dio duga entiteta se "knjiži" na državu, preko koje Federacija BiH i Republika Srpska otplaćuju svoj dug. Ukupni vanjski dug prema stranim kreditorima, među kojima su najveći Europska investicijska banka (EIB), Svjetska banka (WB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), iznose oko 4,6 milijardi eura. Vanjski dug Federacije BiH iznosi oko 2,58 milijardi eura u 2024. godini, dok se konačni podaci za 2025. godinu čekaju. Struktura pokazuje pad vanjskog duga Federacije BiH na 620 miliona eura, dok dug krajnjih korisnika, kao što su javna poduzeća, kantoni i općine raste na 1,95 milijardi eura. Vanjski dug Republike Srpske porastao je na 2,04 milijarde eura u 2024. godine, s dominantnim udjelom Vlade RS od 1,51 milijardu dok je dug krajnjih korisnika manji. Otplata vanjskog duga u oba entiteta pokazuje rastući pritisak na javne financije. Federacija BiH je 2024. godine izdvojila rekordnih 452 miliona eura za otplatu, što je gotovo dvostruko više nego 2020. godine. Republika Srpska je u 2023. imala nagli skok otplate na 420 miliona eura, što je značajno iznad prosjeka prethodnih godina. Unutrašnji dugovi od oko 1,72 milijarde eura dodatno kompliciraju sliku. Federacija BiH je u 2024. godini imala unutrašnji dug od 719 miliona eura, što je značajan rast u odnosu na 349 miliona iz 2022. godine. Republika Srpska imala je unutarnji dug od oko 1,05 milijardi eura u 2023. i 2024., nakon rasta sa 730 miliona u 2021. godinu. Ovi trendovi ukazuju na rastuću ovisnost od domaćih izvora financiranja, budući da se BiH, odnosno njeni entiteti nisu zaduživali kod Međunarodnog monetarnog fonda od 2020. godine. Obaveze po vrijednosnim papirima pokazuju da entiteti ulaze u period intenzivnih otplata. Federacija BiH će u 2027. morati vratiti 113 miliona eura, a u 2029., čak, 163 miliona eura unutrašnjeg duga po obveznicama. Republika Srpska suočava se s još većim iznosima koju čeka otplata 223 miliona u 2027. godini i 220 miliona u 2029. godini. Koliko je posuđeno za investicije?Dugovi javnih poduzeća i institucija za infrastrukturne i druge projekte dostižu oko dvije milijarde eura. U ovaj dug nisu uračunata dugovanja za poreze i doprinose koja su višestruko veća, te, naprimjer, samo pet rudnika uglja u vlasništvu Federacije BiH duguje Poreznoj upravi ovog entiteta oko 610 miliona eura. U Federaciji BiH, Autoceste duguju kreditorima 1,1 milijardu eura, dok Željeznice FBiH i Ceste FBiH zajedno duguju više od 400 miliona eura. U Republici Srpskoj, Elektroprivreda duguje 106 miliona eura, dok Autoceste i Putevi zajedno duguju gotovo 150 miliona. Ovi dugovi ukazuju na sistemsku ranjivost javnih kompanija koje se oslanjaju na kredite za financiranje osnovnih funkcija i izgradnje nove infrastrukture. Bruto domaći proizvod (GDP) BiH je prošlih godina iznosio oko 25 milijardi eura, pri čemu je sličan onom u Albaniji i otprilike tri puta veći od BDP-a Kosova ili Crne Gore. Skoro četiri puta je manji od GDP-a Hrvatske, koja je članica Europske unije i eurozone. https://www.slobodnaevropa.org/a/vanjski-unutrasnji-dug-bih-fbih-rs-budzet/33633368.html https://www.slobodnaevropa.org/a/vanjski-unutrasnji-dug-bih-fbih-rs-budzet/33633368.html Tue, 30 Dec 2025 07:31:26 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Razmjena stručnjaka, međusobno priznavanje industrijskih standarda, programi obuke. Sve to predviđeno je sporazumom koji su potpisali državni institut Bosne i Hercegovine (BiH) i agencije iz Rusije koju su sankcionirale zapadne države. Potpisan je krajem septembra ove godine, u ruskom gradu Sočiju, na obali Crnog mora. Zahtjev za