https://www.slobodnaevropa.org Radio Slobodna Evropa/Radio Liberty je međunarodni medij koji pokriva Centralnu i Istočnu Evropu, Kavkaz, Centralnu Aziju, Rusiju, Bliski istok i zemlje Balkana. https://www.slobodnaevropa.org/Content/responsive/RFE/sh-SH/img/logo.png https://www.slobodnaevropa.org sh Sva prava zadržava 2010 - RFE/RL, Inc. 60 Sun, 19 Apr 2026 02:11:16 +0200 Pangea CMS – RFE/RL Slijedeći retoriku zvaničnog Beograda, Milorad Dodik, predsjednik vladajuće stranke u Republici Srpskoj (RS), proglasio je vojnu saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova prijetnjom za taj entitet i srpski narod. No, analitičari za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dodikove tvrdnje ocjenjuju političkim taktiziranjem, a ne ozbiljnim sigurnosnim procjenama. Tokom boravka u Beogradu 15. aprila, Dodik je govorio o nedavno potpisanoj Deklaraciji o suradnji u oblasti odbrane i sigurnosti između Hrvatske, Albanije i Kosova, tvrdeći da ona ugrožava RS. Dodikovom istupu prethodile su slične reakcije predstavnika vlasti u Srbiji, koji su ustvrdili da se radi provokaciji i prijetnji regionalnoj stabilnosti. Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali su sredinom marta Deklaraciju (Deklaraciju o suradnji u oblasti odbrane i sigurnosti potpisali su 18. marta u Tirani ministri odbrane Kosova, Albanije i Hrvatske. Cijeli tekst objavio je 22. marta ministar odbrane Albanije Pirro Vengu, koji je na mreži X napisao da u svojoj historiji Tirana nema presedana za tajne sporazume ili ugovore na štetu svojih susjeda, "kao što su to imale druge zemlje". Sporazum o sigurnosti i odbrani između Kosova i dvije članice NATO-a, Albanije i Hrvatske, ima četiri tačke. Prva tačka odnosi se na promociju odbrambenih kapaciteta i saradnju u odgovarajućoj industriji. Tu se navodi da će tri države istraživati mogućnosti razvoja i nabavke odbrambenih sposobnosti putem multinacionalnih rješenja za povećanje spremnosti njihovih vojnih snaga. Kosovo, Albanija i Hrvatska se takođe obavezuju da će identifikovati područje odbrambene industrijske saradnje kroz bolji pristup resursima i lancima sanbdijevanja radi stvaranja konkurentne i otporne odbrambene industrije, te pojačati ulaganja u nove tehnologije i inovacije radi ubrzanja i osiguravanja jedinstvenog pristupa sigurnosnoj i odbrambenoj transformaciji. Precizira se i poboljšanje individualnih i kolektivnih obrazovnih i obučnih mogućnosti kroz odgovarajuće vojne akademije i visoke vojne škole, jačanje bilateralnih i/ili trilateralnih vježbi, u skladu s politikom obuke i vježbi NATO-a i Evropske unije. U Deklaraciji se navodi i razmjena informacija i obavještajnih podataka, istraživanje mogućnosti odgovora na širok spektar potencijalnih prijetnji kritičnoj infrastrukturi i komunikacijskim mrežama te pružanjem podrške koheziji i uzajamnoj pomoći. Navodi se i usklađivanje politika i stavova u evroatlantskim multilateralnim sigurnosnim i odbrambenim institucijama, kao i obavezivanje na bližu saradnju i koordinaciju radi potpune integracije Kosova u regionalne sigurnosne i odbrambene inicijative.)kojim se osnažuje suradnja i ističe važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike. Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije u Sarajevu kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Bosna i Hercegovina ima jasno definiran sigurnosni i odbrambeni sistem, u kome ne postoji prostor za entitetske interpretacije ugroženosti. Hadžović je naglasio da bi se svaka vojna ili sigurnosna prijetnja entitetu automatski smatrala prijetnjom državi BiH, ističući da ne postoji realan scenarij u kojem bi Republika Srpska mogla biti zasebno ugrožena, izvan sigurnosnog okvira države kao cjeline. "U okviru funkcionisanja sistema BiH, takvo nešto bi predstavljalo napad na cjelovitost države, te bi svi resursi, institucije i kompletan sigurnosni sistem stali u zaštitu interesa svih građana BiH, navodi Hadžović. Prikupaljanje političkih poenaIzuzev što je šef vladajuće stranke u RS, Dodik trenutno ne obnaša nijednu funkciju u entitetskoj ili državnoj vlasti. To ga nije spriječilo da se u Beogradu, u ime entiteta, obrati na sastanku dužnosnika RS i Srbije sa rukovodstvom Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Govoreći o suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova, koju je nazvao vojnim savezom, poručio je da RS "prati situaciju". Bez dodatne argumentacije, naveo je da je cilj "ugrožavanje Srba", ističući taj bh. entitet kao zaseban sigurnosni subjekat, mimo države BiH. Međutim, ustavno-pravni okvir BiH takvu perspektivu ne poznaje. Od reforme odbrane 2005. godine, odbrana i kreiranje sigurnosne politike u nadležnosti su institucija na državnom nivou. Sugovornici RSE tvrde da Dodikove tvrdnje spadaju u domen političke retorike kojom se ignorira ustavni poredak BiH, ali da ne predstavljaju realnu procjenu prijetnji. Politički analitičar Žarko Puhovski dodatno relativizira priču o ugroženosti RS-a, ističući za RSE da Dodika "odavno nije briga za ovlaštenja države", već šalje poruke u skladu s vlastitim interesima. Puhovski, također, dovodi u pitanje stvarnu ugroženost eniteta RS u regionalnom kontekstu. Zajednički narativ o ugroženostiDeklaraciju o suradnji u oblasti odbrane i sigurnosti potpisali su 18. marta u Tirani ministri odbrane Kosova, Albanije i Hrvatske. Sporazum između Kosova i dvije članice NATO-a, Albanije i Hrvatske, odnosi se, među ostalim, na promociju odbrambenih kapaciteta i saradnju u vojnoj industriji. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je, nakon toga, da su Albanija i Hrvatska potpisivanjem memoranduma o saradnji u oblasti odbrane sa Kosovom "otvorili trku za naoružanjem u regionu". Hadžović ocjenjuje da se regionalni sporazumi koriste više kao politička poluga nego kao stvarni sigurnosni izazov, te naglašava da suradnja Zagreba, Tirane i Prištine "nema veće implikacije po Srbiju". No, kako kaže, u političkom diskursu koristi kako bi se stvorio osjećaj ugroženosti srpskih interesa, što je retorika koja se već duže vrijeme pojavljuje u Vučićevim izjavama. Vučić kaže da su Albanija i Hrvatska 'otvorile trku za naoružanjem u regionu'U tom kontekstu, može se, kako kaže, posmatrati i Dodikovo insistiranje na ovoj temi upravo u Beogradu, što ukazuje na pokušaj međusobnog političkog osnaživanja narativa. "Taj savez se koristi kao politički potez, kako bi se dalo više prostora narativu o ugrožavanju srpskih interesa, odnosno zajedničkoj ugroženosti, koja se potom pokušava reflektirati i na BiH", kaže on. Zašto Dodik spominje 'hrvatsku komponenetu'?Obraćajući se u Beogradu Dodik je, također, spomenuo da je "savez" triju zemalja remetilački faktor u cijeloj regiji. Bez dodatnih detalja također je kazao da će "hrvatska komponenta, a zasigurno i bošnjačka, biti okrenute takvim orijentacijama". Puhovski smatra da je Dodikova retorika dijelom posljedica narušenih političkih odnosa sa Zagrebom, te "hrvatskom komponentom" unutar BiH. "Izgleda da je dugogodišnja suradnja sa Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) BiH došla u ozbiljnu krizu. Ranije je to bilo tako da je u Predsjedništvu BiH neko od Dodikovih ljudi bio i hrvatski predstavnik, što je tjeralo hrvatsku komponentu u BiH na saradnju s Dodikom, pa onda i hrvatsku Vladu", navodi Puhovski. Kako dodaje, očigledno je da se ti odnosi mijenjaju, zbog čega Dodik sada traži nove narative i neprijatelje. "Očito je da Dodik više ne želi sarađivati s hrvatskom vladom, ili obrnuto – da hrvatske vlasti više ne žele s njim sarađivati, pa se odlučio na ovaj potez. A onda je, za svaki slučaj, u priču uveo i Albaniju i Kosovo", kaže Puhovski. Osim iz političkog miljea RS, nije bilo zvaničnih reakcija državnih institucija BiH koje bi saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova označile kao sigurnosnu prijetnju. Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, ocjenjuje da su Dodikove izjave dio svakodnevnog političkog diskursa kojim predstavnici poliitčkih stranaka nastoje ubrati političke poene. "Oružane snage BiH su i bošnjačke i srpske i hrvatske i bilo kakav aktivnost u regiji ne može to dovoditi u pitanje. Dodik vjerojatno želi da i ovime kaže da postoji problem Oružanih snaga kao jedinstvene sile, pa da se, ili razdavaju, ili da se stvara druga oružana sila, o kojoj je sanjao", kazao je. Kržalić je, također, stava da ne postoji realna prijetnja ni za Srbiju ni za BiH u postojećim sigurnosnim aranžmanima. Smatra da bi jačanje regionalne saradnje trebalo biti prioritet, ukoliko postoji stvarna zabrinutost za sigurnost. "Međutim, politički interesi idu u drugom pravcu, svako gleda vlastiti interes. Ako nije dio određenih dogovora, odmah ih predstavlja kao prijetnju. Problem je što među državama i dalje postoji nepovjerenje pa se saradnja često pogrešno predstavlja kao destabilizacija", kaže on. Tvrdnje o navodnoj ugroženosti RS Milorad Dodik koristi godinama, najčešće u kontekstu odnosa sa državnim institucijama i međunarodnim akterima. Tokom političke krize 2021. i 2022. najavljivao je povlačenje iz Oružane snage BiH i govorio o formiranju vojske RS, uz obrazloženje da je to potrebno radi "zaštite" entiteta. Jedinstvene Oružane snage BiH formirane su početkom 2006. godine, nakon reforme obrambenog sektora BiH i i prenosa nadležnosti u oblasti odbrane sa entitetskih na državni nivo. U sastavu Oružanih snaga BiH danas su i tri nacionalna puka koja slijede tradicije Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Vojske RS. Iz Vlade Hrvatske naveli su ranije za RSE da Deklaracija triju država ne stremi ka osnivanju nikakvog vojnog saveza, ističući da to, pored članstva u NATO-u, nije potreban. Hrvatska i Albanija su članice NATO-a, za razliku od Kosova, čiju nezavisnost, kao ni susjedna Srbija, Bosna i Hercegovina ne priznaje zbog protivljenja političara iz RS. Iako politički predstavnici RS zagovaraju vojnu neutralnost po uzoru na Srbiju, BiH surađuje sa NATO-om, a prošle godine je napravila korak ka članstvu usvajanjem Individualno prilagođenog partnerskog programa (ITPP). https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-suradnja-hrvastka-kosovo-albanija-prijetnja-rs/33733676.html https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-suradnja-hrvastka-kosovo-albanija-prijetnja-rs/33733676.html Thu, 16 Apr 2026 16:30:11 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Milorad Milojević) Pet dana otkako je presudom obavezan da Radio-televiziji Bosne i Hercegovine isplati dio duga po osnovu RTV takse, entitetski emiter Republike Srpske ne otkriva na koji način će postupiti po presudi, nego najavljuje njenu reviziju. U pokušaju da izađe iz višegodišnje financijske krize, BHRT u desetak sudskih procesa potražuje više od 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura) od entitetskog emitera RS. Prema presudi koju je nedavno donio Viši privredni sud u Banjaluci, Radio Televizija Republike Srpske (RTRS) dužna je, u roku od 30 dana, isplatiti dio duga u iznosu od 5,4 miliona maraka (oko 2,76 miliona eura). Saša Grabež, advokat RTRS-a u ovom postupku, kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da nema informaciju o tome da li će RTRS provesti presudu, ali je najavio da će od Vrhovnog suda RS-a zatražiti njenu reviziju. Spor je pokrenut jer BHRT godinama ne dobija dio prihoda od RTV takse, iako zakon propisuje da entitetski emiteri dio prikupljenih sredstava uplaćuju na račun državnog emitera. Dugotrajni sudski procesi Programska direktorica BHRT-a Neda Tadić kaže za RSE da se presuda banjalučkog Višeg privrednog suda odnosi na novac od RTV takse, naplaćen na teritoriji RS za nekoliko mjeseci 2020. "Ovo je prva drugostepena presuda u našu korist. Imamo još dvije prvostepene i čekamo narednu instancu. Tužili smo parcijalno, pustimo da se dug akumulira i onda tužimo. Sve su to procesi koji traju godinama i pitanje je kada ćemo konačno naplatiti kompletan dug", kazala jeza RSE. Problem financiranja BHRT-a traje već godinama zbog čega se gomilaju dugovi prema zaposlenima, dobavljačima i Evropskoj radiodifuznoj uniji. Tadić upozorava da su presude koje su donesene u korist BHRT-a značajan pomak, ali da same po sebi ne znače i brzu naplatu duga. "Sve su to procesi koji traju godinama. Ne smijemo se previše oslanjati na epilog presuda i potrebno nam je hitno rješenje", kazala je. U Bosni i Hercegovini postoje tri javna emitera – BHRT, RTV Federacije BiH i RTRS. Svako domaćinstvo ili firma koje posjeduje radijski ili televizijski prijemnik dužno je plaćati mjesečnu taksu od 7,5 maraka, (oko četiri eura) prema Zakonu o javnom RTV sistemu BiH. Zakon propisuje da entitetski emiteri dio sredstava od RTV takse, koji prikupe na svojoj teritoriji, uplaćuju na račun BHRT-a. No, taj model u praksi nikada nije u potpunosti zaživio. BHRT od 2017. godine ne dobija novac od RTRS-a, što je dovelo do dugogodišnjih sporova i financijskih problema. Ustavni sud BiH je u martu prošle godine potvrdio zakonsko pravo BHRT-a na dio RTV takse prikupljene u RS. Time je poništio ranije presude nižih sudova u tom entitetu koje su bile u korist RTRS-a, te naložio ponavljanje postupaka pred sudovima u Banjaluci. Nakon toga, Vrhovni sud RS donio je rješenja u dva postupka koja potvrđuju pravo BHRT-a na sredstva od RTV takse, stavljajući tačku na spor sa RTRS-om po pitanju naplate i raspodjele sredstava. U skladu sa ovom odlukom, naloženo je ponavljanje sudskih postupaka pred nižestepenim sudovima u Banjaluci, uz obavezu dosljedne primjene pravnih stavova iz presude Ustavnog suda BiH. Prinudna naplata?Iz RTRS-a nisu odgovorili na upit za razgovor sa RSE o tome da li će, i na koji način, isplatiti dugovanja državnoj radio televiziji. Advokat Grabež, pak, ističe da je stav te medijske kuće "da je BHRT od usvajanja Zakona bio nesavjestan i da to u presudi nije cijenio Viši privredni sud u Banjaluci". U slučaju da RTRS ne ispoštuje pravosnažnu presudu u predviđenom roku, BHRT najavljuje pokretanje izvršnog postupka, koji bi mogao uključivati blokadu računa i prinudnu naplatu. Tadić ističe da zahtjev za reviziju presude ne bi smio odložiti njeno provođenje. "S obzirom na to da je RTRS, sada i de facto, nezakonito zadržao oko 105 miliona maraka koji su trebali biti proslijeđeni BHRT-u, ne bi trebalo da su u financijskim problemima i da nemaju novca na računu. No, koliko će oni odlagati, ne možemo znati", kazala je. Prema javno objavljenom izvještaju o radu RTRS-a za 2024. godinu, prihodi RTRS-a, koji ima više od 600 zaposlenih, iznosili su 33,17 miliona maraka (oko 17 miliona eura), od čega je 20,26 miliona maraka (oko 10 miliona eura) ostvareno od RTV takse. Obraćajući se Skupštini RS-a, generalna direktorica RTRS-a Dijana Milanković izjavila je da je entitetski emiter zavrđio 2024. godinu sa neto dobiti od nešto više od 28.000 maraka (oko 14 hiljada eura). Probleme u naplati i raspodjeli takse, te sudske sporove, označila je kao jedan od ključnih izazova u poslovanju. Također je ustvrdila da RTRS nije odgovoran za zastoje u funkcioniranju sistema javnih RTV servisa u BiH, navodeći da godišnje izdvaja oko dva miliona maraka (oko milion eura) za naplatu RTV takse. Zahtjevi za pomoćNa BHRT-u je zaposleno oko 780 osoba. Zbog stanja u kojem se nalazi, nekoliko puta su protestovali, a krajem februara privremeno su prekinuli i program. Od Parlamenta i Vijeća ministara BiH traže kredit od 100 miliona maraka (oko 50 miliona eura) koji bi bio vraćen nakon okončanja sporova s RTRS-om. Jedan od zahtjeva je i dodatnih 25 miliona maraka (oko 12,5 miliona eura) iz viška prihoda Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) za izmirenje obaveza prema EBU i izvršnim sudskim presudama. Međutim, predstavnici Republike Srpske u državnim institucijama blokiraju ove inicijative. Tadić ističe da je, zbog problema u poslovanju i ugroženosti BHRT-a, potrebna hitna reakcija vlasti. "Sudski procesi koji godina traju i pitanje je kada će BHRT konačno naplatiti kompletan dug. Može se desiti i situacija da dođemo u prinudnu naplatu, a da novca nema na računu. Bojim se da nam vrijeme za izvršenje i okončanje ostalih procesa ne ide na ruku", kazala je. Upozoravajući na moguće gašenje BHRT-a, nekoliko organizacija zatražilo je prije nekoliko dana od visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da iskoristi Bonske ovlasti i nametne rješenje koje će omogućiti funkcioniranje državnog javnog servisa. Neometano funkcionisanje BHRT-a jedan je od 14 ključnih uvjeta na putu BiH prema pridruživanju Evropskoj uniji. https://www.slobodnaevropa.org/a/bhrt-rtrs-rtv-taksa-presuda-dug-bih-bosna-hercegovina-javni-servis/33732097.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bhrt-rtrs-rtv-taksa-presuda-dug-bih-bosna-hercegovina-javni-servis/33732097.html Wed, 15 Apr 2026 07:15:00 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Milorad Milojević) Iako povlačenje Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini nije zvanično potvrđeno, informacije o toj mogućnosti, koje su se pojavile u javnosti, ponovo su otvorile pitanje ispunjavanja uvjeta za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) i njegove buduće uloge. Pozivajući se na diplomatske izvore, dio bh. medija pisao je proteklih dana da bi mandat Christiana Schmidta mogao biti okončan nakon oktobarskih Općih izbora u BiH. Tu mogućnost komentirao je i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, ističući očekivanje da novi šef OHR-a bude osoba koja će "razumjeti situaciju u BiH". Istovremeno, bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch ocijenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da bi Schmidt trebao biti posljednji na toj funkciji. "Smatram da bi on zapravo trebao biti posljednji visoki predstavnik, jer će se morati zaustaviti ovakav vječni protektorat nad BiH", kazao je Petritsch, ističući da nema saznanja o Schmidtovom odlasku. Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o tome bliži li se kraj Schmidtovom mandatu i jesu li poznata imena mogućih kandidata za njegovog nasljednika. Koja je uloga visokog predstavnika u BiHChristian Schmidt obnaša dužnost visokog predstavnika od 2021. godine. Na toj poziciji naslijedio je Valentina Inzka, austrijskog diplomatu koji je imenovan 2009. godine, nakon što je zvanično započet proces zatvaranja OHR-a, koji do danas nije završen. Političari iz Republike Srpske duže vrijeme zagovaraju zatvaranje OHR-a, dok oni iz Federacije BiH upozoravaju da bi takav potez mogao dodatno destabilizirati zemlju. Dok smatra da zatvaranje OHR-a trenutno nije opcija, Konaković nije konkretno odgovorio na novinarsko pitanje da li ima informaciju o Schmidtovom odlasku iz BiH, nego je ustvrdio da će "sigurno otići jednog dana". "Do zatvaranja OHR-a neće i ne može doći. Imamo informacije da će, i ako Schmidt bude odlazio, doći oni koji razumiju situaciju u BiH", kazao je novinarima u Sarajevu 6. aprila. Međunarodna zajednica planirala je još prije 20-ak godina zatvaranje OHR-a, ali do toga nije došlo zbog političkih nesuglasica i izostanka konsenzusa međunarodnih aktera. Za ukidanje je 2008. godine postavljeno pet uvjeta i dva cilja (O ispunjenosti ovih uvjeta odlučuje Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH, međunarodno tijelo koje nadgleda provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma, a čije ključne članice uključuju Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Francusku, Italiju i Japan. Program "5+2" obavezuju vlasti BiH da riješi pitanje raspodjele državne i vojne imovine, provedu Konačne odluke za Brčko distrikt, osiguraju fiskalnu održivost BiH i osnaže vladavinu prava. Među uvjetima je, također, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), kao i pozitivna procjena političke situacije u zemlji od Vijeća za provedbu mira (PIC). Do sada su ispunjena dva – SAA je potpisan 2008. godine, dok je status Brčko distrikta definisan amandmanom na Ustav BiH godinu kasnije. Preostali su djelimično ispunjeni ili i dalje nisu realizirani.), koja moraju ispuniti bosanskohercegovačke vlasti. Schmidt kao posljednji visoki predstavnik?O Schmidtovom odlasku spekulirano je u javnosti i proteklih godina. O tome se posljednji put oglasio u decembru prošle godine, kada je kazao da do toga "za sada neće doći". Upravni odbor PIC-a u zaključio je krajem prošle godine da ovlasti visokog predstavnika ostaju na snazi, uz upozorenje da je dugoročno neodrživo da svakodnevno donosi odluke u BiH. Schmidt je tada, također, kazao da u širokim diplomatskim krugovima postoji suglasnost da "treba zadržati sve opcije otvorenima", govoreći o zatvaranju OHR-a, reduciranju ili ukidanju Bonnskih ovlasti danih OHR-u da nameće zakone ili smjenjuje dužnosnike u BiH. Petritsch, austrijski diplomata koji je dužnost visokog predstavnika u BiH obnašao od 1999. do 2002., kaže da po pitanju funkcioniranja vlasti, posebno na državnoj razini, još postoji mnogo prostora za poboljšanje, ali da to ne može riješiti OHR. "Moramo vidjeti da se sve što je gospodin Schmidt učinio u najboljim namjerama pokazalo teškim za provesti. To je doista bilo lakše u ranim fazama OHR-a", rekao je. On je stava da je potrebno u prvom redu sazvati komisiju bh, stručnjaka kako bi se procijenilo, i što je OHR postigao, i što još nedostaje za suverenu BiH. "Drugo, integrirati ove 'nedostajuće dijelove' u proces pristupanja u EU", kazao je. Funkcija visokog predstavnika u BiH, sa statusom diplomatske misije, uspostavljena je 1995., potpisvanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djeluje kao međunarodni predstavnik zadužen za koordinaciju i praćenje provođenja civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma. Također, raspolaže i tzv. bonskim ovlastima, koje mu omogućavaju da nameće odluke i smjenjuje izabrane ili imenovane zvaničnike. Petritsch se prisjetio da je njegov posljednji zadatak kao visokog predstavnika bila strategija iz 2002. za racionalizaciju međunarodne prisutnosti. To je uključivalo zatvaranje OHR-a do 2006. godine, a Vijeće za provedbu mira jednoglasno je usvojilo tu strategiju. "Tokom mog mandata, i dok su povratak i obnova infrastrukture bili u punom jeku, uspjeli smo uspostaviti osnovne elemente za funkcionalnu državu, uključujući pravosudni sistem na državnoj razini". Njegov nasljednik na poziciji visokog predstavnika Paddy Ashdown poduzeo je, kako kaže, važan korak ujedinjavanjem Oružanih snaga i njihovim stavljanjem pod kontrolu na državnoj razini. Petritsch je stava da je, nakon desetak godina snažnog angažmana SAD-a i Evrope, postignut znatan uspjeh, a kao ključno postignuće međunarodnog angažmana ističe činjenicu da "nije bilo rata u BiH u posljednjih 30 godina". "Fokus na BiH izblijedio je, a tokom mandata Valentina Inzka OHR je u osnovi bio zaboravljen od EU. Schmidt je pokušao ponovno oživjeti OHR i imao je određeni uspjeh, ali vrhunac poslijeratne obnove i ere izgradnje države odavno su prošli", naveo je. Rješenje vidi u procesu pristupanja EU, specifičnom za BiH. "Morate premjestiti sva dugo odgađana pitanja, uključujući 'pet plus dva' koja bi stručna komisija morala identificirati, u portfelj pregovora o pristupanju EU", rekao je. Status kandidata za EU, BiH je dobila u decembru 2022, te su pregovori o članstvu otvoreni u martu 2024. godine. Iako je BiH dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s Evropskom unijom, njihovo formalno pokretanje i dalje ovisi o imenovanju glavnog pregovarača te usvajanju ključnih reformskih zakona, među kojima su zakoni o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i o sudovima. Svih sedam dosadašnjih visokih predstavnika u BiH bili su evropski diplomati, dok su prvi zamjenici redovno dolazili iz Sjedinjenih Američkih Država. Kao Schmidtova moguća nasljednica, u medijskim izvještajima u BiH proteklih dana spominjala se Karen Pierce, britanska izaslanica za Zapadni Balkan i bivša ambasadorice u Sjedinjenim Američkim Državama. Govoreći o potencijalnim Schmidtovim nasljednicima, Petritsch je kazao da se postavlja pitanje što bi novi visoki predstavnik mogao postići što prethodni nisu. Dodao je da je skeptičan i prema bilo kakvom nasljedniku i prema produženju mandata OHR-a. "Želite se pridružiti Europskoj uniji, a ne Ujedinjenom Kraljevstvu, ili ne želite postati zauvijek država OHR-a. Nakon više od 30 godina, sve se promijenilo u svijetu, u Evropi, u transatlantskim odnosima. Ali mi i dalje primjenjujemo istu Dejtonsku formulu iz 1995. To neće funkcionirati", zaključio je. Bassuener: Britanija kao ključni faktorDok su političari iz RS osporavali Schmidtu legitimitet i protivili se njegovim odlukama, iz Federacije BiH su od njega u proteklim godinama zahtjevali intervencije i nametanje rješenja za raspodjelu državne imovine, o čemu vlast decenijama ne može postići dogovor. Slični zahtjevi upućivani su i za rješavanje financiranja sedam institucija kulture od državnog značaja, kao i stabilizaciju financiranja javnog radio-televizijskog servisa (BHRT) koje godinama opterećuju politički sporovi i izostanak sistemskog rješenja. Kurt Bassuener, iz Savjeta za demokratizaciju politike iz Berlina, ocjenjuje za RSE da Schmidt kada je preuzeo posao "nije u potpunosti shvatio u šta se upušta", te da je njegova krivulja učenja bila "bolna za njega i BiH u cjelini". Ipak, ističe da se radi o veoma teškom poslu - koji je postao znatno teži otkako ga je Schmidt preuzeo. Prema njemu, Bonske ovlasti moraju ostati na snazi, da bi OHR mogao ostati provedbeni instrument Dejtonskog sporazuma. Dodaje kako je sada Washington protiv njihovog korištenja, te bi u budućnosti ključni član PIC-a mogla biti Velika Britanija. "Britanija je dosljedno podržavala aktivnog visokog predstavnika, uključujući i podršku Schmidtovim akcijama tokom njegovog mandata", naglasio je on. Bassuener smatra da bi Pierce bila dobra opcija za novu visoku predstavnicu u BiH. "Odavno je vrijeme za snažnu visoku predstavnicu, s obzirom na očiglednu trajnost patrijarhalizma u stvarnoj arhitekturi moći u BiH i regiji", ocjenjuje on. Također, prema njemu, važno je i da potencijalni novi kandidat ima jasnu strategiju, integrisanu sa EU, za demokratski napredak zemlje. "Izbor Schmidtovog nasljednika, ako bude uskoro izabran, morat će odražavati odlučnost demokratija, onoga što mi u DPC-u nazivamo 'Evropa+'. U ovom kontekstu, članice EU, Velika Britanija, Kanada i Japan, svi u Upravnom odboru PIC-a treba da prekinu s dvije decenije neuspjeha i usvoje strategiju za BiH i region, koja prihvata OHR kao oruđe za provođenje mira", rekao je Bassuener. Obzirom na spoljnopolitički zaokret Vašingtona, naglašava Bassuener, ove zemlje bi morale, među ostalim, da preuzmu na sebe financiranje Ureda te popunjavanje EUFOR-a do adekvatnih kapaciteta. Upite u vezi sa spekulacijama o Schmidtovom mogućem povlačenju RSE je uputio i Evropskoj komisiji i State Departmentu, a iz tih instiucija su naveli da nemaju komentar. "EU ponovno naglašava važnost kontinuirane suradnje među međunarodnim akterima i izražava podršku misiji visokog predstavnika i njegovom uredu u ispunjavanju agende 5+2", naveli su iz Evropske komisije. Budžet OHR-a odobrava Vijeće za provedbu mira (PIC), a najveći dio financirala je proteklih godina Evropska unija, dok su značajan udio imale Sjedinjene Američke Države, Japan i druge zemlje. Od dolaska nove američke administracije, nakon što je Donald Trump preuzeo predsjednički mandat u januaru 2025. godine, iz Sjedninjenih Država sve češće stižu poruke da domaći politički akteri preuzmu veću odgovornost za procese u BiH. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Kaja Kalas, izjavila je prošle godine u Sarajevu da je došlo vrijeme da se međunarodna supervizija u BiH gasi, ali tek kada zemlja bude imala odgovarajuće kapacitete za samostalno donošenje odluka. Suradnja na tekstu: Goran Katić *Tekst je ažuriran 17. aprila izjavom iz Evropske komisije https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-schmidt-ohr-odlazak-zatvaranje/33726998.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-schmidt-ohr-odlazak-zatvaranje/33726998.html Wed, 08 Apr 2026 07:38:02 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Više od godinu dana savjetnica u Parlamentu Bosne i Hercegovine Marija Ćosić obavljala je istovremeno dvije javne funkcije. Nakon što je sankcionirana zbog sukoba interesa dužna je do 28. marta podnijeti ostavku na jednu od njih. Ćosić je od 2022. godine šefica kabineta predsjedavajućeg Zastupničkog doma državnog Parlamenta Marinka Čavare, dok je decembru 2024. preuzela mandat vijećnice Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH u općinskom vijeću u Busovači, u srednjoj Bosni. Pozivajući se na državni zakon, prema kojem dužnosnici i njihovi savjetnici mogu obnašati samo jednu javnu funkciju, Komisija za utvrđivanje sukoba interesa u institucijama BiH izrekla joj je početkom marta novčanu kaznu i zatražila da podnese ostavku. Dvadesetak dana nakon odluke, Ćosić se i dalje zvanično vodi na obje funkcije, prema podacima na web stranicama institucija. Na upite Radija Slobodna Evropa za razgovor o odluci Komisije nije odgovorila. Predsjedavajuća Komisije Ilma Mehić Jusufbašić navela je u odgovoru za RSE da Komisija nema informaciju da li je Ćosić, u međuvremenu, podnijela ostavku. Nema ko da utvrdi jesu li milionski javni poslovi za firme ministara u BiH sukob interesaĆosić je jedna od 15 savjetnika koji su angažirani u kabinetima rukovodstva oba doma Parlamenta BiH, prema podacima iz ovogodišnjeg parlamentarnog izvještaja. Njihova mjesečna plaća, sa uključenom naknadom topli obrok, prelazi 3.000 maraka (oko 1.500) eura. To znači da se iz državnog budžeta, samo za njihove plaće, izdvaja više od pola miliona maraka (oko 250 hiljada eura) godišnje. Taj trošak dodatno raste kada sa dodaju ostale naknade, poput onih za topli obrok, stanove, putovanja i rad u komisijama. Istovremeno, u BiH, u kojoj je prema zvaničnim evidencijama nezaposleno više od 300.000 osoba, prosječna plaća iznosi nešto više od 1.600 maraka (oko 800 eura) Zbog obnašanja duplih funkcija, na poziciji savjetnice u Parlamentu BiH i vijećnicu u općinskom vijeću, prijavu protiv Ćosić podnijela je u julu prošle godine organizacija Transparency International (TI) BiH. Odluka kojom je utvrđen sukob interesa donesena je tek nakon višemjesečnog izostanka konsenzusa među članovima Komisije za utvrđivanje sukoba interesa u institucijama BiH. Damjan Ožegović, iz organizacije TI u BiH kazao je za RSE da nema informacije šta se dalje događalo i da postoji zabrinutost da bi moglo sve završiti na toj novčanoj sankciji, koja joj je izrečena u iznosu od 5.000 maraka (2.500 eura). "Vodile su se polemike u Komisiji da li je taj vijećnićki mandat na puno radno vrijeme ili ne, ali ne može se sukob interesa svoditi na primanje plate. Oni koji obavljaju duple funkcije mogu da ih koriste za ličnu korist ili za političku, partijsku i drugu korist", kazao je. Zakon (U BiH je Zakonom o sprečavanju sukoba interesa koji je stupio na snagu u martu 2024. godine, uvedena zabrana istovremenog obavljanja više javnih funkcija na različitim nivoima vlasti. Predviđeno je da Komisija, koja je započela s radom u novembru 2024., za kršenje tog zakona može izreći upozorenje, novčanu kaznu do 20 hiljada maraka (oko 10 hiljada eura), te pokrenuti razrješenje ili zatražiti ostavku.) omogućava pokretanje postupka ukoliko nosilac javne funkcije ne postupi po odluci Komisije. U tom slučaju, Komisija, u roku od 15 dana, pokreće postupak za utvrđivanje povrede zakonskih odredbi, ali nije precizirano o kojim mjerama se radi. Zapošljavanje savjetnikaZbog kompleksne strukture vlasti, BiH spada među države sa brojnom i skupom administracijom dok se godinama bori da provede reformu javne uprave, kao jedan od uvjeta na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. BiH nema jedinstveni registar uposlenika javne uprave, koja se u izvještajima međunarodnih institucija opisuje kao glomazna i neučinkovita. Osim državnih službenika koji se zapošljavaju putum javnih konkursa, propisi omogućavaju imenovanje savjetnika u institucijama na svim nivoima vlasti - od državnog, preko entitetskih, kantonalnih do lokalnih. Savjetnici, prema domaćoj regulativi, ne spadaju u državne službenike, već ih, bez konkursa, imenuju izabrani zvaničnici i nosioci izvršnih funkcija. To znači da ih imaju članovi Predsjedništva BiH, državni, entitetski i kantonalni premijeri i ministara, te entitetski predsjednici i potpredsjednici, rukovodstava parlamenata i skupština na svim nivoima, kao i čeknici fradova i općina. Mogu biti angažirani najduže dok traje mandat dužnosnika koji su ih imenovali, bez obaveze raspisivanja konkursa, a njihove plaće i drugi benefiti iz budžeta variraju na različitim nivoima vlasti. Ko ima najviše savjetnika?Među nabrojnijima je, kada je riječ o broju savjetnika, kabinet člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Uz šefa kabineta, Bećirović ima osam savjetnika, prema podacima sa web stranice Predsjedništva BiH. Na upit RSE o njihovom radnom statusu, iz Bećirovićevog kabineta su za RSE naveli da "imaju jasno definiran radni status u skladu s relevantnim propisima i odlukama koje uređuju organizaciju i rad Predsjedništva BiH". Šef kabineta Alija Kožljak naveo je i da je "popunjen manjim brojem savjetnika nego što je predviđeno važećim aktima Predsjedništva BiH", u koje RSE nije imao uvid. "Radi kompletnije slike i objektivnog informiranja, bitno je naglasiti da kabineti druga dva člana Predsjedništva BiH, imaju veći broj savjetnika od Bećirovića", naveo je u odgovoru za RSE. Prema podacima na sajtu, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, uz šefa kabineta, ima četiri savjetnika, dok podatak o broju savjetnika trećeg člana, Željka Komšića, nije javno objavljen. Većina institucija na svim nivoima vlasti u BiH, kojima se RSE obratio sa zahtjevom za dostavu podataka o savjetnicima, nije odgovorila na upit. Odgovor je stigao iz nekoliko ministarstava u Vladi Federacije BiH, a iz njih proizlizlazi da imaju, uglavnom, između jednog i tri savjetnika. Prema entitetskim propisima savjetnici, uz plaće, ostvaruju pravo na naknadu za topli obrok, za odvojeni život od obitelji, naknadu troškova smještaja u mjestu rada kao i prijevoza do mjesta prebivališta obitelji četiri puta mjesečno. Ekonomistica i nekadašnja ministrica finansija Republike Srpske Svetlana Cenić kaže za RSE da se savjetničke pozicije u BiH često koriste za zbrinjavanje stranačkih kadrova, uz izostanak jasnih kriterija i mjerila efikasnosti rada. "To je zbrinjavanje i nagrađivanje stranačkih ljudi, rodbine i prijatelja. Dobar savetnik je retkost i taj govori šefu sa stručnog aspekta ono što jeste, a ne ono što bi šef hteo da čuje. Postoje, kao, neki pravilnici o unutrašnjoj organizaciji, ali oni se menjaju kako kome odgovara", kazala je Cenić. BiH nema jedinstveni propis koji precizira njihov angažman i ograničava broj, pa je to pitanje obuhvaćeno pravilnicima i drugim aktima, pojedinačno na nivou insitucija. Institucije vlasti entiteta Republika Srpska nisu odgovorile na upit RSE koji se odnosi na savjetnike benefite koji su im omogućeni. No, na njihov veliki broj upozoravano je, prethodnih godina, u revizorskim izvještajima. Prema izvještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS za 2021. godinu, u Uredu predsjednika RS bilo je, angažirano 16 savjetnika, u vrijeme dok je entitetska predsjednica bila Željka Cvijanović. Savjetnici i u kantonimaPravo da imenuju savjetnike u kabinetima imaju i članovi Vlada i rukovodstva skupština u deset kantona u Federaciji BiH. Zastupnica u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Sanja Renić prošle godine je problematizirala troškove savjetnika u Vladi tog kantona u centralnoj Bosni. Tada je navela da, prema njenim saznanjima, 11 savjetnika godišnje košta više od 380.000 maraka (oko 190.000 eura), bez dodatnih naknada poput toplog obroka, prijevoza i drugih troškova. Renić je ove godine ponovno zatražila detaljan pregled troškova za savjetnike koji su angažirani po ministarstvima. "Od tada se situacija promijenila. Povećavala im se i plata tako da su i troškovi sada veći. Tražila sam informacije da vidim druge naknade. Tu su upravni odbori, rad u komisijama. Nije rijedak slučaj da oni poslije završaju na nekim direktorskim pozicijama", kazala je za RSE. Politički savjetnici postoje i u insitucijama vlasti u zemljama regije i EU, ali se BiH, prema izvještajima međunarodnih insitutcija, izdvaja zbog višeslojne strukture vlasti i izostanka koordinacije i neujednačene primjene propisa između različitih nivoa. U izvještajima SIGMA-e, zajedničke inicijative Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj i EU, upozoreno je i na problem političkog utjecaja na zapošljavanje i ograničene profesionalizacije. Prema principima javne uprave, koje razvija ta inicijativa, prostor za politička imenovanja treba biti ograničen kako bi se osigurala profesionalnost i stabilnost javne uprave. I iz Evropske komisije je u izvještajima o napretku BiH upozoravano je, također, da je javna uprava politizirana i da zapošljavana nisu zasnovana na jasnim kriterijima. Prema ranijim izvještajima EU, između 17 i 19 posto zaposlenih u BiH radi u javnom sektoru, dok Svjetska banka procjenjuje da plaće u javnom sektoru iznose u prosjeku 11,6 posto bruto domaćeg proizvoda. https://www.slobodnaevropa.org/a/savjetnici-bih-javna-uprava-zaposljavanje/33716432.html https://www.slobodnaevropa.org/a/savjetnici-bih-javna-uprava-zaposljavanje/33716432.html Thu, 26 Mar 2026 07:39:26 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Dok se iz pojedinih političkih krugova širi priča o Bosni i Hercegovini kao mjestu potencijalnog "sukoba civilizacija", stanovnici Sarajeva i Banjaluke, sa kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa, ne znaju mnogo o tome. "Sva ta priča o 'sukobu civilizacija' je bespredmetna i čista budalaština. Ova izjava koju su potpisali je dobra, jer treba 'udarati' kontru političarima u Republici Srpskoj", kaže Sarajlija Edin. On na taj način komentariše Izjavu o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o Bošnjacima i BiH, koju su u Sarajevu 18. marta potpisala 33 predstavnika akademskog, političkog, kulturnog, društvenog i vjerskog života Bošnjaka. Potpisnici su osudili pokušaje nametanja narativa o takozvanom "sukobu civilizacija", upozoravajući na njegove potencijalno opasne posljedice. Aid iz Sarajeva, pak, kaže kako mu nije jasno kome se potpisnici izjave obraćaju niti šta je njena svrha. "Oni bi na više stolica sjedili i više pravaca ugodili. U RS-u su pametni, znaju šta rade, imaju ciljeve, a mi u Federaciji ne znamo šta ćemo i prepucavamo se. Narod je drugačiji. Moramo mi na Balkanu da se držimo zajedno. Mali smo i nejaki, drugi nam kroje kapu. Pustite priče i velikim Hrvatima, Bošnjacima i Srbima, trebamo biti ljudi", kaže on. Izjava koju su potpisali zvaničnici u Sarajevu naišla je na političku osudu predstavnika vladajuće stranke u Republici Srpskoj, Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, koji najavljuju da će tražiti da se o tome izjasni i Skupština RS. Međutim, Banjalučani sa kojima je RSE razgovarao nisu upoznati sa deklaracijom bošnjačkih zvaničnika. Penzioner Đorđe kaže da bilo kakav sukob postoji "samo u glavama političara dok ga u glavama naroda nema". Po njegovim riječima, suživot sa različitim religijama i narodima ne samo da je moguć, nego je već tu. "Kako ne postoji, samo treba rastjerati ove lopove sa vlasti, i biće odmah", smatra on. Nastavnica Saša kaže da taj konflikt, ukoliko uopće postoji, nije samo u BiH. "Mislim da na nivou Evrope ima određenog smisla, hrišćanstvo, islam, susret u Bosni, i te razlike i sukobi, može imati nekog smisla, geopolitički, istorijski, ali ne bih rekla da se to samo ovdje dešava. Na momente sam potpuno deprimirana tom temom, ali sa druge strane, kad gledam klince, neke druge stvari, to djeluje mnogo bolje", kazala je ona. 