uvid u tekst sporazuma Radiju Slobodna Evropa (RSE) odobren je nedavno. Čime se bavi Rosstandard?Ruska agencija Rosstandart formalno je civilna agencija registrirana u Ministarstvu industrije i trgovine Ruske Federacije. Međutim, uloga nadilazi standardizaciju i certifikaciju kućanskih uređaja, već uključuje i onu koja se klasificira kao vojna tajna. Rosstandart definira standarde i certificira proizvode za vojnu industriju kao i za dvojnu, civilno-vojnu namjenu, nadzire laboratorije, testira ključne materijale i tehnologije te, naprimjer, kalibrira instrumente u fabrikama koje proizvode ili servisiraju i vojnu opremu, poput nišanskih uređaja ili sistema za navođenje raketa. Međunaradne reakcijeEuropska komisija u posljednjem izvještaju o napretku BiH eksplicitno je kritizirala potpisivanje memoranduma sa sankcioniranim Rosstandartom i pozvala BiH na primjenu restriktivnih mjera prema Moskvi. "BiH se mora harmonizirati s vanjskom politikom EU", naglasili su iz Brisela. Iz certifikacijske Međunarodne elektrotehničke komisije (IEC), čiji je BiH članica, za RSE su naveli da se "zemlje članice moraju ponašati u skladu sa Statutom i poslovnikom", ne precizirajući da li nepridržavanje sankcija zemalja Zapada prema Rosstandartu donosi posljedice po BiH i njezin Institut za standardizaciju. Šta je Institut za standardizaciju BiH?Institut za standardizaciju (ISBiH) je državna naučno-stručna institucija nadležna, pored ostalog, za izradu BiH standarda, zastupanje zemlje u međunarodnim organizacijama za standardizaciju, uspostavu i održavanje sistema certificiranja i usklađenosti u skladu s europskim modelima. Vlasti Republike Srpske su u pokušaju "vraćanja nadležnosti" s države na entitet donijele i zakon o tehničkim propisima RS-a s ciljem uspostavljanja entitetskih certifikacijskih tijela, ali ga je Ustavni sud BiH poništio. Iz Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) i Međunarodne organizacije za zakonsko mjeriteljstvo (OIML), čiji je BiH također član, kao ni iz Odjeljenja za sankcije diplomatske službe Europske unije (EEAS) nisu do objave teksta odgovorili na upit RSE na isto pitanje. Nisu odgovorili ni iz američkog Ureda za industriju i sigurnost (U.S. BIS) kakav će biti njihov odgovor na sporazum između agencije iz BiH i agencije iz Rusije koja je pod sankcijama. Ko je potpisao sporazum?Sporazum je potpisan tijekom zasjedanja "Međuvladine rusko-bosanskohercegovačke komisije za trgovinu i ekonomsku saradnju" u Sočiju, a "delegaciju BiH" činili su, isključivo, predstavnici iz entiteta Republika Srpska (RS). Predvodio ih je ministar vanjske trgovine BiH Staša Košarac, kadar vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, koji je krajem novembra izazvao međunarodni skandal s nacističkim šljemom SS-divizije. Taj predmet uputio poštom na kancelariju međunarodnog visokog predstavnika u Sarajevu. Memorandum o razumijevanju potpisali su direktor Instituta za standardizaciju BiH Aleksandar Todorović i direktor ruskog Rosstandarta Anton Šalajev, usprkos pozivima iz Brisela na usklađivanje vanjske politike BiH s Europskom unijom. Šta nakon memoranduma?Ako se suradnja Instituta za standardizaciju BiH i ruske agencije Rosstandart proširi na razmjenu novca, sredstava, opreme, tehnologije, zajedničke obuke u područjima koja se odnose na vojne ili proizvode dvojne, civilno-vojne namjene ili korištenje laboratorija u Rusiji obuhvaćenih sankcijama, BiH bi mogla ozbiljno ugroziti svoje međunarodne odnose. Posljedice bi mogle biti tzv. sekundarne sankcije prema BiH, slično onima koje su EU i SAD već primijenili na ruske banke, naftne kompanije, ograničenje pristupa fondovima ili suspenziju suradnje s BiH. Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH više od mjesec dana nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa na upit o potpisivanje memoranduma, kao ni na to hoće li i mogu li suspendirati ovaj dokument. Ministar vanjske trgovine BiH Staša Košarac i direktor Instituta za standardizaciju BiH Aleksandar Todorović nisu odgovarali na pozive RSE da govore o ovoj temi. Iz Ambasade Rusije u Sarajevu pozdravili su potpisivanje memoranduma i "produbljivanje suradnje", te za iduću godinu najavili održavanje nove sjednice "Međuvladine rusko-bosanskohercegovačke komisije" u Bosni i Hercegovini. Šta su moguće posljedice?"Potpisivanje memoranduma jeste neuklapanje u politiku EU i kao takav je štetan po BiH u odnosu na EU i interese BiH za ulazak u punopravno članstvo, posebno u ovoj situaciji otvaranja pristupnih pregovora. Neki organ BiH bi taj akt trebao faktički da poništi", kazao je za Radio Slobodna Evropa Enver Halilović, bivši rektor Univerziteta u Tuzli koji je bio ambasador BiH u Moskvi. BiH je, uz Srbiju, jedina zemlja Zapadnog Balkana koja nije provela sankcije prema Rusiji zbog protivljenja političkih predstavnika iz entiteta Republika Srpska, koji zagovaraju intenzivnije veze s Moskvom. To je u više navrata kritizirano iz Brisela i Washingtona, pri čemu su izričito imenovani kadrovi SNSD-a i predsjednik ove stranke Milorad Dodik, koji se od februara 2022. i početka pune ruske invazije na Ukrajinu više puta sastao s Vladimirom Putinom. "Rusija sustavno provodi politiku opstrukcije euroatlantskih integracija balkanskih zemalja, uključujući BiH. Dodik osobno i rukovodstvo RS-a su instrument u rukama ruske politike. Ovo što su uradili Dodikovi ministri [potpisivanje Memoranduma] se savršeno uklapa u tu rusku strategiju", kazao je za RSE Božidar Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi. Zbog povezanosti s vojno-industrijskom mašinerijom, EU, SAD, Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Australija i Japan, pored ostalih, uveli su sankcije Rosstandartu nakon ruske agresije na Ukrajinu. Brisel je uvrstio Rosstandart na listu institucija koje "direktno podržavaju rusku vojsku i vojnu industriju", dok je američko Ministarstvo trgovine ovoj agenciji dodijelilo status subjekta s najstrožim izvozno-kontrolnim režimom za izvoz tehnologije i stručne suradnje. Cilj sankcija, kako se navodi, podrazumijeva ograničavanje rada ne samo kompanija koje proizvode oružje, već i onih koji omogućavaju funkcioniranje vojne industrije. Memorandum je političko-tehnički dokument koji se može opisati kao pravno "siva zona" i "simbolički politički čin". Nije riječ o međunarodnom sporazumu kojim bi se precizirale ugovorne obveze, a iz novog dokumenta je izbačeno više elemenata koji su bili ugrađeni u memorandum potpisan 2014. godine, pored ostalog i stavka o obvezi čuvanja povjerljivih podataka. Međunarodne ugovore moraju usvojiti Predsjedništvo BiH i državni Parlament. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-rtusija-nisanske-sprave/33624365.