'Izjava bila neophodna'U izjavi (Potpisnici izjave su ukazali da je na djelu zlonamjerna kampanja demonizacije Bošnjaka i odbacuje se narativ o "sukobu civilizacija". Poručeno je da islamski identitet nije prepreka sekularnom uređenju države, te da Bošnjaci pripadaju evropskom kulturnom i političkom prostoru. Ističe se i opredijeljenost za suprotstavljanje "šovinističkim prijetnjama" i osudu govora mržnje prema svim zajednicama u BiH, uz poziv pravosudnim institucijama da sankcioniraju takve pojave. U dokumentu se naglašava da Bosna i Hercegovina može biti poligon za "sukob civilizacija", već društvo susreta različitih kultura, religija i identiteta. Upozoreno je i na njegove potencijalno opasne posljedice, čiji je cilj, kako se navodi, "antidržavna secesionistička politika".)ukazuje na "antidržavnu secesionističku politiku", a potpisnici osuđuju pokušaje nametanja narativa u kojima se spominju "konstrukcije o ugroženosti kršćana od muslimana i široko rasprostranjenom antisemitizmu u BiH". Analitičar i istraživač Hikmet Karčić smatra da je takav dokument bio neophodan, imajući u vidu da je u posljednjih nekoliko mjeseci prepoznat obrazac djelovanja u "antimuslimanskoj i antibosanskoj retorici". "Vidjelo se da postoji tendencija da se pokušava ocrniti BiH kao država na međunarodnom planu i prikazati kao mjesto u kome je nemoguće živjeti, dok su Bošnjaci prikazani kao strani element s kojima je suživot nemoguċ”, kazao je za RSE. Izjava je potpisana nakon što su se proteklih nekoliko mjeseci u javnom prostoru intenzivirali istupi koji BiH prikazuju kao prostor potencijalnog sukoba civilizacija. Takve ocjene su se, uglavnom, mogle čuti od političara iz RS, među kojima je najglasniji bio Dodik, koji je govorio o navodnom islamskom radikalizmu i BiH kao neodrživoj državi. Među onima koji su zastupali slične stavove bio je i Max Primorac, suradnik američke Fondacije Heritage, koji je u javnim istupima opisivao Sarajevo kao centar ekstremizma i upozoravao na navodnu ugroženost kršćana. Analitičar Karčić ističe da se, tokom nedavne posjete zvaničnika iz RS-a Sjedinjenim Američkim Državama, prema dostupnim informacijama među materijalima nalazile i brošure kojima se politička situacija u BiH interpretira kroz prizmu "sukoba civilizacija". Pri tome se koristi koncept koji je 90-ih godina popularizirao američki politolog Samuel P. Huntington, u tezi "Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka". "Radi se o recikliranju starih teza u svrhu pridobijanja pažnje. Ta teorija nije tačna, a BiH je primjer toga. Trideset godina nakon rata imamo suživot, kakav-takav, nemamo sukoba i, iako imamo političku nestabilnost, država funkcionira", kazao je. Kako kaže, radi se o kampanji koja ima političku i nacionalističku pozadinu i nema veze s realnošću. "Šokantna je činjenica da niko nije reagovao na izjave, poput onih da je BiH potencijalna baza za radikalizam. Sve to se prešućuje što je zabrinjavajuće", naveo je. Izjava došla kasno?Izjava bošnjačkih zvaničnika o osudi govora mržnje potpisana je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Do toga je došlo na inicijativu Islamske zajednice u BiH, Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" i Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI). Među potpisnicima su predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović, te predstavnici državne i federalne vlasti, lideri političkih stranaka i institucija kulture. Mirsad Tokača, predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu, smatra da ona neće ništa promijeniti, ističući da dolazi kasno i da je donesena mimo državnih institucija. Tokača, također, ističe da su među potpisnicima osobe koje su godinama na najvišim funkcijama i koje su, kako tvrdi, nedjelovanjem odgovorne za "neprijateljski narativ usmjeren prema Bošnjacima". "Vuku teret neuspjeha, promašenih ciljeva i nejasnih politika. Da su objašnjavali diplomatama u svijetu šta BiH zaista jeste, i radili to na pravi način, ne bismo imali danas nikakvu opasnost od kojekakvih 'laprdanja'. Ovdje se radi o ljudima koji trebaju djelovati unaprijed, a uvijek su u defanzivi. Kaskamo i ne reagujemo na vrijeme. Kad eskalira, tek tada se sjete, ali na pogrešan način i u pogrešnoj proceduri", kazao je. Za Tokaču je sporno i to što je izjava usvojena mimo insitucija države, jer smatra da je morala biti donesena u Parlamentu BiH. "Iza takvih stvari ne treba da stoji nijedna vjerska zajednica. Mi smo sekularna država. Moramo se boriti protiv islamofobije kao i narativa koji su usmjereni protiv svih građana. Moramo poslati takvu vrstu poruke i to su morali pokušati kroz Parlament BiH", kazao je. Rješenje za daljnje suzbijanje retorike, kojom se širi mržnja i netrpeljivot, vidi isključivo u procesuiranju odgovornih. "Nećete nikad spriječiti da postoje ljudi koji recimo relativiziraju genocid nad Bošnjacima, ali imate zakone i postoje institucije. Ako ne insistirate da one rade svoj posao, o čemu onda pričamo", kazao je. Govor mržnje nije posebno definiran kao krivično djelo u BiH, već se procesuiranje vrši kroz djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti. Za to djelo prijavljivan je, među ostalima, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, zbog izjava koje Tužiteljstvo BiH treba ispitati kao potencijalno poticanje nacionalne i vjerske mržnje. Gostujući na platformi LindellTV, tokom nedavnog boravka u SAD, Dodik je iznio niz spornih kvalifikacija o Bošnjacima i Sarajevu. Između ostalog, naveo je da su "muslimani u Bosni surađivali s nacističkim režimom", da su " otvarali logore za djecu u Drugom svjetskom ratu", te da "muslimani oduzimaju imovinu Srbima u BiH". Za ova djela propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Suradnja na tekstu: Goran Katić https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-sukob-civlizacija-izjava-rs/33710905.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-sukob-civlizacija-izjava-rs/33710905.html Thu, 19 Mar 2026 17:28:59 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) U redovima ruske vojske, u ratu protiv Ukrajine, bori se ili se borilo, 15 osoba iz Bosne i Hercegovine, podaci su ukrajinskog projekta "Želim živjeti", osnovanog uz podršku Ministarstva odbrane Ukrajine i Odbrambene obavještajne službe Ukrajine. Osim bh. državljana kojima se bavi pravosuđe BiH i o kojima je ranije pisao Radio Slobodna Evropa (RSE), na listi su imena koja dosad nisu bila poznata javnosti. Iz ukrajinske službe su za RSE rekli da su u Oružanim snagama Rusije ove osobe porijeklom iz BiH: Dejan Aleksić, Mladen Bojanić, Ilija Bundalo, Andrej Vukašinović, Daniel Grubač, Duško Lukić, Petar Zunić, Anđelko Milićević, Daniel Mitrić, Sergej Mihić, Ivica Pilić, Davor Savić, Aleksandar Šekarić, Selver Hrustić i Senaid Delić. Ime Senaida Delića pojavilo se na popisu projekta "Želim živjeti" na Telegram kanalu, u septembru 2025. godine. Ovaj projekt Koordinacijskog stožera za postupanje s ratnim zarobljenicima, osnovan uz podršku Ministarstva obrane Ukrajine i Obrambene obavještajne službe Ukrajine, namijenjen je vojnicima ruskih oružanih snaga koji su spremni dobrovoljno se predati u zatočeništvo. Navedeno je da se Delić ruskoj vojsci pridružio tokom 2025. godine, a kasnije je za RSE rečeno da je ugovor potpisao 14. februara iste godine. Mladić iz središnje Bosne, u razgovoru za RSE, negirao je da ratuje u Rusiji. Rekao je da je otišao raditi i da je u jednoj firmi zaposlen kao varilac. Međutim, sigurnosne službe BiH imaju saznanja da se Delić priključio vojsci u Rusiji, kao i da je boravio u Moskvi, saznao je RSE nezvanično. "Ja živim ovdje. To je tačno. A to da sam u ratu, nek' pošalju dokaze, nek' dokaže neko da sam u ratu. Ovdje je zdrav život. Ovdje ljudi imaju život kao što su naši pradjedovi imali. Ja podržavam Rusiju. Ne mogu ne podržavati čovjeka kakav je ruski predsjednik Vladimir Putin", rekao je Delić. Kaže da u Rusiji boravi preko radne vize i da čeka državljanstvo. "Odradio sam tek godinu ugovora, čekam da dobijem državljanstvo", rekao je. - RSE: Dobro, kažete da sad ne ratujete. A šta ako Vam u Rusiji kažu da morate? - Delić: E sad, Vi niste zbog tog nazvali. Šta ako, ako budu... Vi ste nazvali da pitate – jesam li. Ja vam kažem – nisam. Za pridruživanje stranim vojnim i paravojnim formacijama u BiH je predviđena kazna od tri mjeseca do deset godina zatvora. Zašto je zatražena dopuna optužnice protiv ruskog dobrovoljca?Optužnica zbog ratovanja u Ukrajini podignuta je, trenutno, jedino protiv Darija Ristića iz Modriče. U ovom predmetu, Sud BiH treba potvrditi optužnicu Tužiteljstva BiH, koja Ristića tereti da se pridružio ruskoj vojsci tokom 2023. godine. Prema riječima njegovog odvjetnika, Ristić je spreman sporazumno priznati krivnju. Međutim, Sud BiH zatražio je dopunu optužnice koju je Tužiteljstvo podiglo 6. februara. Razlog je, kako je rekao glavni tužitelj Milanko Kajganić, činjenica da je Ristić dobio rusko državljanstvo. Kajganić je kazao da tu postoji problem, ističući da za djela pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama, Zakon ne predviđa procesuiranje osoba koje su na zakonit način dobila državljanstvo te zemlje. "Imamo situaciju gdje naši državljani dobivaju državljanstva Rusije ili Ukrajine. Vidjet ćemo kako će Sud BiH tretirati našu optužnicu. Za nas su te osobe izuzetna sigurnosna prijetnja. Mi ne želimo da idu ratovati u druge zemlje", rekao je Kajganić. Na pitanje RSE o tome je li poznato da su neki od bh. državljana najprije ratovali, a potom dobili državljanstva, Kajganić kaže da tužitelji nemaju te informacije i ne mogu to potvrditi. "Imamo dokaze da su se naši državljani priključili, odnosno da su mogli potpisati ugovor sa stranom vojnom silom, tek nakon što su postali državljani Rusije", kazao je. Kajganić je najavio i mogućnost da prema Ministarstvu pravde BiH bude inicirana zakonska izmjena, u dijelu koji se odnose na dobivanje državljanstva "kako bi spriječili osobe da se pridružuju ratištima i kako bi mogle biti procesuirane u slučaju da to ipak urade". 'Nema prepreka za procesuiranje'Bosna i Hercegovina je 2014. izmijenila Krivični zakon i odlazak državljana na strana ratišta, uključujući Siriju i Ukrajinu, proglasila krivičnim djelom. Do danas je osuđeno oko 30 osoba, većinom za ratovanje na ratištima u Siriji, dok je Gavrilo Stević jedini procesuiran i 2020. oslobođen optužbi za ratovanje u ruskim snagama u Ukrajini 2014. Advokat Bakir Hećimović zastupao je nekoliko bh. državljana koji su procesuirani zbog ratovanja u Siriji, pridružujući se od 2012. različitim, militantnim grupama, većinom "Islamskoj državi". Više od 80 ih se do danas vratilo, ili je deportirano u BiH, a 28 muškaraca osuđeno je u prosjeku na dvije godine zatvora, Hećimović za RSE kaže da odredbe Krivičnog zakona BiH ne ograničavaju pravosudne institucije u procesuiranju osoba koje ratuju na ukrajinskom ratištu, u sastavu ruske vojske. Objašnjava da ako imaju dvojno državljanstvo, bosanskohercegovačko i rusko, to ne predstavlja zapreku za Tužiteljstvo da ih procesuira zbog ratovanja u stranim vojnim formacijama. Kao jedinu mogućnost da, u slučaju dvojnog državljanstva, izbjegnu procesuiranje u BiH, navodi mogućnost da Rusija odbije da ih isporuči BiH. "Druga je situacija ukoliko se neko od njih odrekao državljanstva BiH i sada ima samo rusko. Ključno je, dakle, pitanje da li su zadržali državljanstva BiH, jer ih ništa drugo ne može amnestirati od procesuiranja u BiH", kazao je. Na upit da prokomentira mogućnost zakonskih izmjena, o kojima je govorio glavni državni tužitelj, Hećimović je kazao da to može biti dug i bespotreban proces, imajući u vidu da i trenutne odredbe ne predstavljaju prepreku za procesuiranje. "Izmjene zakona zahtijevaju da politički prođe različite nivoe. Dug je to period. Da sam ja na mjestu tužitelja, to za mene ne bi bila nikakva prepreka, osim ako ne postoji neko drugo, političko pitanje koje se veže za ljude koji ratuju na stranim ratištima", kazao je. Slučaj zarobljenog Bosanca u UkrajiniKao ruski dobrovoljac, na ukrajinskom ratištu je boravio i bh. državljanin Selver Hrustić, koji je u januaru zarobljen u Ukrajini, u blizini Harkiva, objavio je United24 Media, medijski projekt ukrajinske vlade. U videu objavljenom na društvenim mrežama Hrustić je rekao da je potpisao ugovor s Ministarstvom odbrane u Moskvi u septembru 2025. godine. Glavni tužitelj Kajganić je, na pres-konferenciji 12. marta, na pitanje RSE o Selveru Hrustiću, bh. državljaninu koji je zarobljen u Ukrajini kao ruski dobrovoljac, rekao da će Tužiteljstvo tražiti da Hrustić bude isporučen BiH. "Naravno da ćemo tražiti izručenje kao i u svakoj situaciji gdje imamo naše državljane da su počinili krivična djela u inostranstvu", rekao je Kajganić. Član obitelji Hrustića za RSE kaže da nemaju nikakvih novih informacija o njemu, osim da je u zatvoru u Lavovu. Ukrajinska služba sigurnosti ranije je za RSE rekla da bh. državljanin može biti "zadržan u Ukrajini do kraja rata ili prebačen u državu agresora na njen odgovarajući zahtjev, u okviru mjera usmjerenih na oslobađanje ukrajinskih branitelja koji se nalaze u zarobljeništvu". Iz projekta "Želim živjeti" kažu da je dosad jedino Hrustić zarobljen u Ukrajini kao bh. državljanin. Pravni stručnjaci za RSE o zarobljenicima u UkrajiniHrustić je u videu za ukrajinske novinare rekao da je odlučio pridružiti se ruskoj vojsci, jer mu je obećano da će mu pomoći s pravnim problemima koje je imao u zemljama Europske unije. "Potpisao sam ugovor s Ministarstvom odbrane u Moskvi u septembru 2025. godine. Oni to predstavljaju kao da mi nekoga branimo u Ukrajini. To je propaganda", rekao je Hrustić u videu. Njegov pravni tretman u Ukrajini ovisi o statusu prema međunarodnom humanitarnom pravu, kažu za RSE iz Regionalnog centra za ljudska prava iz Ukrajine. "Ključno je pitanje ima li osoba status borca, odnosno da li ispunjava uvjete da bude tretirana kao ratni zarobljenik, čime ima pravo na zaštitu Ženevske konvencije", kažu iz ove organizacije sa sjedištem u Kijevu, koja se bavi dokumentiranjem ratnih zločina i drugih kršenja ljudskih prava povezanih s ruskom agresijom na Ukrajinu. Ženevska konvencija garantira humano postupanje i poštovanje dostojanstva, te propisuje da ratni zarobljenici ne mogu biti krivično gonjeni samo zbog učešća u neprijateljstvima. S druge strane, osobe koje se smatraju plaćenicima ne ostvaruju pravo na status borca niti na zaštitu ratnih zarobljenika. Ipak, iz ove organizacije napominju da je status plaćenika u praksi teško dokazati. Prema javno dostupnim informacijama, kažu iz Centra, strani državljani koje regrutira Rusija često ne spadaju u ovu kategoriju, jer se regrutacija nerijetko zasniva na obmani ili nemonetarnim obećanjima, a ne na značajno većoj financijskoj koristi. "U slučaju Selvera Hrustića, na primjer, obećanje se navodno odnosilo na pravnu pomoć, a ne na znatno veću plaću." Iz organizacije napominju i da eventualna krivična odgovornost u njenoj matičnoj državi u pravilu ne utječu na njen status prema međunarodnom humanitarnom pravu dok se nalazi u pritvoru u Ukrajini. "Iako neke države kriminaliziraju učešće svojih državljana u stranim oružanim snagama, Ukrajina nije obavezna provoditi naloge za hapšenje iz drugih država za domaća krivična djela, a takva pitanja mogu postati relevantna tek nakon eventualnog puštanja na slobodu i repatrijacije." Kad je riječ o razmjeni stranih zarobljenika, iz Centra kažu da ne postoje javno poznata pravila o tome kako se oni prioritiziraju, niti se objavljuju liste za razmjenu. Također se navodi da Rusija, osim u slučaju državljana Sjeverne Koreje, nije tražila razmjenu stranih državljana. Osim Selvera Hrustića, među zarobljenicima u Ukrajini nalaze se i strani državljani iz više desetaka zemalja koji su se ruskoj vojsci pridružili iz različitih razloga, od potrage za poslom i boljim životom do političkih uvjerenja ili, kako neki tvrde, nakon što su prevareni ili prisiljeni potpisati vojni ugovor. https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-dobrovoljci-ukrajina-bih-rat-sud-bih-tuziteljstvo/33704670.html https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-dobrovoljci-ukrajina-bih-rat-sud-bih-tuziteljstvo/33704670.html Fri, 13 Mar 2026 16:06:47 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer, Marija Augustinović) Spakiranih kofera, porodica 32-godišnjeg Benjamina danima iščekuje povratak u Sarajevo, nakon što su sukobi između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana poremetili zračni promet širom Bliskog Istoka. Ovaj magistar sporta i tjelesnog odgoja živi u Kuvajtu sa suprugom i sinom već deset godina. Radio je u školi i kao predavač na fakultetu, a trenutno je trener fitnessa. "Čujemo sirene na uzbunu i detonacije, ovisno u kojim dijelovima grada su presretnuti ti iranski projektili koje lansiraju na američke baze. No, ništa nije prestalo da radi, osim što su škole prešle na online nastavu i dijelom pojedini poslovi", kazao je za Radio Slobodna Evropa. Sjedinjene Američke Države (SAD) i Izrael započeli su 28. februara vojnu akciju protiv Irana, u kojoj je ubijen iranski vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei. Iran je uzvratio napade, ciljajući države, među kojima je i Kuvajt, u kojima SAD imaju vojne baze. Oko stotinjak bh. državljana koji rade u Kuvajtu, obratilo se ambasadi BiH u toj zemlji, u želji da se vrate, a među njima i Benjaminova porodica. Kako će se vratiti iz Kuvajta?Zračni promet u Kuvajtu potpuno je obustavljen zbog čega se jedino može putovati kopnenim putem preko Saudijske Arabije. No, da bi mogli proći kroz tu državu, bh. državljanima je potrebna tranzitna viza. Za 82 državljanina Bosne i Hercegovine, Saudijska Arabija je vize odobrila 9. marta, potvrđeno je za RSE iz Ambasade BiH u Kuvajtu. "Da li ćemo ići organizovanim prevozom ili kako, još ne znamo. Najbitnije su nam te vize, da imamo slobodan prolaz. Ako se situacija smiri, vratit ćemo se, ali ako je nestabilno stanje zašto dolaziti. Kuvajt glasi kao jedna od sigurnijih zemalja svijeta, ali sada nije jednostavno, pogotovo ljudima koji su već proživjeli rat", kaže Benjamin za RSE. Šta kažu u Ambasadi?U ambasadi BiH u Kuvajtu potvrdili su za RSE da im se javilo stotinjak bh. državljana sa zahtjevom za evakuaciju. Kako kažu, većinom je riječ o radnicima koji su duže vrijeme u toj zemlji, a zaposleni su, uglavnom, u školstvu, zdravstvu, naftnim kompanijama i vojsci. No, nisu odgovorili na upit RSE kada će i na koji način bh. državljani, kojima je odobrena tranzitna viza Saudijske Arabije, doputovati u BiH. Ambasador u Kuvajtu Nusret Čanar koji se, kako kaže, zbog zdravstvenih razloga, trenutno nalazi u BiH, ističe da je Ambasada "uradila sve kako bi bh. državljani dobili tranzitne vize do Rijada". Prema njegovim riječima, prema propisima u Kuvajtu, bh. radnici su morali dobiti tzv. exit permit, odnosno dozvolu od poslodavca ili države, prije nego što mogu napustiti zemlju. "Bio je tu i problem hoće li poslodavci to dati ili ne. No, naši ljudi tamo nisu zaboravljeni. Vanredne su situacije, teško se komunicira i normalno da ima malo panike i neizvjesnosti i razumljivo je", kazao je. 'Nije toliko strašno'Desetak godina u Kuvajtu stanuje i nogometni trener iz Sarajeva Edin Džebo, koji trenutno radi i kao nastavnik tjelesnog odgoja u školi. "U početku, kad se krenulo s granatiranjema, budiš se noću, čuju se detonacije. Nakon toga smo dobili informacije da to vojska obara te rakete i dronove, a ljudi su se malo uspaničili jer ne znaju gdje će ostatak rakete ili drona završiti. Na vrijeme objave zvučne sirene i onda se sklonimo, ali budem u kući, ne u podrumu kao tokom rata u Sarajevu. Uglavnom se to tokom noći dešava, a danju jedna ili nijedna sirena", kaže on. No, ističe da trenutno ne planira povratak u BiH. "Treninzi su obustavljeni, škole su na online nastavi, ali život je i dalje normalan. Navečer su ljudi vani. Generalno, za mene nije toliko strašno. U trenutku ako osjetim da ta ratna djestva nisu više samo prema vojnim bazama, naravno da ću napusitit Kuvajt", naglasio je. Osim u Kuvajtu, bh. državljani čekaju i u drugim državama Bliskog Istoka povratak u BiH. Njih oko 1.000, boravi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a grupa od oko 150 vratila se prošle sedmice komercijalnim letom iz Dubaija. Manji broj bh. građana, koji je boravio u Iranu, evakuiran je još prije eskalacije, potvrđeno je ranije iz Ministarstva vanjskih poslova BiH. Oko 300 državljana BiH nalazi se u Kataru, dok manje grupe borave u Bahreinu i Omanu. Šta su poduzele vlasti BiH?Vijeće ministara Bosne i Hercegovine odobrilo je 800.000 maraka (oko 400.000 eura) za organiziranje čarter letova i povratak državljana BiH iz zemalja Bliskog Istoka, nakon eskalacije sukoba. Da bi se to provelo u praksi, potrebno je, nakon izdvajanja novca iz budžetskih rezervi, odabrati aviokompanije koje će za to biti angažirane. Ministar vanjskih poslova BiH Elemedin Konaković nije odgovarao na poziv za razgovor za RSE o tome kad je moguće očekivati okončanje evakuacije građana. Vijeće ministara BiH zatražilo je prošle sedmice i međunarodnu pomoć putem Mehanizma civilne zaštite Evropske unije za evakuaciju državljana BiH iz država Bliskog istoka. Putem ovog mehanizma, 13. državljana BiH je evakuirano 8. marta iz Omana u Rumuniju, dok ih se 11 prijavilo za let iz Rijada koji je za Varšavu planiran 11. marta. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-kuvajt-evakuacija-bliski-istok-rat-iran-sad/33699732.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-kuvajt-evakuacija-bliski-istok-rat-iran-sad/33699732.html Mon, 09 Mar 2026 17:18:39 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Rafinerija ulja u Modriči, koja je u ruskom vlasništvu, zatražila je od institucija bh. entiteta Republike Srpske (RS) dozvolu za otvaranje novih pogona, u trenutku kada se suočava s milionskim gubicima i mogućom tužbom zbog duga u gašenju požara na deponiji otpada. Za nova postrojenja za preradu otpadnih ulja, Rafinerija je početkom ove godine pokrenula postupak za dobijanje ekološke dozvole, tvrdeći da će utjecaj na okoliš biti zanemariv. No, lokalna zajednica dočekala je tu najavu s oprezom, s obzirom na to da Rafinerija godinama ne pronalazi rješenje za saniranje odlagališta kiselog gudrona, industrijskog otpada nastalog u rafinerijskom procesu. Jovica Radulović, načelnik te općine na sjeveru zemlje, kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da bez saniranja "gudronske jame", Rafinerija ne može očekivati podršku lokalne vlasti za nove pogone. "Konsultovali smo struku i jasno poručili da smo protiv, jer iz takvog postupka već imamo nusproizvod, odnosno gudronsku masu koja je godinama otrov u Modriči i ne treba nam drugi. Mnogo je tu upitnika, ima li potrebe za pogonima, koje količine su u pitanju i odakle će dolaziti", rekao je Radulović. Odlagalište s oko 25.000 tona otpada, koji je nastao u preradi motornih i industrijskih ulja sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom, nalazi se u blizini kuća u naselju nedaleko od grada. Česti požari uzrokovali su proteklih godina zagađenje zraka, a gašenje jednog od većih, koji je izbio u augusta 2024., i financijske troškove općinskom budžetu. Troškovi gašenja tog požara su, prema tvrdnjama lokalne vlasti, premašili milion maraka (500.000 eura), a Općina je morala platiti dio kako izbjegla sudske postupke. "Vlada RS-a je pristala da plati dvije trećine, a jednu trećinu je ostavila Rafineriji, koja to odbija platiti. Mi smo morali dati ukupno 450.000 konvertibilnih maraka (225.000 eura), da ne dođe do utuženja. No, sada taj dug potražujemo i ići ćemo u regresnu tužbu da nam se to refundira", kaže Radulović. Rafinerija je 1967. godine pustila u rad postrojenje za rerafinaciju u kome su se prerađivala otpadna motorna i industrijska ulja prikupljena širom bivše Jugoslavije. Postrojenje je prestalo s radom tokom '90-ih, a u Modriči je ostala "gudronska jama" udaljena manje od deset minuta vožnje od centra Modriče. Odlukom Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a iz 2022. godine, Rafinerija u ruskom vlasništvu zadužena je da ukloni otpad. No, iz Rafinerije tvrdili da ne snose odgovornost za taj otpad jer je nastao prije privatizacije kompanije, dok je bila u državnom vlasništvu. Zabrinutost zbog novih pogonaRafinerija u Modriči dio je naftnog sistema RS-a koji je 2007. godine kupila ruska državna kompanija Zarubežnjeft preko svoje firme Neftegazinkor. Posluje u okviru Optima grupe. Ni iz rafinerije ni iz Optima grupe nisu odgovorili na upit RSE o planiranoj tužbi lokalne zajednice, mjerama za saniranje gudronske jame, kao i planovima otvaranja novih pogona. Sredinom januara, Rafinerija je podnijela Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a zahtjev za prethodnu procjenu utjecaja na životnu sredinu za nove pogone za preradu otpadnih ulja. To predstavlja korak u procesu dobijanja ekološke dozvole. Iz Ministarstva su za RSE naveli da se projekt izgradnje novih pogona nalazi u fazi pribavljanja suglasnosti, koje prethode izdavanju ekološke dozvole i drugih regulatornih odobrenja. Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje da li će biti upriličena javna rasprava, imajući u vidu zabrinutosti lokalne zajednice od potencijalnih zagađenja. U prethodnoj procjeni utjecaja na okoliš, Rafinerija je pak navela da će novi pogoni koristiti suvremene i sigurne tehnologije, te da će utjecaj na okoliš biti zanemariv. Također, ističe da je u ranijem postupku prerade kao nusproizvod nastajao kiseli gudron dok bi novo postrojenje koristilo savremeniji postupak, koji ne uključuje sumpornu kiselinu i aktivnu glinu. No, te tvrdnje nisu dovoljne da umire grupu građana okupljenu u inicijativu "Stop gudronu u Modriči". Pane Kostadinović, član te grupe i stanovnik naselja u kojoj se nalazi gudronska jama, kaže za RSE da je mještane teško uvjeriti da neće doći do novih zagađenja. "Kažu da će novi pogoni biti u krugu Rafinerije i da neće nastajati nusproizvod kakav je pravljen prije 30 godina. Lijepo je to napisano, ali teško nas je uvjeriti kad vidimo da niko ništa konkretno ne poduzima, osim što su prošlog ljeta pokosili travu i postavili novu ogradu", navodi Kostadinović. Ističe da meštani nisu protiv investicija, ali da nemaju dovoljno objašnjenja i garancija da se neće ponoviti ekološki incidenti. Ističe da je ekološka dozvola, koja je produžavana u godinama nakon privatizacije Rafinerije, bila uvjetovana trajnim rješenjem gudronske jame, ali da ništa nije urađeno. "Bili bismo sretni da je sve kako piše i kada bi se u Rafineriji zaposlilo i 1.000 ljudi. Međutim, nije nam dovoljno objašnjeno o čemu se tu radi, posebno nakon požara prije godinu i po, kada je naselje bilo ugroženo gušili smo se u dimu", kaže Kostadinović. Milionski gubiciNa web stranici Rafinerije u Modriči navodi se da je to jedna najvećih proizvođača maziva i funkcionalnih tečnosti u jugoistočnoj Evropi. Kako je rečeno, osnova za to su "vlastita proizvodnja i najsavremenija postrojenja za proizvodnju, razvojni tim i laboratorijska kontrola proizvoda". Financijski izvještaj o poslovanju Rafinerije pokazuje da je 2025. godinu završila s gubitkom od 4,87 miliona maraka, čime je akumulirani gubitak dosegao 118,2 miliona. U revizorskom izveštaju iz 2024., što je dostupno na internetu, upozoreno je da njena sposobnost da nastavi s radom "ovisi o kontinuiranoj financijskoj podršci matičnog društva". Samir Lemeš, profesor s Politehničkog fakulteta Univerziteta u Zenici i predsjednik Eko Foruma Zenica, smatra da je, u trenutnim okolnostima, zabrinutost građana opravdana. "Ljudi imaju pravo da kažu - prvo sanirajte postojeći problem, pa onda razmišljajte o proširenju. Sve drugo produbljuje nepovjerenje. Ko je kupio Rafineriju, kupio je i pogone i odgovoran je za sve što uz njih ide", kaže on. U Rafineriji se proteklih godina smanjen broj radnika pa danas zapošljava oko 170, dok ih je u trenutku privatizacije bilo 540. Đorđe Vidaković bio je u grupi radnika koji su tužili firmu nakon što im je otkazan ugovor o radu. Presuda u korist radnika izrečena je prošle godine, nakon čega se većina njih vratila na posao. Prema riječima Vidakovića, rad rafinerije danas se uglavnom svodi na pakiranje, utovar i miješanje ulja. "Ne radi vakum, rashladni toranj, obrada i priprema vode, deparafinacija (...) Kuhinju su odvojili od rafinerije i dali u zakup. Plan se svaki mjesec ispuni, samo radnici imaju najmanje koristi", kaže on. Vidaković ističe da su radnici vjerovali da će privatizacijom poslovanje ići nabolje. "Prije i poslije rata Rafinerija je sponzorirala čitavu opštinu, kulturno-umjetnička društva i sportske klubove. Toga više nema i opština praktično od Rafinerije nema ništa. Dosta radnika su pred penziju, a rijetko mlađi dođu raditi." Zašto ruski vlasnici održavaju u životu jedinu rafineriju nafte u BiH uprkos milionskim gubicima?Rafinerija ulja u Modriči osnovana je 1954. godine kao kemijska zanatska radnja. Razvoj dostiže šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je izrasla u prepoznatljivog proizvođača motornih ulja i maziva na tržištu bivše Jugoslavije Privatizaciju naftne industrije RS-a 2007. godine provela je Vlada RS-a, predvođena tadašnjim premijerom Miloradom Dodikom. Tada je većinski paket akcija preuzeo ruski državni kapital preko kompanije NefteGazInKor, podružnice Zarubezhneft. U sastav Optima grupe tada su ušle Rafinerija nafte Brod, Rafinerija ulja Modriča i distributer goriva Petrol. Privatizacija je praćena upozorenjima organizacije Transparency International BiH na "netransparentnost i štetnost ugovora o prodaji". Milionskim gubicima danas je opterećena i Rafinerija nafte Brod, koja ne radi otkako je 2018. došlo do eksplozije i požara u postrojenju. https://www.slobodnaevropa.org/a/rafinerija-modrica-gudron-pogoni-pozar-dug/33696052.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rafinerija-modrica-gudron-pogoni-pozar-dug/33696052.html Thu, 05 Mar 2026 15:34:22 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Više od 1.000 državljana BiH, uglavnom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zatražilo je informacije o povratku kući nakon što su sukobi između SAD-a, Izraela i Irana poremetili zračni saobraćaj širom Bliskog Istoka. Najviše ih je u Dubaiju i drugim gradovima Ujedinjenih Arapskiih Emirata, gdje je oko 1.000 državljana BiH u evidenciji institucija. Među njima je i 150 turista poput Jasmine iz Sarajeva koja očekuje skori povratak kući. “Došla sam četiri dana da odmorim i drugi dan čujem detonacije. Nije baš prijatno nakon djetinjstva provedenog u ratu u Sarajevu. Ono sto znamo jeste da je, po rasporedu, let za Sarajevo 4.marta pa čekamo informaciju da li smo mi na tom letu”, kazala je za Radio Slobodna Evropa. Ipak, kako każe, osoblje u toj zemlji daje sve od sebe da se turisti osjeċaju sigurno. “Rekli su da će pokriti trošak hotela i hrane svima koji su 'zaglavili' u Dubaiju, Osjećam se mirno dok ne počnem odgovarati na poruke i upite ljudi koji su u Bosni ili diljem Evrope i koji su zabrinuti”, ističe Jasmina. Sjedinjene Američke Države (SAD) i Izrael započeli su 28. februara vojnu akciju protiv Irana, u kojoj su ubijeni iranski vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei i drugi visoki zvaničnici. Iran je uzvratio napade, ciljajući države, u kojima SAD imaju vojne baze. Prvi letovi za SarajevoHiljade letova na Bliskom Istoku prizemljeno je od početka napada 28. februara. To je izazvalo najveći poremećaj u globalnom zračnom saobraćaju od pandemije korona virusa. Manji broj bh. građana, koji je boravio u Iranu, evakuiran je još prije eskalacije, potvrdio je za RSE ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković. Nekoliko ih je, kako kaže, ostalo u toj zemlji, ne želeći je napustiti. Osim u Iranu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, oko 300 državljana BiH nalazi se u Kataru, a stotinjak u Kuvajtu, dok manje grupe borave u Bahreinu i Omanu. Konaković je kazao da očekuje da prva grupa bh. državljana tokom srijede krene prema BiH, s obzirom na to da su iz Dubaija ponovo uspostavljeni letovi. Kazao je da se razmatra i mogućnost angažiranja čarter leta, o čemu se vode razgovori s Ministarstvom financija BiH radi osiguravanja novca. Među turistima iz BiH koji su ostali "zaglavljeni" pri tranzitu u Dubaiju je i Samra Menzilović-Ćatić. O ona za RSE kaže da je svim turistima, čiji su letovi otkazani, osiguran smještaj. "Bilo je mnogo turista na aerodromu. Pošto nema toliko kapaciteta, organizovan je i alternativni smještaj. Ja sam imala sreću pa sam uspjela da se čujem sa aviokompanijom i osigurali su nam boravak u hotelu na periferiji Dubaija", kazala je. I Samra očekuje da će se kući vratiti prvim letom za Sarajevo. "Neki su letovi krenuli, ali malo je aviona za Evropu. Uglavnom su to avioni za Indiju i ka tom dijelu svijeta. Imamo informacije da bi naš let mogao biti sutra, ali čekamo sa sigurnošću kada bi to moglo biti". Ambasada BiH u Ujedinjenim Arapskim Emiratima objavila je da će prednost u evakuaciji imaju turisti i osobe starije od 65 godina. "U srijedu bi trebao biti jedan let za Sarajevo i ona je već popunjen. Pokušavamo da organizujemo i jedan vanredni let, ali vidjet ćemo da li ćemo uspjeti", kazao je ambasador Bojan Đokić za RSE, ističući da svi državljani BiH imaju osiguran smještaj i da su na sigurnom. Nakon izraelsko-američkog napada, koji je predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump nazvao "velikom borbenom operacijom", Iran je uzvratio napade, a eksplozije su odjeknule širom Bliskog Istoka. Iranski Crveni polumjesec saopćio je 3. marta da je broj poginulih u Iran dosegao 787 osoba. Istovremeno, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman i Kuvajt tvrde da su do sada uspjele presresti većinu raketa i dronova iz Irana koji su ciljali energetska postrojenja, luke i aerodrome. Vlasti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima saopćile su 1. marta da su poginule tri osobe dok je 58 povrijeđeno. Amra Nalić, koja četiri godine radi u Dubaiju kao menadžerica u bosanskom restoranu, kaže za RSE da je od nedjelje rad obustavljen, s obzirom na to da se restoran nalazi u blizini turističkih atrakcija. Škole u Dubaiju organizirale su za učenike online nastavu, a svi koji to mogu rade od kuće, ali Amra kaže da za sada ne planira napuštanje Dubaija. "Trenutno se osjećam sigurno. Nije bilo nikakvih napada u mojoj blizini. Osjetili smo detonacije prvog dana, ali nakon toga ne. Turističke atrakcije i parkovi ne rade. No, rade tržni centri i možete vidjeti ljude na ulici kako šetaju bez ikakve panike", kazala je. Ponuđena pomoć iz Srbije?Ministarstvo vanjskih poslova Srbije do sada nije objavilo koliko se državljana te zemlje nalazi u državama Bliskog Istoka. To ministarstvo saopćilo je u ponedeljak uvečer da je počeo proces evakuacije državljana Srbije iz Izraela. Oni bi, prema najavama, trebali biti transportovani u Egipat, odakle će avionom, koji je obezbijedila Vlada Srbije, biti vraćeni u Beograd. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 3. marta da je Srbija spremna učestvovati u evakuaciji svojih građana iz Dubaija, tvrdeći da je pomoć ponudila i BiH. "Mnogi žele da se vrate iz Dubaija, a mi ćemo to organizovati kada i kako budemo mogli. Imamo avione, ponudili smo i BiH da zajedno vraćamo građane. Sve zavisi od opasnosti i zatvorenih aerodroma, odnosno od toga da li lete rakete", rekao je Vučić. Avio-kompanija FlyDubai saopćila je da je od 2. marta navečer počela realizirati ograničen broj letova. Jedan avion sletio je iz Dubaija u Beograd u utorak ujutro. https://www.slobodnaevropa.org/a/bliski-istok-drzavljani-bih-avioni-povratak/33693239.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bliski-istok-drzavljani-bih-avioni-povratak/33693239.html Tue, 03 Mar 2026 17:19:56 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Dženana Halimović) Vlasti Kluža, grada u centralnoj Rumuniji, privremeno su suspendovale ugovor za izgradnju obilaznice, vrijedne više od milijardu eura, nakon što je bosanskohercegovačka građevinska firma prijavila da je na tender prijavljena prevarom, na osnovu krivotvorene dokumentacije. Tender je formalno dobio konzorcij od tri kompanije, među kojima je naveden i "Integral Inženjering", čije je sjedište u Laktašima kod Banjaluke. U toj firmi, pak, tvrde da nisu pristali na formiranje konzorcija koji je pobijedio na tenderu. Iz ove firme, koja je od 2022. do 2024. bila pod američkim sankcijama (Kompanija "Integral Inženjering", i njen vlasnik Slobodan Stanković, stavljeni su pod sankcije Sjedinjenih Američkih Država u oktobru 2022. godine. Američko Ministarstvo finansija tada je saopćilo da su sankcije zasnovane na navodima o umiješanosti u korupciju u građevinskom sektoru, u kojem je te kompanija dobila neke od najvećih javnih ugovora u Republici Srpskoj. Stanković je preminuo u februaru 2023. godine, a njegovo ime i kompanija uklonjeni su sa američke liste sankcija u aprilu 2024. godine. Ta kompanija posluje u Bosni i Hercegovini, kao i u Srbiji i Hrvatskoj. Uključena je u izgradnju 20 kilometara autoputa od Bijeljine, na sjeveroistoku BiH, do granice sa Srbijom, vrijednu 154,4 miliona eura. Također je radila na izgradnji međunarodnog mosta između BiH i Hrvatske, u blizini Gradiške. U Hrvatskoj je kompanija dobila ugovor vrijedan oko 35 miliona eura za izgradnju brze ceste koja povezuje most na Savi s autoputem Zagreb–Beograd. Također je radila na Koridoru Vc u BiH.), ističu da su zbog svega inicirali međunarodnu istragu. O svemu su obavijestili tužilaštva u Rumuniji i Bosni i Hercegovini, kao i institucije na evropskom nivou. Iskustvo u izgradnji tunelaIntegral Inženjering je, prema tenderskoj dokumentaciji, uključen u konzorcij zbog iskustva u izgradnji tunela. Na dionici dugoj 23 kilometra planirana je izgradnja pet tunela, a iskustvo u tim poslovima bio je jedan od uvjeta tendera. Iako kompanija "Dimex", koja je predvodnik konzorcija, tvrdi da "Integral Inženjering" učestvuje sa samo jedan posto u ugovoru od 930 miliona eura, gradska uprava Kluža priznaje da bez njihove potvrde ponuda konzorcija ne bi bila važeća. U međuvremenu, bh. kompanija tvrdi da je zatražila proširenje istrage na četiri dodatna tendera za izgradnju cesta u Rumuniji, navodeći da je i u tim slučajevima zloupotrebljen njen identitet. Prijave zbog navoda o prevariTender za izbor izvođača radova gradska uprava Kluža objavila je u oktobru 2024. Ugovor s firmama koje su pobijedile potpisan je u maju prošle godine, piše Rumunski servis Radija Slobodna Evropa. Riječ je o konzorciju koji predvodi rumunjska građevinska kompanija "Dimex 2000". Pored nje su kao članice navedene bugarski "Hidrostroy" i "Integral Inženjering" iz Laktaša. Kompanija "Integral Inženjering" tvrdi da je u septembru prošle godine saznala za tender. Tada je obavijestila gradsku upravu da nikada nije dala suglasnost i da su njeni podaci korišteni bez odobrenja. Na pitanje RSE da li su ikada razgovarali sa predstavnicima kompanije "Dimex 2002" o poslovnoj suradnji, navode da su početkom oktobra 2024. odbili ponudu za sudjelovanje u ponuđenom konzorciju. Također, tvrde da im prije tendera ta rumunska kompanija nije bila poznata. Šta kažu vlasti Kluža?Iz gradske uprave Kluža tvrde da se u tenderskoj dokumentaciji nalazi ugovor o udruživanju firmi, koji je potpisan u ime kompanije "Integral Inženjering". Taj dokument nije javno objavljen, jer je predmet postupka kojeg razmatraju nadležni organi. Također, iz gradske uprave tvrde da postoji i dokument o udruživanju, koji je potpisan pred notarom na osnovu punomoći. Međutim, kompanija "Integral Inženjering" to negira, tvrdeći da je ugovor potpisala osoba koja nije imala ovlaštenje da zastupa firmu. Slučaj su, kako tvrde, prijavili državnom tužilaštvu i Agenciji za borbu protiv korupcije Rumunije, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH, MUP-u Republike Srpske i Evropskom uredu za javne nabavke. Grad Kluž je krajem januara privremeno suspendovao ugovor o izgradnji, kako bi dao mogućnost kompanijama "Dimex" i "Integral Inženjering" da riješe spor. Najavljeno je da će, ukoliko ne dođe do dogovora, biti razmotren raskid i poništenje tendera. Gradonačelnik Kluža Emil Boc izjavio je da je Grad postupao u skladu sa zakonom i da je ponuda provjerena kroz elektronsku platformu za javne nabavke. Također, tvrdi da je kompletna dokumentacija dostavljena uz elektronski potpis firme "Dimex", kao predvodnika konzorcija. Odbacili optužbeRumunska kompanija "Dimex 2000"osnovana je 2000. i specijalizirana je za izgradnju i održavanje cesta, instalacija, te za proizvodnju betona i najam strojeva. Na telefonski upit RSE za komentar o optužbama iz firme "Integral Inženjering", iz te kompanije je rečeno da su informacije o ugovoru povjerljive i da ne mogu komentirati. U dopisu koji je ta kompanija uputila ranije gradskoj upravi navedeno je da su svi dokumenti dostavljeni u skladu s pravilima, te da je postupak prošao domaće i evropske provjere. Također, navode da je ugovor o udruživanju kompanija sastavio notar, potvrđujući pravo svakog predstavnika da potpiše dokument u ime svoje kompanije. O ovom slučaju je 16. februara vođena višesatna rasprava na sjednici Gradskog vijeća Kluža, na kojoj su pojedini vijećnici spočitali gradskoj upravi nedostatak transparentnosti. Tražili su, također, dodatna pojašnjenja o načinu na koji je tender proveden i kako su provjerene reference članova konzorcija. Pored toga, pojavile su se kritike da se Gradska uprava oslonila isključivo na informacije koje je dostavio vodeći član konzorcija, bez samostalne provjere zakonitosti dostavljene dokumentacije. Gradonačelnik je poručio da, usprkos sporu, gradske vlasti ostaju posvećene izgradnji obilaznice, ali da će naredni koraci ovisiti o pravnom raspletu. Gradonačelnik Boc tvrdi da je gradska uprava poduzela sve pravne korake potrebne za tender i da joj je pritužba kompanije "Integral Inženjering", u početku djelovala kao "loša šala". "Sada postoji sumnja na prevaru na međunarodnoj razini", rekao je gradonačelnik. Kompanija "Integral Inženjering" zatražila je od lokalne vlasti Kluža da raskine ugovor, tvrdeći da suradnja s kompanijom "Dimex 2000" ne postoji. Međutim, "Dimex" tvrdi da su svi koraci osnivanja konzorcija i registracije za aukciju bili legalni. Mediji u Rumuniji objavili su da je u novembru 2025. rumunsko tužilaštvo za borbu protiv korupcije pretreslo prostorije Gradske uprave, u vezi s projektom obilaznice. Zahtjev za proširenje istragePrema tvrdnjama gradske uprave Kluža, kompanija "Integral Inženjering" spominje se, kao podizvođač radova na još četiri tendera u Rumuniji. Međutim, bh. kompanija demantuje i ove navode, tvrdeći da ne posluje u Rumuniji i da je žrtva sistematske prekogranične prevare. Zbog toga su 9. februara zatražili od rumunskih i evropskih pravosudnih institucija, kao i od istražnih i tužilačkih organa u BiH, da istragu prošire i na druge tendere (U kompaniji Integral Inženjerin tvrde da su sporni i tenderi za izgradnju autoceste Bacău – Piatra Neamț , u vrijednosti 1,6 milijardi eura, za obilaznicu oko Mediaša, u vrijednosti od 166,3 milijuna eura, pristupnu cestu Târgoviște, od 142 milijuna eura, te izgradnju cesta u općini Kluž, u iznosu od 76,7 milijuna eura.), na koje su, kako tvrde, priavljeni bez suglasnosti. "Opravdano sumnjamo da su i u ovim slučajevima korištena lažna ovlaštenja, falsifikovani pečati, potpisi i modifikovane tehničke reference naše kompanije, kako bi konzorciji mogli da ispune stroge uslove za mostove i tunele, koje sami nisu posjedovali", naveli su su za RSE. Gradska uprava Kluža pokušala je organizovati zajednički online sastanak za predstavnike kompanija Dimexa i Integrala, što je bh. kompanija odbila, tražeći pisanu komunikaciju. U ovaj slučaj uključen je i Eurojust, agencija Evropske unije za pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima, a provjeravaju se i moguće zloupotrebe u vezi s falsifikovanjem dokumenata i korištenjem identiteta kompanije radi dobijanja javnog ugovora. https://www.slobodnaevropa.org/a/rumunija-integral-tender-kluz-prevara/33682593.