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-rtusija-nisanske-sprave/33624365.html Thu, 18 Dec 2025 15:42:52 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Nakon gotovo pola stoljeća potpune ovisnosti o ruskom plinu, Bosna i Hercegovina bi se mogla povezati s globalnim tržištem energije zahvaljujući američkoj inicijativi za izgradnju plinovoda prema Hrvatskoj. Projekt, koji bi bio prva veća direktna američka investicija u energetski sektor u ovom dijelu Evrope, mogao bi početi već iduće godine, potvrdili su iz Ambasade SAD-a i vlasti Federacije BiH. Dosad su plinovode u Jugoistočnoj Evropi gradile evropske ili lokalne kompanije, dok su američke, uglavnom, nudile savjetodavne usluge. Ovaj potez, ako bude realiziran, označit će prekretnicu. BiH bi prvi put direktno dobila plin kroz LNG terminal na otoku Krku u Hrvatskoj, čime bi diverzifikovala izvore energije i smanjila zavisnost od Rusije. Ni Vlada Federacije niti Ambasada SAD-a u BiH zasad nisu objavili koja kompanija je zainteresirana za ovaj projekt po koncesijskom modelu. U protekla dva mjeseca američki dužnosnici, među kojima su zamjenici državnog sekretara Mark Fleming, Joshua Voltz i Daniel J. Lawton, ministri za energiju i prirodne resurse Chris Wright i Doug Burgum, te kongresnici Mike Turner i Donald Norcross, održali su niz sastanaka s vlastima BiH. Iz američke ambasade u Sarajevu su, nakon niza sastanaka s domaćim vlastima, poručili da je "namjera da radovi počnu već iduće godine". Projekat Južne plinske interkonekcije star je više od 20 godina, a ovim plinovodom bi se BiH povezala s hrvatskom mrežom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku, gdje otprilike 60 posto plina stiže iz SAD-a, a ostatak s Bliskog istoka. U budućnosti bi bio povezan i s plinovodom od Hrvatske prema Albaniji i dalje prema Azerbajdžanu i Kaspijskoj regiji. Ranije planirani kapacitet Južne interkonekcije je šest puta veći od trenutnih potreba BiH, a u budućnosti bi se taj plinovod mogao produžiti sjevernoj Bosni gdje je ranije planirano plinsko skladište, te dalje prema Srbiji. Kako se BiH našla na energetskoj mapi SAD-a?"BiH je energetski izuzetno ranjiva, jer se oslanja na hidroenergiju i ugalj, dok je udio plina vrlo nizak. Izgradnja Južne interkonekcije povećala bi korištenje plina i prekinula ovisnost o Gazpromu omogućavanjem pristupa globalnom tržištu", kaže za RSE Aliaksandr Novikau, profesor energetske sigurnosti na sarajevskom univerzitetu IUS. On kaže da su članovi nedavno osnovanog američkog Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju (NEDC), među kojima su najviši dužnosnici State Departmenta i drugih ministarstava, izričito rekli da postoji strategija širenja izvoza američkog plina u Europi i da je izgledno da će američke kompanije sudjelovati u izgradnji i upravljanju plinovodom. BiH bi, smatra Novikau, mogla postati tranzitna zemlja za prirodni plin koji teče od Jadranskog mora prema susjednim tržištima. Time bi projekt bio isplativ investitoru koji bi ostvarivao prihode kroz naplatu tranzitnih naknada, umjesto da se oslanja isključivo na nisku domaću potrošnju unutar BiH. U BiH trenutno djeluju dva entitetska uvoznika ruskog plina. Energoinvest uvozi plin u Federaciju BiH, a Gas-Res u Republici Srpskoj. Postoje i dva upravitelja jedinog postojećeg plinovoda koji vodi od Zvornika u istočnoj Bosni do Sarajeva i dalje prema Zenici i srednjoj Bosni. BH-Gas upravlja dijelom kroz Federaciju, a na području Republike Srpske Gas Promet kojim većinski upravlja Srbijagas. Diverzifikacija od ruskog plina u skladu je sa širim ciljevima energetske sigurnosti Europske unije, a Bugarska je najavila da će stopirati prolaz ruskog gasa preko njene teritorije do 2028. godine. Izgradnjom Južne interkonekcije BiH bi, osim s hrvatskim terminalom ukapljenog plina na otoku Krku, bila u spojena i na budući Jadransko-jonski (IAP) plinovod od Hrvatske prema Albaniji. Taj plinovod bi se spojio na postojeći Transjadranski plinovod (TAP), kojim se doprema plin iz Azerbajdžana i Kaspijske regije prema Italiji. Šta vlasti moraju prethodno uraditi?Zakon koji uređuje izgradnju Južne plinske interkonekcije usvojen je u januaru ove godine u Parlamentu Federacije BiH, unatoč protivljenju stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH. One su predlagale osnivanje nove firme za vođenje projekta i tvrdile da državni BH-Gas nema kapacitete za njegovu realizaciju. BH-Gas je u zakonu naveden kao isključivi investitor, s povlasticama poput oslobađanja plaćanja naknade za zemljište kojim će prolaziti plinovod. Zakon trenutno ne dopušta uključivanje privatnog koncesionara. "S obzirom na da je postignut dogovor svih političkih aktera, uključujući i naše partnere iz SAD-a, morat će se ići u izmjene zakona koji je na snazi", kazao je za RSE Damir Mašić iz vladajuće Socijaldemokratske partije BiH, jedan od sudionika sastanaka na tu temu koje je organizirala Ambasada SAD-a. Slaven Raguž iz Hrvatske republikanske stranke, također sudionik razgovora, kaže za RSE da se pregovara o takozvanom BOT ugovoru ("Build-Operate-Transfer" - izgradi, upravljaj i prenesi). "Oni s takvim ugovorima nastupaju na novim, njima zanimljivim tržištima gdje su politička i ekonomska situacija složeni. To je vrsta javno-privatnog partnerstva gdje investitor snosi sve troškove. Kroz dogovoreni period, najčešće 30 godina, vraća ulaganje i onda ga prenosi na lokalnu sredinu", kaže Raguž za RSE. Ako bi američki investitor dobio koncesiju, BH-Gas mogao bi ostati manjinski partner, tehnički operater ili zakupac kapaciteta. U svim scenarijima, ključnu kontrolu imao bi privatni investitor, a javna kompanija BH-Gas ograničenu ulogu. "Ako se bude išlo u tom pravcu", Raguž kaže da bi se, osim zakona o ovom novom plinovodu, trebao mijenjati i "set zakona" među kojima su i zakoni o eksproprijaciji, koncesiji te lokalnoj samoupravi. Admir Čavalić iz opozicijske Stranke za BiH kazao je za RSE da je njegova stranka spremna podržati ovaj projekt. "Geopolitički posmatrano, možda je najbolja opcija da imamo konkretan američki interes u ovoj priči", dodao je Čavalić. "Morat će i visoki predstavnik intervenirati u zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Pošto su Amerikanci to odlučili, vjerujem da će to ići u tom pravcu. Vidjet ćemo kako će se i hoće li se to završiti, te koliko brzo", kazao je za RSE Mario Karamatić, predsjednik HSS-a koji je dio vladajuće većine. BH-Gas kao javno poduzeće ima pravo na eksproprijaciju zemljištu u vlasništvu općina i kantona bez naknade. Privatne kompanije takvu povlasticu nemaju. Trasa plinovoda prolazi i preko državnog zemljišta kojim se, zbog odluke visokog predstavnika, trenutno ne smije raspolagati sve dok se ne donese zakon o državnoj imovini na razini BiH. Politički predstavnici iz Republike Srpske godinama blokiraju donošenje takvog zakona, što su pokazali i 27. novembra kad su u državnom parlamentu glasali protiv prijedloga zakona o državnoj imovini grupe zastupnika. O tom problemu je sredinom prošlog mjeseca upoznat i visoki predstavnik Christian Schmidt koji je saopćio da bi se ta zabrana raspolaganja državnom imovinom "trebala ublažiti" kad je riječ o razvojnim projektima. Resorni ministar za energetiku Vedran Lakić nije odgovorio na pozive RSE za razgovor na ovu temu. John Ginkel, koji je kao otpravnik poslova trenutno najviše rangirani diplomat u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, saopćio je 1. decembra da je Trumpova administracija "spremna brzo djelovati da bi dala podršku Južnoj interkonekciji". Podsjetio je da su američki ministri za resurse i energetiku Doug Burgum Chris Wright, kao članovi Vijeća za energetsku dominaciju SAD-a, kojima je predsjednik Donald Trump povjerio zadatak da odvoje Evropu od ruske energije, jasno su to stavili do znanja 7. novembra na sastanku s dužnosnicima iz BiH i Hrvatske u Atenu. Najavio je da će idućih sedmica voditi intenzivne razgovore sa svim uključenim stranama u BiH "kako bismo razradili detalje, s namjerom da izgradnja počne sljedeće godine". https://www.slobodnaevropa.org/a/juzna-intekonekcija-bih-plinovod/33611090.html https://www.slobodnaevropa.org/a/juzna-intekonekcija-bih-plinovod/33611090.html Tue, 02 Dec 2025 17:23:50 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac) Građani Federacije Bosne i Hercegovine platili su više od 33 milijuna eura nekolicini privatnih proizvođača električne energije samo u proteklih pet godina, kroz posebnu naknadu za obnovljive izvore energije, pokazuje analiza javnih podataka i nalaza revizije. Svako domaćinstvo mjesečno plati oko 17 eurocenti za "zelenu energiju", na prosječan račun za struju od 30 eura, a taj novac slijeva se na račun Operatora za obnovljive izvore energije (OIEiEK). Taj novac se potom isplaćuje "privilegiranim proizvođačima", kako se doslovno u propisima nazivaju vlasnici solarnih i malih hidroelektrana, među kojima su i neki bivši zakonodavci i ministri. Prošle godine potrošači su uplatili oko 3,8 milijuna eura, dok je privatnim proizvođačima isplaćeno oko 6,3 milijuna eura. Razlika se pokriva iz ranije prikupljenih sredstava. Zbog sumnje u nezakoniti rad bivšeg rukovodstva Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK), a po prijavi šest uposlenika ove agencije, nakon dvije negativne financijske revizije i prema nalazu financijske policije, pokrenuta je i istraga Kantonalnog tužiteljstva u Mostaru. Prema krivičnoj prijavi, bivši direktor Boriša Misirača, sin bivše državne tužiteljice Jadranke Lokmić-Misirača koja je bila i potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, tijela koje imenuje sve suce i tužitelje u BiH, nezakonito je zaposlio dodatnih 15 ljudi u agenciji koja je trebala imati ukupno 11 zaposlenih. Tek prošlog mjeseca istraga je podignuta na višu razinu, u nedavno uspostavljeni Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Federacije BiH (POSKOK). Iz POSKOK-a su najavili da bi drugi, obimniji dio krivične prijave mogao biti predmet šire istrage. U njemu se navodi da su izdani deseci rješenja o otkupu električne energije preko dozvoljene kvote. "Postupajući federalni tužitelj je nastavio poduzimati sve potrebne radnje s ciljem utvrđivanja osnova za eventualno proširenje istrage i na druga krivična djela", kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nina Hadžihajdarević, glasnogovornica POSKOK-a. RSE nije uspio stupiti u kontakt s bivšim direktorom Misiračom, a iz OIEiEK-a nisu odgovorili na upit RSE. Privilegirani uneseni u zakonBudući da je Zakon o obnovljivim izvorima energije u ovom entitetu dao izdašne poticaje onima koji grade uglavnom solarne elektrane, sistem "garantiranih otkupnih cijena" omogućio je investitorima da uloženi novac vrate za tri do četiri godine. Nakon toga su zaradili milijune. Primjerice, 2015. godine vlasnicima solarnih elektrana za jedan megavatsat (MWh) isplaćeno je oko 380 eura. To je devet puta više od prosječne cijene MWh koja je tad iznosila oko 40 eura. Te godine je 3.298 MWh proizvedene solarne energije plaćeno oko 1,3 milijuna eura, iako joj je tržišna vrijednost bila oko 135.000 eura. "Takav sistem je stvoren isključivo kako bi se pogodovalo tajkunima", kaže za RSE Almir Muhamedbegović, stručnjak za energetiku koji godinama ukazuje na neodrživost takve prakse. Iako su poticaji tijekom godina smanjivani, mnoge elektrane ih i dalje primaju po starim, višestruko višim tarifama, jer je zakon garantirao nepromjenjivu cijenu 12 godina od početka rada elektrane. Bosna i Hercegovina se 2013. obavezala da 40 posto ukupno potrošene struje do 2020. dolazi iz obnovljivih izvora, usvajanjem EU direktive o promociji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izbora te ulaskom u Europsku energetsku zajednicu. Budući da je energetska politika u nadležnosti entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska donijele su vlastite zakone i akcijske planove, uz Brčko distrikt BiH kao posebnu administrativnu jedinicu. No, za razliku od zemalja EU ili susjedstva, BiH nije uvela kategoriju "prosumer", građane koji sami instaliraju solarne panele na kuće ili zgrade, proizvode struju i prodaju višak, sve do izmjena zakona u Federaciji BiH 2023. godine. Umjesto toga, svim potrošačima nametnuta je naknada za obnovljive izvore, koju preko svojih računa za struju duže od desetljeća uplaćuju "privilegiranim proizvođačima", kako se doslovno nazivaju u propisima. Solarne elektrane su nicale "kao gljive poslije kiše", a investitori su većinom lokalni biznismeni, ali i stranci. Među njima je porodica regionalno poznatog bivšeg "gazde" Dinama Zdravka Mamića, koji se uoči presude u Hrvatskoj za izvlačenje oko 18 miliona eura iz ovog nogometnog kluba i izbjegavanje plaćanja poreza sklonio u BiH, čije državljanstvo ima te koja ga zbog toga ne može izručiti. S obzirom na to da je zakon predvidio 12-godišnji ugovor o otkupu struje sa nepromjenjivom (tzv. garantiranom) cijenom, pojedini vlasnici solarnih elektrana još uvijek svoju struju prodaju po cijenama iz vremena kad su elektrane puštene u pogon, a koje su višestruko veće od tržišnih. U Federaciji BiH posluju dva entitetska poduzeća koja proizvode i distribuiraju struju, Elektroprivreda BiH (EP BiH) sa sjedištem u Sarajevu i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna (EP HZHB) sa sjedištem u Mostaru, uz Elektroprivredu Republike Srpske u drugom entitetu. One su zakonski obvezne otkupiti svu struju od privatnih proizvođača, koji dobiju rješenja za poticaje. Zanimljivo je i da oko 76 posto naknada za obnovljive izvore energije koju plaćaju svi potrošači prikupi EP BiH, ali oko 77 posto poticaja završi kod proizvođača priključenih na mrežu EP HZHB. To praktično znači da najveći dio novca uplaćenog u Sarajevu, Tuzli ili Zenici gdje opskrbu vrši EP BiH, odlazi proizvođačima u Hercegovini i dijelovima zapadne Bosne, gdje je izgrađen najveći broj solarnih polja. Elektroprivreda BiH je u protekle dvije godine uknjižila gubitak veći od 197,1 milijun eura zbog problema u vlastitoj proizvodnji. Kreativnost u tumačenju propisaOsim što privatni investitori imaju zagarantiranu cijenu struje u 12-godišnjem periodu koja je višestruko veća od tržišne, zakon je omogućio da jedan investitor može napraviti veliki broj elektrana i za njih dobiti poticaje. Neki od njih zauzeli su veliki dio tzv. raspoloživih kvota i onemogućili manje potencijalne investitore da dobiju poticaje. Privatnim investitorima je pogodovala i mogućnost cijepanja zemljišta, odnosno dijeljenja projekata solarnih elektrana na manje. Za solarne elektrane snage manje od jednog megavata (1000 kW) ne trebaju energetska dozvola i studija utjecaja za okoliš koje se izdaju na entitetskom nivou i zahtijevaju temeljitije procedure. Samo u okolini Mostara prijavljeno je 30 odvojenih solarnih elektrana od po 900 kW ili sto kW manje od gore navedenog limita, prema evidencijama o izdanim koncesijama. Sve su u vlasništvu iste firme, poredane jedna uz drugu na istoj parceli, ali formalno s različitim imenima: "Elektrana 1", "Elektrana 2" ... "Elektrana 30". RSE je kontaktirao tri tako "iscjepkane" solarne elektrana i nijedna nije odgovorila na pitanja o tome kako su ušle u sistem poticaja. U Federaciji BiH je do kraja 2024. godine izgrađeno 940 objekata ukupne instalirane snage 87,5 MW. Još 692 objekta su u fazi izgradnje, čija ukupna instalirana snaga iznosi 121 megavat, a lokalne zajednice koriste svoje nadležnosti i usvajaju nove prostorne planove za solarne projekte. Primjerice, Grad Stolac u južnoj Hercegovini, nacrtom novog prostornog plana predvidio je 1.200 hektara za izgradnju solarnih elektrana ukupne snage oko 600 MW. To je otprilike snaga slovensko-hrvatske Nuklearne elektrane u Krškom. Iz državnog operatera koji upravlja dalekovodima u cijeloj državi su upozorili da mreža trenutno nema kapacitet da primi toliku struju. Pravobranilaštvo BiH vodi više predmeta zbog sumnje da su koncesije za solarne elektrane izdane na državnom zemljištu kojim ne mogu raspolagati općine, kantoni ili entiteti, već samo država, praćene protestima mještana. Profit sedam puta veći od ulaganjaNajčešće se grade fotonaponske elektrane snage 150 kW koje godišnje proizvedu oko 210.000 kWh struje, jer se smatraju najprofitabilnijima uz ovakav sistem poticaja. Cijena takve elektrane iznosi oko 115.000 eura, ovisno od ugrađene opreme koja se uglavnom uvozi iz Kine, koja je najveći svjetski izvoznik solarnih panela. Usporedbe radi, takva elektrana košta koliko i stan od 80 kvadrata u Sarajevu, Mostaru ili Banjoj Luci. Međutim, ako se uzme u obzir samo prosječna cijena kilovatsata struje od oko deset eurocenti po kWh, investitor će vratiti uloženo za nešto više od pet godina. Za svoj životni vijek od 25 godina elektrana će proizvesti oko 4,9 milijuna kWh struje i ostvariti oko 782.000 eura profita ili sedam puta više od uloženog. Nekoliko privatnih investitora izgradilo je više desetaka takvih elektrana, koje su već na mreži, prema zvaničnim podacima Elektroprivrede BiH sa sjedištem u Sarajevu i podacima Elektroprivrede HZHB sa sjedištem u Mostaru, koje moraju otkupiti tu struju. Godišnje inkasiraju između 15.000 i 50.000 eura poticaja po svakoj elektrani. Isplati li se 'običnim' građanima?Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i učinkovite kogeneracije izmijenjen je 2023. godine i u njemu je definirana kategorija "prosumera". Za oko 500 kućanstava godišnje omogućeno je da postave solarne panele na krovove, proizvode svoju struju, a višak prodaju lokalnoj elektrodistribuciji ili kompenziraju u periodima kad je manje sunčanih dana. Za izgradnju mogu dobiti i oko 3.500 eura poticaja. Nezvanično, dvije godine od stupanja novog zakona na snagu, na mrežu nije priključen nijedan "prosumer", a iz Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede HZHB nisu odgovorili na upit RSE o broju priključenih mikroproizvođača. Dodatno, Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH proteklih je godina isplatio isključivo pravnim licima oko 1,9 milijuna eura za 92 projekta izgradnje fotonaponskih elektrana kao mjeru "energetske efikasnosti" podržanu i novcem iz EU fondova. Građani nisu imali pravo na ovaj poticaj. https://www.slobodnaevropa.org/a/solarni-paneli-bih-elektrane-poticaji-struja-elektricna-energija/33606932.html https://www.slobodnaevropa.org/a/solarni-paneli-bih-elektrane-poticaji-struja-elektricna-energija/33606932.html Fri, 28 Nov 2025 10:40:38 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Predrag Zvijerac)