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rumunija-integral-tender-kluz-prevara/33682593.html Fri, 20 Feb 2026 07:33:38 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Rumunski servis RSE, Marija Augustinović) Sekunde vožnje od semafora do raskrsnice pretvorile su se u jednu od najozbiljnijih saobraćajnih nesreća u Sarajevu posljednjih godina. Tramvaj proizveden prije više decenija iskočio je 12. februara iz šina na jednoj od najprometnijih gradskih raskrsnica. Tramvajska nesreća u kojoj je poginuo 23-godišnji student, učenici srednje škole je amputirana noga, uz još troje lakše povrijeđenih, ponovo je otvorila pitanje koliko je siguran javni prijevoz u gradu čiji je vozni park u prosjeku star četiri decenije. Vozač je uhapšen zbog sumnje na "teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa", dok policija i tužiteljstvo provode istragu i vještačenja. Dan kasnije su na mjestu nesreće organizirani protesti, na kojima su okupljeni poručili da se ne osjećaju sigurno "ni u tramvajima, ni na ulicama". Zahtijevali su hitno povlačenje svih starih tramvaja iz upotrebe i najavili nova okupljanja ako se njihovi zahtjevi ne ispune. U proteklih pet godina tramvaji su učestvovali u najmanje sedam saobraćajnih nesreća, prema podacima MUP-a Kantona Sarajevo. Riječ je o sudarima s putničkim vozilima, uz jednu nesreću u kojoj je tramvaj udario pješaka. Javni gradski i prigradski prevoz u Kantonu Sarajevo godišnje bilježi oko 59 miliona putnika, od čega najveći broj od 28 miliona koristi tramvaj, prema podacima kantonalne vlade. Šta kažu nadležni?Vlasti u Kantonu Sarajevo pozvale su na strpljenje dok traje istraga o uzrocima nesreće. Iz policije i tužiteljstva koji vode istragu su do sad objavili samo činjenice da je tramvaj, pri skretanju ulijevo iz smjera Željezničke stanice u Sarajevu prema centru grada, iskočio iz šina, udario u putničko vozilo, potom u metalni stub i zaštitnu ogradu tramvajske stanice. Ministar saobraćaja Adnan Šteta nije odgovarao na pozive RSE, ali je u saopćenju naglasio da "nije vrijeme za špekulacije" i obećao da će se svi aspekti javnog prijevoza detaljno preispitati. Po završetku istrage, kako je naveo, "svi propusti imati ime i prezime", uz odgovarajuće sankcije. Direktor GRAS-a Senad Mujagić nije odgovorio na pozive RSE-a, dok iz ovog preduzeća nije stigao odgovor ni na upit upućen putem zvanične e-mail adrese. U saopćenju su istaknuli da u "potpunosti surađuju s nadležnim organima", naglašavajući da će "po završetku istrage sve činjenice biti dostupne javnosti". Sindikat GRAS-a tvrdi u saopćenju da, "prema njihovom iskustvu, nesreća nije rezultat ljudskog faktora". "Smatramo da vozač apsolutno nije odgovoran za ovu tragediju. Isto tako smatramo da je razlog kvar na tramvaju koji se nije mogao predvidjeti", naveli su iz sindikata. Prema zakonu, vozači u javnom prijevozu, uključujući vozače tramvaja, moraju proći ljekarski pregled svake tri godine. Vlada Kantona Sarajevo proglasila je 14. februar danom žalosti i u saopćenju apelirala na medije da se suzdrže od nagađanja dok istraga i vještačenja ne budu završeni, obećavajući da će nakon toga "insistirati na punoj odgovornosti odgovornih i sankcijama". Šta kažu stručnjaci?Saobraćajni vještak Ševal Kovačević izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je prerano govoriti o uzrocima nesreće prije okončanja uviđaja, uključujući nalaze mašinskih vještaka koji trebaju pregledati tramvaj. Kovačević, koji nije uključen u istragu, kaže da se na osnovu javno dostupnih snimaka može pretpostaviti da je tramvaj u raskrsnicu, gdje je ograničenje deset kilometara na sat, ušao prevelikom brzinom. "Šta je uzrok te brzine, to treba utvrditi istraga", kazao je Kovačević. Ovaj bivši direktor tramvajskog saobraćaja u GRAS-u navodi da sigurnost tramvajskog sistema ovisi od tehničke ispravnosti vozila, ulaganja i stroge operativne discipline, upozoravajući da stariji tramvaji predstavljaju rizik. "Nabavljeno je nešto novih vozila. No, stari tramvaji proizvode opasnost. U tramvajskom saobraćaju disciplina mora biti gotovo kao vojnička, jer prevozite putnike pod naponom od 380 volti. To podrazumijeva i ispravna vozila, savjesne vozače, kao i utvrđene odgovornosti kako bi se u svakom trenutku znalo ko šta poduzima", kazao je Kovačević za RSE. U kakvim tramvajima se voze putnici?Sarajevo je prije dvije godine započelo obnovu tramvajskog voznog parka nabavkom 25 novih niskopodnih tramvaja švicarskog proizvođača Stadler, prve moderne flote uvedene u promet nakon više od četiri decenije. Prema dostupnim podacima, prije dolaska novih vozila GRAS je raspolagao s 49 tramvaja, od kojih je 37 bilo na šinama, a prosječno su stari 40 godina. Novi tramvaji postupno su uvedeni u saobraćaj od marta 2024. godine, a ne postoji javno dostupan dnevni izvještaj o tačnom broju aktivnih starih vozila. Kakva je tramvajska pruga u Sarajevu?Projekt nabavke novih tramvaja povezan je s rekonstrukcijom tramvajske pruge od Ilidže do Baščaršije i izgradnjom nove pruge prema Hrasnici. Obnova dionice postojeće tramvajske pruge od Ilidže do Marijin Dvora, duge oko 17 kilometara u oba smjera, počela je krajem avgusta 2021. Završena je u septembru 2023. godine, što je prva temeljna obnova šina nakon više od 60 godina. Koštala je oko 40 miliona maraka (20,4 miliona eura), a financirana je kreditom Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Radove je izveo kineski konzorcij China Shandong Int. Economic & Technical Cooperation Group i China Railway No.10 Engineering Group, uz domaće podizvođače. Izgradnja potpuno nove tramvajske pruge od Ilidže do Hrasnice započela je u oktobru 2023. godine. Duga je 13 kilometara u oba smjera, s 20 novih stajališta i dvije okretnice. Financirana je kreditom EBRD-a vrijednim 50 miliona maraka (oko 26 miliona eura). Radove izvodi konzorcij turskih kompanija Yapi Merkezi Insaat ve Sanayi i Yapiray Demiryolu Insaat Sistemleri Sanayi ve Ticaret s podizvođačima iz BiH, a pruga bi trebala biti puštena u promet ovog ljeta. Kako posluje GRAS?Poduzeće Gradski saobraćaj Sarajevo se godinama suočava s ozbiljnim financijskim problemima i spada među najveće porezne dužnike u zemlji. Prema posljednjim podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u decembru prošle godine je dug po osnovu poreza na dodanu vrijednost (PDV) iznosio 29,4 miliona maraka (oko 15 miliona eura). Tome treba dodati dug prema entitetskoj Poreznoj upravi Federacije BiH za poreze i doprinose na plaće iznosio je približno 107 miliona maraka (oko 54 miliona eura). Prema posljednjim dostupnim podacima iz decembra 2024. godine, poduzeće je zapošljavalo 1.030 radnika. Od 59 miliona putnika koliko godišnje preveze javni gradski i prigradski prevoz u Kantonu Sarajevo, 28 miliona koristi tramvajski saobraćaj, prema podacima kantonalne vlade. Autobuse koristi oko 25 miliona, a trolejbuse približno šest miliona putnika godišnje. Posljednje nesreće u kojima su tramvaji iskočili iz šina zabilježene su u junu i septembru 2019. godine, prije obnove pruge. https://www.slobodnaevropa.org/a/sarajevo-tramvaj-sigurnost-nesreca/33677133.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sarajevo-tramvaj-sigurnost-nesreca/33677133.html Fri, 13 Feb 2026 16:10:28 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Predrag Zvijerac) Secesionističkim najavama i tvrdnjama da u tome računa na savezništvo zemalja, među kojima su Sjedinjene Američke Države, bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uspio je u proteklih nekoliko dana, nakratko, privući pažnju međunarodne javnosti. No, iz Washingtona je ubrzo stigla reakcija u vidu upozorenja da će se suprotstaviti potezima koji su prijetnja stabilnosti, dok se nižu i inicijative za ponovnim sankcioniranjem Dodika. "Sjedinjene Države će nastaviti koristiti diplomatske alate kako bi podržale stabilnost Bosne i Hercegovine", naveli su za Radio Slobodna Evropa iz State Departmenta. Manje od četiri mjeseca nakon što su mu ukinute američke sankcije, Dodik, lider vladajuće stranke u entitetu RS, ponovno prijeti secesijom i najavljuje prenošenje državnih nadležnosti na entitet. Dok BiH formalno teži članstvu u Evropskoj uniji, on dovodi u pitanje njen daljnji evropski put i zagovara politička savezništva RS-a izvan Brisela. Predstavljajući EU kao protivnika, a ne kao partnera, u javnim istupima potencirao je kraj evropskog puta te jačanje partnerstva sa zemljama koa što su SAD, Rusija, Izrael, Mađarska i Srbija. Reagirajući na Dodikove istupe, iz State Departmenta su za Radio Slobodna Evropa (RSE) naveli da Sjedinjene Države nastavljaju podržavati Dejtonski mirovni sporazum i teritorijalni integritet BiH. "Budućnost zemlje je na njenim građanima. Potičemo sve lidere da se usredotoče na postizanje stabilnosti i prosperiteta koji njihovi građani zaslužuju", istaknuli su. Nakon objave State Departmenta, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke pod Dodikovim vodstvom, naveli su za RSE da se "niko tu ne obraća Dodiku", uz tvrdnje da prijetnje nestabilnosti stižu "isključivo iz Sarajeva". 'Dodik se preračunao s Washingtonom'Zbog antidejtonskog djelovanja, Dodik je od 2017. bio pod sankcijama SAD-a. Bili su sankcionirani i njegovi politički, te poslovni suradnici. Sankcije su mu ukinute u oktobru prošle godine, nešto više od dva mjeseca otkako mu je oduzet predsjednika RS, zbog presude za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Uklonjene su uz obrazloženje Washingtona da je Skupština RS napravila iskorak poništavajući zakone o sprječavanju rada državnih pravosudnih i policijskih institucija na teritoriji tog entiteta, kao i druge propise koji su, ranije doneseni, a vežu za vanustavne radnje. Ivana Stradner iz Fondacije za odbranu demokracija u Washingtonu, ocjenjuje za RSE da se Dodik "zaigrao i preračunao sa Washingtonom", ubijeđen da mu vrijednosti poput ljudskih prava i demokracije nisu prioritet. "Amerika je naivno poverovala da će Dodik da popusti sa pretnjama destabilizacijom BiH. No, poslednje nam sve govore kakav mu je plan. Da eskalira i onda uceni Zapad da će da popusti sa pretnjama, ako mu daju šta želi, a onda da de-eskalira. To je stara strategija", kaže Stradner. Smatra i da će nakon što se "Washington uvjeri da Dodik manipulira", njegovim igrama doći kraj". "Iako Sjedinjene Države trenutno vrednuju više ekonomsku saradnju od globalne promocije demokratije, neće tolerisati lidere koji destabilizuju Balkan, kao ni korupciju", kazala je. O željama i ciljevima da entitet RS proglasi nezavisnost od BiH, Dodik je tokom svojih mandata često govorio. No, konkretne korake u tom pravcu nije poduzimao s obzirom na to da Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, ne predviđa mogućnost otcjepljenja entiteta. Proteklih godina je u više navrata, također, izjavljivao da bi proglasio nezavisnost tog bh. entiteta ukoliko bi Donald Trump pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u. No, nakon što je Trump u novembru 2024. osvojio drugi predsjednički mandat, iz Sjedinjenih Država je i tada stigla poruka da neće mijenjati politiku podrške teritorijalnom integritetu BiH. Američki kongres usvojio je krajem prošle godine Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane, koji se dijelom odnosi i na Zapadni Balkan, a tiče se, među ostalim, njegove evropske budućnosti. U njemu se navodi da američka vlada neće voditi politiku koja zagovara razmjenu teritorija, podjelu ili druge oblike prekrajanja granica duž etničkih linija na Zapadnom Balkanu. Kao međunarodne saveznike za političke ciljeve, Dodik je proteklih godina često isticao i ruskog predsjednika Vladmira Putina, s kojim se nije prestao sastajati ni tokom ruske invazije na Ukrajinu, koja je počela 2022. Bez konkretnih dokaza za svoje tvrdnje, izjavio je i da je 15 država spremno priznati nezavisnu RS "u roku od 48 sati". Ivana Stradner tvrdi da aktualiziranjem priče o navodnim saveznicima, te okretanjem leđa Briselu, Dodik pokušava igrati "na nekoliko stolica". "To mu neće uspeti. Njemu treba novac EU za opstanak na vlasti i zato mu odgovara da pregovaranje sa Briselom što duže traje. Rusija mu treba da ga ideološki podržava i da koristi Putinu za moskovske igre na Balkanu. Trump je pragmatični igrač, pa Dodik računa na ekonomsku saradnju. Ko visoko leti nisko pada i to će on osetiti, jer neće ispuniti ono što je obećao Americi", kazala je. Dodikova lobiranjaVlast RS-a izdvajala je posljednjih godina novac iz entitetskog budžeta za ugovore s lobističkim kućama u SAD-u, nastojeći osigurati političku podršku za svoje poteze na međunarodnoj sceni. Krajem decembra 2024., potpisan je ugovor sa američkim advokatskim uredom "Zell & Associates International Advocates". Cilj je bio lobiranje za ukidanje sankcija, promoviranje dijaloga s Trumpovom administracijom, te preispitivanje Dejtonskog sporazuma i uloge visokog predstavnika u BiH. Nakon Dodikove februarske posjete Washingtonu, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković objavio je podatak da su iz RS-a, u septembru prošle godine, potpisali lobistički ugovor, kako je kazao, vrijedan četiri miliona dolara. Prema dokumentaciji koju je ustupio novinarima, ugovor je sklopljen sa konsultantskom kućom "Dickens & Madson" iz Kanade koju, kako je naveo, predstavlja Ari Ben-Menashe, bivši izraelski službenik vojne obavještajne službe. Konaković tvrdi da je svrha lobiranje za Dodikove interese kod američke administracije. "Secesija je jasno naglašena kao konačni cilj, što čini udar na ustavni poredak BiH", kazao je, najavljujući da će o svemu biti obaviještene kanadske vlasti. Dodikovim posljednjim istupima nakon posjete Washingtonu, prethodila je i službena posjeta Izraelu, gdje je boravio krajem januara. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu čestitao je prije nekoliko dana pobjedu Siniše Karana, iz Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, na prijevremenim izborima za predsjednika RS. Netanyahu je 10. februara na društvenim mrežama napisao da je to znak "sve bližeg prijateljstva i suradnje između Izraela i RS". 'Ohrabren ukidanjem sankcija'Toby Vogel, analitičar iz Vijeća za demokratizaciju politike (DPC) sa sjedištem u Briselu, ocjenjuje za RSE da je Dodik shvatio uklanjanje američkih sankcija kao "potvrdu svog kursa zbog čega se vratio starim prijetnjama otcjepljenjem, kad god mu to odgovara". "A nikada zapravo ne poduzimajući ništa u vezi s tim. Ne vidim uvjerljiv razlog zašto bi sada želio istupiti iz BiH. No, ohrabruje ga brisanje s liste sankcioniranih i to oblikuje njegovu današnju retoriku", ističe Vogel. Kako kaže, Dodik je uvjeren kako su mu Sjedinjene Države trenutno ideološki bliže od EU. "Šta god ko o njoj mislio, EU i dalje predstavlja zajednicu zasnovanu na vladavini prava, demokraciji i vrijednostima. Sve to se, također, događa u okolnostima u kojima SAD više ne govore da imaju iste interese kao EU", kazao je. Otklon od EUStatus kandidata za članstvo u EU, BiH je dobila u decembru 2022, te su pregovori o članstvu odobreni u martu 2024. godine. No, do danas nisu počeli, jer nisu ispunjeni uvjeti poput imenovanje glavnog pregovarača, te usvajanje zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Politički zastoji i kriza vlasti 2025. usporavaju evropski put BiHU proteklim godinama Dodikov odnos prema evropskim intergacijama BiH se mijenjao. Tako je prešao put od faze u kojoj je podržavao članstvo u EU, preko kritika Briselu, do današnjih kvalifikacija da je EU "neuspješan projekt". Vogel ističe da Dodik trenutno govori ono što godinama demonstrira - da ga ne zanima pridruživanje EU, dok potkopa državnu vlast kad god mu je to u interesu. "Kao politiku artikulira nešto što de facto radi godinama. Nije tu stvar administrativnih kapaciteta i samo je pitanje želite li to ili ne. Očito je da ni [Aleksandar ]Vučić ni Dodik, niti mnogi zvaničnici u regiji, ne teže istinski članstvu u EU", kaže Vogel. Nakon Dodikovih izjava oglasili su se i iz Evropske komisije, ističući da bi se svi politički akteri, trebali suzdržati provokativne retorike i djelovanja. To uključuje i propitivanje suvereniteta, jedinstva i teritorijalnog integriteta BiH. EU i njene članice jedan su od značajnijih trgovinskih partnera BiH, s kojom ostvaruje oko dvije trećine vanjske trgovine. "Samo od 2020. godine, EU je mobilizirala 2,4 milijarde eura investicija za ovu zemlju", izjavio šef Delegacije EU u BiH Luigi Soreca, ističući da bi za BiH bio veliki gubitak da propusti mogućnosti koji nudi Plan rasta Evropske unije za Zapadni Balkan. Evropska komisija odobrila je krajem prošle godine Reformsku agendu BiH, što predstavlja ključni korak za dobijanje 976,6 miliona eura iz Instrumenta EU za reforme i rast. Radi se o dokumentu oko kojeg državna vlast nije mogla postići dogovor gotovo dvije godine. https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-secesija-sad-savez-trump-eu/33676394.html https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-secesija-sad-savez-trump-eu/33676394.html Fri, 13 Feb 2026 07:15:00 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Kada Senka Kurt kaže da u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji, to je činjenica koja ukazuje na podjelu na konstitutivne i "Ostale" koja je prisutna tri decenije nakon rata. Ona se izjašnjava kao Bosanka i formalno ne pripada nijednoj od tri ustavno priznate etničke kategorije – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Zbog toga joj je unaprijed uskraćeno pravo da se kandiduje za najviše državne funkcije. "Osjećam frustraciju. Zbog ustavne diskriminacije, kao Bosanka se ne bih mogla kandidovati za člana Predsjedništva BiH, čak i da to želim. To je za mene dugotrajna frustracija, jer živim u zemlji koja nosi ime mog identiteta, a u njenom ustavu za nas nema mjesta", ispričala je Kurt za Radio Slobodna Evropa. Njena priča nije izuzetak, već ilustracija šireg problema. Početkom februara, Evropski sud za ljudska prava donio je presudu protiv BiH utvrdivši da je Zlatan Begić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, diskriminisan, jer mu, kao građaninu iz reda "Ostalih", nije bilo omogućeno da se kandiduje za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH, niti za rukovodeće funkcije u državnom parlamentu. Sud je ocijenio da je takva praksa suprotna evropskim standardima i naložio isplatu odštete. Iako presuda još nije pravosnažna, analitičari upozoravaju da politički sistem BiH i dalje nema odgovor na pitanje - kako funkcionisati bez etničkih barijera koje su ugrađene u temelje države. To, kako ističu, potvrđuje i činjenica da država već 20 godina odbija da provede ranije presude iz Strasbourga, koje se odnose na etničku diskriminaciju. Diskriminacija na svim nivoimaPresuda u slučaju Zlatana Begića samo je nastavak niza presuda Evropskog suda za ljudska prava koje BiH godinama odbija da provede. Najpoznatija među njima je ona iz 2009. godine, koja je izrečena u predmetu "Sejdić i Finci protiv BiH". Njome je utvrđeno da Ustav BiH diskriminiše pripadnike nacionalnih manjina, jer im ne dopušta kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta BiH. Dervo Sejdić i Jakob Finci tada su dobili spor, ali ne i prava koja im presuda garantuje. Sedamnaest godina kasnije, situacija se nije promijenila, a Sejdić, iz Romskog informativnog centra Kali Sara, kaže za RSE da sumnja da će odluke suda ikada biti provedene. "Trenutnim politikama odgovara ovakvo stanje da za lične interese i uži krug prijatelja unutar svojih stranaka obezbijede što više pozicija i benefita. Njima odgovara da se na račun tobože diskriminacije konstituivnih naroda održavaju na političkoj sceni, okupljaju glasačko tijelo i već su mašinerija", kazao je Sejdić. Upozorava i da diskriminacija ne postoji samo na državnom nivou, već i u entitetima, kantonima i drugim nivoima vlasti. Kao potencijalni izlaz vidi intervenciju visokog predstavnika u BiH, koji raspolaže bonskim ovlastima, ali do sada nije posegnuo za njima u ovom pitanju. Presude koje se gomilaju, prava koja izostajuPored Derve Sejdića i Jakoba Fincija, Evropski sud za ljudska prava presudio je i u korist Azre Zornić, Ilijaza Pilava, Samira Šlakua i Svetozara Pudarića. Evropski sud za ljudska prava je presudio u korist Azre Zornić, u julu 2014. Ona je državu tužila, jer joj nije bilo dozvoljeno da se kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i Predsjedništva BiH, pošto se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH. Ilijaz Pilav tužio je BiH zbog nemogućnosti da se, kao Bošnjak koji živi u Republici Srpskoj, kandiduje za člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz tog entiteta. Pilav je, nakon nekoliko godina suđenja, dobio spor protiv BiH u junu 2016. Samir Šlaku iz Sarajeva tužio je BiH, jer mu nije dozvoljeno da se kao pripadnik nacionalne manjine kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i člana Predsjedništva BiH. Sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u maju 2016. godine u njegovu korist. Evropski sud za ljudska prava donio je 8. decembra 2020. presudu u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH, kojom je utvrdio da je BiH diskriminirala sada preminulog Pudarića, u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda na teritoriji Federacije BiH. Nijedna od ovih presuda nije implementirana. Diskriminacija kao politički temeljSociolog Esad Bajtal kazao je za RSE kako sumnja da će trenutna struktura vlasti u BiH ikada provesti presude Evropskog suda za ljudska prava i otkloniti dikriminaciju nad građanima koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda. "Temelj njihovih politika je diskriminacija, koja nema nikakvog racionalnog temelja i toliko je apsurdna da je pravo čudo kako opstaje", ističe Bajtal. On kaže da je, mimo svoje volje, i sam formalno svrstan u kategoriju Ostalih, iako se izjašnjava kao Bosanac, ali to sistem ne prepoznaje. "Doživjeli smo i živimo varijentu u kojoj nas Bosance u našoj zemlji zovu 'Ostali'. To je uvreda, a da ne govorimo o uskraćivanju prava. Ko ima pravo nekoga u njegovoj vlastitoj zemlji zvati ostalima. Dakle, imate prvog, drugog i trećeg, a oni ostali su periferija i margina", kaže on. Ustav BiH prepoznaje tri konstitutivna naroda (Bošnjak, Srbin, Hrvat), te pripadnike "Ostalih" i građane BiH. Međutim, ne precizira ko čini "Ostale" niti daje precizna objašnjenja o tome ko su građani BiH. "To mene ne pogađa, jer namam tu vrstu političkih ambicija, ali pogađa ljude koji bi željeli da se kandiduju i da budu birani. Sve im je to uskraćeno", ističe Bajtal. Sličnog je stava i Aleksandar Žolja, direktor Helsinškog parlamenta građana Banja Luka. "Još prije 16 godina sud u Strasbourgu utvrdio je da BiH diskriminiše određene ljude. BiH je, nažalost, toliko neodgovorna prema svojim građanima da ni do danas nije riješila tu diskriminaciju", istakao je Žolja. Za njega je problem i sam naziv "Ostali". "Pri tome su 'ostali' dodatno diskriminisani, a i sam naziv 'ostali' je degradirajući i kao takav je i dalje sadržan u Ustavu BiH. Poznato mi je da su nacionalne manjine odavno tražile da se taj pojam promijeni u nešto ravnopravnije, iako su njihova politička prava i dalje ozbiljno ugrožena", ocijenio je Žolja. Evropski put pod znakom pitanjaKomitet ministara Vijeće Evrope i Evropska komisija godinama upozoravaju Bosnu i Hercegovinu da bez izmjena Ustava i Izbornog zakona nema usklađivanja s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Iako su formirane brojne radne grupe i usvojeni akcioni planovi, konkretnih rezultata nema. Izmjene izbornog zakonodavstva nalaze se među 14 ključnih prioriteta koje BiH mora ispuniti za početak pregovora s Evropskom unijom. One podrazumijevaju i ustavne promjene, posebno kad je riječ o pravu manjina da ravnopravno, kao i tri konstitutivna naroda, budu imenovani u izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Dok se to ne desi, oko 400.000 građana BiH ili 12 posto stanovništva i dalje ostaje bez osnovnog demokratskog prava- da budu birani zbog imena, porijekla ili mjesta u kojem žive. https://www.slobodnaevropa.org/a/ostali-bih-jednakopravnost-ustav-bosanac-bosanka/33670519.html https://www.slobodnaevropa.org/a/ostali-bih-jednakopravnost-ustav-bosanac-bosanka/33670519.html Thu, 05 Feb 2026 16:06:32 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Milorad Milojević, Marija Augustinović) Uz dobrodošlicu i podršku institucija vlasti, nizozemski poduzetnik Dennis Dietrich Cornelissen otvorio je 2011. tvornicu u Bosni i Hercegovini, obećavajući nove investicije i zapošljavanja. Sedam godina poslije, ugašena je proizvodnja u tvornici u Petrovu, gradiću na sjeveru zemlje, a investitor se povukao ostavljajući iza sebe milionski porezni dug državi. Godinama nakon zatvaranja, tvornica kreveta "Napco Beds factory" duguje BiH oko 1,12 miliona maraka (oko 575.000 eura) za porez na dodanu vrijednost (PDV). Ona je jedna od više od 1.340 kompanija koje se nalaze na listi dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a od kojih ova institucija potražuje oko 317 miliona maraka (oko 162 miliona eura) za neplaćeni PDV i akcize. Pored domaćih javnih i privatnih kompanija, koje godinama prednjače na listi dužnika, među firmama se nalaze i one u djelomičnom ili većinskom stranom vlasništvu, prema podacima iz poslovnih registara. Registri bh. poduzeća pokazuju da je većina ovih firmi zatvorena, a njihovi računi blokirani. Uprava za indirektno oporezivanje BiH, koja je nadležna za naplatu duga, nije objavila okolnosti pod kojima je došlo do nagomilavanja duga i zašto su izostale ranije mjere. Nizozemska tvornica kao 'najznačajni strani investitor'Tvornica kreveta u Petrovu zapošljavala je oko 400 radnika te je izvozila u nekoliko evropskih zemalja. Zatvorena je 2018. godine nakon što je vlasnik, u istoimenoj kompaniji u Nizozemskoj, proglasio bankrot, a u nizozemskim poslovnim registrima navedeno je da je u likvidaciji. RSE nije uspio stupiti u kontakt s vlasnikom za razgovor o dugu koji je ostavio BiH. Na jedini broj telefona, koji je dostupan u registru kompanija u BiH, javio se muškarac koji je, tražeći da ostane anoniman, kazao da je do vlasnika nemoguće doći. Nije bilo odgovora ni iz Općine Petrovo, koja je prije desetak godina podržala otvaranje tvornice kreveta u tom gradiću. Agencija za promociju stranih investicija BiH (FIPA) proglasila je ovu tvornicu najznačajnijim stranim investitorom za 2013., u kategoriji "Otvaranje novih radnih mjesta". Na upit RSE za razgovor o dugovima koje BiH ostavljaju strani investitori iz te Agencije su naveli da ne raspolažu tim podacima. Blokirani računi kineskih trgovinaU posljednje dvije decenije, u Bosni i Hercegovini su otvoreni deseci trgovina u vlasništvu državljana Kine. Nema zvaničnih podataka o njihovom broju i poslovanju, a neke od njih su u međuvremenu zatvorene. Desetak ih duguje BiH ukupno 905.000 eura i nalaze se na listi poreznih dužnika koju je objavila Uprava za indirektno oporezivanje. Radi se, većinom, o trgovinama koje su bile otvorene na području Sarajeva i Brčkog. Većina ih je zatvorena, a računi blokirani, podaci su iz registara kompanija. Jedna od njih je, prema podacima UIO, dužna državi oko 85.000 eura, a nalazila se u sarajevskom naselju Rajlovac. Sud BiH je vlasnicu ove trgovine, u prvostepenom postupku osudio na pet godina zatvora pod optužbama za pranje novca, a oslobodio optužbi za poreznu utaju. Nakon žalbe, Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je osuđujuću presudu i zakazalo raspravu, ali nema javno dostupnih podataka o ishodu. Na istoj adresi danas je nova trgovina, također, u kineskom vlasništvu. Zaposlenica je kazala za RSE da tu radi oko 20 godina, te da nije rijetkost da se, nakon zatvaranja, otvaraju nove radnje, čiji su vlasnici Kinezi. Poreski savjetnik Dejan Radić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da u većini slučajeva dug nije moguće naplatiti, te da Bosna i Hercegovina nema efikasne sporazume i mehanizme da ih naplati u matičnim državama investitora. "Prema propisima, dug se naplaćuje od kompanija koje su registrirane u BiH, a ne od vlasnika. Često se dešava da kompanija nema imovinu. Vlasnici su uglavnom izvan BiH, a kapital je izvučen ukoliko je uopće i postojao. Dug postaje praktično nenaplativ", kazao je za Radić. Godinama isti dužniciPorez na dodanu vrijednost, po stopi od 17 posto, u BiH plaćaju firme čiji promet dobara i usluga prelazi 100.000 maraka (oko 50.000 eura) godišnje. U slučaju neplaćanja, Uprava za indirektno oporezivanje BiH pokreće postupak prinudne naplate, poput blokade bankovnih računa, zapljene imovine te naplate u stečaju. Ekonomski ekspert Igor Gavran kaže za RSE da UIO ne bi smio reagirati tek kada se dug nagomila nego čim se pojavi prvo, minimalno kašnjene u uplatama. "Kada se dođe do situacije da dug prevazilazi vrijednost imovine i da se zapljenom i likvidacijom ne može naplatiti, onda je to problem", kazao je. Također, ocjenjuje da i situacija sa dugom kompanija u stranom vlasništvu pokazuje da institucije ne prate adekvatno poslovanje i reputaciju stranih investitora. "To nam signalizira koliko je pogrešno da se bilo koji strani ulagač koji se pojavi automatski proglašava spasiocem i dobrodošlim, a uopće se ne provjerava i ne vodi računa o tome ko dolazi i s kakvim namjerama", naveo je Gavran. Na listama poreznih dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH godinama su isti dužnici, a promjene u iznosima duga su minimalne. Najviše duguju preduzeća čiji su osnivači institucije različitih nivoa vlasti u BiH. Prvi na listi dužnika je sarajevsko javno preduzeće za prijevoz GRAS, s dugom od 29,6 miliona maraka (oko 15 miliona eura). Slijedi rudnik Kreka u Tuzli, sa dugom od 21,79 miliona maraka (oko 11 miliona eura), te sarajevska privatna kompanija Bosmal sa 14,6 miliona maraka duga (oko sedam miliona eura). Na pitanje da li institucije "toleriraju" dugovanja javnih preduzeća, poreski savjetnik Dejan Radić ističe da bi u takvim slučajevima prinudna naplata vjerojatno značila gašenje javne usluge. "Zbog toga se u tim slučajevima ide na reprogramiranje dugova, što sistem naplate čini neefikasnim. Iz tih razloga godinama gledamo iste dužnike na crnim listama", kazao je. Kakve su kazne?Za neplaćanje poreza u BiH, ovisno o iznosu, u BiH su predviđene novčane, kao i kazne od šest mjeseci do deset godina. U praksi, za poreznu utaju sudovi u BiH, često, izriču jednogodišnje kazne zatvora, uz obavezu naknade utajenog poreza. Jedna od strožih presuda izrečena je Emiru Suljiću kojeg je Sud BiH 2020. osudio na četiri i pol godine zatvora, a teretio se da je izbjegao plaćanje PDV-a u iznosu od 580.000 maraka (oko 290.000 eura). Među osuđenima za poreznu utaju je Wu Qiyu, kome je, kao suosnivaču i direktoru firme, Sud BiH 2018. opozvao raniju uvjetnu kaznu i odredio mu godinu i osam mjeseci zatvora, za utaju poreza u iznosu od oko 265.000 maraka (oko 135.500 eura). *Tekst je ažuriran 6. februara izjavom iz Agencije za promociju stranih investicija BiH. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-dug-porezi-pdv-strane-kompanije/33667923.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-dug-porezi-pdv-strane-kompanije/33667923.html Wed, 04 Feb 2026 07:35:26 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Baraka u sarajevskom izbjegličkom kampu već desetak dana je privremeni dom porodici 42-godišnjeg Mohammada. Rodni Iran napustili su, kako kažu, bježeći pred represijom režima. Mohammad za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je njegova porodica Iran napustila drugog dana antivladinih protesta, koji su u toj zemlji izbili 28. decembra kao reakcija na ekonomsku krizu. "U Iranu je sada sve preskupo, od hrane do benzina. Ljudi su ljuti i ne izlaze na ulice bez razloga. No, nije samo ekonomija u pitanju, jer ljudi žele promjene", ispričao je za Radio Slobodna Evropa. Sa suprugom Sohilom, te dvogodišnjim sinom i petogodišnjom kćerkom, ovaj električar iz Shiraza, grada na jugozapadu Irana, utočište je pronašao u kampu "Ušivak", dvadesetak kilometara od Sarajeva. To im je usputna stanica prije nego im vremenski uvjeti omoguće da nastave put prema Evropskoj uniji, a život planiraju nastaviti u Švedskoj ili Njemačkoj, gdje imaju rodbinu. "Nije mi drago što smo napustili Iran, ali smo morali. Najbitnije je da budeš slobodan, a to nažalost u Iranu ne možemo, jer režim ne dopušta. Sve smo ostavili i sad, kada razmišljam o svemu, tresu mi se ruke", kaže on. U kampu Ušivak trenutno boravi sedam Iranaca, dok ih je u drugom izbjegličkom kampu, Blažuj, u blizini Sarajeva, početkom januara bilo 15-ak. Hiljadama kilometara udaljen od rodnog grada, Mohammed nerado govori o putu koji je njegova porodica morala preći kako bi stigla do Bosne i Hercegovine. Prva destinacija bila im je Turska u koju je, kako kaže, supruga s djecom otputovala avionom. On je, dodaje, imao zabranu napuštanja Irana, zbog procesa na sudu nakon što je sudjelovao u protestima iz 2019. godine. U Tursku je, kako tvrdi ne iznoseći posebne detalje, uspio pobjeći kopnenim putem. Putujući tzv. balkanskom rutom, kojom svake godine na evropskom putu prolaze hiljade migranata, stigli su do BiH. Strah od kazneZbog ekonomskih problema i represije države, stanovnici Irana su posljednih godina nekoliko puta izlazili na ulice. Nakon što je iranska vlast najavila povećanje cijene goriva, jedan od većih protesta izbio je krajem 2019. u nekoliko iranskih gradova, među ostalim u Shirazu, rodnom gradu Mohammadove porodice. Protesti su brzo eksalirali, a u obračunu s demonstrantima snage sigurnosti su ubile stotine ljudi, nakon čega su nastavljena hapšenja i progon učesnika demonstracija. Prema izvještaju iranskog Centra za ljudska prava, u protestima iz 2019. uhapšeno je više od 7.000 ljudi, dok su mnogi povrijeđeni, nestali, zatvoreni ili im je suđeno u zatvorenim procesima. Govoreći o razlozima napuštanja domovine, Mohammad kaže da je, zbog sudjelovanja u tim protestima, proveo 15 dana u zatvoru, dok se i šest godina poslije suočavao s problemima. "Porodica nije znala gdje sam i kako sam. Od tada sam nekoliko puta morao na sud. Zadnji put su mi rekli da ću u zatvor, što nisam htio i pobjegli smo", kaže on. U Iranu je, kako kaže, ostavio majku i prijatelje s kojima se nije stigao pozdraviti i trenutno nisu u kontaktu. "Petogodišnja kćerka je nekoliko puta vidjela da policija dolazi po mene kući. Sjeo sam i pričao s njom. Objasnio sam joj kakva je situacija i da je pred nama težak put i da neće biti lako." Mohammadova supruga, 33-godišnja Soheila, u Iranu nije bila zaposlena i brinula je o dvoje djece. Kako kaže, oni su joj bili i glavna motivacija kada je odlučila da napusti Iran i pronađe novi dom koji će im omogućiti sigurnost. "Morala sam sve napustiti i doći ovamo. U Iranu i ona nosi teret, jer kad roditelji nisu mirni to se prenosi i na djecu. Bitna nam je samo budućnost i da djeca budu sigurna", ističe ona za RSE. Mohammedova porodica ne planira povratak u Iran. "Sto posto bi me ubili i zbog toga se ne mogu nikako vratiti. Dok god je postojeći režim, ne mogu da se vratim. Dovoljno je da žena ne nosi maramu i policija ti dolazi kući. Teško je", kaže on. Više od 25.890 Iranaca podnijelo je zahtjev za azil u svijetu u 2024. godini, podaci su UNHCR-a. Prema podacima te organizacije, zahtjeve za azil u BiH, zaključno s novembrom prošle godine, podnijelo je 11 iranskih državljana. Trenutno, nema zvaničnih podataka o ishodu ovih postupaka, odnosno da li im je dodijeljena zatražena zaštita. Iran se godinama suočava sa masovnim iseljavanjima, a u izvještaju instituta Migration Policy procijenjeno je da je tu zemlju godišnje napuštalo između 150.000 i 180.000 visokoobrazovanih građana. Istraživanje Iran Open Data centra iz 2023. pokazuje da je 93 posto ispitanih Iranaca razmišljalo o iseljavanju, dok je polovina ispitanika navela da su poduzeli konkretne korake. Šta se trenutno dešava?Višesedmične demonstracije protiv vjerskih lidera u Iranu, vlasti su ugušile upotrebom sile. U međuvremenu, 8. januara je uvedena digitalna blokada, od kada Iranci nemaju pristup internetu. Prema navodima organizacija za ljudska prava, u posljednje tri sedmice ubijeno je nekoliko hiljada demonstranata, dok je više od 20.000 pritvoreno, iako se smatra da je stvarni broj poginulih znatno veći. Suradnja na tekstu: Parisa Sohbati, Radio Farda (Iranski servis Radija Slobodna Evropa) https://www.slobodnaevropa.org/a/iran-bih-izbjeglice-kamp-protesti-sarajevo-usivak/33655867.html https://www.slobodnaevropa.org/a/iran-bih-izbjeglice-kamp-protesti-sarajevo-usivak/33655867.html Wed, 21 Jan 2026 17:42:08 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Vlasti Republike Srpske ne odustaju od izgradnje gasovoda koji bi ovaj bh. entitet povezao s gasnom mrežom Srbije, koja je do sada dominantno služila za dopremanje ruskog gasa. Najava o gradnji gasovoda, vrijednog više od 500 miliona eura, dolazi dok Evropska unija planira obustavu uvoza ruskog gasa, a Sjedinjene Američke Države insistiraju na smanjenju energetske ovisnosti o Rusiji. Vlasti u RS-u godinama insistiraju na izgradnji gasovoda Nova istočna interkonekcija koji su proglasile projektom od strateškog značaja, ali je izostala suglasnost državnih insitucija. Novi ruski plinovod za BiH zaustavljen na DriniIako prethodnih godina nisu krile oslanjanje na partnerstvo sa Srbijom i Rusijom, sada poručuju da je riječ o isključivo domaćem projektu, otvorenom za različite izvore snabdijevanja. Nedeljko Elek, direktor preduzeća Sarajevo-gas Istočno Sarajevo, koje je zaduženo za ovaj projekat, kaže da u obzir dolazi i azerbejdžanski gas, koji do Srbije dolazi putem interkonektora sa Bugarskom. "To znači da bismo mi mogli pregovarati s Azerbejdžanom. Ovo nije ni ruski ni američki gasovod, nego za za RS i kupiti će gas koji bude najpovoljniji", kazao je Elek za Radio Slobodna Evropa (RSE). Bosna i Hercegovina trenutno je u potpunosti zavisna od ruskog gasa koji, preko teritorije Srbije, stiže Turskim tokom. Taj gas ulazi u BiH kod Zvornika i jedinom postojećom gasnom trasom, izgrađenom prije više od 45 godina, doprema se do Sarajeva i dalje do centralne Bosne. Novi gasovod u RS-u trebao bi se na istom mjestu, u Šepku kod Zvornika, povezati s gasovodom u Srbiji. Planirana trasa prolazila bi kroz nekoliko gradova u tom entitetu, preko Banje Luke do Novog Grada na sjeverozapadu zemlje. Dok vlasti RS projekt predstavljaju kao korak ka energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji izvora, kritičari upozoravaju da bi mogao dodatno učvrstiti postojeću zavisnost. Tender u RS nasuprot Južnoj interkonekcijiVlada RS dala je u novembru prošle godine saglasnost firmi Sarajevo-gas Istočno Sarajevo za izgradnju, što uključuje i priključne cjevovode prema gradovima i općinama. Tender za izgradnju otvoren je u vrijeme dok se, na američku inicijativu, vode pregovori o izgradnji gasovoda prema Hrvatskoj. Riječ je o projektu Južne interkonekcije (Vlasti u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine pregovaraju s američkim partnerima o preuzimanju izgradnje plinovoda Južna interkonekcija po koncesijskom modelu, uz posredovanje ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Model o kojem se pregovara bi značio da američki privatni investitor financira, gradi i upravlja plinovodom u određenom periodu, nakon čega bi bio vraćen BiH. Ukoliko bude izgrađen, BiH bi gasovodom Južna interkonekcija BiH prvi put direktno dobila plin kroz LNG terminal na otoku Krku u Hrvatskoj, čime bi diverzifikovala izvore energije i smanjila ovisnost o Rusiji.) koji bi BiH djelomično oslobodio ovisnosti o ruskom gasu i povezao s globalnim tržištem energije. Iz State Departmenta su za RSE naveli da je plinovod Južna interkonekcija ključan za energetsku sigurnost i ekonomski razvoj BiH i regije i da dodatno jača veze između Sjedinjenih Država i partnera u BiH. "Predsjednik [Donald] Trump jasno je dao do znanja da evropski partneri moraju prestati koristiti rusku energiju", navedeno je u odgovoru na pitanje RSE o namjeri gradnje gasovoda u RS-u. Iz Delegacije EU u BiH nisu odgovorili na upit RSE da prokomentiraju namjeru izgradnje gasovoda u RS-u. 'Računaju na ruski gas'Almir Bečarević, bivši direktor kompanije BH Gas, ocjenjuje za RSE da entitet RS ne odustaje od ruskog gasa, iako je tehnički moguće da planiranim plinovodom stigne i azerbejdžanski gas. No, navodi da je jedina konekcija za azerbejdžanski gas trenutno gasovod preko Bugarske i Srbije, koji je relativno malog kapaciteta. "Ovo je stari pravac snabdijevanja, dakle, računaju na ruski gas. No, postavlja se pitanje šta ako bude obustavljen tranzit i snabdijevanje preko Turskog toka. Sad im je priča da će nabavljati azerbejdžanski. No, u slučaju nestašice ruskog gasa, može se očekivati da Srbija ili Mađarska zakupe sve kapacitete, pa se postavlja pitanje čiji će gas dolaziti", ističe Bečarević. Gas iz Rusije i dalje je dominantan na tržištu Srbije. Prema posljednjim podacima Zavoda za statistiku Srbije, on je u 11 mjeseci prošle godine činio 88 posto ukupnih uvezenih količina. Podaci ukazuju na veće uvezene količine iz Azerbejždana, sa kojim Srbija od novembra 2023. ima sporazum o kupovini tog energenta. Bugarska je najavila da bi mogla obustaviti transport ruskog gasa 2028. godine. U takvom scenariju, BiH bi, bez alternativnog pravca, mogla ostati bez gasa. No, iz RS navode da novi gasovod u tom entitetu, ukoliko bude izgrađen, neće biti ograničen na jednog dobavljača. Tvrde da će biti dvosmjerni, jer ostavlja mogućnost i konekcije na gasnu mrežu u Hrvatskoj kod Novog Grada. Stručnjak za energetiku Dragan Vlaisavljević ocjenjuje da plan o dvosmjernom gasovodu kroz RS, sam po sebi, ne garantuje otklon od ruskog gasa. Ističe da se to može ostvariti samo ako se prekogranični kapaciteti otvore prema trećim trgovcima, u skladu s direktivama Evropske unije. "Suština je da li imate na transparentan način prodaju kapaciteta. Ako kapaciteti nisu slobodni, nego zakupljeni od jednog dobavljača, vi i dalje imate monopol", kazao je. Zainteresirane kineske kompanije?Vlast u RS-u tvrdi da će projekat biti finansiran iz entitetskog budžeta, dok iz Vlade RS nisu odgovorili RSE-u šta je s ranijim planom i ugovorom sa Srbijagasom. Elek navodi da projekat nema veze s Gazpromom, Srbijagasom ni drugim stranim kompanijama, te da ga u potpunosti finansira Vlada RS. Prethodni projekat je bio zamišljen sa potpuno novim ulazom u BiH kod Bijeljine čime bi postao direktan ogranak Turskog toka. Elek ističe kako je prethodni plan je napušten, a novi se realizuje na postojećem gasnom ulazu kod Zvornika koji je priključen na gasni sistem Srbije. On tvrdi da je novi plan nastao nakon što za prethodni nije dobijena potrebna suglasnost (Vijeće ministara BiH utvrdilo je u maju 2023. prijedlog prednacrta međudržavnog ugovora između BiH i Srbije o izgradnji gasovoda Nova istočna interkonekcija. No, ugovor nikada nije zaživio, jer nije završena procedura koja je uključivala izjašnjavanje nekoliko državnih insitucija. Među njima je i Predsjedništvo BiH bez čije suglasnosti i potpisanog bilateralnog ugovora gasovod ne može prijeći državnu granicu.)institucija BiH. "Jednostavno, taj projekat je stavljen ad acta i urađen je ovaj, na postojeći ulaz (kod Zvornika). Danas mi transportujemo taj isti gas u kompletnu Federaciju BiH. Niko nema veze - ni Gazprom, ni Srbija, ni Mađarska, ni Amerika", rekao je Elek. Izgradnja će se finansirati iz budžeta RS tokom pet godina, a udvostručena cijena, prema Eleku, rezultat je planirane gasifikacije 18 općina. Tender za izbor izvođača radova za gasovod u RS otvoren je do kraja januara. Među kompanijama koje su preuzele tendersku dokumentaciju su, kako kaže Elek, i dvije kineske, ali nije precizirao o kojima je riječ. Trasa budućeg gasovoda podudara se s planiranom dionicom autoputa Bijeljina-Banjaluka, naveo je on, dodajući da će gasovod dijelom pratiti autoput od Banjaluke prema Prijedoru. Dionice ovih autoputeva grade tri kineske firme od kojih RSE nije dobio odgovor da li su se prijavile na tender za izgradnju. https://www.slobodnaevropa.org/a/gas-rs-istocna-interkonekcija-srbija-rusija/33648897.html https://www.slobodnaevropa.org/a/gas-rs-istocna-interkonekcija-srbija-rusija/33648897.html Thu, 15 Jan 2026 16:10:38 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Milorad Milojević) Prije nešto više od godinu, Sanja Vasković, istraživačka novinarka iz Istočnog Sarajeva, dobila je tužbu za klevetu od lokalnog poduzetnika, nakon što je objavila tekst o sumnjivim poslovnim vezama i zloupotrebama u programima podrške zaposlenosti. Iako tužilaštvo do danas nije podiglo optužnicu, njen slučaj pokazuje izazove s kojima se susreću novinari u Republici Srpskoj, dvije i pol godine otkako je u tom bosanskohercegovačkom entitetu kriminalizirana kleveta (Kleveta u Republici Srpskoj postala je od augusta 2023. krivično djelo, nakon što su na snagu stupile izmjene Krivičnog zakonika koje je usvojila Narodna skupština tog entiteta. Prema ovim zakonskim izmjenama, usvojenima na sjednici Narodne skupštine RS 20. jula, za klevetu su predviđene novčane kazne do 3.000 eura. Klevetom se naziva iznošenje zlonamjernih ili neistinitih tvrdnji o nekoj osobi, a veće kazne su predviđene ukoliko je iznesena u medijima, uključujući društvene mreže, ili na javnom skupu.). Do sada je podneseno više od dvije stotine krivičnih prijava protiv građana, aktivista i opozicionara, uključujući 38 tužbi protiv novinara. Prema podacima udruženja BH novinari, do danas nije podignuta nijedna optužnica protiv novinara, a Vasković se nada da se u njenom slučaju to neće ni desiti. "Tekst je bio potkrijepljen činjenicama i mislim da tužilaštvo nije reagovalo. Prije nekoliko dana sam im slala upit i rekli su mi da nema optužnice. Apsurdno je, jer sam možda ja trebala da prijavim njega, s obzirom na to da je na sve načine uticao da se ne piše", kaže Vasković. Tužba za klevetu bio je samo jedan vid pritisaka s kojima se suočavala. Nekoliko puta se našla i na meti verbalnih napada lokalnih političara. "Sve se svelo na lične uvrede i diskreditaciju mene kao ličnosti. Kako se bivši predsjednik RS [Milorad Dodik] odnosio prema novinarima, to se preslikava na lokalne sredine", kaže Vasković. Nije lako 'čačkati mečku' iz malih sredinaIstražujući trošenje javnog novca, zaštitu životne sredine i korupciju, novinarka Milanka Kovačević, koja živi i radi u Gacku, gradiću u istočnoj Hercegovini, bila je, također, izložena tužbama. "Kriminalizacija klevete danas visi nad novinarima kao Damoklov mač i nikada ne znate kada će se spustiti", kaže ona. Prije sedam godina, s nekoliko kolega, Kovačević je osnovala portal u Gacku, nakon čega je postala svjesna da nije isto "čačkati mečku" iz velikih redakcija i iz malih lokalnih zajednica. Zbog tekstova koje je objavljivala, suočavala se s prijetnjama i pritiscima, a neke od njih je i prijavljivala policiji. U slučaju prijetnje nasiljem, koji je prijavila, sudski postupak je trajao godinu, a muškarac koji joj je prijetio da će je "zgromiti" kažnjen je prekršajno sa oko 700 maraka (oko 350 eura). "Za nekoga ko ima milione, to praktično ne znači ništa. To je poruka potpune nekažnjivosti i signal da se može raditi šta god se hoće. No, kada imam priču ili vidim nepravdu, moram to da napišem, bez obzira na to koliko će me koštati", kaže Kovačević. Prema njenim riječima, novinar ukoliko se bavi temama o kojima niko ne želi da govori, mora biti spreman na podozrive poglede, ignorisanje, spinove. "Osobito ukoliko ste žena, majka i supruga, jer se pritisci često prelivaju na privatni život. Nađe se neki političar nezadovoljan mojim načinom pisanja, pa me provuče kroz prljavu mašinu – od priča kako dobijamo pare, do toga da moj muž radi u termoelektrani, kao da ja nemam pravo da živim ovdje i da budemo zaposleni", kaže. Prema podacima udruženja BH novinari, osim krivičnih prijava, u BiH ima oko 300 aktivnih tužbi za klevetu u parničnim postupcima. Značajan broj ih se odnosi na SLAPP tužbe, kojima nije cilj dokazivanje klevete nego iscprljivanje novinara putem drugotrajnih postupaka. Kristina Perić, nagrađivana novinarka i urednica hercegovačkog portala, koji se bavi istraživačkim novinarstvom, razotkrila je brojne koruptivne radnje u Hercegovini, poput onih o bespravnoj gradnji u Mostaru. Zbog toga se suočila s nekoliko tužbi, ali su na sudovima sve odbačene i presude su bile u njenu korist. "Moja očekivanja od insitucija koje bi nas trebale zaštiti su ispod ništice. Imala sam nekoliko SLAPP tužbi i sve su završene u moju korist, jer je na sudu utvrđeno da istraživačko novinarstvo nije kleveta, da mu je cilj poboljšanje stanja u društvu i da je rađeno po pravilima struke", kaže ona. No, ističe da je na sudovima izgubila mnogo vremena, što i jeste cilj tužbi – da novinar ne stiže pisati. "Sve su vezane uz članke o korupciji. I onda, akteri tih afera imaju novac i tuže novinara koji nema novac i često se brani iz vlastitih sredstava. Sve je to iscrpljujuće i demotivirajuće jer pišući svaki članak računaš da bi mogao rezultirati tuužbom i gubljenu vremena na sudovima", kaže Perić. Dodaje da su u lokalnim zajednicama novinari izloženiji od istraživačkih novinara u velikim gradovima. "Zajamčeno ti je da ćeš svaki dan sretati ljude o kojima pišeš i da će ti slati poruke. Znaju tko si, što si, prate privatni žvioot, suprugu su dolazili s ponudama da uzmem novac za nepisanje nečega. U mojoj ranijoj redakciji prijavljivali smo prijetnje i nikada nismo imali povratnu reakciju. Kad su mi razbili staklo na automobilu, u sekundi sam odlučila da neću prijaviti, jer ne vidim da je rasvijetljen ijedan takav događaj", kaže ona. Pad slobode medija u BiHMeđunarodne organizacije upozoravaju da je krivično gonjenje za klevetu doprinijelo padu slobode medija u Bosni i Hercegovini. BiH je prema prošlogodišnjem Svjetskom indeksu slobode medija pala na 86. mjesto, među 180 rangiranih država, u izvještaju organizacije "Reporteri bez granica". Riječ je o padu od pet pozicija u odnosu na prethodnu godinu. Upozoreno je da, usprkos velikom broju medija, u BiH ne postoji stvarni pluralizam informacija, dok je prostor za slobodno, nezavisno i istraživačko novinarstvo sve uži. U takvom ambijentu pritisci, prijetnje, tužbe, te pokušaji diskreditacije postali su dio novinarske svakodnevice, a sve je izraženije nakon kriminalizacije klevete u RS. Sanja Vasković kaže da je od kriminaliziranja klevete u RS u ljeto 2023. situacija pogoršana i da se može osjetiti strah među novinarima. "Na različite načine pokušavaju da nas ućutkaju ili da nađu model da ne pišemo o onome što im se ne sviđa. No, često je moj diktafon jedini način da ljudi saznaju šta se dešava i kako se upravlja njihovim novcem, jer imamo privid transpretnosti. Ne bih voljela da se autocenzura poveća, jer im je to i cilj - da prestanemo pisati", kaže Vasković. Prema izvještajima međunarodnih organizacija, uz političke i pravne pritiske, sve izraženiji postaju i ekonomski problemi s kojima se suočavaju mediji. Trend gašenja medija koji pokrivaju Zapadni Balkan i posljedicePoložaj novinara u Bosni i Hercegovini dodatno je otežan usljed malog, rascjepkanog tržišta i dugotrajnog nedostatka stabilnih izvora financiranja, navedeno je u izvještaju Reportera bez granica. Mediji su opterećeni i etničkim podjelama, dok zbog ovisnosti o političkih i ekonomskih centara moći brojni izbjegavaju bavljenje ključnim temama od javnog interesa. https://www.slobodnaevropa.org/a/mediji-bih-kleveta-novinari-tuzbe/33642312.html https://www.slobodnaevropa.org/a/mediji-bih-kleveta-novinari-tuzbe/33642312.html Sun, 11 Jan 2026 10:06:08 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Septembarsko jutro 2020., dvije minute do deset ujutro počinje "radni dan" za Sinišu Crnogorca koji sa svojom grupom, prema podacima policije Republike Srpske, treba prošvercati cigarete iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu. U tome mu treba pomoć nekoga iz Granične policije. Sve se dešava u mjestima oko granice BiH i Crne Gore u blizini Trebinja i Bileće. "Planiraćemo večeras akobogda. Je li ostaje da je jedna patrola?", napisao je Crnogorac, jedan od osumnjičenih za šverc cigareta, službeniku Granične policije Blagoji Miloviću. Nakon što Blagoje Milović ništa ne piše nekoliko sati, Crnogorac postaje nervozan i piše više poruka, među kojima i: "Je li jedna (patrola) noćas?" Službenik Granične policije Milović potvrđuje. Dopisivanje i razmjena informacija o tome gdje se nalaze patrole Granične policije taj dan nastavlja se sve do dvije minute iza ponoći, kad dogovaraju nastavak aktivnosti za sutrašnji dan. U međuvremenu Crnogorac piše: "Evo dođe i drugi. Mora da je duplu (kontrolu) ubacio." "Ma ovaj debil imao viška ljudi i stavio ih. Klošarčina. Čuvajte se Bjeletića (službenika Granične policije). Zlo je to", napisao je Milović. Ove razgovore dobivene iz aplikacije Sky Ecc od EUROPOL-a analizirali su u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) RS-a tokom 2024. godine. Osim s Crnogorcem, Blagoje Milović, koji je u vrijeme prepiski bio pomoćnik komandira u Jedinici Granične policije Trebinje, "poslove" je omogućivao i drugim osobama. Boris Ivelja jedan je od tih. Kao i Milović osumnjičen je u predmetu u kojem je i odbjegli bivši direktor Granične policije Zoran Galić. Ukupno pet osoba osumnjičeno je u tom predmetu "korupcije visokog nivoa". Tužiteljstvo ih sumnjiči za organizirani kriminal, nedopušten promet akciznih proizvoda, zloupotrebu položaja, primanje i davanje dara, te druga krivična djela. Galić je bijegom u Hrvatsku 8. jula prošle godine izbjegao hapšenje kada su, u okviru iste istrage, uhapšeni službenik Granične policije Milović i Ivica Bago, koji je ranije hapšen u Hrvatskoj po sumnjom da krijumčari cigarete. U augustu 2020. godine Boris Ivelja piše Miloviću. "Šta je gore, je li fiksno (patrola)? Kakva je prilika da se makne, da ostane na jednoj? Dolazi neka roba, stiska me pos'o." A Milović mu odgovara: "Moram to vidjeti sa šefom, planiraj da guraš." Ranije iste godine, Ivelja od Milovića traži da makne policijskog službenika s njima poznate lokacije čije prisustvo ih ometa u krijumčarenju cigareta i zbog čega čekaju dva sata. Milović to čini pozivajući službenika, a potom javlja Ivelji da je to učinio. Još jedan razgovor otkriva kako službenik policije pomaže šverc. Crnogorac: Kužni sutra ko će biti? Milović: Davidović napolju, Budalić unutra. Imaju sve patrole. Crnogorac: E, jadi ih znali. Kud ih trpaju više. Milović: Ha, ha, ha, ide tooo. Ovako, sažeto, izgleda jedan slučaj šverca akciznih proizvoda u kome sudjeluju službenici policijskih agencija, koji tek treba biti dokazan i potvrđen na Sudu Bosne i Hercegovine. Prema informacijama do kojih je RSE došao, službenik Milović i dalje je zaposlenik Granične policije, ali je na suspenziji. Iz Granične policije nisu zvanično odgovorili za RSE o statusu službenika Milovića koji je osumnjičen za šverc cigareta. Optužnica u predmetu još nije podignuta, osumnjičeni su, nakon hapšenja u julu 2024. i pritvora pušteni na slobodu, uz mjere zabrane, a RSE nije mogao stupiti u kontakt s njima i njihovim advokatima. Milionske štete zbog šverca duhanaOvaj predmet je samo jedan od brojnih koji se rješavaju sporo, dok u međuvremenu godišnje šteta po budžet BiH zbog šverca i ilegalne trgovine cigaretama i duhanskim proizvodima iznosi i do 500 miliona konvertibilinih maraka (250 miliona eura). Ilegalna trgovina duhanom godinama predstavlja problem za BiH, na što je upozoreno i u ovogodišnjem izvještaju Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (Global Initiative Against Transnational Organized Crime – GI-TOC). BiH služi i kao zemlja porijekla i kao tranzitna zemlja za krijumčarene cigarete, pri čemu kriminalne mreže iskorištavaju slabu kontrolu granica i korupciju unutar organa za provođenje zakona, navodi se. Ističe se da su i nedavne istrage otkrile umiješanost visokorangiranih policijskih službenika u krijumčarske operacije, a neke aktivnosti su povezane i s političkim figurama. "Iako su organi za provođenje zakona pokrenuli više operacija s ciljem razbijanja ovih mreža, trgovina se nastavlja zbog stalne potražnje i duboko ukorijenjene korupcije", navedeno je u izvještaju. Denis Hadžović, iz Centra za sigurnosne studije, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je u BiH u konstantnoj poziciji borbe između organiziranog kriminala i institucija. "Integritet policijskih i carinskih struktura nije na dovoljnom nivou da se možemo na njih osloniti. Zbog toga često imamo slučajeve u kojima se carinici ili pripadnici Granične policije BiH optužuju za nesavjestan rad i primanje mita, a organizirani kriminal nastoji da zauzme sve pore u institucijama", kaže Hadžović. Također, ističe da je dodatni problem dugotrajno procesuiranje. Optužnica nakon deset godinaJedna od najvećih policijskih akcija, kodnog naziva "List", u kojoj je razotkriven organizirani lanac ilegalnog prometa duhana u BiH, provedena je 2015. godine. Tada su privedeni deseci osumnjičenih i pretreseno nekoliko lokacija širom BiH. Akcija je provedena u suradnji sa Upravom za indirektno oporezivanje (UIO), koja ima mandat da ubire carinske dažbine, indirektne poreze, te akcize na posebne robe poput goriva, alkohola, duhana i cigareta. "Najveći problem predstavljali su ljudi u našim redovima koji su protiv nas. Naime, otkrili smo da su pojedinci davali podatke uvoznicima i određenu dokumentaciju i pokušavali da spriječe akciju", izjavio je tada Mehmedalija Osmić, koji je u to vrijeme bio šef Odsjeka za provođenje propisa Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. Nakon akcije, za nekoliko osumnjičenih u predmetu "Jerko Vican i drugi", određen je jednomjesečni pritivor. Među njima je bila i tadašnja službenica UIO BiH Ljiljana Marijanović. Mjesec poslije, određene su im mjere zabrane, a za Marijanović je to značilo zabranu obavljanja djelatnosti u Upravi. Deset godina poslije, u novembru 2025., državno Tužiteljstvo podiglo je optužnicu protiv deset osoba, zbog šverca više od 300 tona duhana i duhanskih prerađevina, te primanja mita. Među optuženima su Vican i Marijanović. Terete se da su, kao organizirana kriminalna grupa, ostvarili korist veću od 1,3 miliona maraka (oko 664 hiljada eura), koja je prikrivana pranjem novca, kroz poslovanje firme u Posušju, u Vicanovom vlasništvu koji se smatra organizatorom kriminalne grupe. Prema optužnici, Vican je u pet slučajeva davao mito od po najmanje 1.000 maraka (oko 500 eura) Ljiljani Marijanović, koja je u to vrijeme bila zaposlenica regionalnog ureda u Mostaru UIO BiH. Iz Tužilaštva BiH su za RSE potvrdili da se radi o kaznenom djelu iz 2014. i 2015. godine, ne navodeći konkretne podatke zbog čega se optužnica podiže nakon deset godina. "Radi se o istom ranijem predmetu u kojem je u odnosu na jedan broj osoba, donesena negativna tužiteljska odluka, odnosno obustava istrage", navelo je Tužilaštvo za RSE. Na upit RSE o tome kakav je trenutni radni status Marijanović, koja je optužena za primanje mita, iz UIO BiH su naveli da je bila suspendovana od 13. juna 2015. do 14. novembra 2016. godine. Nakon toga joj je suspenzija ukinuta, a raspoređena je na poziciju više suradnice za upravljanje ljudskim potencijalima u regionalnom centru UIO u Mostaru, gdje joj je prestao radni odnos 14. februaru 2023. godine. Službenici u službi politikeMehmedalija Osmić, danas penzionisani uposlenik UIO BiH, godinama je kao "zviždač" prijavljivao domaćem pravosuđu kriminal i korupciju, a, među ostalim, u procesu protiv bivšeg direktora UIO Kemala Čauševića (Čaušević je u oktobru 2022. godine pravosnažno osuđen na pet i pol godina zatvora za primanje dara. U prvostepenom sudskom postupku Čaušević je osuđen, jer je kao direktor UIO BiH 2007. stupio u kontakt s uvoznicima velikih količina tekstila iz Turske, Kine i Mađarske u BiH. Kako je navedeno tada u presudi, obećao im je povlašteni status prilikom uvoza za njihova preduzeća.) koji je 2022. osuđen na pet i pol godina zatvora. Čaušević je uhapšen u junu 2014., a osim njega tada su uhapšene još 54 osobe, od kojih su većina bili dužnosnici u UIO BiH. Osmić za RSE ocjenjuje da je podizanje optužnice u predmetu "Jerko Vican i drugi", deset godina nakon otkrivanja slučaja, poražavajuće za pravosuđe u BiH. "Dakle, bila je to 2015., a vidite koja je godina sada. Našli smo tada dokumentaciju da je naša uposlenica izvještavala uvoznike duhana i dobila novac kako bi roba na granici prošla bez kontrole. Otkrili smo sve i dostavili nalaz Tužilaštvu BiH. Naš cilj bio je da pokažemo da država može funkcionisati", kaže on. Također, kaže da to nije izoliran slučaj i da su "političari instalirali službenike koji će provoditi njihove naredbe". "Carinici i poreski inspektori, koji su korumpirani, povezani su s političarima. Ko hoće da se zaposli mora biti član stranke i raditi šta ona kaže. Svi zaposleni imaju svoje političare koji im štite leđa. Procedure u BiH kao da ne postoje. U tužilaštvima vlada nerad, povezanost sa političarima, obustavljanje istraga", kaže on. Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH danas tvrde da je "crno tržište" duhana u BiH u padu, o čemu govore brojke i statistički pokazatelji. U prošloj godini otkrivena su 273 slučaja krijumčarenja duhana i cigareta, dok je do kraja oktobra ove godine otkriveno 249, podaci su UIO BiH. Iz Granične policije BiH su za RSE naveli da su u posljednje dvije godine proveli jednu akciju s ciljem sprječavanja krijumčarenja duhana, što je rezultiralo osuđujućim presudima, dok je nekoliko postupaka u toku. Nisu precizirali o kojim konkretno procesima se radi. Odakle stižu cigarete?UIO BiH je u prvih devet mjeseci ove godine podnijela kaznene prijave tužilaštvima protiv pet osoba zbog nedozvoljenog prometa duhanom. Također, podneseno je 60 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i izdato je 155 prekršajnih naloga. Ukupan iznos štete po budžet BiH iznosi više od tri miliona maraka (oko milion i po eura). Ilegalni duhan i cigarete, uglavnom, se zapljenjuju na graničnim prelazima i carinskim ispostavama, kao i na tržnicama u BiH, a najčešće se krijumčare iz susjednih zemalja. Iz UIO ističu da su zaplijenjene cigarete koje nisu imale akcizne markice i za koje nije postojala dokumentacija o porijeklu. Riječ je o vrstama: Drina, Ivy, King, Nero, Marlboro, Merylin Pink, Corset Lilac, King Compact, Trokadero, Monus, Floyd, De santis, dok su na carinskoj ispostavi Aerodroma Sarajevo oduzete vrste: Hunag Shan, Hong Jin Long, Ligun, Shuang Xi, Nan Jing. U nekoliko slučajeva oduzete su cigarete koje su bile obilježene akciznim markicama Kosova. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-duhan-sverc-sluzbenici-policija-procesi/33625483.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-duhan-sverc-sluzbenici-policija-procesi/33625483.html Wed, 17 Dec 2025 13:28:33 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Meliha Kešmer) Dok se u turističkim prospektima Višegrad opisuje kao mjesto netaknute prirode uz rijeku Drinu, stvarnost za stanovnike okolnih naselja potpuno je drugačija. Već trideset godina njihov svakodnevni život obilježavaju dim, smrad i požari sa obližnje deponije, smještene svega stotinjak metara od prvih kuća u selu Holijaci. Iako mještani godinama upozoravaju da odlagalište radi bez ikakvih dozvola i narušava zdravlje ljudi, nadležne institucije još nisu ponudile rješenje. Deponija u Višegradu jedna je među stotinama odlagališta otpada u Bosni i Hercegovini koje ne ispunjavaju uvjete za rad i nemaju okolinske dozvole koje izdaju resorna entiteska ministarstva. Preciznih podataka o njihovom broju nema, ali su istraživanja u proteklim godinama ukazivala na to da ih ima oko 1.400. Samo šest deponija ispunjava standarde Evropske unije, navedeno je u publikaciji CETAP-a, projekta kojeg finansira Unija, a koje se bavi važnosti prelaska na održivi sistem upravljanja otpadom — od odvojenog sakupljanja do recikliranja — kako bi se zaštitila životna sredina i otvorile nove ekonomske mogućnosti. Deponija u Višegradu stotinjak metara od kućaSmještena u blizini Drine, uz magistralnu cestu na ulazu u taj grad na istoku Bosne i Hercegovine, deponija je na stotinjak metara od prve kuće u selu Holijaci. "Već 30 godina svakodnevno dovoze smeće. Kad nestane prostora onda ga zapale. Non-stop gori, nemamo čistog zraka i ne smijemo prozore da otvorimo", kaže mještanin Emin Karčić Radio Slobodna Evropa (RSE). Okupljeni u neformalnu grupu "Uklonimo ilegalno odlagalište otpada ispred turističkog mjesta", stanovnici godinama upozoravaju da deponija radi bez okolišne ili bilo koje druge dozvole. Obraćali su se inspekciji, a prije tri godine podnijeli i kaznenu prijavu protiv nadležnih u Općini i lokalnom komunalnom poduzeću, koje smatraju odgovornima. "Potpisivali smo peticije, imali više od 1.000 potpisa. Pokušavali sve, ali ništa. Mi smo izgleda osuđeni ovdje da se gušimo. Dim nas podavi", kaže Karičić. Iz Opštine Višegrad i iz lokalnog komunalnog preduzeća "Komunalac" nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o deponiji i tvrdnjama mještana. Predstavnici općinske vlasti su u ranijim medijskim istupima isticali da bi rješenje moglo biti izgradnja regionalne deponije u 45 kilometara udaljenoj Rogatici, ali do toga do danas nije došlo. Načelnik Mladen Đurević izjavio je u augustu na konferenciji za novinare da je "Opština uložila značajne napore u održavanje deponije i formiranje komisije, koja je predložila mjere za sanaciju". Tada je, također, rečeno da je u toku projekat zatvaranja deponije, ali da se "na taj način otvara problem gdje deponovati otpad na području Višegrad". Kako do regionalne deponije?S problemima zbog deponije, koja nema dozvole, ali za koju više od deceniju nema alternative, suočavaju se i stanovnici Goražda. Gradski otpad svakodnevno završava na odlagalištu Šišeta, na kome su česti požari koji ugrožavaju lokalno stanovništvo. "Nisu ništa uradili 15 godina. Nema se smeće gdje odlagati, a na Šišeti je katastrofalno stanje i kad se smeće zapali to truje gradu", kaže Edževit Hrelja, stanovnik naselja u blizini Goražda. Deponija Šišeta određena je, odlukom Gradskog vijeća iz 2010., privremenim odlagalištem otpada, do izgradnje regionalne sanitarne deponije. Vijeće je krajem 2023. tu odluku poništilo, ali odlaganje smeća nije zaustavljeno, s obzirom na to da regionalna deponija do danas nije izgrađena. Gradonačelnik Goražda Ernest Imamović tvrdi, također, da nelegalna deponija koja je prijetnja zdravlju građana, mora hitno biti zatvorena. "Imali smo više od 16 požara na njoj. Kantonalna inspekcija naplaćivala nam je kazne, dok, istovremeno, postoje oni koje ne žele regionalnu sanitarnu deponiju. Svi okolni gradovi, imaju iste probleme, pa je svaka mjesna zajednica napravila sebi deponiju", kaže on. Gradska uprava rješenje višegodišnjeg problema sa odlaganjem smeća vidi u regionalnoj deponiji za koju je kupljeno zemljište na drugoj lokaciji. Imamović kaže da je završena sva potrebna dokumentacija i da će sve biti u skladu sa suvremenim standardima. "Imat će tri kasete, sistem za gašenje požara i fabriku za preradu otpada. Molimo građane da imaju povjerenja u ovaj projekt čija provedba neće ugroziti živote i sigurnost građana na ovoj lokaciji", kazao je. Deponija će, kako kaže koštati 20 miliona maraka (oko 10 miliona eura), a bit će financirana iz kredita Svjetske banke, koji će otplaćivati Federacija BiH. No, grupa stanovnika naselja Glamoč, u blizini lokacije na kojoj je planirana izgradnja, tvrdi da u projektu ima propusta, poput neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, zbog čega su prije nekoliko dana protestvovali. "Nemamo ništa protiv izgradnje deponije po evropskim standardima, ali nisu nas ubijedili da će ispoštivati sve zakonske okvire. Nećemo dozvoliti da imamo još jednu ekološku bombu u gradu", kaže stanovnik Edževit Hrelja. 'Obične ledine kao deponije'Deponije u Višegradu i Goraždu su među stotinama odlagališta otpada u BiH. Anes Podić iz organizacije "Eko akcija" kaže za RSE da na petini teritorije BiH nema odvoženja otpada i da stanovništvo nema drugog izlaza nego da ga odlaže na divljim deponijama. "Postoji i niz odlagališta, koje su općinska vijeća proglasila deponijama, iako ne zadovoljavaju ni minimum uvjeta. Obična ledina koju je općina proglasila deponijom. Ukoliko ih inspekcije zatvore, dolazi do problema da se smeće gomila po ulicama", kaže on. Korijen problema je, kako kaže, u činjenici da političke elite okoliš ne interesuje. "Jer bi u suprotnom taj problem bio davno riješen. Suština je da treba smeće skloniti s gradskih ulica, a šta će poslije s njim biti to nikoga nije briga", kaže Podić. Neispunjavanje evropskih standardaBiH je u 2021. proizvela 1,2 miliona tona komunalnog otpada, podaci su iz publikacije u okviru projekt "Tehnička pomoć za poboljšanu uporabu materijala iz otpada", koji financira EU. Dio prikupljaju komunalne službe, dok značajan dio završava na ilegalnim odlagalištima. Izuzev nelagalnih deponija, problem predstavlja i to što samo šest odlagališta u BiH zadovoljava standarde EU, navedeno je. Anes Podić, iz "Eko akcije", kaže, pak, da u tri decenije BiH nije dobila nijednu deponiju koju se može nazvati sanitarnom, odnosno onom koja ne zagađuje okoliš. "Čak i onima boljima, u većim gradovima, nedostaje prečišćavanje otpadnih voda ili nisu riješeni deponijski gasovi. Primjerice, kada je prije 20 godina uređena sarajevska deponija, mještanima nije smetala, a sad se 'guše'. S pravom se ljudi bune, jer nismo u stanju običnu deponiju da riješimo", kaže Podić iz "Eko akcije". Posljedice lošeg upravljanja otpadom, uz zagađenje tla i vode, su i ekonomski gubici, s obzirom na to da saniranje ilegalnih deponija košta milione maraka. BiH nema ni uspostavljen sistem zbrinjavanja životinjskog otpada, unatoč tome što je 2011. godine pokrenuto usvajanje propisa koji bi bili usklađeni s praksom i regulativom u EU. To znači da se životinjski otpad, uglavnom, odlaže na deponijama smeća, a nerijetko završava u rijekama i šumama. https://www.slobodnaevropa.org/a/deponije-ilagalne-divlje-bih-gorazde-visegrad-okolis/33606007.html https://www.slobodnaevropa.org/a/deponije-ilagalne-divlje-bih-gorazde-visegrad-okolis/33606007.html Wed, 26 Nov 2025 12:07:45 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović) Rođena godinu nakon sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Mostarka Ella Ljubić pripada generaciji koja je naslijedila njegove posljedice, podijeljene škole, konstantne političke tenzije i terete roditeljskih trauma. Odrasla u Mostaru, gradu koji je tokom ratnih devedesetih bio poprište žestokih sukoba, Ella je pohađala škole koje i danas dijele djecu prema etničkoj liniji. "Nametalo se da se opredijeliš, za jednu ili drugu stranu. No, bila sam buntovna i nisam pristajala, jer sam imala osjećaj da bih iz sebe iščupala dio korijena", kaže 29-godišnja Ella za Radio Slobodna Evropa (RSE). Bosna i Hercegovina obilježava godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma (Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995. godine), uz pomoć američke administracije. Od 1. do 21. novembra 1995. godine je održana konferencija u američkom vojnoj bazi kod Dejtona. Učesnici pregovora bili su tadašnji predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske - Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazumom koji je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine predviđen je i Ustav Bosne i Hercegovine, koji predstavlja Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem je dogovoreno da zemlja ima dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska).), kojim je 21. novembra 1995. uspostavljen mir, nakon gotovo četiri godine rata. No, osim što je zaustavio stradanja, taj sporazum donio je BiH etnički podijeljen, ispolitiziran obrazovni sistem, s različitim nastavnim planovima i tumačenjima događaja iz proteklog rata. Simbolom podjela u školskim klupama postao je obrazovni sistem u centralnim i južnim dijelovima zemlje, u kojima je prisutan fenomen "dvije škole pod jednim krovom" (Praksa "dvije škole pod jednim krovom" u poslijeratnom periodu u BiH zabilježena je u 28 mjesta i 56 škola, navedeno je u Izvještaju OSCE-a iz 2018. godine. Uvedena je uz podršku dijela međunarodne zajednice. Cilj je bio u istoj zgradi okupiti djecu različite etničke pripadnosti koja su prethodno odvojeno pohađala nastavu. Ustavni sud BiH je 15. jula 2021. godine utvrdio diskriminaciju djece u školama koje rade po oovm principu u Srednjobosanskom kantonu. Zaključio je da su ranije presude nižestepenih sudova — kojima je utvrđeno da nema diskriminacije — prekršile odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije, posebno u dijelu koji se odnosi na pravo na obrazovanje i opću zabranu diskriminacije. U augustu 2021. godine Vrhovni sud donio je odluku kojom je obavezao Ministarstvo obrazovanja SBK da u roku od 30 dana formira integrirane, multikulturne škole. Tom odlukom, između ostalog, zatraženo je uspostavljanje škola s jedinstvenim nastavnim planom i programom, uz puno poštivanje prava djece da se obrazuju na maternjem jeziku.). Riječ je o školama u kojima, po različitim nastavnim programima, djeca bošnjačke nacionalnosti nastavu pohađaju u jednom dijelu, a učenici hrvatske u drugom dijelu zgrade. Pripadnici nacijaPrisjećajući se đačkog doba, Mostarka Ella kaže da se na nastavi nije mnogo učilo o ratu 90-ih, niti konkretnim podacima poput Dejtonskog mirovnog sporazuma. "Bilo je to vrlo sterilno. Spominjalo se kad se rat desio i kad je potpisan Dejton, i to je to. Nije bilo priče tko je kriv, a ko nevin, dok o zločinima nismo ništa učili. Možda je to bilo i dobro, jer kao društvo nismo imali kapacitete da pristupamo tim temama". Unatoč tome, podjele su se, kako kaže, osjećale na svakom koraku. "Pogotovo za mene kao dijete iz 'mješovitog braka'. Odrastali smo kao u bunilu, s nametanjem podjela i da smo pripadnici jedne, druge nacije. Tek sam na fakultetu osvijestila da taj naš Dejtonski sporazum nije demokratski, iako smo to prihvaćali kao stvarnost u kojoj živimo i nismo je preispitivali", kaže ona. Ella danas radi kao profesorica psihologije i sociologije u jednoj mostarskoj srednjoj školi. "Donedavno nisam bila svjesna koliko me je taj sistem oblikovao, ali u dobrom smislu, jer su taj inat i bunt ostali u meni i to me motivira da se borim za prave stvari. Danas sam ponosna kako se nisam dala, ali je mnogo mojih vršnjaka 'pucalo' pod tim pritiskom društva". Ipak, kaže da je situacija u gradu koji je u postejdtonskoj BiH postao sinonim za etničke podjele danas malo bolja. "Mislim da ta prisilna podjela najviše dolazi od sistema. Bolnice su nam podijeljene, škole, vrtići i sve što vam padne na pamet imamo udvoje, samo MUP je jedan", kaže ona. Zbog moratorija Vijeća Evrope, učenici osnovnih škola u BiH do 2018. nisu učili o ratu, dok im je u današnjim udžbenicima različito interpretiran. Dvadesetogodišnji Aljoša iz Banjaluke ističe da obrazovni sistemi u BiH predstavljaju različite verzije i perspektive rata iz 90-ih. No, tvrdi da su mladi izloženi i većim utjecajima, iz drugih izvora koji bez ikakve zadrške promoviraju podjele. "Smatram da je mnogo jača doktrina vladala neposredno poslije rata i da je u nekim ruralnim sredinama i dalje prisutna. Međutim, u urbanim sredinama ne osjeća se tolika polarizovanost", kaže Aljoša. Smatra da razdvojene škole mlade nisu oblikovale na loš način, ali ih nisu ni ujedinile. "Trebalo bi da postoji jedinstveni nastavni plan i program koji bi mladima ponudio jedinstvenu sliku historijskih događaja i društvenog konteksta. Međutim, u sadašnjoj političkoj klimi sumnjam da bi takav program mogao zaživjeti", ističe Aljoša. Škole kao politički poligoniU publikaciji "Obrazovne politike u postdejtonskoj BiH: sekularno obrazovanje u raljama etnopolitike", Stefan Elezović opisuje škole kao "inkubatore kleronacionalističkih ideja, secesionističkih aspiracija i diskriminatornih nazora lokalnih politika". "To jest svjetonazora aktuelnih vladajućih političkih struja koje od školskih učionica prave poligone za obuku vlastitih kadrova", naveo je Elezović, koji je doktorand na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Elezović za RSE kaže da je obrazovni sistem u BiH, kao i cjelokupna kulturna politika, u potpunosti podređen etno-politici koje mladima nameću teme iz ratne prošlosti. "Mi smo u 2025. i te teme se vežu za prethodni vijek i nisu predmet njihovog interesovanja, ma koliko im se nametale od zvanične politike", kaže on. "Kroz muziku i filmove, generalno umjetnost, mnogo sadržaja je upućivalo na pomirenje, na univerzalnost žrtve i zajednički život. Imate te kohezivne elemente kod recimo Frenkieja, Ede Maajke, Marčela i ta kultura više je oblikovala mlade nego obrazovni sistem", kaže Elezović. No, iako su mladi spremni na dijalog i promjene, kaže da problem predstavlja što takve pokušaje blokira sistem koji ne prihvaća one koji su kritički nastrojeni. "Imamo sistemsku politiku koja je orijentisana ka podjeli i to se provodi 30 godina. Oni koji se u njega ne uklapaju, koji drugačije misle mogu samo da potraže budućnost u inostranstvu. Primjećujem da mlade generacije ne naginju radikalizmu. No, isto tako nisu spremni da se aktiviraju u demokratskim procesima i apolitični su". 'Svima je dosta'Tri decenije od završetka rata, brojna istraživanja pokazuju da generacije mladih odrastaju u etnički homogenim zajednicama, izolirani i s malo znanja o "drugima". Iz međunarodne zajednice godinama u BiH stižu upozorenja da politička instrumentalizacija može dovesti do dodatnog otuđivanja djece, u ionako podijeljenim školama. Obrazovanje funkcionira na način da nemaju priliku posjetiti i upoznati svoje vršnjake, upozoreno je u istraživanju o interkulturalnom dijalogu koji je 2021. objavio UNDP. No, mladi s kojima je razgovarao RSE tvrde da ruše nametnute imaginarne granice. Dvadesetdvogodišnja Mia iz Sarajeva kaže za RSE da se u razgovoru rijetko dotiču tema o ratu, ali da im se one konstatno nameću u političkim narativima. "Mladi se time ne zamaraju, što je odlično, jer nisam doživjela da se negdje osjećam nedobrodošlo. Problem je što se u školama uči različito, no to i nije toliko bitno, jer je tu i pitanje odgoja, odnosno kako su roditelji uticali. Kakvo god obrazovanje bilo, u kući smo naučeni da nekoga voliš ili ne", kaže ona. Ova Sarajka ističe da su mladi umorni od guranja u prošlost i plašenja sa "zveckanjem oružja". "Hajde da se ujedinimo i da napredujemo. Nismo ni bili tada rođeni, a vraćaju nas unazad i svako se drži svoje strane. Svaki drugi dan na vijestima slušamo priče o ratu i prijetnje da li će se opet desiti. Mi koji nismo doživjeli rat, jednako strahujemo baš zbog toga što konstatno slušamo o tome. Naše generacije bi mogle da to riješe, ali da li će to stariji dopustiti, ne znam baš", kaže Mia. Mladi iz različitih gradova BiH u razgovoru za RSE kažu da rješenje vide u aktivizmu i zajedničkim interesima, tvrdeći da se mostovi, koji su srušeni prije njihovog rođenja, mogu graditi na individualnom nivou. "Moja generacija nema problem s tim hoće li neko pričati hrvatski, bosanski, srpski, pisati latinicu ili ćirilicu. Sistem traži taj purizam, neko opredjeljenje u jeziku ili religije. Sve je to nametnuo mišljenje ili politike ili roditelja", kaže 23-godišnji Mak Ademović iz Sarajeva. Mladi ne samo da teško pronalaze način da se odupru nametnutim stavovima i narativima, već osjećaju i teret očekivanja da poprave sistem koji su starije generacije urušile. "Postoji mogućnost da se popravi i da nove generacije dobiju priliku da saznaju sve strane priča. Mislim da su mladi za to spremni. Nisam osjetio nikakvu mržnju gdje god dođem, zbog toga ko sam i odakle sam. Ali osjetim nametnutu tenziju kao da ja moram nešto da ispravim, a nisam to ni urušio. Sistem samo treba ispraviti da nas ne razdvaja, nego da nas uči da smo jednaki, informisani o prošlosti i da s njom živimo", ističe on. Ustavna diskriminacija u 'dvije škole pod jednim krovom'Sva ministarstva obrazovanja u BiH usvojila su smjernice koje je 2006. dalo Vijeće Evrope za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole. One, među ostalim, propisuju da udžbenici trebaju biti objektivni, naučno utemeljeni, te usmjereni na stvaranje razumijevanja i pomirenje u BiH. No, praksa je godinama potpuno drugačija. U udžbenicima je prisutno selektivno iznošenje činjenica, apostrofiranje žrtve vlastitog naroda i minimiziranje ili potpuno ignoriranje žrtava drugih naroda, te izbjegavanje navođenja krivice pojedinaca iz vlastitog naroda. "Kretaori obrazovnih politka forsiraju to pitanje iz političkog interesa i zbog instrumentaliziranja narativa o 90-ima. To je pravac koji je posljedica dejtonskog uređenja BiH, da imamo tri paralelna, isključiva sistema, koji nemaju dodira jedni s drugima i koji odvajaju djecu", kaže Melisa Forić, autorica izvještaja "Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost!?". Dugoročne posljedice su, kako kaže, da mladi iz različitih etničkih grupa, zbog straha i stereotipa, neće imati želju za međusobnim upoznavanjem niti priliku da uče jedni o drugima. "I sada djeca često nemaju priliku da čuju druge interpetacije, u školama koje su samo par kilometara udaljene od njihovih. To je paradoks koji živimo, svako unutar svog sistema obrazovanja. Krećemo se u nekom mraku, u kome uživaju tek političari s obzirom na to da im to produžava djelovanja", kaže ona. Iako nema preciznih podataka koliko je mladih napustilo BiH u proteklim godinama, istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba. Među razlozima su politička i ekonomska nestabilnost. https://www.slobodnaevropa.org/a/mladi-rat-bih-dejton-skole-obrazovanje/33595641.html https://www.slobodnaevropa.org/a/mladi-rat-bih-dejton-skole-obrazovanje/33595641.html Thu, 20 Nov 2025 07:29:37 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović)