https://www.slobodnaevropa.org Radio Slobodna Evropa/Radio Liberty je međunarodni medij koji pokriva Centralnu i Istočnu Evropu, Kavkaz, Centralnu Aziju, Rusiju, Bliski istok i zemlje Balkana. https://www.slobodnaevropa.org/Content/responsive/RFE/sh-SH/img/logo.png https://www.slobodnaevropa.org sh Sva prava zadržava 2010 - RFE/RL, Inc. 60 Sun, 28 Jun 2026 10:53:11 +0200 Pangea CMS – RFE/RL Baza s više od 50.000 ličnih podataka građana Bosne i Hercegovine objavljena je na dark webu početkom juna i predstavljena kao evidencija jedne od institucija bh. entiteta Republika Srpska, Agencije za agrarna plaćanja. Desetak dana kasnije nadležne institucije još ne mogu potvrditi da su podaci zaista procurili iz njihovog sistema, a prve analize, saznaje Radio Slobodna Evropa, ukazuju da bi moglo biti riječ o kombinaciji informacija prikupljenih iz različitih izvora. Iza objave podataka stoji hakerska "INF GRUPA", koja, prema nezvaničnim saznanjima Radija Slobodna Evropa djeluje iz Srbije, te je već izvela nekoliko hakerskih napada u Srbiji i Hrvatskoj. Kako je za RSE potvrdio nezvanični izvor iz Vlade RS-a, koji je imao uvid u objavljenu "bazu", više od 50.000 ličnih podataka praktično su besplatno ponuđeni objavom na dva teško dostupna foruma na "dark webu". "To je bućkuriš podataka. Tu ima svega. Kriminalci na kriminalnom forumu su rekli 'ovo je government' i 'ovo ti je vezano za Vladu Republike Srpske'. Oni su to napisali, a mi sad to uzimamo kao činjenicu. A tu ima podataka dosta građana i iz entiteta Federacija BiH, ima dosta i iz Brčko distrikta, ima netačnih podataka", naveo je izvor RSE. Prema njegovim riječima, objava od koje je sve krenulo zasniva se na jednom screenshotu koji je podijeljen masovno i koji ne otkriva dovoljno informacija o stvarnom porijeklu podataka. Nalog Dark Web Informer na X-u objavio je početkom juna da se na hakerskim forumima dijeli baza podataka povezana s domenom vladars.rs, koju cyber sigurnosni izvori povezuju s grupom "INF GRUPA". "Dark web" je dio interneta koji nije dostupan putem uobičajenih pretraživača i kojem se pristupa posebnim alatima, a često se koristi za anonimnu komunikaciju i razmjenu podataka. Nadležne institucije u RS tvrde da trenutno nema dokaza da je došlo do proboja informacionog sistema, dok saznanja ukazuju da bi moglo biti riječ o kombinaciji ličnih podataka građana iz različitih izvora iz cijele BiH. Prema ocjenama stručnjaka, bez obzira na to odakle potiču, ovakvi podaci, koji uključuju imena, adrese i identifikacione brojeve, mogu biti iskorišteni za zloupotrebe identiteta i druge oblike prevare. Iz institucija RS nisu odgovorili na upit RSE o tome jesu li oštećeni građani obaviješteni o ovom curenju podataka. Poljoprivrednici zabrinutiPoljoprivrednici u RS-u zabrinuti su zbog cijele situacije, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača sela Semberije i Majevice. Bakajlić je za RSE rekao da ga još niko nije kontaktirao iz Ministarstva poljoprivrede, a ni iz Agencije za agrarna plaćanja. Naveo je kako je veliki strah među članovima tog Udruženja od moguće zloupotrebe podataka i gubitka novca. "Zovu mene kao predsjednika Udruženja, pitaju ko ima sredstava na računu, da diže i sklanja. Ljudi žive od toga, prebacuju sredstva od podsticaja. Ovdje treba neko debelo da odgovara ako se utvrdi da je to tačno. U naredna dva do tri dana ćemo kontaktirati nadležno Ministarstvo da dobijemo objašnjenje. Dosta ljudi se prepalo i podiglo sredstva", rekao je Bakajlić. Iz Ministarstva poljoprivrede RS-a nisu odgovorili na upit RSE o mogućem curenju podataka i ugroženosti korisnika podsticaja. Šta kažu institucije u Republici SrpskojAgencija za agrarna plaćanja Republike Srpske saopštila je 15. juna da, nakon provjere svojih evidencija, nije pronašla bazu podataka koja bi "po strukturi, obimu i sadržaju odgovarala onoj koja se pojavila na dark webu". Kako navode, takva zbirka podataka "ne može biti generisana" iz njihovog informacionog sistema u formi u kojoj je prikazana, a kao dodatni indikator ističu i odstupanje u broju korisnika, oko 51.000 zapisa u objavljenoj bazi u odnosu na približno 45.000 korisnika u njihovim registrima. Istog dana i premijer Republike Srpske Savo Minić rekao je da u ovom trenutku nije potvrđeno da su objavljeni podaci zaista iz sistema Agencije. Naveo je da su prve informacije ukazivale da se ne radi o njihovim evidencijama, ali da se provjere i dalje provode, te da je Agencija stavljena pod poseban režim kontrole kako bi se utvrdilo šta se tačno dogodilo i da li je eventualno došlo do proboja sistema. Iz Odjeljenja za računalno-bezbjednosne incidente (CERT RS) entitetske Agencije za informaciono-komunikacione tehnologije za RSE poručuju da je "prerano donositi zaključke o prirodi incidenta, dok su sve provjere u toku". Ističu da se konačna ocjena da li je riječ o hakerskom napadu, neovlaštenom pristupu ili drugom obliku curenja podataka, može dati tek nakon završetka tehničkih i istražnih procedura. Napominju da objava i osnovnih ličnih podataka predstavlja određeni sigurnosni rizik za građane, posebno u kontekstu mogućih prevara i zloupotrebe identiteta. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske nije dostavilo dodatne odgovore na upit Radija Slobodna Evropa, već je proslijedilo ranije zvanično saopštenje u kojem se navodi da policija, zajedno sa Agencijom za informaciono-komunikacione tehnologije RS, preduzima mjere i radnje na utvrđivanju svih činjenica u vezi s objavom podataka. Šta je poznato o 'INF GRUPI' i njihovim ranijim napadima u regionu?Informacije o "INF GRUPI" počele su se pojavljivati u javnosti krajem maja 2026. godine nakon niza incidenata u zemljama regiona, prije svega u Hrvatskoj i Srbiji. U više slučajeva ista grupa preuzela je odgovornost za napade ili se njihovo ime pojavilo u objavama na forumima na dark webu. I dalje nije otkriveno ko stoji iza ove hakerske grupe. Jedan od prvih zabilježenih incidenata dogodio se krajem maja 2026. u Hrvatskoj, kada je hakirana web stranica Ministarstva rada, mirovinskog sistema, porodice i socijalne politike. Tokom tog napada, stranica je bila privremeno preuzeta, a na njoj su ostavljene poruke nacionalističkog u uvredljivog sadržaja. Na stranici je bila objavljena i poruka "Smrt ustašama, živela Velika Srbija". Uz poruku su, prema objavama medija, bili prikazivani i dodatni vizualni elementi, uključujući animacije i link na Telegram kanal grupe, što ukazuje na pokušaj da se napad iskoristi za javni i propagandni efekt. U istom kontekstu pojavile su se i tvrdnje na dark web forumima da je kompromitovana baza podataka ovog Ministarstva, sa procjenama da je riječ o desetinama hiljada zapisa građana, iako obim i izvor tih podataka nisu službeno potvrđeni. Iz Agencije za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama (APIS IT) Hrvatske naveli su za RSE da ne mogu komentarisati pojedinačne sigurnosne incidente niti iznositi procjene o mogućim počiniocima ili povezanosti različitih napada. Uputili su na Zavod za sigurnost informacijskih sustava (ZSIS) kao nadležno tijelo za oblast kibernetičke sigurnosti, ali odgovor od te institucije do objave teksta nije stigao. U isto vrijeme kada je izveden napad na hrvatsko ministarstvo, incidenti povezani s istim imenom zabilježeni su i u Beogradu, gdje su na displejima u javnom gradskom prevozu prikazivane kratke poruke političkog i socijalnog karaktera. Prema dostupnim informacijama, na ekranima autobusa pojavljivali su se natpisi "Slava Vučiću" i "Povećajte vozačima satnicu". Ovaj slučaj ukazuje da mete napada nisu bili isključivo informacioni sistemi i baze podataka, već i sistemi za javno informisanje građana. Nekoliko dana kasnije, ime "INF GRUPA" pojavilo se i u vezi s navodnim curenjem baze podataka Fudbalskog kluba Dinamo iz Zagreba, gdje je na forumima objavljeno da je kompromitovano oko 50.000 korisničkih zapisa, uključujući lične podatke poput imena, kontakata i drugih informacija. U tim objavama navedeno je da su podaci distribuirani besplatno na dark webu, bez zahtjeva za otkupom. Osim toga, u Hrvatskoj su zabilježeni i slučajevi koji uključuju zdravstveni sektor, konkretno domove zdravlja u Istri, gdje su se pojavile informacije o mogućem curenju podataka. Nakon tih navoda reagovala je Agencija za zaštitu ličnih podataka (AZOP), koja je pokrenula nadzor kako bi se utvrdilo da li je došlo do povrede zaštite ličnih podataka. U Srbiji se isto ime povezivalo s incidentima koji uključuju institucije poput Fudbalskog saveza Srbije, gdje su mediji izvještavali o navodima da je baza podataka kompromitovana ili ponuđena na prodaju. Detalji o obimu i autentičnosti tih podataka nisu zvanično potvrđeni, ali se slučaj uklapa u obrazac objava koje prate druge incidente. Radio Slobodna Evropa zatražio je informacije od Sekretarijata za javni prevoz, Posebnog tužilaštva za visokotehnološki criminal u Beogradu i Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, ali ni iz jedne od tih institucija do sada nije dostavljen odgovor. Incident koji 'može imati ozbiljne posljedice' za građaneStručnjak za cyber sigurnost Saša Mrdović za RSE ocjenjuje da slučaj iz RS-a, iako zabrinjavajući, nije neočekivan. Kako kaže, riječ je o incidentu koji može imati ozbiljne posljedice za građane čiji su podaci objavljeni, ali se uklapa u širi kontekst načina na koji se informacioni sistemi razvijaju. Prema njegovim riječima, BiH tek ulazi u intenzivniju fazu digitalizacije, što znači da sistemi nisu uvijek jednako zaštićeni. "Takve stvari se dešavaju i mnogo razvijenijim sistemima, ali to ne znači da ne treba raditi na zaštiti", smatra Mrdović. On naglašava da potpuna sigurnost ne postoji, ali da postoje osnovne mjere koje mogu značajno smanjiti rizik, kontrola pristupa, sigurni protokoli i adekvatna organizacija sistema. Posebnu pažnju skreće na moguće posljedice za građane. Prema njegovim riječima, i osnovni lični podaci, poput imena, adrese i identifikacionog broja, mogu poslužiti kao osnova za zloupotrebe. To može uključivati lažno predstavljanje, kreiranje identiteta na internetu ili korištenje tuđih podataka u različite svrhe. Govoreći o motivima, navodi da svi napadi nisu nužno motivisani novcem. U slučajevima kada nema zahtjeva za otkup, moguće je da se radi o pokušaju privlačenja pažnje ili stvaranja reputacije, ali i o aktivnostima koje imaju druge ciljeve. Agencija za zaštitu osobnih podataka Hrvatske (AZOP), koja je ranije reagirala i u slučajevima sumnji na curenje podataka u Hrvatskoj, upozorava da objava ličnih podataka na dark webu može povećati rizik od phishing napada, krađe identiteta i drugih oblika prevara. Građanima preporučuju dodatni oprez prilikom otvaranja elektronske pošte i odgovaranja na nepoznate pozive, kao i promjenu lozinki i uključivanje dvofaktorske autentifikacije gdje god je to moguće. Raniji slučajevi hakerskih napada u BiHSlučaj objave podataka koji se dovodi u vezu s Agencijom za agrarna plaćanja nije prvi incident koji otvara pitanje sigurnosti informacionih sistema u Bosni i Hercegovini. Jedan od najozbiljnijih zabilježen je u septembru 2022. godine, kada je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine bila meta cyber napada. Tada je došlo do blokade glavnog servera, a internet stranica i e-mail sistem institucije danima nisu bili dostupni, što je paralizovalo rad institucije i onemogućilo pristup važnim informacijama. Napad je trajao duže vrijeme, a vlasti su pokrenule istragu bez javno objavljenih konačnih rezultata. Taj slučaj je tada označen kao upozorenje na ranjivost državnih sistema. U narednim godinama, prema podacima stručnjaka i sigurnosnih izvještaja, zabilježeni su i napadi na druge institucije. Tokom 2023. i 2024. godine, hakerski napadi su pogodili integrisani zdravstveni informacioni sistem Republike Srpske i Poresku upravu RS, gdje su se na internet forumima pojavili fragmenti podataka i pristupnih informacija. Osim toga, kao mete cyber napada spominju se i Savjet ministara BiH, javna preduzeća poput Sarajevogasa, kao i bolnice i fakulteti, što ukazuje da su napadi obuhvatali i državne i javne servise. Jedan od novijih slučajeva zabilježen je 2024. godine u Sarajevu, kada je potvrđeno hakiranje informacionog sistema Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS). U tom slučaju hakerska grupa je tvrdila da je preuzela podatke iz sistema i navodno tražila otkup od 180.000 dolara za vraćanje pristupa. https://www.slobodnaevropa.org/a/hakiranje-rs-vlada-agencija-za-agrarna-placanja-podaci/33782229.html https://www.slobodnaevropa.org/a/hakiranje-rs-vlada-agencija-za-agrarna-placanja-podaci/33782229.html Tue, 16 Jun 2026 15:53:26 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Milorad Milojević, Meliha Kešmer) Za svakog drugog građanina Bosne i Hercegovine rat u Ukrajini nije samo sukob u nekoj udaljenoj zemlji, već direktni podsjetnik na vlastito ratno iskustvo iz '90-ih. Ovo su pokazali podaci istraživanja instituta Univerziteta Ujedinjenih naroda UNU-WIDER, specijaliziranog za pitanja ekonomskog razvoja, javnih politika i društvenih promjena, objavljenog u maju 2026. "Tu poveznicu posebno su često pravili Bošnjaci i starije osobe", kaže za Radio Slobodna Evropa jedna od autorica istraživanja Laia Balcells, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Georgetown. Navodi da su takve paralele naročito izražene među starijim ispitanicima, koji imaju lično iskustvo rata. Istraživanje su u proljeće 2024. proveli Laia Balcells, Ana Paula Pellegrino i Matthew Simonson. Online anketom obuhvaćeno je 1.345 ispitanika u Bosni i Hercegovini i 1.347 u Srbiji, uz dodatnu analizu medijskog sadržaja. Jedan ispitanik naveo je da ga rat u Ukrajini podsjeća na "rat, glad i smrt nevinih ljudi od 1991. do 1995. godine", dodajući da se "gotovo svaki sukob na kraju završava sporazumom, a rijetko oružanom silom". Drugi se prisjetio opsade Sarajeva. "Bila je to brutalna okupacija grada koji je skoro četiri godine bio meta srpske vojske. Ubijani su nevini civili i djeca, a grad je ostao bez struje i vode." Sličan obrazac zabilježen je i u Srbiji, gdje više od polovine ispitanika rat u Ukrajini povezuje s vlastitim iskustvima iz 1990-ih. "Svaki rat je apsurdan. Mi ljudi smo najgora bića na ovoj planeti. Uništavamo sami sebe i za to krivimo druge", jedan je od odgovora ispitanika iz Srbije. Drugi kaže: "Katastrofa. Apsolutno sam protiv rata. Na kraju su svi gubitnici, posebno Rusija i Ukrajina." "Meni lično je to pokazatelj da još nismo izvidali rane iz rata devedesetih godina. Trideset godina kasnije sve je to svježe u mislima većine građana", kaže politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić. Ona dodaje da građani "traže poveznicu sa sopstvenom sudbinom" i rat u Ukrajini, odnosno rusku invaziju, posmatraju kroz vlastita iskustva. "U načinu interpretacije nalazimo razlike koje uglavnom dolaze pod političkim uticajem. U tom dijelu građani, njih najveći dio, ne misli sopstvenom glavom, u njihovo ime to čine vođe, koje oni nekritički slijede", smatra Topić. Građani rat u Ukrajini ne vide samo kao humanitarnu tragediju, već i kao sukob u kojem važnu ulogu imaju velike sile. U odgovorima se, istovremeno, često pojavljuju i stavovi o besmislenosti rata i potrebi njegovog okončanja. Ruska invazija na Ukrajinu, pokrenuta u februaru 2022. godine, izazvala je najveći oružani sukob u Europi od Drugog svjetskog rata. Razlike u stavovima prema RusijiIstraživanje je pokazalo i velike razlike u stavovima prema Rusiji među etničkim grupama u Bosni i Hercegovini. Dok 58 posto ispitanih Srba u BiH podržava Rusiju u ratu protiv Ukrajine, isti stav dijeli 13 posto Hrvata i sedam posto Bošnjaka. Istovremeno, među Bošnjacima i Hrvatima približno polovina ispitanika iskazuje podršku Ukrajini, dok je među Srbima takva podrška gotovo nepostojeća. "Iako Srbi u obje zemlje češće podržavaju Rusiju nego Ukrajinu, njihovi stavovi nisu jednoobrazni", kaže Balcells. Ona navodi da su među Srbima podršci Rusiji skloniji oni koji podržavaju nacionalističke politike ili zagovaraju veću autonomiju Republike Srpske, uključujući i formiranje vojske RS-a. "Također, što je kod pojedinaca izraženiji etnički identitet, a slabiji osjećaj pripadnosti državi, veća je vjerovatnoća da će podržavati Rusiju", kaže Balcells. "S obzirom na ulogu koju je Rusija imala kao zaštitnik srpskih interesa tokom ratova devedesetih godina, nije iznenađujuće da dio ispitanika i danas iskazuje veću podršku Rusiji", dodaje ona. Zbog toga je, kaže, teško precizno utvrditi u kojoj mjeri današnja podrška Rusiji proizlazi iz aktualnih kampanja, a u kojoj iz ranije formiranih stavova i historijskih veza. Topić smatra da podršku Rusiji u Republici Srpskoj nije moguće odvojiti od dugogodišnjeg političkog i medijskog narativa. "Politički establišment je godinama u Republici Srpskoj njegovao proruski sentiment. Igra se na kartu pravoslavne veze", kaže ona. Dodaje da su građani decenijama odgajani na nacionalističkom narativu i da će njegova razgradnja potrajati. Različiti medijski narativiAutori istraživanja analizirali su i izvještavanje medija o ratu u Ukrajini u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Njihova analiza pokazala je značajne razlike u načinu na koji je sukob predstavljan publici. U Bosni i Hercegovini polovina analiziranih tekstova bila je naklonjena Ukrajini, 37,5 posto ocijenjeno je kao neutralno, dok je 12,5 posto tekstova bilo naklonjeno Rusiji. U Srbiji je više od polovine analiziranih članaka ocijenjeno kao neutralno, 35 posto kao naklonjeno Ukrajini, a 13 posto kao naklonjeno Rusiji. Balcells navodi da postoji značajan jaz u načinu na koji mediji u Republici Srpskoj i Federaciji BiH izvještavaju o ratu. Prema ocjeni Tanje Topić, političari i mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju stavova građana. "Oni su imali i imaju dominantnu ulogu", kaže ona. Dodaje da u takvom okruženju dio građana "misli glavom političkih lidera". "Mediji koji su produžena ruka vlasti, uglavnom, protežiraju proruske stavove. Za njih je agresija 'specijalna vojna operacija' i opravdana je", kaže ona. Odnos prema ratu u Ukrajini, smatra Topić, danas je u velikoj mjeri odraz političkih i društvenih podjela koje već postoje u Bosni i Hercegovini. Muškarci skloniji podršci RusijiIstraživače je iznenadila izražena razlika između muškaraca i žena kada je riječ o stavovima prema ratu u Ukrajini, kaže autorica Balcells za RSE. Prema rezultatima istraživanja, muškarci su u Bosni i Hercegovini i Srbiji za oko 12 procentnih poena skloniji podršci Rusiji nego žene, a ta razlika prisutna je u svim etničkim grupama. Istovremeno, žene češće od muškaraca izražavaju zabrinutost zbog mogućnosti izbijanja novog sukoba i obnove nasilja. Odnos prema ratu u Ukrajini, navode autori istraživanja, nije jedinstven, već je u velikoj mjeri oblikovan etničkim identitetom i političkim opredjeljenjima građana. "Taj odnos je preslika naših politika, koje se nalaze kako u ideološkom tako i vrijednosnom, etničkom i religijskom konfliktu", zaključuje Topić. https://www.slobodnaevropa.org/a/rat-ukrajina-rusija-balkan-srbija-bih-ratovi-90-ih-/33773491.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rat-ukrajina-rusija-balkan-srbija-bih-ratovi-90-ih-/33773491.html Mon, 08 Jun 2026 07:31:05 +0200 Bosna i HercegovinaSrbijaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Kada je 2021. godine uhapšen u Sarajevu zbog sumnje da je planirao likvidaciju više osoba, Anđelko Milićević već je bio prvostepeno osuđen zbog trgovine drogom i držanja eksploziva u Doboju na skoro petogodišnju zatvorsku kaznu. No, u međuvremenu je izmakao pravosudnom sistemu, uspio postati nedostupan bosanskohercegovačkim organima i dospjeti na međunarodnu potjernicu. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa, 33-godišnji Milićević, nadimka Žico, pridružio se ruskoj vojsci i borio se na ratištu u Ukrajini. Ako se i dalje nalazi u ruskoj vojsci, Milićević bi mogao ostati izvan domašaja bh. pravosuđa. Osim što Rusija ne izručuje vlastite državljane, njene zakonske izmjene predviđaju i zaštitu od izručenja za strance koji su služili u ruskim oružanim snagama, a koje traže matične zemlje. Šta je Anđelko Milićević uradio u Doboju?Milićević je 12. februara 2020. godine u Okružnom sudu u Doboju osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i nedozvoljenog držanja eksplozivnih materija. On je sporazumno priznao krivicu, a s njim su osuđena još dvojica Dobojlija, jer su nabavljali i prodavali drogu spid. Sva trojica su uhapšena nakon što su drogu pokušali prodati prikrivenim inspektorima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Milićević je bio dobavljač, a na dan hapšenja u njegovom stanu, osim droge, pronađena su i dva kilograma eksploziva. Presudu je 14. jula 2022. potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske, čime je postala pravomoćna, a predmet okončan. Nekoliko dana kasnije naređeno je izvršenje kazne zatvora, a o tome je obaviještena i policija. "Do danas, Okružni sud nije zaprimio obavijest od Osnovnog suda u Doboju da je optuženi stupio na izdržavanje kazne zatvora", naveli su za RSE iz ove institucije. Iz Osnovnog suda u Doboju za RSE kažu da Milićević nikad nije odslužio kaznu jer ga nisu pronašli zbog čega su raspisane domaća i međunarodna potjernica. Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, u okviru koje je i Ured INTERPOL-a, za RSE nisu mogli govoriti o Milićevićevom slučaju, navodeći “da su informacije namijenjene isključivo za službenu policijsku i sudsku upotrebu”. Njegovo ime nije među javno objavljenim potjernicama na web-stranici INTERPOL-a. Hapšenje i puštanje u Sarajevu godinu nakon presude iz DobojaGodinu i tri mjeseca nakon prvostepene presude iz Doboja, Milićević je u maju 2021. u akciji sarajevske policije i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšen u Sarajevu zbog drugih krivičnih djela. Policija u Sarajevu dobila je informacije o mogućem ugrožavanju života više osoba i nakon dvodnevne opservacije u zasjedi uhapsila Milićevića. U ukradenom vozilu i stanu koji je koristio pronađeni su pištolj s municijom, marihuana, telefoni, ključevi i kanister sa zapaljivom tečnošću. Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo i zatražilo pritvor, ali je Općinski sud u Sarajevo odbio prijedlog, te je Milićević pušten na slobodu. RSE je pitao Općinski sud u Sarajevu kako je Milićević, uprkos ozbiljnosti navoda i njegovoj ranijoj krivičnoj prošlosti, pušten bez mjere pritvora. U odgovoru je navedeno da u kaznenoj evidenciji tada nije bila evidentirana presuda Okružnog suda u Doboju. "U vrijeme odlučivanja po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva, presuda Okružnog suda u Doboju nije bila pravosnažna", odgovorili su. Iz Tužiteljstva u Sarajevu su rekli da je u trenutku hapšenja i predlaganja mjere pritvora Milićević bio dostupan. "Bila je poznata i adresa na kojoj je lice prijavljeno, kao i adresa na kojoj je boravio u Kantonu Sarajevo na kojoj adresi su se i provodile određene istražne radnje.”, navode iz Tužiteljstva. Kasnije, kako kažu, Milićević se nije odazivao na pozive “u cilju provedbe određenih istražnih radnji i raspisana je potraga da bi naknadno tokom 2024. godine bili informisani od MUP-a RS-a da su u odnosu na isto lice raspisane dvije centralne i jedna međunarodna potjernica", naveli su za RSE. Ugovor s ruskom vojskomNakon svih problema sa zakonom, Milićević je uspio izbjeći bh. pravosuđe i, prema nezvaničnim podacima otići u Srbiju, odakle je dalje otišao u Rusiju. Tamo je, prema informacijama koje je RSE dobio od Odbrambene obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, potpisao ugovor s ruskom vojskom 14. septembra 2023. godine. "Borio se u 109. padobranskoj pukovniji", saznao je RSE. Slične informacije o Milićevićevom pridruživanju ruskoj vojsci RSE je nezvanično dobio od sigurnosnih agencija u BiH. Nejasno je da li Milićević i dalje aktivno sudjeluje u ruskoj agresiji na Ukrajinu, kao ni gdje se tačno nalazi. RSE je pokušao stupiti u kontakt s njegovom obitelji u Doboju, ali bez uspjeha. Stariji nalozi na društvenim mrežama pod imenom Anđelko Milićević Žico nisu aktivni nekoliko godina. Rusija usvojila zakon koji zabranjuje izručenje stranih državljanaMilićević bi, zahvaljujući novom ruskom pravnom okviru, mogao ostati nedostupan bh. organima, nakon što je u februaru 2026. ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se zabranjuje izručenje stranih državljana koji služe ili su služili po ugovoru u ruskoj vojsci ako su sudjelovali u borbenim operacijama. Zakon zabranjuje njihovo izručenje, dok Rusija ne izručuje ni vlastite državljane. "BiH može tražiti osobu koju pominjete, ali Rusija apsolutno može odbiti da ga izruči", kaže za RSE sarajevski advokat i bivši sudac Vlado Adamović. Poslije godine potrage, dobrovoljac iz BiH u Rusiji proglašen mrtvim, majka traži tijeloStrani državljani mogu potpisivati ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane od 2022. godine, dok je kasnije dodatno pojednostavljeno i stjecanje ruskog državljanstva za one koji služe u vojsci. Slučaj Milićevića nije prvi koji otvara pravna pitanja u vezi s bh. državljanima u ruskim snagama. Sud Bosne i Hercegovine je krajem 2025. odbio potvrditi optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se borio na strani Rusije u Ukrajini, nakon što je utvrđeno da je u međuvremenu stekao rusko državljanstvo. Prema važećem zakonodavstvu BiH, krivično djelo pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama ne odnosi se na osobe koje imaju državljanstvo države u čijim snagama služe. Tužiteljstvo BiH najavilo je mogućnost promjene zakona s ciljem da se spriječe odlasci na strana ratišta, rekao je glavni tužitelj Milanko Kajganić, ali pravni stručnjaci su za RSE pojasnili da bi taj proces mogao biti kompliciran i dugotrajan. I domaći i strani osuđenici u redovima ruske vojskeEmily Ferris, stručnjakinja za Rusiju pri britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), kaže za Radio Slobodna Evropa da ruske vlasti godinama koriste i domaće osuđenike za popunjavanje vojnih redova, a da potreba za ljudstvom često potiskuje ozbiljnije provjere prošlosti regruta. "Regrutacija se u velikoj mjeri svodi na to ko je dostupan, a ne na to koliko su ti ljudi provjereni", kaže Ferris. Ona upozorava da motivacija Moskve možda nije zaštita pojedinaca od pravosuđa njihovih matičnih zemalja, već zadržavanje kontrole nad ljudima koji bi se mogli vratiti i govoriti o onome što su vidjeli na frontu. "Ne mislim da je primarni cilj zaštititi te ljude, koliko spriječiti njihov povratak i potencijalno dijeljenje informacija o načinu na koji Rusija vodi rat", navodi Ferris. Ferris navodi da postoje i financijski poticaji za regrutaciju stranaca, pri čemu regruteri mogu dobiti veće bonuse za dovođenje stranih državljana u vojsku. "Nije jasno u kojim razmjerima strani državljani završavaju na frontu, ali se raspoređuju tamo gdje postoji potreba, što može značiti i vrlo rizične pozicije", kaže Ferris za RSE. Upozorava da poseban sigurnosni rizik predstavljaju povratnici iz rata, posebno oni s kriminalnom prošlošću, jer ratno iskustvo i trauma mogu dodatno otežati reintegraciju. "Poseban problem nastaje kada se takvi ljudi vrate iz rata, s traumama, vojnim iskustvom i potencijalno dodatnim nasilnim obrascima ponašanja." Milićevićev slučaj nije izoliran. Ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da su do kraja marta 2026. identificirana 27.407 strana državljana iz najmanje 135 zemalja koji se bore na strani Rusije, dok Moskva, prema istom izvoru, planira tokom 2026. regrutirati još najmanje 18.500 stranaca. https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-ratovanje-bih-osudjenici-milicevic/33761088.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-ratovanje-bih-osudjenici-milicevic/33761088.html Thu, 21 May 2026 07:38:34 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Prvi put od osnivanja Međunarodnog sajma knjige u Sarajevu, koji se održava duže od tri decenije, među izlagačima se našla i Ambasada Rusije u Bosni i Hercegovini, što je u kontekstu rata u Ukrajini otvorilo pitanje simbolike i poruke takvog prisustva. Uz slogan "Put knjige, koji povezuje prošlost i budućnost – od pisane riječi do digitalnog doba", sarajevski Sajam knjige traje do 27. aprila. Riječ je o jednom od najvećih izdavačkih događaja u BiH, koji okuplja više od 200 izlagača iz regije i Evrope, među kojima je i Ambasada Rusije u BiH. I dok organizatori sajma tvrde da se radi o kulturnoj razmjeni i promociji knjiga, koje treba odvojiti od politike, iz Ambasade Ukrajine u BiH upozoravaju da "država koja vodi ničim izazvan rat i sistematski krši međunarodne norme ne bi smjela imati mogućnost koristiti kulturu kao instrument legitimacije svoje politike". Ambasada je stava da prisustvo zvanične ruske diplomatske misije na sajmu izaziva "ozbiljne moralne dileme". Ova dilema se ne odnosi na samu književnost, već na državnu prezentaciju, jer su ruski klasici već uobičajen dio ponude domaćih i regionalnih izdavača, što se ne dovodi u pitanje. Šta kažu organizatori?Šenaj Avdić, direktor sarajevskog centra Skenderija, koji je organizator Sajma knjiga, kazao je za RSE da, uz rusku ambasadu, sudjeluju i zemlje poput Grčke, Španjolske, Irana, Turske i Saudijske Arabije. "U kontekstu rata u Ukrajini, mi nismo politička organizacija. Njima nije zabranjeno prisustvo niti promocija. Ovdje nema promocije rata, mržnje i dok god se to ne dešava, nemamo pravo da zabranjujemo. Ne vidim nikakav razlog dok god tu zajedno izlažu, bez ikakve mržnje", kazao je Avdić. Najavljujući sudjelovanje na sajmu, Ambasada Rusije je na društvenim mrežama objavila da posjetiteljima predstavljena djela klasične i savremene ruske književnosti, tekstove o ruskim znamenitostima i periodična izdanja o istorijskim i društvenim temama. Osim što su potvrdili da prvi put sudjeluju, predstavnici ruske Ambasade u BiH na Sajmu za RSE nisu mogli govoriti o sudjelovanju na ovoj manifestaciji. Ambasada Rusije u Bosni i Hercegovini godinama se ne libi da otvoreno komentira unutrašnja politička pitanja u BiH, uz istovremeno njegovanje bliskih odnosa s rukovodstvom entiteta Republika Srpska koji je više puta zagovarao secesiju entiteta i nepoštovanje državnih institucija BiH. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, ambasada i njen šef Igor Kalabukhov javno su prenosili stavove Moskve, koja negira napade na civile, optužujući ukrajinske vlasti za nasilje. Ukrajinska upozorenjaZa ukrajinskog ambasadora Volodymyra Bachynskog neprihvatljivo je da ruska država ima direktan prostor za predstavljanje na jednom od važnih kulturnih događaja u Sarajevu. "Smatramo neprihvatljivim da država koja vodi agresivni rat protiv Ukrajine koristi međunarodne kulturne platforme za promoviranje svog prisustva i vlastitih propagandnih narativa", naveo je. Bachynski je stava da "Rusija ne može zaklanjati iza kulture, dok sistematski krši međunarodno pravo i svoje obaveze u ovoj oblasti". Ističe da je u ruskoj agresiji u Ukrajini oštećeno ili uništeno više od 1.700 objekata kulturne baštine, uključujući muzeje, historijske zgrade, biblioteke, vjerske objekte i dobra od svjetskog značaja. Također, je podsjetio da su mnoge države, uključujući zemlje Evropske unije, značajno ograničile ili u potpunosti obustavile kulturnu saradnju s Rusijom. "To predstavlja svjesnu poziciju u odbrani međunarodnog prava, etičkih principa i solidarnosti sa žrtvama agresije", kazao je, pozivajući vlasti BiH da preispitaju pristup učešću zvaničnih ruskih struktura u kulturnim događajima u BiH. Zbog ruskog učešća na manifestacijama kulture, u jeku ruske invazije na Ukrajinu, slične dileme pojavile su se i na evropskoj kulturnoj sceni. Jedna od primjera je predstojeće otvaranja ruskog paviljona na Venecijanskom bijenalu, jednom od najvećih i najstarijih kulturnih festivala na svijetu. Nakon što je Moskva 2022. započela invaziju na Ukrajinu, ruski umjetnici i kustosi su se povukli, a ruski paviljon je zatvoren, a u maju, kada se otvara izložba, ruski paviljon će ponovo biti otvoren. Zbog toga je Evropska unija najavila mogućnost suspenzije ili ukidanja financiranja, uključujući grant od dva miliona eura, upozoravajući da kulturne manifestacije ne mogu biti izuzete iz šireg političkog konteksta. Rusi nisu jedini "stranci" na SajmuEnver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kaže za RSE da je Rusija bez sumnje odgovorna za agresiju na Ukrajinu, ali da odgovor evropskih i zapadnih društava nije bio samo vojni nego i ideološki. "Velika ruska kultura koja je svjetska vrijednost, zbog rata u agresije na Ukrajinu, počela je da se gleda kao kultura nekog jakog neprijatelja koji prijeti da će srušiti tzv. naš način života. Činjenica da je Ambasada Rusije prisutna na kulturnoj manifestaciji ne može biti sporna, bez obzira šta uradila Rusija u Ukrajini, a izvršila je agresiju po Putinovom naređenju", kazao je Kazaz. Ruska diplomatska misija u BiH nije jedina koja sudjeluje na Sajmu knjiga u Sarajevu. No, jedina nastupa u tom formatu, dok se ostale zemlje, poput Irana, Saudijske Arabije i Turske, uglavnom predstavljaju kroz svoje kulturne centre, izdavače ili institucije. Na upit RSE na koji način se provjeravaju publikacije koje će biti predstavljene, organizatori navode da je svaki izlagač odgovaran za svoj sadržaj. https://www.slobodnaevropa.org/a/sajam-knjiga-sarajevo-rusija-ambasada-ukrajina/33741736.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sajam-knjiga-sarajevo-rusija-ambasada-ukrajina/33741736.html Fri, 24 Apr 2026 17:12:58 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Meliha Kešmer) Dvadeset dva muškarca iz Bosne i Hercegovine, koji su u sirijskim zatvorima bili godinama zatvoreni kao osumnjičeni militanti tzv. "Islamske države", prebačeni su u Irak gdje će biti pod istragom, potvrdilo je za Radio Slobodna Evropa Vrhovno sudbeno vijeće Iraka. Iz ove pravosudne institucije, odnosno sektora Nacionalnog centra za međunarodnu pravosudnu suradnju, rečeno je da su državljani BiH u statusu "optuženih" osoba i da trenutno prolaze istražne procedure u skladu s važećim zakonima Iraka. "Svi optuženi se trenutno nalaze u pritvoru u Centralnom zatvoru Al Karkh i prolaze kroz preliminarne istražne radnje pred nadležnim sudom, u skladu s važećim pravnim i proceduralnim okvirima", rečeno je za RSE. Dok Irak provodi istrage, iz nadležnih bh. institucija kažu da nema zvaničnih informacija o bh. državljanima u Iraku. RSE je nezvanično od sigurnosnog izvora saznao da je BiH obaviještena o prebacivanju državljana u Irak. Roditelji nemaju informacije osim iz medijaTroje djece Seada Mujčinovića iz BiH je u Siriji već godinama, dvije kćerke i sin, koje je tamo odvela njegova bivša supruga. Kćerke su u kampu Roj pod kurdskom kontrolom, dok o sinu Nedimu ne zna ništa već godinama. Kaže da je samo jednom dobio putem Crvenog križa obavijest o tome da je njegov sin, koji je odveden kao maloljetnik u Siriju, u jednom od zatvora. "Šesti ili sedam godina ja ne znam ništa. Nikakve vijesti nema. Ne znam ni gdje je bio, ni gdje je sad, ni je li prebačen u Irak", kaže Sead i naglašava da mu je sin bio maloljetan i da nije mogao biti nikakav militant ni borac. "On je napunio 18 godina baš tad kad su ga smjestili u taj kurdski zatvor. Kako on može biti član bilo kakve grupe ili neki terorist, to je dijete bilo", kaže ovaj otac. Kako su bh. državljani završili u zatvorima i kampovima?Državljani BiH u Siriju su odlazili od 2012. godine i pridruživali se različitim militantnim skupinama, ali najveći broj je bio u "Islamskoj državi". U nekim slučajevima su odlazile i cijele porodice, a u Siriji je rođen i veći broj djece čiji su roditelji iz BiH. Grupa koja je prebačena u Irak bila je u zatvorima u sjeveroistočnoj Siriji od 2019. godine i teritorijalnog poraza "Islamske države", koju su Ujedinjeni narodi proglasili terorističkom grupom. Oni su u zatvore, koji su sve do januara 2026. bili pod kontrolom kurdske administracije, bili smješteni, jer je procijenjeno da su bili militanti "Islamske države" i sudjelovali u borbama ove grupe protiv sirijskih snaga ili pobunjeničkih grupa, kao i protiv kurdskih snaga, tokom sirijskog rata. Više od 20 muškaraca iz BiH, kao i hiljade drugih stranaca, međutim, nisu imali suđenje sve vrijeme boravka u zatvorima. Osim odraslih muškaraca, u zatvorske centre su odvođeni i maloljetnici. Prema informacijama Međunarodnog komiteta Crvenog križa iz 2024. godine, najmanje tri dječaka su bila u jednom takvom centru Orkeš u Siriji. Sve trojica su izrazili želju da im se pomogne kako bi napustili ovo mjesto i vratili se u BiH. Nije poznato jesu li i oni među osobama koje su početkom 2026. prebačene u Irak. Majka dječaka koji je u jednom ovakvom centru rekla je za RSE da nema nikakve informacije o sudbini sina, ali da se nada da nije prebačen u Irak, strahujući da će mu se tamo suditi, iako je tinejdžer. Iračke vlasti su u februaru rekle da je 157 maloljetnika koji su prebačeni iz Sirije "izdvojeno od odraslih" i "upućeno u rehabilitacijske programe u skladu sa zakonom", kao i da će sve procedure u vezi s njima biti u skladu s propisima suda za maloljetnike. Većina bh. državljana uhapšena je 2019. u Baguzu, na istoku Sirije, mjestu koje se smatra posljednjim uporištem grupe. Oni su se, uglavnom, predali kurdskim snagama i međunarodnoj koaliciji predvođenoj Sjedinjenim Američkim Državama početkom 2019. godine. Muškarci su smješteni u zatvore, žene s djecom u neuvjetne kampove Al-Hol i Roj. Zašto su prebačeni u Irak?Početkom 2026. godine sirijske snage, pod vodstvom predsjednika Ahmeda Al-Šare koji je godinu dana ranije vlast preuzeo nakon svrgavanja režima bivšeg predsjednika Bašara al-Asada, pokrenule su operaciju preuzimanja kontrole dijelova Sirije koje su dotad kontrolirale autonomne civilne i vojne kurdske vlasti. Sirijske snage su neke dijelove zauzele već u prvim danima operacija, neki su i dalje pod kurdskom kontrolom, uz dogovoreno primirje, ali bez konačnog razrješenja situacije. Zbog tadašnjih sigurnosnih izazova i vojnih aktivnosti u tom dijelu Sirije, kao i da bi spriječili bijeg iz ovih zatvora, američke snage su navele da su u dogovoru s vlastima u Bagdadu odlučili prebaciti zatvorenike u Irak. Iračke institucije su objavile da je prebačeno malo više od 5.700 osoba iz sirijskih zatvora, koje dolaze iz više od 60 zemalja, uključujući 4.253 Arapa i 983 nearapa. Od toga je 467 iračkih državljana, a 3.543 sirijskih. Pritvorenici su klasificirani pomoću baze podataka koju je Iraku dostavila međunarodna koalicija, uključujući Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajinu, Indiju, Australiju, Belgiju, Gruziju i Dansku. Mogućnost izručenja iz Iraka u BiH"Prerano je odlučivati u ovoj fazi", bio je odgovor iz iračkog Vrhovnog sudbenog vijeća na pitanje o mogućnosti izručenja optuženih neiračana njihovim matičnim zemljama. "O tome će se razmatrati nakon završetka tekućih istražnih procedura i kada se za svakog optuženog pojedinačno razjasni njegov pravni status, uključujući i utvrđivanje da li djela koja im se stavljaju na teret predstavljaju krivična djela koja utiču na iračku zajednicu, u skladu s važećim iračkim zakonima i zahtjevima međunarodne pravosudne saradnje", naveli su u pisanom odgovoru za RSE. U Iraku se primjenjuje strogi antiteroristički zakon, gdje i sama pripadnost grupi može značiti dugogodišnje kazne ili smrtnu kaznu. Postupci su često brzi i bez adekvatnih garancija pravičnog suđenja, upozorio je Human Rights Watch. Postoji ozbiljan rizik od torture, nepravednih presuda i kršenja osnovnih prava, uključujući mogućnost pogubljenja i prisilnih nestanaka, navedeno je iz ove organizacije. Teroristička grupa je 2014. godine zauzela dijelove Sirije i Iraka, počinivši masakre i prisiljavajući žene i djevojčice na seksualno ropstvo. Uz podršku snaga predvođenih SAD-om, Irak je 2017. proglasio poraz tzv. Islamske države u zemlji, a kurdske sirijske snage konačno su teritorijalno porazile skupinu u Siriji dvije godine kasnije. Bosna i Hercegovina je dosad organizirano iz Sirije repatrirala grupu državljana krajem 2019. godine. Vraćeno je ukupno 25 državljana, među kojima je bilo sedam muškaraca, ostalo su žene i djeca. Svi ovi muškarci su procesuirani i osuđeni na različite kazne zatvora pred Sudom BiH, zbog pridruživanja stranim paravojnim formacijama, odnosno terorističkim grupama u Siriji. Poslije ove repatrijacije, BiH je kreirala planove za iduće grupe povratnika, ali sve je ostalo na tome. Posljednje informacije koje je RSE dobio krajem 2025. godine iz sigurnosnih izvora upućivale su na mogućnost organiziranja povratka državljana u prvim mjesecima 2026. ali su zbog komplicirane situacije na terenu i sukoba u sjeveroistočnoj Siriji, planovi prolongirani. Nadležne institucije su više puta za RSE ponovile da svi planovi za povratak državljana najprije ovise o međunarodnim partnerima BiH, koji bi pružili podršku u ovim procesima. U Siriji i dalje ostaje oko 20 žena i više od 60 djece, koji žele da se vrate u BiH. Dok su one iz kampa Al-Hol, koji je zatvoren, "na slobodi" u Idlibu, dio Bosanki je u kampu Roj, koji i dalje kontroliraju kurdske snage. Šta se trenutno dešava s militantima u Iraku?Nakon što su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran 28. februara, Irak je polovinom marta upozorio da napadi dronovima u blizini aerodroma u Bagdadu ugrožavaju sigurnost zatvora u blizini u kojem se nalaze osumnjičenici "Islamske države" dovedeni iz Sirije. Glasnogovornik Ministarstva pravosuđa Ahmed Laibi rekao je tada da su "područja oko aerodroma kod Bagdada i zatvora bila izložena ponovljenim napadima, što izaziva zabrinutost zbog utjecaja na sigurnost zatvora u kojem se nalaze visokorizični teroristi". Riječ je napadima naoružanih skupina koje podržava Teheran, a koje kažu da svakodnevno izvode napade dronovima i raketama na američke baze u Iraku. Irački zvaničnici su više puta rekli da je zadržavanje osumnjičenih militanata u Iraku privremeno i da zemlje trebaju repatrirati svoje državljane kojima se ne bude sudilo u toj zemlji. Dosad su spremnost za to iskazale Rusije, Maroko i Turska. https://www.slobodnaevropa.org/a/irak-militanti-isis-isil-islamska-drzava-bosna-i-hercegovina/33722456.html https://www.slobodnaevropa.org/a/irak-militanti-isis-isil-islamska-drzava-bosna-i-hercegovina/33722456.html Thu, 02 Apr 2026 07:36:17 +0200 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Dok Moskva tvrdi da Sjevernoatlantski savez militarizira Zapadni Balkan s ciljem obračunavanja s Rusijom i da Zapad podriva sigurnost u Bosni i Hercegovini, iz NATO-a i Europske unije dolaze suprotne poruke o tome da međunarodno prisustvo u zemlji ima za cilj očuvanje stabilnosti, a ne stvaranje sukoba. Međutim, iz NATO-a kažu da uočavaju zabrinjavajuće trendove na Zapadnom Balkanu, prije svega secesionističke prijetnje u BiH, krhku sigurnosnu situaciju na Kosovu, te zastoj u procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine. "Autoritarne države poput Rusije nastoje se miješati i podrivati demokratije, te koriste unutrašnje slabosti u regionu kako bi širile podjele. Svako vanjsko miješanje u domaće demokratske procese je neprihvatljivo. To uključuje hakiranje, informacione prijetnje, zastrašivanje i druge destabilizirajuće aktivnosti", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) zvaničnik NATO-a. Tvrdnje o militarizaciji i destabilizaciji regiona iznesene su na sastanku Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) u martu, održanom u Beču, gdje je ruska predstavnica Julija Ždanova navela da vojna i politička aktivnost NATO-a u regionu Zapadnog Balkana nastavlja izazivati duboku zabrinutost. Tema sastanka bila je provedba Sporazuma o kontroli naoružanja, koji proizlazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i odnosi se na Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru. Ždanova je rekla da aktivnosti NATO-a potkopavaju Dejtonski sporazum i direktno Član IV o kontroli naoružanja. Nasuprot tvrdnjama Rusije, Europska unija u zajedničkoj izjavi nakon sastanka OSCE-a je naglasila da Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja već tri decenije doprinosi stabilnosti u regionu, posebno u BiH. Neutemeljene ruske tvrdnjeRuska delegacija je tokom obraćanja u Beču rekla da je "ukupna krizna priroda unutrašnje političke situacije određena destabilizirajućom ulogom zapadnih zemalja, koje se miješaju u poslove suverene BiH, čime vještački izazivaju međunacionalne tenzije". Rusija je optužila zapadne zemlje da žele uništiti "uravnoteženi sistem" uspostavljen u Daytonu, kao i da žele preformatirati BiH prema vlastitim mjerilima, kršeći interese naroda u zemlji. Ždanova je dodatno za "destabilizaciju situacije" optužila visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, kojeg Rusija smatra nelegitimnim, jer njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, za šta nije ni bilo potrebe. Visokog predstavnika imenuje Vijeće za implementaciju mira (PIC) u BiH, što je učinjeno i u slučaju aktualnog visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Schmidta. "Uvjereni smo u neophodnost hitnog i bezuvjetnog zatvaranja institucije vanjskog protektorata u BiH", rekla je ruska predstavnica i okrivila Zapad i zbog ruskog prestanka financiranja PIC-a, kao i nesudjelovanja u radu ove institucije. Za zatvaranje Ureda visokog predstavnika, BiH mora ispuniti 5+2 uvjeta i cilja, među kojima su raspodjela imovine između države i drugih nivoa vlasti, rješenje za vojnu imovinu, provođenje Konačne odluke za Brčko distrikt, fiskalna održivost BiH, te vladavina prava, što BiH još nije učinila. Vojni analitičar Đuro Kozar za RSE kaže da su ruske tvrdnje neopravdane. "Na sigurnosnu situaciju utiče negativni uticaj ruske politike u BiH koji se manifestira putem destruktivne politike vodstava Republike Srpske prema državi BiH, koju predvodi lider separatističke opcije, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. U pokušajima razbijanja BiH establišment RS-a ima podršku Rusije koja se protivi ulasku BiH u NATO", rekao je Kozar. Za Rusiju i jačanje EUFOR-a neosnovanoU svome izlaganju Ždanova je rekla i da Rusija pažljivo prati napredak operacija europskih mirovnih snaga u BiH (EUFOR-a). "Upozoravamo da je nedozvoljeno uvlačenje međunarodnih snaga u unutrašnjopolitičke procese. Smatramo povećanje broja snaga EU neosnovanim", rečeno je tokom izlaganja. U posljednjih nekoliko godina, broj pripadnika EUFOR-a je povećan, prije svega kao preventivna mjera nakon jačanja tenzija u zemlji zbog usvajanja neustavnih i secesionističkih zakona u entitetu Republika Srpska, koji su kasnije poništeni. Zvaničnik iz sjedišta NATO-a koji nije želio biti imenovan, za RSE kaže da NATO nastavlja pružati podršku EUFOR-u, s ciljem da se očuva teritorijalni integritet, suverenitet i neovisnost BiH. "U potpunosti poštujemo suvereno pravo svake države da samostalno bira svoje političke i sigurnosne aranžmane. To je temeljni princip evropske sigurnosti koji su prihvatile sve države, uključujući i Rusiju", rečeno je za RSE iz NATO-a. Vojni stručnjak Kozar smatra da ni prisustvo NATO štaba, kao ni EUFOR-a u BiH ne znači militarizaciju. "Štab NATO-a ima oko stotinu ljudi, većinom civila i njihov zadatak je da pomognu jačanju Oružanih snaga BiH u okviru Partnerstva za mir NATO-a u kojem je BiH od 2006. godine." Kozar kaže i da Moskva u kritici jačanja EUFOR-a želi povlačenje OHR-a iz BiH "kako bi se mogli ostvariti separatistički ciljevi Republike Srpske". Šta podrazumijeva Sporazum o kontroli naoružanja?Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja, koji je bio predmet sastanka u Beču, potpisan je 1996. godine, pod okriljem OSCE-a. Sporazum predviđa precizno definirane limite naoružanja, uključujući tenkove, borbena oklopna vozila i artiljeriju. Prema navodima Europske unije, države potpisnice, među njima i Bosna i Hercegovina, tokom godina implementacije smanjile su količine teškog naoružanja i broj pripadnika oružanih snaga ispod nivoa predviđenih sporazumom. Od 2014. godine, države potpisnice preuzele su punu odgovornost za provođenje sporazuma, što se u izjavi EU iz marta 2026. navodi kao primjer uspješne regionalne suradnje i izgradnje povjerenja. Zajedničku izjavu, koja Sporazum ocjenjuje kao "izuzetak u vremenu kada se većina sporazuma o kontroli naoružanja nalazi u zastoju", osim članica EU potpisale su i Albanija, BiH, Gruzija, Island, Lihtenštajn, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Norveška, Republika Moldavija, San Marino, Srbija i Ukrajina. "U junu ove godine navršava se 30 godina kontinuirane i neprekinute implementacije Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Kao takav, on je čvrsto postao sastavni dio sigurnosne politike regiona", navedeno je u pismu. NATO neće dozvoliti sigurnosni vakuum na Zapadnom BalkanuIz NATO-a su jasni da Zapadni Balkan ostaje "visoko na dnevnom redu", te da je od strateške važnosti za Savez. "Naša posvećenost stabilnosti regiona je čvrsta i nećemo dozvoliti da nastane sigurnosni vakuum", rekao je zvaničnik za RSE. Posvećenost NATO-a zemljama Zapadnog Balkana ogleda se u nekoliko aktivnosti. Ranije je pomenuta podrška EUFOR-u i Oružanima snagama BiH, a iz NATO kažu i da produbljuju politički dijalog i praktičnu suradnju s BiH, "uključujući kroz NATO Štab u Sarajevu, Jedinicu za podršku političkom angažmanu, te nedavno odobreni Individualno prilagođeni partnerski program". Iz NATO-a ističu i da je najduža i najveća mirovna misija u historiji saveza na Kosovu – KFOR, koji nastavlja doprinositi sigurnom i stabilnom okruženju za sve ljude i zajednice koje žive na Kosovu. "Snaga i raspored KFOR-a se periodično preispituju i prilagođavaju, u skladu s razvojem okolnosti, kako bi misija ostala funkcionalna i adekvatna svrsi. Trenutno KFOR broji oko 4.600 vojnika iz 33 zemlje, uključujući saveznice NATO-a i partnerske države", rekao je zvaničnik Saveza. Rusija je u svom izlaganju na sastanku OSCE-a rekla da, osim što je "tendencija militarizacije zahvatila zemlje regiona koje su članice Alijanse", po nalogu NATO instruktora, nastavlja se aktivno povećanje borbenih sposobnosti Kosova. Prijetnju u Moskvi vide i u održavanju vježbi u zemljama Zapadnog Balkana s NATO-om. "Alijansa ne krije činjenicu da je Balkan uopće, a posebno njegov zapadni dio, namijenjen da postane važna odskočna daska u kontekstu priprema NATO-a za direktan vojni sukob sa našom zemljom u roku od tri do pet godina, za šta se Brisel uveliko sprema", tvrde iz Moskve. NATO, međutim, kaže da su dugogodišnja partnerstva za zemljama regije, prije svega sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, zasnovana na političkom dijalogu i praktičnoj suradnji. "Nastavit ćemo unapređivati dijalog i suradnju kako bismo podržali reforme, regionalni mir i sigurnost, te suzbili maligni utjecaj, uključujući dezinformacije i cyber prijetnje koje dolaze i od državnih i od nedržavnih aktera", rekao je zvaničnik NATO-a za RSE. Upozorenja iz SAD o štetnom utjecaju Rusije na Zapadnom BalkanuU posljednjem izvještaju "Annual Threat Assessment 2026" Američke obavještajne agencije upozorile su da Zapadni Balkan ostaje područje pojačanih političkih tenzija i vanjskih utjecaja, uz posebno istaknutu ulogu Rusije u destabilizaciji regije. Rusija, kako se navodi, "potiče nestabilnost između Srbije, koju favorizira, i Kosova", ali i "podržava odvajanje entiteta Republika Srpska od Bosne i Hercegovine". Američke službe procjenjuju da su etničke i političke podjele u regiji i dalje izražene, te da predstavljaju potencijalni sigurnosni rizik, posebno u kombinaciji s utjecajem stranih aktera. Zapadni Balkan se u izvještaju opisuje kao prostor u kojem se prelamaju interesi velikih sila, a postojeće krize i neriješeni sporovi, uključujući odnose Srbije i Kosova, te unutrašnje političke odnose u Bosni i Hercegovini, ostaju ključni izvori nestabilnosti, navedeno je u izvještaju objavljenom 18. marta. https://www.slobodnaevropa.org/a/nato-balkan-sporazum-naoruzanje-dayton-bih/33719850.html https://www.slobodnaevropa.org/a/nato-balkan-sporazum-naoruzanje-dayton-bih/33719850.html Mon, 30 Mar 2026 15:17:34 +0200 Bosna i HercegovinaRegijaSrbijaKosovoAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) U redovima ruske vojske, u ratu protiv Ukrajine, bori se ili se borilo, 15 osoba iz Bosne i Hercegovine, podaci su ukrajinskog projekta "Želim živjeti", osnovanog uz podršku Ministarstva odbrane Ukrajine i Odbrambene obavještajne službe Ukrajine. Osim bh. državljana kojima se bavi pravosuđe BiH i o kojima je ranije pisao Radio Slobodna Evropa (RSE), na listi su imena koja dosad nisu bila poznata javnosti. Iz ukrajinske službe su za RSE rekli da su u Oružanim snagama Rusije ove osobe porijeklom iz BiH: Dejan Aleksić, Mladen Bojanić, Ilija Bundalo, Andrej Vukašinović, Daniel Grubač, Duško Lukić, Petar Zunić, Anđelko Milićević, Daniel Mitrić, Sergej Mihić, Ivica Pilić, Davor Savić, Aleksandar Šekarić, Selver Hrustić i Senaid Delić. Ime Senaida Delića pojavilo se na popisu projekta "Želim živjeti" na Telegram kanalu, u septembru 2025. godine. Ovaj projekt Koordinacijskog stožera za postupanje s ratnim zarobljenicima, osnovan uz podršku Ministarstva obrane Ukrajine i Obrambene obavještajne službe Ukrajine, namijenjen je vojnicima ruskih oružanih snaga koji su spremni dobrovoljno se predati u zatočeništvo. Navedeno je da se Delić ruskoj vojsci pridružio tokom 2025. godine, a kasnije je za RSE rečeno da je ugovor potpisao 14. februara iste godine. Mladić iz središnje Bosne, u razgovoru za RSE, negirao je da ratuje u Rusiji. Rekao je da je otišao raditi i da je u jednoj firmi zaposlen kao varilac. Međutim, sigurnosne službe BiH imaju saznanja da se Delić priključio vojsci u Rusiji, kao i da je boravio u Moskvi, saznao je RSE nezvanično. "Ja živim ovdje. To je tačno. A to da sam u ratu, nek' pošalju dokaze, nek' dokaže neko da sam u ratu. Ovdje je zdrav život. Ovdje ljudi imaju život kao što su naši pradjedovi imali. Ja podržavam Rusiju. Ne mogu ne podržavati čovjeka kakav je ruski predsjednik Vladimir Putin", rekao je Delić. Kaže da u Rusiji boravi preko radne vize i da čeka državljanstvo. "Odradio sam tek godinu ugovora, čekam da dobijem državljanstvo", rekao je. - RSE: Dobro, kažete da sad ne ratujete. A šta ako Vam u Rusiji kažu da morate? - Delić: E sad, Vi niste zbog tog nazvali. Šta ako, ako budu... Vi ste nazvali da pitate – jesam li. Ja vam kažem – nisam. Za pridruživanje stranim vojnim i paravojnim formacijama u BiH je predviđena kazna od tri mjeseca do deset godina zatvora. Zašto je zatražena dopuna optužnice protiv ruskog dobrovoljca?Optužnica zbog ratovanja u Ukrajini podignuta je, trenutno, jedino protiv Darija Ristića iz Modriče. U ovom predmetu, Sud BiH treba potvrditi optužnicu Tužiteljstva BiH, koja Ristića tereti da se pridružio ruskoj vojsci tokom 2023. godine. Prema riječima njegovog odvjetnika, Ristić je spreman sporazumno priznati krivnju. Međutim, Sud BiH zatražio je dopunu optužnice koju je Tužiteljstvo podiglo 6. februara. Razlog je, kako je rekao glavni tužitelj Milanko Kajganić, činjenica da je Ristić dobio rusko državljanstvo. Kajganić je kazao da tu postoji problem, ističući da za djela pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama, Zakon ne predviđa procesuiranje osoba koje su na zakonit način dobila državljanstvo te zemlje. "Imamo situaciju gdje naši državljani dobivaju državljanstva Rusije ili Ukrajine. Vidjet ćemo kako će Sud BiH tretirati našu optužnicu. Za nas su te osobe izuzetna sigurnosna prijetnja. Mi ne želimo da idu ratovati u druge zemlje", rekao je Kajganić. Na pitanje RSE o tome je li poznato da su neki od bh. državljana najprije ratovali, a potom dobili državljanstva, Kajganić kaže da tužitelji nemaju te informacije i ne mogu to potvrditi. "Imamo dokaze da su se naši državljani priključili, odnosno da su mogli potpisati ugovor sa stranom vojnom silom, tek nakon što su postali državljani Rusije", kazao je. Kajganić je najavio i mogućnost da prema Ministarstvu pravde BiH bude inicirana zakonska izmjena, u dijelu koji se odnose na dobivanje državljanstva "kako bi spriječili osobe da se pridružuju ratištima i kako bi mogle biti procesuirane u slučaju da to ipak urade". 'Nema prepreka za procesuiranje'Bosna i Hercegovina je 2014. izmijenila Krivični zakon i odlazak državljana na strana ratišta, uključujući Siriju i Ukrajinu, proglasila krivičnim djelom. Do danas je osuđeno oko 30 osoba, većinom za ratovanje na ratištima u Siriji, dok je Gavrilo Stević jedini procesuiran i 2020. oslobođen optužbi za ratovanje u ruskim snagama u Ukrajini 2014. Advokat Bakir Hećimović zastupao je nekoliko bh. državljana koji su procesuirani zbog ratovanja u Siriji, pridružujući se od 2012. različitim, militantnim grupama, većinom "Islamskoj državi". Više od 80 ih se do danas vratilo, ili je deportirano u BiH, a 28 muškaraca osuđeno je u prosjeku na dvije godine zatvora, Hećimović za RSE kaže da odredbe Krivičnog zakona BiH ne ograničavaju pravosudne institucije u procesuiranju osoba koje ratuju na ukrajinskom ratištu, u sastavu ruske vojske. Objašnjava da ako imaju dvojno državljanstvo, bosanskohercegovačko i rusko, to ne predstavlja zapreku za Tužiteljstvo da ih procesuira zbog ratovanja u stranim vojnim formacijama. Kao jedinu mogućnost da, u slučaju dvojnog državljanstva, izbjegnu procesuiranje u BiH, navodi mogućnost da Rusija odbije da ih isporuči BiH. "Druga je situacija ukoliko se neko od njih odrekao državljanstva BiH i sada ima samo rusko. Ključno je, dakle, pitanje da li su zadržali državljanstva BiH, jer ih ništa drugo ne može amnestirati od procesuiranja u BiH", kazao je. Na upit da prokomentira mogućnost zakonskih izmjena, o kojima je govorio glavni državni tužitelj, Hećimović je kazao da to može biti dug i bespotreban proces, imajući u vidu da i trenutne odredbe ne predstavljaju prepreku za procesuiranje. "Izmjene zakona zahtijevaju da politički prođe različite nivoe. Dug je to period. Da sam ja na mjestu tužitelja, to za mene ne bi bila nikakva prepreka, osim ako ne postoji neko drugo, političko pitanje koje se veže za ljude koji ratuju na stranim ratištima", kazao je. Slučaj zarobljenog Bosanca u UkrajiniKao ruski dobrovoljac, na ukrajinskom ratištu je boravio i bh. državljanin Selver Hrustić, koji je u januaru zarobljen u Ukrajini, u blizini Harkiva, objavio je United24 Media, medijski projekt ukrajinske vlade. U videu objavljenom na društvenim mrežama Hrustić je rekao da je potpisao ugovor s Ministarstvom odbrane u Moskvi u septembru 2025. godine. Glavni tužitelj Kajganić je, na pres-konferenciji 12. marta, na pitanje RSE o Selveru Hrustiću, bh. državljaninu koji je zarobljen u Ukrajini kao ruski dobrovoljac, rekao da će Tužiteljstvo tražiti da Hrustić bude isporučen BiH. "Naravno da ćemo tražiti izručenje kao i u svakoj situaciji gdje imamo naše državljane da su počinili krivična djela u inostranstvu", rekao je Kajganić. Član obitelji Hrustića za RSE kaže da nemaju nikakvih novih informacija o njemu, osim da je u zatvoru u Lavovu. Ukrajinska služba sigurnosti ranije je za RSE rekla da bh. državljanin može biti "zadržan u Ukrajini do kraja rata ili prebačen u državu agresora na njen odgovarajući zahtjev, u okviru mjera usmjerenih na oslobađanje ukrajinskih branitelja koji se nalaze u zarobljeništvu". Iz projekta "Želim živjeti" kažu da je dosad jedino Hrustić zarobljen u Ukrajini kao bh. državljanin. Pravni stručnjaci za RSE o zarobljenicima u UkrajiniHrustić je u videu za ukrajinske novinare rekao da je odlučio pridružiti se ruskoj vojsci, jer mu je obećano da će mu pomoći s pravnim problemima koje je imao u zemljama Europske unije. "Potpisao sam ugovor s Ministarstvom odbrane u Moskvi u septembru 2025. godine. Oni to predstavljaju kao da mi nekoga branimo u Ukrajini. To je propaganda", rekao je Hrustić u videu. Njegov pravni tretman u Ukrajini ovisi o statusu prema međunarodnom humanitarnom pravu, kažu za RSE iz Regionalnog centra za ljudska prava iz Ukrajine. "Ključno je pitanje ima li osoba status borca, odnosno da li ispunjava uvjete da bude tretirana kao ratni zarobljenik, čime ima pravo na zaštitu Ženevske konvencije", kažu iz ove organizacije sa sjedištem u Kijevu, koja se bavi dokumentiranjem ratnih zločina i drugih kršenja ljudskih prava povezanih s ruskom agresijom na Ukrajinu. Ženevska konvencija garantira humano postupanje i poštovanje dostojanstva, te propisuje da ratni zarobljenici ne mogu biti krivično gonjeni samo zbog učešća u neprijateljstvima. S druge strane, osobe koje se smatraju plaćenicima ne ostvaruju pravo na status borca niti na zaštitu ratnih zarobljenika. Ipak, iz ove organizacije napominju da je status plaćenika u praksi teško dokazati. Prema javno dostupnim informacijama, kažu iz Centra, strani državljani koje regrutira Rusija često ne spadaju u ovu kategoriju, jer se regrutacija nerijetko zasniva na obmani ili nemonetarnim obećanjima, a ne na značajno većoj financijskoj koristi. "U slučaju Selvera Hrustića, na primjer, obećanje se navodno odnosilo na pravnu pomoć, a ne na znatno veću plaću." Iz organizacije napominju i da eventualna krivična odgovornost u njenoj matičnoj državi u pravilu ne utječu na njen status prema međunarodnom humanitarnom pravu dok se nalazi u pritvoru u Ukrajini. "Iako neke države kriminaliziraju učešće svojih državljana u stranim oružanim snagama, Ukrajina nije obavezna provoditi naloge za hapšenje iz drugih država za domaća krivična djela, a takva pitanja mogu postati relevantna tek nakon eventualnog puštanja na slobodu i repatrijacije." Kad je riječ o razmjeni stranih zarobljenika, iz Centra kažu da ne postoje javno poznata pravila o tome kako se oni prioritiziraju, niti se objavljuju liste za razmjenu. Također se navodi da Rusija, osim u slučaju državljana Sjeverne Koreje, nije tražila razmjenu stranih državljana. Osim Selvera Hrustića, među zarobljenicima u Ukrajini nalaze se i strani državljani iz više desetaka zemalja koji su se ruskoj vojsci pridružili iz različitih razloga, od potrage za poslom i boljim životom do političkih uvjerenja ili, kako neki tvrde, nakon što su prevareni ili prisiljeni potpisati vojni ugovor. https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-dobrovoljci-ukrajina-bih-rat-sud-bih-tuziteljstvo/33704670.html https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-dobrovoljci-ukrajina-bih-rat-sud-bih-tuziteljstvo/33704670.html Fri, 13 Mar 2026 16:06:47 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer, Marija Augustinović) Među 5.700 osumnjičenih militanata takozvane "Islamske države" prebačenih iz kurdskih zatvora u Siriji u Irak su i državljani BiH, dok istovremeno žene i djece, nakon izlaska iz kampa Al-Hol, ostaju na sjeveru Sirije u pravnoj i humanitarnoj neizvjesnosti. Informacije o porijeklu stranih državljana prebačenih u Irak iz zatvora, koji su donedavno bili pod kontrolom kurdskih snaga, objavili su irački mediji i sigurnosni stručnjaci. Podatke o bh. državljanima za Radio Slobodna Evropa nezvanično je potvrdio i sigurnosni izvor u BiH, koji nije želio biti imenovan, međutim službene potvrde iz nadležnih ministarstava sigurnosti i vanjskih poslova u BiH nema. Nisu potvrđeni ni precizni brojevi bh. državljana, kao ni jesu li svi koji su bili u zatvorima prebačeni u Irak. Ove osobe bile su bez suđenja od 2019. godine i teritorijalnog pada terorističke grupe "Islamska država" u zatvorima na sjeveroistoku Sirije koje su kontrolirale kurdske autonomne snage, sve do januara 2026. kada su kontrolu preuzele sirijske snage. Državljani BiH u Siriju su odlazili od 2012. godine i pridruživali se različitim militantnim skupinama, ali najveći broj je bio u "Islamskoj državi". Nakon što je ova grupa teritorijalno poražena, oni su uhapšeni i odvedeni u zatvore. Od tada, BiH je u suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama organizirala repatrijaciju samo sedam muškaraca iz zatvora, i to u decembru 2019. Ranije iste godine vraćen je jedan muškarac. Tada ih je oko 20 ostalo u pritvorima, s još nekoliko maloljetnika, dječaka koji su odvojeni od majki i iz kampova odvedeni u centre za maloljetnike. Obitelji muškaraca iz BiH s kojima je RSE razgovarao nisu upoznate o tome ko je prebačen u Irak, a neki od njih nemaju nikakav kontakt s onima koji su u zatvorima već godinama. Osim Bosanaca, u Irak su prebačeni i drugi državljani zemalja Zapadnog Balkana. Sigurnosni stručnjak Međunarodnog centra za borbu protiv terorizma sa sjedištem u Washingtonu Adrian Shtuni za Radio Slobodna Evropa je rekao da ima informacije da su u Irak prebačena dvojica srpskih državljana, tri osobe s Kosova, osam iz Albanije i jedan državljanin Sjeverne Makedonije, kao i 23 Bosanca. "Broj Bosanaca ne iznenađuje s obzirom na vrlo ograničen broj repatrijacija bosanskih stranih boraca i poznati broj muškaraca, državljana BiH, koji su pritvoreni nakon pada Baghuza 2019. godine i koje su držale kurdske SDF snage", rekao je Shtuni za RSE. Ministarstvo pravosuđa Iraka je Iračkoj novinskoj agenciji (INA) otkrilo da prebačeni militanti dolaze iz više od 60 zemalja, "uključujući 4.253 Arapa i 983 nearapa". Od toga je 467 iračkih državljana, a 3.543 sirijskih. Glasnogovornik Ministarstva Mohammed Laibi je rekao da su u zatvoru Central Karkh pritvorske jedinice obnovljene, a pritvorenici klasificirani pomoću baze podataka koju je Iraku dostavila međunarodna koalicija, uključujući Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajinu, Indiju, Australiju, Belgiju, Gruziju i Dansku. Laibi je rekao da "najveći kontingenti potječu iz Maroka (187), Turkmenistana (165), Turske (181), Tunisa (234), Rusije (130) i Egipta (116)." Pozivi na repatrijacijuMinistar vanjskih poslova Iraka Fuad Hussein, po okončanju operacije prebacivanja militanata u Irak, pozvao je zemlje širom svijeta da repatriraju svoje državljane i da im sude u matičnim državama, naglasivši da je zajednička odgovornost ključna za očuvanje globalnih sigurnosnih dostignuća u borbi protiv ekstremističkih grupa. U obraćanju Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Hussein je rekao da je Irak već poduzeo značajne korake u ovom pravcu. "Kontaktirali smo druge zemlje, posebno arapske i islamske zemlje, a neke su obećale da će primiti natrag svoje građane. Kontaktirali smo i zapadne zemlje, ali to je dug i težak proces", dodao je. Izjave iračkog ministra uslijedile su nekoliko dana nakon što je Američka centralna komanda (CENTCOM) objavila da je završila veliku operaciju prebacivanja osumnjičenih militanata ISIS-a iz pritvorskih objekata u sjeveroistočnoj Siriji u irački pritvor. Američka komanda je objavila da je misija prebacivanja trajala 23 dana. "Odlično obavljen posao cijelom timu Zajedničkih snaga koji je izvršio ovu izuzetno zahtjevnu misiju na terenu i u zraku, uz veliki fokus, profesionalizam i suradnju s našim regionalnim partnerima", izjavio je admiral Brad Cooper, komandant CENTCOM-a. Ranije je u januaru američki državni tajnik Marco Rubio pozvao zemlje da prihvate svoje državljane iz tih objekata kako bi se suočili s pravdom. "Strani teroristi bit će u Iraku privremeno, Sjedinjene Američke Države pozivaju države da preuzmu odgovornost i repatriraju svoje državljane iz ovih objekata kako bi se suočili s pravdom", rekao je tokom januara Rubio. Turska i Rusija su već izrazile spremnost za preuzmu svoje državljane iz Iraka, javile su agencije. BiH se oslanja na partnereMinistarstvo sigurnosti BiH, koje je s drugim institucijama zaduženo za proces repatrijacije, za RSE je navelo da će "sve naredne korake poduzimati u koordiniranom djelovanju nadležnih institucija i međunarodnih partnera". RSE je ranije objavio da su u toku planovi za povratak državljana BiH, ali situacija na terenu u Siriji značajno uvjetuje dinamiku ovog procesa. Iz CENTCOM-a su za RSE rekli da ne mogu odgovoriti na pitanja u vezi s državljanima BiH koji su prebačeni u Irak, dok iz iračkog ministarstva pravde nije stigao odgovor na RSE upit. HRW upozorio na mogućnost nepravednog postupanja prema osumnjičenim militantimaIz iračkog ministarstva pravde su rekli da će, prije bilo kakvih repatrijacija, biti provedene istrage kako bi se utvrdilo jesu li neki od militanata počinili zločine u Iraku, zbog čega bi im se onda sudilo u toj zemlji. Ovaj proces bi mogao potrajati i nekoliko mjeseci. Human Rights Watch (HRW) je u međuvremenu upozorio da su pritvorenici, uključujući državljane trećih zemalja, izloženi riziku od mučenja, nepravednih suđenja, prisilnih nestanaka i čak smrtne kazne, s obzirom na ranije dokumentirane probleme u iračkom pravosuđu i zatvorskom sistemu. Iračke vlasti ih drže u zatvorima poput Nasiriyah i Karkh dok traju istrage, a planirano je da im se sudi prema iračkom antiterorističkom zakonu, bez izručenja drugim državama do završetka postupaka, naveo je HRW. Organizacija za ljudska prava naglašava da mnogi pritvorenici godinama nisu imali pravičan sudski postupak te pozivaju države da repatriraju svoje državljane i osiguraju poštena suđenja, dok istovremeno upozoravaju da prenatrpan zatvorski sistem i masovni transferi povećavaju rizik od daljnjih kršenja ljudskih prava. Kurdske vlasti su više puta tokom godina pozvale zemlje da repatriraju svoje građane, ali većina država je repatrirala samo ograničen broj, navodeći sigurnosne probleme i potencijalne domaće političke reperkusije. Bosanke iz kampa Al-Hol u IdlibuNakon skoro sedam godina u kampu Al-Hol, žena iz Bosne kaže da se izgubi kad izađe napolje u Idlibu, gdje je s drugim Bosankama otišla nakon što je sirijska vlada preuzela kontrolu nad ovim kampom, koji je dotad bio pod kurdskom upravom. U kampu su od 2019. bile smještene obitelji osumnjičenih boraca ISIL-a, kao i raseljeni iz Sirije. "Ja se odmah vraćam unutra, ne podnosim aute, motore, ljude... sve nam je čudno nakon toliko godina u šatorima u kampu", javila se telefonom za RSE iz Idliba. Kaže da ih je iz kampa izvela sirijska vojska početkom februara. "Govorili su da se kamp mora isprazniti i to je išlo postepeno. Nismo sve mogle odmah izaći, nego tokom nekoliko dana." "Nas je u Idlibu prvo primila jedna sirijska porodica, a onda je nas nekoliko žena iz Bosne našlo stan i sad smo tu, ja dijelim stan s dvije žene, u drugom stanu su opet tri i u trećem dvije žene. Prijavile smo gdje smo sirijskim vlastima." Ova Bosanka ispričala je da se djeca još prilagođavaju na život van Al-Hola, koji su međunarodne humanitarne organizacije opisivale kao neuvjetno mjesto na kojem se krše prava djece. "Ja imam kćerku od devet godina, druga ima 11. One su sve zaboravile prije Al-Hola. Bilo im je sve čudno, utičnice, paljenje svjetla, česme... sve. Život na četvrtom spratu je njima isto čudan. Kad gledaju odozgo. Dok dječaci stariji, koji se sjećaju života prije kampa, oni su se malo bojali na početku ljudi, ali brzo su se navikli. Znaju arapski, pa je i to dobro." Jedan od sinova ove žene, kao i još nekih Bosanki, je tokom boravka u Al-Holu odveden u centar za rehabilitaciju maloljetnika. Ona još uvijek nema nikakve informacije o njemu, niti zna je li prebačen u Irak. "Nadam se da nije prebačen u Irak. Neki kažu da je i dalje u tom zatvoru pored grada Hasaka. Neki kažu da je u centru koji i dalje drže Kurdi. Ne znam šta je istina", rekla je za RSE. Kaže i da sve žene koje su s njom i dalje žele da se vrate u Bosnu. "Mi čekamo samo da nam djeca dođu. Ne planira niko od nas ovdje da ostane. Niko ne želi to. Čekamo da ta djeca dođu, da pokušamo nekako da se vratimo." Ispričala je da sve žele "završiti priču o Siriji". "Jedini nam je cilj da se vratimo", ponavlja Bosanka. Dosad je albanska vlada uspjela repatrirati jednu ženu koja je kao maloljetnica odvedena u Siriju. Sirijske vlasti zatvorile kamp Al-Hol, Roj i dalje pod kontrolom kurdske administracijeSirijske vlasti zatvorile su kamp Al-Hol 22. februara. "Sve sirijske i nesirijske obitelji su premještene", izjavio je za AFP Fadi al-Qassem, zvaničnik kojeg je vlada imenovala da upravlja poslovima kampa Al-Hol. Al-Hol, smješten u pustinjskoj oblasti pokrajine Hasaka, bio je najveći kamp u Siriji za obitelji osumnjičenih boraca ISIL-a. U januaru kontrolu nad kampom, i najvećim dijelom sjeveroistočne Sirije, preuzela je vlada iz Damaska od kurdske administracije. Od preuzimanja kontrole, hiljade uglavnom žena i djece napustile su kamp i otišle na različite lokacije. Sirijske vlasti su neke osobe iz kampa prebacile u kamp Ahtarin u pokrajini Alep. Sigurnosne stručnjakinje Devorah Margolin i Joana Cook su u analizi za Foreign Policy navele da je situacija sa zatvaranjem Al-Hola na ovakav način nejasna i rizična. Autorice upozoravanju da kombinacija nedostatka repatrijacije, pravne neizvjesnosti i nepostojanja jasnog međunarodnog plana stvara dugoročne sigurnosne i humanitarne izazove, posebno u pogledu nadzora, reintegracije i dugoročnog upravljanja ovom populacijom. I HRW upozorava da je sudbina hiljada žena i djece iz kampova Al-Hol i dalje neizvjesna nakon najave zatvaranja kampova i kaotičnog odlaska većine. U tim kampovima godinama su boravili deseci hiljada osoba, uglavnom žena i djece iz više od 60 država, od kojih mnogi nikada nisu optuženi za krivična djela i držani su u dugotrajnom pritvoru bez jasnog pravnog statusa. Organizacija upozorava da neregulirano zatvaranje kampova i nagli odlasci stanovnika povećavaju rizike od eksploatacije, trgovine ljudima, radikalizacije i regrutacije od naoružanih grupa, dok istovremeno izostanak repatrijacije i jasnih planova reintegracije ostavlja ovu populaciju u pravnoj i humanitarnoj neizvjesnosti. Posebno se ističe da su mnoge države godinama odgađale povratak svojih državljana, dok su djeca u kampovima prepoznata kao posebno ranjiva kategorija kojoj je potrebna hitna zaštita, podrška i dugoročna reintegracija. Kamp Roj, u kojem također ima bosanskih državljanki s djecom, zasad ostaje pod kontrolom kurdskih snaga. U kampu Roj se trenutno nalazi oko 2.200 ljudi, uključujući oko 730 stranih obitelji iz više od 40 država, uz manji broj iračkih i sirijskih obitelji. https://www.slobodnaevropa.org/a/irak-sirija-isis-militanti-kampovi-isil/33689693.html https://www.slobodnaevropa.org/a/irak-sirija-isis-militanti-kampovi-isil/33689693.html Fri, 27 Feb 2026 15:53:56 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Rat u Ukrajini traje pune četiri godine. Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi poginulo je ili ranjeno više od milion i po vojnika. Državljani BiH bore se na obje strane. U podcastu Između redova govorimo o motivima odlaska dobrovoljaca i sigurnosnim rizicima za BiH. https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-dobrovoljci-ukrajina-bih-rat/33686191.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-dobrovoljci-ukrajina-bih-rat/33686191.html Tue, 24 Feb 2026 07:31:42 +0100 Između redovaBosna i HercegovinaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer, Aida Đugum) Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ponovo je postao predmet krivične prijave zbog izjava koje Tužiteljstvo BiH treba ispitati kao potencijalno poticanje nacionalne i vjerske mržnje. Gostujući na platformi LindellTV, tokom nedavnog boravka u SAD, Dodik je iznio niz spornih kvalifikacija o Bošnjacima i Sarajevu. Između ostalog, naveo je da su "muslimani u Bosni surađivali s nacističkim režimom", da su "muslimani otvarali logore za djecu u Drugom svjetskom ratu", te da "muslimani oduzimaju imovinu Srbima u BiH". Dva dana kasnije, u Banjoj Luci, Dodik je ponovo izazvao pažnju javnosti. Na dan ponovljenih vanrednih izbora u bh. entitetu Republika Srpska izjavio je da će "balije požaliti za njim kad vide šta će Siniša Karan uraditi", najavljujući poteze novoizabranog predsjednika RS-a. Njegovi javni istupi izazvali su reakcije domaćih institucija i međunarodnih tijela, dok pravni okvir pokazuje koliko je procesuiranje takvih slučajeva u BiH složeno i zahtjevno. 'Očekujemo da Tužilaštvo radi svoj posao'Jedan od potpisnika krivične prijave, koju je podnio Klub bošnjačkog naroda u Domu naroda državnog parlamenta Šefik Džaferović za Radio Slobodna Evropa kaže da očekuje da pravosudni sistem uradi svoj posao. "Očekujemo da se provede istraga i kompletan postupak. Mi smo napisali sve u prijavi, ne bih da vodim medijsku polemiku. Ovo nije stvar za javnu raspravu. Ovo je pravna stvar Tužiteljstva i Suda BiH", rekao je Džaferović. U prijavi se navodi da grupa zastupnika smatra da je Dodik svojim istupima iznio netačne optužbe koje stigmatiziraju i diskriminiraju Bošnjake, čime se otvara prostor za produbljivanje međunacionalnih i međuvjerskih podjela, netrpeljivosti i konflikata. Da će pravosuđe postupati u skladu sa zakonom, najavio je i predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) Sanin Bogunić. "Pravosuđe će, kao i u prošlosti, ove stvari rješavati na adekvatan način. Zna se ko šta radi, zna se šta radi tužilaštvo, a zna se i šta radi VSTV kao regulator ovog sistema", rekao je Bogunić. Iz Tužiteljstva BiH nisu odgovorili na pitanja RSE o tome koliko je ukupno krivičnih prijava protiv Dodika zaprimljeno kad je riječ o krivičnom djelu izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti. Koje kazne su propisane?Govor mržnje nije posebno definiran kao krivično djelo u BiH, već se procesuiranje vrši kroz krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti. Ovaj član Krivičnog zakona BiH zabranjuje javno širenje mržnje ili netrpeljivosti među narodima i drugim grupama, te poticanje na nasilje prema grupi ili pojedincu po etničkoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi. Za ova djela propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Teže kazne predviđene su ako se krivično djelo počini na prijeteći ili uvredljiv način, ako ugrožava javni red i mir, ako se širi javno dostupnim materijalima, ili ako ga počini javni dužnosnik. U tim slučajevima, zatvorska kazna može iznositi od jedne do najmanje tri godine. Posebno se sankcionira javno negiranje, opravdavanje ili umanjivanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, kao i veličanje ili nagrađivanje pravosnažno osuđenih počinilaca. Za to su predviđene kazne do pet godina zatvora ili najmanje tri godine u težim oblicima. Visok prag da ne bi bila ugrožena sloboda izražavanjaDa bi određena izjava bila krivično djelo, sud mora utvrditi da ona nije samo uvredljiva ili politički zapaljiva, nego da je objektivno podobna da izazove mržnju, razdor ili nasilje, kaže za RSE Jovana Kisin Zagajac, odvjetnica iz Banje Luke. "Taj prag je visok upravo da ne bi ograničio slobodu izražavanja, naročito političkog govora. Upravo tu nastaje problem. Politički govor uživa najširu zaštitu u demokratskim društvima", kaže Kisin Zagajac. Objašnjava da sudovi vode računa da krivični postupak ne bude zloupotrebljen u političke svrhe. Zato se za krivičnu odgovornost traži jasan oblik podsticanja, poput direktnog poziva na nasilje, veličanja presuđenih ratnih zločina ili intenzivne dehumanizacije koja prelazi granicu političke retorike. "Sve ispod tog praga često ostaje u sferi građanske, moralne i političke, ali ne i krivične odgovornosti", navodi. Optužnice su potvrđivane u slučajevima otvorenog veličanja genocida, javnih skupova s porukama koje afirmišu ratne zločine ili direktnih poziva na nasilje prema etničkim grupama. U tim predmetima sudovi su naglašavali da sporni sadržaj mora imati takav intenzitet i kontekst da je objektivno podoban da izazove mržnju ili nasilje i da ugrožava javnu sigurnost. S druge strane, optužnice su odbijane kada su izjave, iako grube i društveno štetne, ocijenjene kao nedovoljno opasne za krivičnopravnu intervenciju. Sudovi su zaključivali da krivično pravo ne može reagovati na svaku provokativnu ili diskriminatornu izjavu, već samo na onu koja ima jasnu sposobnost da proizvede mržnju ili nasilje, objašnjava Kisin Zagajac. "Dodatna poteškoća je što govor mržnje rijetko dolazi kao jedan izolovan, eksplozivan čin. On se češće pojavljuje kao kontinuirani narativ, kao postepena eskalacija jezika. Svaka pojedinačna izjava, posmatrana zasebno, može izgledati 'ispod praga', iako u zbiru proizvodi atmosferu neprijateljstva i normalizuje uvredu kao politički alat", kaže. Upravo tu vidi uzrok što prijave nemaju brz ili vidljiv epilog. "Ne zato što problem ne postoji, već zato što je granica između političkog populizma i krivičnog podsticanja mržnje uska i pravno zahtjevna." Zbog neprocesuiranja se krše ljudska pravaNije poznato koliko prijava je podneseno protiv Milorada Dodika zbog govora mržnje. Dosad su prijave podnosili pojedinci, političke stranke, Centralna izborna komisija. Posljednji slučaj odnosi se na Dodikov predizborni skup u Istočnom Sarajevu, kada je, između ostalog, rekao da "niko ne laže gore od Turčina", aludirajući na Bošnjake. Tužiteljstvo BiH je u novembru 2025. za RSE navelo da je proslijedilo sve prijave, koje se tiču izjava Milorada Dodika na stranačkom skupu u Istočnom Sarajevu, tamošnjem tužilaštvu na postupanje. Iz Okružnog tužilaštva za RSE su rekli da je predmet će nakon analize dostavljenog materijala podzeti sve potrebne radnje i mjere u cilju donošenja tužiteljske odluke. Rečeno je i da je državno tužiteljstvo predmet ustupilo njima jer bi se moglo raditi o krivičnom djelu "javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje" Krivičnog zakonika RS-a. Ombudsmenka za ljudska prava Jasminka Džumhur upozorava da država ima obavezu da govor mržnje ne samo zabrani zakonom, već i da osigura njegovo efikasno sankcioniranje. "Svaka država kao subjekt međunarodne odgovornosti je dužna osigurati da govor mržnje i diskriminacija, govor mržnje i oblik diskriminacije, mora biti suzbijena i mora biti kažnjiva kao radnja. Ta kažnjivost nije dovoljna da je propisana u zakonodavstvu, nego se moraju osigurati efikasni mehanizmi za implementaciju ti zakonskih odredbi. Ako vlast nije osigurala primjenu tih odredbi kroz neefikasnost mehanizama koji sprovodi, dovodi do kršenja ljudskih prava", kaže Džumhur. Kao ključni problem navodi kontinuirani izostanak reakcije nadležnih organa, prije svega tužiteljstva, koja bi po službenoj dužnosti trebali pokretati istrage po saznanju o govoru mržnje. "Nedopustivo je da se krivične prijave ne registruju u Tužilaštvu BiH, nego se automatski prosljeđuju nižim nivoima", kaže Džumhur. I komesar Vijeća Evrope za ljudska prava Michael O’Flaherty izrazio je zabrinutost zbog nedavnih izjava političkih lidera u Republici Srpskoj koje, kako je naveo, mogu poticati mržnju i netoleranciju prema Bošnjacima, povećavati međuetničke tenzije i ugroziti mir. Podsjetio je i da je govor mržnje nespojiv s vrijednostima Evropske konvencije o ljudskim pravima, pozivajući političke lidere u RS da se suzdrže od takve retorike i promoviraju javnu raspravu zasnovanu na poštovanju i ljudskim pravima. Reagovao je i Helsinški odbor za ljudska prava. "U nizu javnih obraćanja prisutni su otvorena generalizacija i stigmatizacija čitavih zajednica, korištenje pogrdnih i uvredljivih izraza prema pripadnicima jednog naroda, kao i elementi historijskog revizionizma, praćeni svjesnim širenjem straha i nepovjerenja. Riječ je o ponovljenom i jasno prepoznatljivom obrascu govora mržnje i političke dehumanizacije koji očigledno izlazi iz okvira legitimne političke debate i prelazi u sferu pravne i političke odgovornosti", navode u svome reagiranju iz Helsinškog odbora. Ističu da ovakav diskurs ima ozbiljne i dugoročno štetne posljedice i po srpski narod, jer doprinosi političkoj i međunarodnoj izolaciji, narušava ugled cijele zajednice i nameće logiku trajnog sukoba kao navodno jedine političke opcije, umjesto institucionalnog dijaloga, stabilnosti i razvoja. https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-govor-mrznje-izjave-prijava-tuzilastvo/33676955.html https://www.slobodnaevropa.org/a/dodik-govor-mrznje-izjave-prijava-tuzilastvo/33676955.html Sat, 14 Feb 2026 10:01:01 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Srbija i Bosna i Hercegovina (BiH) i dalje istražuju navode o ruskim paravojnim kampovima za borbeno-taktičku obuku u cilju izazivanja nereda u Moldaviji. U Srbiji i dalje traje istraga o kampu otkrivenom u ugostiteljskom objektu Sunčana reka, uz reku Drinu na zapadu zemlje u septembru 2025. Dvojica osumnjičenih puštena su iz pritvora. Takođe je BiH otvorila predmet u vezi sa obukama koje su održavane u toj zemlji tokom 2024. U međuvremenu je zbog organizovanja obuke te godine u BiH i Srbiji, sud u Moldaviji osudio tri osobe. Vlasti Moldavije su u dva navrata iznele tvrdnje da se u zemljama Zapadnog Balkana organizuju obuke za izazivanje nereda u organizaciji Rusije. Prvi put su uoči predsedničkih izbora i referenduma o pridruživanju Evropskoj uniji 2024. saopštile da su organizovane obuke koje su vodile osobe povezane sa ruskim plaćeničkim oružanim grupama Ferma i Vagner. Drugi put u septembru 2025. neposredno pre parlamentarnih izbora na kojima su proevropske snage osvojile većinu u parlamentu Moldavije. Tada su moldavske vlasti navele da je većina osumnjičenih obučavana u Srbiji u sklopu plana za koji tvrde da je koordinisan iz Rusije. Nekoliko dana nakon toga vlasti Srbije uhapsile su dvojicu svojih državljana. U saopštenjima srpske policije i tužilaštva tada nije spomenuta Rusija, ali je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da su nadležni u Srbiji ustanovili da su u kampu bila tri državljanina Rusije. Nakon hapšenja su u lokalnoj prodavnici za RSE rekli da su im dolazili posetioci iz kampa i da su uglavnom govorili ruski jezik, te da su meštani mislili da su sportisti. Rusija je negirala mešanje u izborni proces, dok je Moldavija optužuje za hibridni rat, uključujući kampanju dezinformacija i nezakonito finansiranje proruskih partija. Šta kažu tužilaštvo i sud u Srbiji?Slučaj kampa za borbeno-taktičku obuku državljana Moldavije i Rumunije, koji je na zapadu Srbije otkriven u septembru 2025, i dalje je u fazi istrage. "Osumnjičeni su saslušani, svedoci ispitani i u toku su potrebna veštačenja", navelo je za RSE Više javno tužilaštvo u Šapcu. Tužilaštvo vodi istragu protiv okrivljenih Lazara Popovića iz Beograda i Save Stevanovića iz Loznice. Popoviću je 6. februara pritvor zamenjen jemstvom, naveo je za RSE Viši sud u Šapcu, dok je Stevanović pušten 17. oktobra nakon saslušanja svedoka. Branislav Manić, nekadašnji branilac Lazara Popovića, rekao je svojevremeno za BIRN da se Popović tokom saslušanja u policiji branio ćutanjem. U odgovoru Višeg suda se navodi da ih tužilaštvo sumnjiči za krivično delo organizovanje učestvovanja u ratu ili oružanom sukobu. Za to delo je zaprećena zatvorska kazna u rasponu od dve do deset godina. Stevanović je, prema navodima suda, pušten iz pritvora 17. oktobra nakon saslušanja svedoka. Stevanović je, kako kaže njegov advokat Miodrag Terzić, negirao krivično delo koje mu se stavlja na teret. Terzić za RSE navodi da "odbrana smatra da nema nikakvog dokaza" protiv Stevanovića. "Njegova delatnost se sastojala samo u tome što je dva-tri puta bio u objektu Sunčana reka sasvim neformalno na kafi sa prijateljima", tvrdi Terzić. Tamo se, kako kaže, sretao i sa prvoosumnjičenim Lazarom Popovićem, sa kojim je bio prijatelj. Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije je nakon hapšenja Popovića i Stevanovića saopštilo da se sumnja da je borbeno taktička obuka koju su organizovali imala za cilj pružanje fizičkog otpora policiji Moldavije u slučaju nereda tokom izbornog dana. Prema tim navodima sumnja se da je Popović organizovao i finansirao obuku, dok se Stevanović tereti da mu je u tome pomagao. Obuka je, kako se sumnja, sprovedena u periodu od 16. jula do 12. septembra za između 150 i 170 državljana Moldavije i Rumunije. Lazar Popović je nekadašnji savetnik proruskog ministra u Vladi Srbije Nenada Popovića, dok je Savo Stevanović najpre bio član Popovićeve Srpske narodne partije (SNP) a potom "Zdrave Srbije", članice vladajuće koalicije. Tužilaštvo BiH dobilo informacije iz MoldavijeTužilaštvo BiH otvorilo je u leto 2025. predmet u vezi sa obukama koje su održavane u toj zemlji tokom 2024, ali nije poznato više detalja. Tužilaštvo je navelo za RSE da su dobili određenu dokumentaciju iz Moldavije kao odgovor na zahtev za informacije. "Nakon dužeg vremena, zaprimili smo određenu dokumentaciju iz Moldavije, koja je upućena na prijevod, kako bi se mogla detaljno analizirati, nakon čega će biti odlučeno o daljim aktivnostima", rečeno je. U presudi suda u Kišinjevu ne pominju se izričito državljani BiH koji su učestvovali u tim aktivnostima. Mediji u Srbiji su u oktobru 2024. objavili da je Bezbednosno-informativna agencija sa policijom presekla nelegalne aktivnosti na seoskom imanju kod Kučeva na severoistoku Srbije. Prema tim navodima, između ostalog, pronađeni su četiri drona sa pratećom opremom, oprema za "hvatanje" dronova, Starlink oprema za uspostavljanje satelitske komunikacije, radio stanice, kao i fosfor i druge zapaljive tečnosti i satovi koji su najverovatnije korišćeni za aktiviranje zapaljivih materija. BIA i MUP Srbije nisu odgovorili na upit RSE o navodima u vezi sa kampovima za obuku u Srbiji organizovanim tokom 2024. Šta otkrivaju detalji presude iz Moldavije?Daleko od Moldavije, u šumama Bosne i Hercegovine, odvijao se deo priprema za nasilne nerede koje je moldavski sud sada dokumentovao u detalje. Presuda Suda u Kišinjevu pokazuje da su se obuke održavale prvenstveno u Bosni i Hercegovini, dok se Srbija, osim lokacije za obuke, pojavljuje i kao tranzitna tačka na putu u Bosnu i nazad. Sud u Kišinjevu je 6. februara izrekao zatvorske kazne Alioni Gotco, Ludmili Costenco i Vladimiru Harcevnicovu zbog učestvovanja u organizovanoj kriminalnoj grupi koja je tokom 2024. godine pripremala nasilne masovne nerede u Moldaviji, uključujući obuke i logistiku van teritorije zemlje. Prema presudi, Bosna i Hercegovina je tokom 2024. godine imala središnju ulogu kao mesto obuke, koje su se odvijale na više lokacija. Kao konkretna regija u sudskim dokumentima se navode Glamočani, gde je bio organizovan improvizovani kamp u šumskom i izolovanom području, sa kućicama i šatorima. Kamp se nalazio van naseljenog mesta, bez javnih oznaka i bez navođenja vlasništva nad zemljištem. Sud u presudi ne navodi čiji je prostor korišćen niti kako je zemljište iznajmljeno. Učesnici su u Bosnu i Hercegovinu dolazili organizovano, najčešće preko Srbije. Svedoci su naveli da su prvo stizali u Banjaluku, gde su bili privremeno smešteni u hostelu, nakon čega su automobilima prevoženi u šumsko područje gde se nalazio kamp. Prevoz su obavljale osobe koje su govorile ruski jezik, a deo njih je, prema iskazima svedoka, bio bugarskog porekla. Sud je utvrdio da su Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov u više navrata boravili u BiH, od početka avgusta do sredine oktobra 2024, gde su učestvovali u teorijskim i praktičnim obukama. Obuke su, prema presudi, uključivale upravljanje FPV dronovima, njihovo povezivanje sa komandnim centrima, vazdušno izviđanje kao deo jurišnih grupa, kao i simulacije bacanja eksplozivnih naprava pomoću dronova. Osim tehničkih veština, obuke u BiH su, prema sudskim nalazima i iskazima svedoka, obuhvatale i taktike izazivanja panike i haosa, probijanja policijskih kordona, diverzantsko-subverzivne aktivnosti, psihološku obuku, kao i samostalnu pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava. Svedoci su naveli da im je već prvog dana u kampu rečeno da je cilj obuka rušenje vlasti u Moldaviji, te da su instruktori, za koje se navodi da su bili ruskog porekla, sa učesnicima komunicirali na ruskom jeziku. U presudi se navodi i da su pojedini učesnici u kampu bili izloženi psihološkom pritisku i fizičkom nasilju, uključujući pretnje, premlaćivanja i kontrolu kretanja, dok su drugima nuđeni novčani iznosi za učešće u protestima i neredima. Svedoci su naveli da su im u kampu objašnjavali da moraju da promene vlast u Moldaviji, uz tvrdnje da će u suprotnom doći do rata poput onog u Ukrajini. Tokom pretresa i povratka iz BiH, kod optuženih su pronađeni novčanice BiH, delovi i oprema za dronove, VR naočare, daljinski upravljači, baterije, memorijske kartice, kao i veliki broj videosnimaka i fotografija nastalih tokom obuka u kampu u BiH. Sud navodi da digitalni zapisi uključuju snimke letova FPV dronova iz centra za obuku, kao i komunikaciju članova grupe o planiranim aktivnostima. Detalji o obukama u SrbijiPrema presudi Suda u Kišinjevu i iskazima svedoka, Srbija se navodi kao jedna od lokacija na kojima su članovi grupe boravili i prolazili obuke, ali i kao tranzitna tačka u okviru rute kretanja Moldavija – Srbija – BiH. Sud je utvrdio da su osuđeni, kao i druge osobe koje su učestvovale, putovali preko Srbije prilikom odlazaka na obuke, te da su se u toj zemlji zadržavali u više navrata tokom 2024. godine. Iako presuda ne precizira tačne lokacije u Srbiji niti imenuje gradove ili adrese, sud Srbiju tretira kao deo logističkog i operativnog lanca, gde su se članovi grupe okupljali, odmarali, reorganizovali i nastavili komunikaciju sa koordinatorima iz inostranstva. Svedoci su naveli da su tokom boravka u Srbiji bili u stalnom kontaktu sa ruskim državljaninom Vladimirom Firsovim, koji im je davao dalja uputstva i informisao ih da je krajnja destinacija Bosna i Hercegovina. Tokom pretresa, kod optuženih su pronađene novčanice srpskog dinara, kao i oprema i dokumenti koji potvrđuju njihovo kretanje i boravak u Srbiji. Presuda navodi da je Srbija korišćena i kao tranzitna zemlja za dolazak u Bosnu i Hercegovinu, ali i kao pravac povratka. Sud zaključuje da je Srbija imala ulogu u kretanju, boravku i delu obuka, ali da je Bosna i Hercegovina bila centralna lokacija za intenzivne treninge, posebno u vezi sa dronovima i taktikama nasilnog delovanja. U ovoj presudi se ne navode osobe iz Srbije kao učesnici obuka ili pomagači u prevozu učesnika iz Moldavije. Presuda je doneta u prvostepenom postupku, a optuženi nisu prisustvovali izricanju kazne. Sud je naredio njihovo privođenje radi izvršenja kazne, a presuda može biti predmet žalbe. Dok je trajalo ovo suđenje, moldavsko tužilaštvo je podiglo optužnicu za još nekoliko osoba povezanih sa obukama za izazivanje nereda. Početkom decembra 2025. godine, Moldavija je izvršila oko 50 pretresa na više lokacija u toj zemlji i pronašla dokaze da je organizovana grupa, koja je prethodno trenirana u kampu u Srbiji, osumnjičena da je planirala da izazove nerede u Moldaviji. Na ruski uticaj u Srbiji upozoravala je u svojim izveštajima i Evropska unija, čiji je Srbija kandidat za članstvo. Srbija i bh entitet Republika Srpska su i nakon ruske invazije na Ukrajinu i zapadnih sankcija ostali retki evropski partneri Kremlja. Srbija i Rusija su nastavile i obaveštajnu saradnju, koja se ogleda i u redovnim susretima čelnika tajne policije. *Saradnja na tekstu: Jovana Krstić https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-bih-ruski-kampovi-moldavija/33673499.html https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-bih-ruski-kampovi-moldavija/33673499.html Mon, 09 Feb 2026 18:20:17 +0100 SrbijaBosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković, Meliha Kešmer) Ruski državljanin Aleksandar Genadijevič Zamahin, nekada vlasnik firme pod američkim sankcijama zbog veza s vojnom industrijom, sada pokušava dobiti bh. državljanstvo kako bi investirao u Republiku Srpsku. Prijedlog da dobije državljanstvo Bosne i Hercegovine podržala je Vlada jednog od dva bh. entiteta Republike Srpske na sjednici 29. januara. Konačnu odluku o državljanstvu donijet će Vijeće ministara BiH, na sjednici koja još nije zakazana. U međuvremenu, Radio Slobodna Evropa (RSE) saznaje od izvora bliskog Zamahinu, koji nije želio da mu ime bude objavljeno zbog "sigurnosnih razloga", da ruski državljanin ima poteškoće s prijenosom financijskih sredstava u Bosnu, otkako je registrirao kompaniju u BiH, početkom 2025. godine. Isti izvor kaže da Zamahin želi investirati u Bosnu, a ne izbjegavati sankcije. Usprkos tome što se formalno uskladila sa EU, sankcije u BiH nisu zaživjele, zbog protivljenja ministara iz entiteta Republika Srpska u Vijeću ministara BiH. Kako je rečeno RSE Zamhin je imao namjeru da uvozi iz različitih zemalja, uključujući i Kinu, kao i da iz BiH izvozi na tržište Europske unije. Nešto manje od dvije godine ranije, Zamahin je prodao svoj udio u kompaniji FAM Robotiks u Sankt Peterburgu, nakon što je stavljena na američku listu sankcioniranih, zbog povezanosti s ruskim vojnim i industrijskim sektorom, čime joj je bilo otežano poslovanje, odnosno uvoz i izvoz. Ministar za energetiku i rudarstvo RS Petar Đokić, nakon sjednice Vlade 29. januara u Banjoj Luci, za Radio Slobodna Evropa je rekao da je pitanje državljanstva za Zamahina obrazložio ministar trgovine RS-a. "Procijenjeno je da se, tako je izneseno na Vladi, radi o osobi koja je spremna da, kao nosilac privrednih aktivnosti i vlasnik određenih privrednih kapaciteta, želi da ih prenese u Republiku Srpsku, što mu omogućava da investira i da ravnopravno s ostalima učestvuje u privrednom životu Republike Srpske. Iz istog razloga mu je odobreno i pravo da može steći državljanstvo", rekao je Đokić. Iz Vlade RS, kao ni iz Ministarstva trgovine i turizma RS nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o kakvom ulaganju se radi, te čime bi se bavila njegova firma. Zamahin, prema saznanjima RSE, trenutno ne boravi u BiH, gdje je posljednji put bio prošle godine. Iz Vlade RS-a nisu odgovorili jesu li već proslijedili zahtjev Vijeću ministara BiH. Zašto je Zamahinov biznis u Rusiji sankcioniran?Američko ministarstvo za financije je u novembru 2023. FAM Robotiks stavilo na listu sankcioniranih u okviru paketa sankcija kojim, kako se navodi, SAD nastavlja ometati mreže i kanale putem kojih Rusija pokušava održati svoju opterećenu vojsku. Sankcije su tada izrečene kompanijama i pojedincima koji potiču rat protiv Ukrajine pružajući potrebnu tehnologiju i opremu iz trećih zemalja. Na popisu biznisa našao se "Obshchestvo S Ogranichennoi Otvetstvennostyu FAM Robotiks" za kojeg se navodi da se bavi automatizacijom proizvodnih procesa uz primjenu industrijskih robota. Zamahin je u FAM Robotiksu bio vlasnik od 18. novembra 2016. do 28. decembra 2023., odnosno mjesec dana nakon sankcija prodao je svoj udio u biznisu. FAM Robotiks i dalje posluje, s novim vlasnicima, a na zvaničnoj stranici je navedeno da se bavi "industrijskim robotima, automatizacijom i robotizacijom proizvodnje", odnosno uvozom industrijskih robota i drugih alata. Ova kompanije imala je ured u Kijevu prije 2014. godine, a na zvaničnoj stranici je navedeno da je FAM Robotics dio FAM Holdinga, kao i da kompanija zastupa više svjetskih proizvođača. Nakon sankcija 2023., FAM Robotics je prešao u vlasništvu kompanije Sistema M, što je uobičajen obrazac konsolidacije vlasništva nakon sankcija. Isto ime kompanije u Laktašima i biznisa u Rusiji s kojima je Zamahin povezanU naselju uz glavni magistralni put Banja Luka – Gradiška, u Aleksandrovcu, Zamahin je otvorio kompaniju Ireq d.o.o., u februaru 2025. godine. Ruski državljanin naveden je kao vlasnik i osnivač kompanije koja se bavi vanjskotrgovinskim poslovanjem. Na profilu biznisa na Company Wallu stoji da je Ireq društvo s ograničenom odgovornošću koje se bavi "inovativnom preporučenom opremom". Poslovna djelatnost je trgovina na veliko ostalim mašinama i opremom. Osnivanje kompanije upisano je i kod Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci 22. januara 2025. godine. Početni kapital koji je zakonska obaveza pri osnivanju biznisa je stotinu konvertibilnih maraka (oko 50 eura). Od osnivanja kompanija nije imala rashode ni prihode, prema javno dostupnim poslovnim portalima. S druge strane, Zamahin je jedan od vlasnika kompanije istog imena Ireq u Sankt Peterburgu, na adresi koja je vrlo blizu adrese koju koristi FAM Robotiks. Dio ovog holdinga je i kompanija Ireq-oil, koja, između ostalog, uvozi naftne proizvode iz Irana. Podaci pokazuju da su članovi obitelji Zamahin vlasnici Ireq-oila – Veronika A. Zamahina i Dmitrij G. Zamahin. Vjerski aktivizamZamahin je, osim u nekoliko kompanija, aktivan i kao predsjednik međuregionalnog pravoslavnog misionarskog javnog pokreta "Stavros". U nekim od svojih medijskih istupa u ovom svojstvu govorio je kako su mladi izloženi utjecaju neopaganskih ideja putem društvenih mreža. Zamahin je reklamirao i odjeću s vjerskim motivima i često imao javne nastupe u kojima s vjerskog polazišta upozorava na problem ekstremizma kod mladih. Gostovao je na javnom univerzitetu u okviru projekta koji je financiran iz javnog budžeta Ruske Federacije. Procedura za dobivanje državljanstva BiHPrema postojećem zakonu, strani državljani mogu u Bosni i Hercegovini zatražiti državljanstvo nakon što provedu najmanje tri godine sa dozvolom za trajni boravak. Dodatno je potrebno da ne predstavlja prijetnju po BiH, da dovoljno poznaje pismo i jezik, da nije protjeran iz neke zemlje zbog sigurnosnih razloga ili osuđivan na duže od tri godine zatvora. Izuzetke predstavljaju osobe koje vlasti Bosne i Hercegovine prepoznaju kao "posebno važne i korisne" u oblastima, poput ekonomije, sporta, kulture ili nauke. Prema pravilniku, usvojenom u Vijeću ministara 2009. godine, neophodno je da odluku o takvom prijemu u državljanstvo BiH jednoglasno podrže svi ministri. Preporuku, prije razmatranja u Vijeću ministara BiH mora dati neka od nadležnih institucija, poput ministarstva, entitetske vlade, a mogu i privredne komore jednog od dva bh. entiteta. Po sličnom "receptu" kao za Zamahina, Ministarstvo civilnih poslova BiH predložilo je 2024. godine da se ruskom državljaninu Mihailu Litovčenku dodijeli bh. državljanstvo kao "osobi od naročite koristi u oblasti ekonomije". Vijeće ministara tada nije donijelo odluku, već je rasprava odgođena. Prijedlog je došao iz Privredne komore RS. No, RSE je, sopstvenim istraživanjem, utvrdio da Litovčenko nije investirao značajna sredstva u BiH, niti da zapošljava veći broj osoba, kako je predviđeno zakonima. Nije poznato je li Vijeće kasnije odobrilo prijedlog za državljanstvo Litovčenku. Među onima koji su do sada dobili bh. državljanstvo su ruski ili turski biznismeni, koji se smatraju bliskim predsjednicima Rusije i Turske, Vladimiru Putinu i Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan), kao i čelnicima političkih partija u BiH. Na primjer, Ruski oligarh Rašid Sardarov dobio je bh. državljanstvo još 2011. godine kao "značajan investitor". Njegove kompanije u RS imale su koncesije za energetske projekte, ali većina investicija nije realizirana, dok je od Vlade RS do sada naplatio gotovo 100 miliona eura za odustajanje od koncesije za ugalj na istoku BiH. Naročito značajni i počasni građaniDržavljanstvo BiH se može steći i brakom s državljaninom BiH, ali je procedura drugačija i o dodjeli državljanstva ne mora glasati Vijeće ministara. Osoba može lično podnijeti zahtjev nakon pet godina braka, te mora imati stalni boravak u BiH. Što se tiče djeteta čiji roditelj ima državljanstvo BiH, ono mora imati privremeni ili stalni boravak u BiH. Ako ima više od 14 godina, mora lično dati pristanak. Ministarstvo civilnih poslova BiH, vlade entiteta Federacije BiH i RS, te Brčko distrikta BiH, kao treće administrativne jedinice, mogu dati Vijeću ministara BiH preporuku za naturalizaciju stranca, čime se procedura ubrzava. Preporuku mogu dati i Olimpijski komitet BiH, te sportski savezi koji su registrirani na nivou BiH. Inicijativu o prijemu u državljanstvo može jednoglasnom odlukom pokrenuti i tročlano Predsjedništvo BiH, ali u tom slučaju se oni zovu "počasnim državljanima". Najpoznatiji počasni državljanin BiH je Bono Vox, pjevač grupe U2, kojem je pasoš BiH uručen 23. septembra 1997. godine uoči koncerta u Sarajevu. Suradnja na tekstu: Sergei Dobrynin i Mark Krotov (Ruski servis Radija Slobodna Evropa) https://www.slobodnaevropa.org/a/aleksandar-zamahin-rusija-drzavljanstvo-bih-rs/33664916.html https://www.slobodnaevropa.org/a/aleksandar-zamahin-rusija-drzavljanstvo-bih-rs/33664916.html Fri, 30 Jan 2026 16:23:52 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer, Milorad Milojević) "Oko nas je sada sirijska vojska", napisala je u poruci žena iz Bosne i Hercegovine, koja je s djecom već šestu godinu u najvećem kampu za izbjeglice i porodice osumnjičenih militanata tzv. Islamske države Al-Hol u Siriji. Nakon skoro osam godina, otkako je kamp proširen 2018. i 2019. godine, ovo mjesto nije više pod kontrolom kurdskih snaga. Al-Hol je otvoren još početkom '90-ih godina za izbjeglice iz Iraka, a posljednjih godina je mjesto za koje su međunarodne organizacije godinama ponavljale da je jedno od najgorih lokacija na kojima se krše prava djece. Sjeveroistočna Sirija, smještena između Turske i Iraka, dom je Kurdima i Arapima, a prije deset godina bila je u velikoj mjeri pod kontrolom "Islamske države", prije nego što su Sirijske demokratske snage (SDF) grupu potisnule uz podršku koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon teritorijalnog pada terorističke grupe u Al-Hol i još jedan kamp sjevernije, Roj, smještene su porodice osumnjičenih militanata i osobe koje su živjele na prostoru koji je u Siriji i Iraku kontrolirala grupa. Tada je cijelim sjeveroistočnim dijelom Sirije upravljala kurdska autonomna vlast sa SDF-om. Nakon što je krajem 2024. godine sirijski režim, na čelu s bivšim predsjednikom Bašarom Al-Asadom, pao, a vlast preuzeo ranije džihadistički pobunjenički savez iz sirijske pokrajine Idlib, na čelu s Ahmedom Al-Šarom, Kurdima su ostali sjeveroistočni dijelovi zemlje. Međutim, 18. januara sirijska vojska započela je ofanzivu preuzimanja kontrole dijelova zemlje pod kurdskom upravom. 'Oslobođen je kamp od Kurda'U utorak, 20. januara, vojska je došla do prenapučenog, neuvjetnog i strogo kontroliranog kampa Al-Hol. "Oslobođen je kamp od Kurda. Čeka se sad da dođe 'glavni' da se zna šta će biti s nama", još je jedna poruka Bosanke iz ovog mjesta. Ona je jedna od oko 40 žena u dva pomenuta kampa u Siriji. Već godinama se nadaju repatrijaciji u Bosnu i Hercegovinu. Sada se još jednom pitaju "hoće li Bosna i dalje čekati" i "šta moraju uraditi da ih vrate u matičnu zemlju". U kampovima je i više od 60 djece porijeklom iz BiH. Neki od njih su rođeni u Siriji i cijeli svoj život su skoro u kampu. Međunarodne humanitarne organizacije su više puta upozoravale da zemlje porijekla moraju prihvatiti svoje državljane i okončati nezakonsko višegodišnje zatvaranje bez suđenja odraslih, a posebno djece. Ujedinjeni narodi su zatvaranje djece opisali kao kršenje Konvencije o pravima djeteta, koja potvrđuje da se nijedno dijete ne smije nezakonito ili proizvoljno lišiti slobode. Osim Bosanki s djecom, u Al-Holu je oko 9.000 stranih državljanki iz različitih zemalja. Među njima je nepoznat broj državljanki Kosova, Crne Gore, Albanije, Srbije i jedna državljanka Hrvatske. Sestra jedne od Bosanki u kampu Roj, koji je još uvijek pod kontrolom kurdskih snaga, za RSE kaže da je u porukama saznala da je u kampu i okolo više vojske nego inače. "Kurdi su se, napisala mi je sestra, grupisali na toj lokaciji. Drugo se ništa ne dešava neobično, ali svi su napeti, brinu se šta se može desiti", rekla je Alema Dolamić, čija sestra Adela je u kampu Roj još od 2017. godine s troje djece. BiH radi na povratku, ali sve ovisi o partnerimaRadio Slobodna Evropa krajem prošle godine od sigurnosnih izvora saznao je da se "užurbano radi na repatrijaciji iz Sirije", kao i da je SAD spreman pomoći BiH u ovom kompliciranom procesu, što je bio i slučaj 2019. kada je organizirano iz Sirije vraćeno 25 državljana. U januaru je u Siriju trebalo ići pet službenika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kako bi evidentirali državljane i finalizirali ažurirane spiskove, informacije su koje su s RSE nezvanično podijelili iz sigurnosnih agencija. Ovo je trebao biti posljednji korak pred organiziranje deportacije iz Sirije. Međutim, s promjenom situacije na terenu, odnosno nakon što je sirijska vojska preuzela kontrolu nad kampovima i zatvorima, ovaj proces je pauziran, saznaje RSE. Izvor koji je dio Koordinacionog tijela sastavljenog od više agencija i institucija je za RSE pojasnio da se sad čeka signal partnera o tome kako dalje. RSE je zatražio informacije i od ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, kao i nadležnog Ministarstva sigurnosti, ali nije bilo odgovora. Vijeće ministara BiH je još u augustu 2022. godine usvojilo plan povratka državljana iz Sirije. Amerikanci prebacuju muškarce povezane s ISIL-om iz sirijskih zatvora u IrakU kakvoj situaciji i gdje se tačno nalazi oko 20 odraslih muškaraca i tri maloljetnika iz BiH, koji su bili u zatvorima, bez suđenja, u sjeveroistočnoj Siriji, nema informacija. Muškarci u zatvorima sumnjiče se da su bili pripadnici "Islamske države", a maloljetnici su, uglavnom, odvojeni od majki u kampovima i smješteni u centre za koje je kurdska uprava govorila da je riječ o "rehabilitacijskim centrima". Humanitarne organizacije kritizirale su ovu praksu. Otac jednog od dječaka iz BiH kaže da "ne zna apsolutno ništa" o tome gdje mu je sin. Oko 200 osumnjičenih boraca "Islamske države" pobjeglo je 19. januara iz zatvora Šadadi na sjeveroistoku Sirije nakon povlačenja SDF-a, ali su sirijske vladine snage uhvatile mnoge od njih, rekao je američki zvaničnik. Sirijsko ministarstvo unutrašnjih poslova saopćilo je da je pobjeglo oko 120 pritvorenika, od kojih je 81 ponovo uhvaćen. Kurdske vojne snage ranije su navodile da u desetak i više zatvora čuvaju oko 10.000 osumnjičenih militanata ISIL-a iz svih dijelova svijeta. U međuvremenu, Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) pokrenulo je 21. januara novu misiju prebacivanja pritvorenika ISIL-a iz sjeveroistočne Sirije u Irak kako bi se "osiguralo da teroristi ostanu u sigurnim pritvorskim objektima". Američke snage su prevezle 150 muškaraca koji su bili u objektu u Hasaki na sigurnu lokaciju u Iraku. U konačnici, do 7.000 pritvorenika ISIS-a moglo bi biti prebačeno iz Sirije u objekte pod kontrolom Iraka, saopćeno je iz CENTCOM-a. "Usko surađujemo s regionalnim partnerima, uključujući iračku vladu, i iskreno cijenimo njihovu ulogu u osiguravanju trajnog poraza ISIL-a", rekao je admiral Brad Cooper, zapovjednik CENTCOM-a. Irak će procesuirati prebačene zatvorenikeGlasnogovornik vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Iraka Al-Numan je rekao da će ovi ljudi biti prebačeni u službene državne popravne ustanove. "Prva skupina je već primljena i uključuje 150 terorističkih elemenata, Iračana i stranaca, koji su bili duboko uključeni u ubijanje nevinih Iračana", rekao je u službenom obraćanju. O idućim prebacivanjima zatvorenika će se odlučivati kasnije, na temelju procjena sigurnosne i terenske situacije, s ciljem suzbijanja prijetnje koju predstavljaju te osobe, rekli su iz Iraka. Vrhovno sudbeno vijeće reklo je da će irački sudovi poduzeti "odgovarajuće pravne mjere" protiv pritvorenika nakon što budu predani i smješteni u specijalizirane popravne ustanove, pozivajući se na irački ustav i kaznene zakone. "Svi osumnjičenici, bez obzira na njihovu nacionalnost ili položaj unutar terorističke organizacije, podliježu isključivo nadležnosti iračkog pravosuđa", navodi se u izjavi. Irački dužnosnici kažu da će, prema pravnim mjerama, pritvorenici "Islamske države" biti odvojeni, a visoki dužnosnici - uključujući strane državljane - bit će smješteni u pritvorski objekt visoke sigurnosti u blizini bagdadske zračne luke koji su prethodno koristile američke snage. Irački dužnosnici kažu da su sudovi u zemlji odgovorni za osiguranje pravičnog postupka. Šta želi Damask, a šta Kurdi?Nakon tri dana borbi, Sirija je 20. januara objavila prekid vatre s kurdskim snagama i dala im rok od četiri dana da pristanu na integraciju u centralnu državu, što je SAD, također, podržao. U saopćenju sirijske vlade navodi se da je postignut dogovor sa SDF-om o izradi plana integracije za provinciju Hasaka, uz upozorenje da će, u suprotnom, državne snage ući u dva grada pod kontrolom SDF-a. Napetosti između SDF-a i Damaska ovog mjeseca prerasle su u sukobe nakon višemjesečnog zastoja u pregovorima o sudbini boraca i teritorija pod kontrolom SDF-a, koji se opirao zahtjevima vlade da se raspusti i uključi u državno ministarstvo odbrane. https://www.slobodnaevropa.org/a/sirija-kampovi-bh-drzavljani-alhol-roj-kurdi/33656692.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sirija-kampovi-bh-drzavljani-alhol-roj-kurdi/33656692.html Thu, 22 Jan 2026 15:55:57 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Ime Selvera Hrustića, državljanina Bosne i Hercegovine, kojeg je kao ruskog plaćenika zarobila ukrajinska vojska, nije poznato Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, saznaje Radio Slobodna Evropa. Hrustić je ratovao za rusku vojsku od septembra 2025., prije nego je zarobljen u Ukrajini. Sada se ovaj bh. državljanin može naći u pravnom vakuumu između statusa ratnog zarobljenika i stranog plaćenika, što nosi različite posljedice prema međunarodnom i domaćem pravu. Moguće je da bude procesuiran u Ukrajini, manje vjerovatno razmijenjen i vraćen u Rusiju, jer Moskva, uglavnom, ne traži strane borce, a mogao bi biti i vraćen u BiH, gdje je pridruživanje stranim vojskama krivično djelo. U videu rekao da je poslan da ubija ljudeMedijski projekt ukrajinske vlade United24 Media objavio je, 17. januara, video na društvenoj mreži X u kojem Hrustić govori o sudjelovanju u ruskoj armiji. "Potpisao sam ugovor s Ministarstvom odbrane u Moskvi u septembru 2025. godine. Oni to predstavljaju kao da mi nekoga branimo u Ukrajini. To je propaganda", govori Hrustić u videu. Muškarac u videu, prema United24 Media, imao je probleme sa zakonom u nekoj od EU zemalja i rekao je da mu je obećano da će nakon šestomjesečnog ugovora s ruskom vojskom dobiti odvjetnika koji će mu pomoći s njegovim problemima. Radio Slobodna Evropa je saznao da je Hrustić, porijeklom iz Zenice, studirao historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom neko vrijeme boravio i radio u Njemačkoj. Ovaj 35-godišnjak u videu govori da osobe poput njega dolaze i budu poslane da ubijaju ljude za novac. "Savjetujem svima da ne potpisuju ugovore s ruskom vojskom, jer oni drukčije gledaju na takve ljude. Jedan oficir mi je rekao da nas ne zovu vojnicima. On je rekao da smo mi plaćenici koji ubijaju druge ljude za novac. Jedan Rus je na to rekao – ali ja sam patriota, a on mu je rekao – ti ubijaš ljude za novac. To je sve." Kaže i da mu je obećano da neće biti poslan u napade u Ukrajinu, ali da se desilo upravo to – naređeno mu je da pokušava proboj kroz ukrajinska sela, povremeno se skrivajući u podrumima. U BiH ima suprugu i kćerkuHrustić je u Bosni i Hercegovini ostavio suprugu i kćerku. Njegov brat, čije ime RSE neće objaviti, žali što ga nije spriječio da ide u Rusiju, kad je o tome govorio u ljeto 2025. "Žao mi je što mene nije poslušao prošle godine, a odvraćao sam ga da ne ide. Žao mi je što cijela familija prolazi kroz ovakvu situaciju", rekao je za RSE. Hrustić je i ranije boravio u Rusiji, u danima prije ruske invazije na Ukrajinu, početkom 2022. godine. Njegov rođak iz Zenice za RSE kaže da ništa nije upućivalo da ima namjere da ide u rat, kad se sa Selverom čuo krajem ljeta prošle godine. "To je jedna normalna porodica. Selver je bio nekoliko godina u Njemačkoj", rekao je Hrustićev rođak koji nije želio da mu objavljujemo ime i prezime. Kaže da je odrastao sa Selverom, da su se družili i bili bliski. "Kad sam vidio snimak na kojem on govori da je ratovao za Rusiju, iznenadio sam se. Nisam to očekivao i niko nije znao da je otišao", govori ovaj Zeničanin. RSE je pokušao saznati o kojim problemima sa zakonom Hrustić govori u videu, ali članovi porodice nisu mogli reći o čemu je riječ. Na nekoliko profila na društvenim mrežama, Hrustić je, uglavnom, objavljivao svoje fotografije. Na jednom Facebook profilu, u januaru 2025. podijelio je i fotografiju ruskog predsjednika Vladimira Putina. Koja je moguća procedura za Hrustića?Koordinacijski stožer za postupanje s ratnim zarobljenicima je službena vladina agencija Ukrajine odgovorna za potragu i povratak ukrajinskih ratnih zarobljenika kući i postupanje s neprijateljskim ratnim zarobljenicima. Hrustić je, s još desecima hiljada stranaca za koje se procjenjuju da su se pridružili ruskoj vojsci, jedan od tih neprijateljskim zarobljenika. Ruski vojnici koji se bore u Ukrajini imaju pravni status boraca, što im daje specifična prava i zaštitu propisanu Ženevskim konvencijama iz 1949. godine. S druge strane, strani plaćenici imaju poseban status prema međunarodnom pravu kao sudionici u oružanom sukobu. Dok borac ne može biti procesuiran samo zbog sudjelovanja u neprijateljstvima – jer djeluje u ime vojske svoje zemlje – plaćenik nema takvu privilegiju. Može biti procesuiran, što je upravo ono što čini ukrajinski sistem provođenja zakona, pisao je Institut za izvještavanje o ratu i miru (IWPR). Najčešće su pod istragom plaćenici privatne vojne kompanije Wagner. Dok su bili aktivni, regrutirali su strance iz svih dijelova svijeta. Ženevske konvencije propisuju i humano postupanje s ratnim zarobljenicima, odnosno pripadnicima snaga zaraćenih zemalja. Kad je riječ o onima koji su se nekoj vojsci pridružili iz treće zemlje, situacija nije jednostavna. "Ako su uvršteni u oružane snage ruskog Ministarstva odbrane, imaju status borca. To im daje prava ratnih zarobljenika i uklanja im status plaćenika", govorio je o ovoj temi Andrii Yakovlev, stručnjak za međunarodno humanitarno pravo za ukrajinski Frontliner. Ukrajinski medij u istom tekstu piše da je Rusija rijetko zainteresirana za sudbine zarobljenih stranaca. Prema informacijama navedenim u tekstu, Rusija nije zatražila nijednu razmjenu stranaca koji su zarobljeni u Ukrajini, izuzev nekoliko slučajeva državljana Bjelorusije i Uzbekistana. RSE je zatražio odgovore od Službe sigurnosti Ukrajine, Glavne obavještajne uprave Ukrajine i Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, koje se bave radom s ratnim zarobljenicima i komunikacijom sa zemljama iz kojih dolaze, ali odgovor o mogućem ishodu za Hrustića do objave teksta nije stigao. Odgovor nije stigao ni iz tri državna nadležna ministarstva sigurnosti, vanjskih poslova i pravde BiH o tome jesu li upoznati sa slučajem Selvera Hrustića. Govorio i o teškim uvjetima na ratištuHrustić je u kratkom videu rekao i da plaćenike šalju na bojišnicu s pola litre vode i jednom ili dvije male kutije mesa. "Dva čovjeka, ja i kolega, moramo podijeliti pola litre vode i malo hrane. Nekad neki izađu da nešto nađu i poginu. Mnogi griješe. Izađu i ubije ih dron. Dronovi su užasni", kaže ovaj državljanin BiH u videu. On tvrdi da je smrtnost među ruskim plaćenicima visoka i da su šanse za preživljavanje jako male. RSE nije mogao utvrditi kad je tačno Hrustića zarobila ukrajinska vojska. Koordinacijski stožer za postupanje s ratnim zarobljenicima u Ukrajini nije odgovorio na pitanje RSE o tome kad i gdje je zarobljen bh. državljanin, kao ni koja je moguća procedura u njegovom slučaju. Ranije je Ukrajina obavijestila Bosnu i Hercegovinu o 12 osoba za koje se sumnjiči da su kao plaćenici ruskih grupa Wagner i Redut sudjelovale u ratnim zločinima u Ukrajini. Pridruživanje stranim vojskama je krivično djelo prema Krivičnom zakonu BiH. Ranije je zbog odlaska na ratište u Ukrajinu, odnosno zbog pridruživanja ruskoj vojsci, procesiran jedan bh. državljanin Gavrilo Stević, koji je pravomoćno oslobođen optužbi da je ratovao u Ukrajini 2015. godine zbog nedostatka dokaza. Drugi slučaj Darija Ristića, koji je po povratku u BiH u septembru 2025. uhapšen, je u toku. Kako RSE saznaje, očekuje se podizanje optužnice i sporazumno priznanje krivice. RSE je krajem prošle godine pisao i o slučaju Petra Popovića, još jednog bh. državljanina koji se pridružio ruskoj vojsci, za kojeg je BiH zatražila raspisivanje potjernice, što je INTERPOL odbio. Dosad je poznato da se nešto više od 20 osoba iz BiH priključilo ruskoj vojsci. Suradnja na tekstu: Nataliia Semenova, Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa https://www.slobodnaevropa.org/a/selver-hrustic-ukrajina-zarobljenik-zenica-rusija/33654845.html https://www.slobodnaevropa.org/a/selver-hrustic-ukrajina-zarobljenik-zenica-rusija/33654845.html Tue, 20 Jan 2026 15:26:09 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Nakon više od godinu traganja za odgovorom gdje joj je sin, Marina Kuzmanović iz Modriče dobila je iz Rusije informaciju da će ga proglasiti poginulim. Dvadesetosmogodišnji Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u decembru 2024. na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske armije, što je krivično djelo prema zakonu u BiH. "Mama, sad idem van grada. Idem da radim. Neću imati interneta. Umoran sam. Žedan sam i gladan sam. Noge su mi mokre." Ovo su neke od posljednjih poruka koje je napisao majci Marini. Od 8. decembra 2024. njegova majka nije imala zvanične informacije šta mu se desilo niti ikakav kontakt sa sinom. U januaru 2026. iz Rusije joj je stigla informacija da će ga proglasiti mrtvim, ali bez jasnih podataka o tome gdje i kako je nastradao i šta je s tijelom. "Meni samo treba da znam gdje da mu svijeću zapalim. Zar tražim mnogo...", kaže Marina. Kuzmanović je u Rusiju otišao početkom novembra 2024., rekavši najbližima da ide raditi na čišćenju puteva, te da neće ratovati. "Ja sam plakala i bojala se, kukala sam. On meni kaže, mama - ne boj se, ne idem u rat. Rekla sam mu da može biti mina, ne znam... On kaže da prvo idu demineri, pa onda oni da čiste taj teren, puteve. Kažem mu: 'Molim te, javljaj se'", ispričala je Marina za Radio Slobodna Evropa. Kaže da mu je motiv da ide u Rusiju bila zarada. Mislio je, rekao je tako majci, da će zaraditi dovoljno da plati njegu djeteta s poteškoćama u razvoju u Moskvi, kao i da će dobiti rusko državljanstvo. Bio pripadnik Oružanih snaga BiHKuzmanović je u januaru 2025. otpušten iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, saznao je RSE. Pretpostavlja se da je razlog to što se nije pojavljivao na poslu, u kasarni Orašje, na sjeveru BiH, jer je dva mjeseca ranije otišao u Rusiju, a potom na ratište u Ukrajinu. Pridruživanje stranim vojskama je krivično djelo prema zakonima u BiH. Državljani BiH na ratištuRuskoj strani u ratu u Ukrajini pridružilo se oko 20 bh. državljana. RSE je više puta pisao o iskustvima nekih od njih i načinima odlaska. Neki od njih rekli su RSE da su dobili ruska državljanstva. Ured glavnog tužitelja Ukrajine potvrdio je nedavno za RSE da su istražitelji identificirali 12 državljana BiH koji su se, navodno, borili u Ukrajini kao dio ruskih privatnih vojnih tvrtki. Informacije o stranim državljanima, među njima i onima iz Bosne i Hercegovine, u redovima ruskih snaga u Ukrajini su se pojavile i u oktobru 2025., kada su policije Ukrajine i Moldavije, u suradnji s EUROPOL-om, otkrile više od 650 osoba koje se dovode u vezu s ruskim paravojnim formacijama Wagner i Redut i potencijalnim ratnim zločinima u Ukrajini. Među 280 stranih državljana navodi se da je bilo i onih iz Bosne i Hercegovine. Tačan broj bh. državljana nije poznat. Postoje informacije i o nekoliko državljana BiH koji su se pridružili ukrajinskim snagama, ali su detalji o njima nedostupni. Ubrzo su se, tokom februara i marta, pojavile informacije da je Kuzmanović nestao na frontu u Ukrajini, tačnije u Novogrodovki, oko 20 kilometara jugoistočno od Pokrovska. Majka Marina kaže da je već tad bila u Rusiji, pokušavajući saznati šta se desilo njenom sinu s kojim nije imala kontakt od početka decembra. "Tad su oni meni tvrdili da je moj sin živ, da je negdje na frontu. Nisu govorili da je poginuo. Ali je onda došla potvrda da je 'nestao bez vijesti'. Rekli su da će ga tražiti, da će uraditi sve da ga nađu", opisuje Marina prvi odlazak u Rusiju i susret s vojnim zvaničnicima. Do septembra i njenog trećeg odlaska u Rusiju nije bilo nikakvih informacija. U Moskvu je išla i krajem 2025. godine. Stradao u napadu dronom?Obišla je nekoliko institucija i gradova i dobila potvrdu u kojoj stoji da je jedinicu u kojoj je bio Mario pogodio dron kamikaza. "Kad sam došla i predstavila se, da sam majka tog i tog, da ga tražim, da dolazim iz Bosne, on je meni, taj neki komandir pružio ruku i rekao – primite moje saučešće." "Ja sam se tu šokirala. Jer sam imala nadu da je moj sin se sakrio, da je pobjegao, da je... Znaš, da je živ negdje, da se krije, sve sam tu u svojoj glavi mislila da je to to. Imala sam nadu da je živ..." Zvaničnici su rekli da je prekinuta veza s njima i da su oni "99 posto poginuli", ali da tijelo nije evakuirano i da je ostalo tu gdje su i stradali. Marina kaže i da je ruskim vojnim zvaničnicima rekla da sumnja kako je njen sin vrbovan i prevaren, da on nije znao da ide na ratište. Kaže da su odgovori iz Rusije, uglavnom, da mora čekati. "Išla sam i u Rostov na Donu, to je glavni centar za prijem i obradu poginulih. Bili su korektni i susretljivi. Rekli su mi da su pokupili poginule vojnike koji su ležali po zemlji i po ulicama, kao i da rade na obradi DNK-a, ali vojnike koji su se nalazili po zgradama i podrumima koji su ostali zatrpani njih nisu još našli i rekli su da će to potrajati dugo." U međuvremenu je s različitih strana dobila različite informacije o tome da su neki vojnici ukopani u masovnoj grobnici u Donjecku, još za vrijeme toplijih mjeseci zbog straha od zaraze, kao i da su im prije zakopavanja uzeti DNK uzorci. Jedna od informacija kaže da je teško ranjen u napadu dronom i da je s njim izgubljena svaka veza, kao i da nije mogao biti evakuiran, te da se nadaju da će kad područje bude očišćeno od mina, moći tražiti tijela. Druga informacija koju je odbila iz ruske vojske kaže da je njen sin u privremenoj mrtvačnici u Donjecku, gdje čeka na identifikaciju. Od vojnih vlasti tražila je lične stvari svoga sina i pasoš, ali ni to nije dobila. "Srce mi se raspada. Ne mogu više podnijeti, bojim se da neću uspjeti da ga nađem. Ako je poginuo, želim da ga vratim u Bosnu, da ga sahranim. Njemu mjesto nije tamo", napisala je Marina u poruci tokom jednog boravka u Rusiji. Marina kaže i da je u Rusiji zvanično iznijela i prijavila sumnje da je Mario prevaren i da nije znao da će ratovati, da je odveden na front bez obuke, kao i da nije znao gdje ide. Povratna informacije je bila da je on dobrovoljno stupio u redove vojske. Ovo je navedeno i na službenim dokumentima koje je Marina dobila. Radio Slobodna Evropa je tokom nekoliko mjeseci pratio slučaj Marija Kuzmanovića, ali izostale su zvanične informacije kako iz ruskih institucija, tako i iz bosanskohercegovačkih. Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije odgovorilo na upit o bh. državljaninu Kuzmanoviću. Za RSE nisu odgovorili iz Ambasade BiH u Moskvi da li su upoznati sa slučajem nestanka bh. državljanina. Ambasada Rusije u Sarajevu je za RSE napisala da je nadležan konzulat BiH u Moskvi, iz kojeg nisu odgovorili na upit RSE. Ambasadi Rusije u Sarajevu, odnosno konzularnom odjeljenju, se obratila i majka nestalog Kuzmanovića. Kaže da je ostavila svoje podatke i DNK uzorak prikupljen u Banjoj Luci, ali ništa dalje se nije desilo, niti je dobila neke informacije o tome gdje joj je sin, gdje su njegovi ostaci i kako ih može dobiti. Marina je pisala i konzulatu BiH u Moskvi, ali ni tamo joj nisu mogli pomoći, uputivši je na bh. institucije. Kaže i da je, nakon što je od jednog izvora iz ruske armije dobila informaciju da je njen sin možda zarobljen, pisala i ukrajinskim institucijama, kao i Međunarodnom komitetu crvenog križa. Ime sina tražila je na spiskovima koje objavljuje ukrajinski državni projekt "Želim pronaći", koji pruža informacije o ratnim zarobljenicima, nestalim osobama i preminulim ruskim vojnicima u Ukrajini. Ni tamo nije pronašla ime sina Marija. Lokalna policija u Modriči napravila je službenu zabilješku da je Mario Kuzmanović nestao, a RSE saznaje da su o slučaju upoznati i u sigurnosnim agencijama BiH, ali da više informacija nemaju, osim da je navjerovatnije poginuo na ratištu u Ukrajini. Stranci u ruskoj armijiMario Kuzmanović je jedan od skoro više hiljada stranih boraca koji su se pridružili ruskoj armiji. Tačni podaci o broju stranih državljana nisu poznati, ali ukrajinski zvaničnici procjenjuju da je riječ o oko 18.000 stranaca iz svih krajeva svijeta. Bohdan Ohrimenko, šef ukrajinskog Koordinacijskog centra za ratne zarobljenike, rekao je u decembru prošle godine da stranci u rusku armiju dolaze iz više od 120 zemalja. "Imamo dokaze da ih je 3.388 već poginulo", rekao je Ohrimenko, prenijela je ukrajinska državna novinska agencija Ukrinform. Stranci u ukrajinskoj vojsciNa početku ruske invazije na Ukrajinu, formirana je Međunarodna legija koja je okupljala dobrovoljce iz stranih zemalja da se bore protiv ruske vojske. U prvim mjesecima odbrane od invazije, vladala je velika zainteresiranost za ovu jedinicu. Prema pisanju Kijev Independenta, Legija je rasformirana krajem 2025. godine kao samostalna jedinica i najavljeno je da će borci biti raspoređeni u jedinice ukrajinske armije. Harry Stevens, američki istraživač vanjske politike i odbrane, specijaliziran za Rusiju, kaže da je s vremenom slabio entuzijazam kad je riječ o pridruživanju ovoj jedinici. Razloga je nekoliko, ali među prvima jeste to što su Ukrajinci postali oprezniji kada je riječ o strancima koji se pridružuju vojsci. "Shvatili su da su mnogi od onih koji su dolazili bili, uvjetno rečeno, avanturisti – ljudi puni entuzijazma, ali bez vojnog iskustva ili bez dovoljno sposobnosti koje bi bile stvarno korisne." Stevens smatra da je tokom 2025. bilo između 3.000 i 5.000 stranaca u Ukrajini iz različitih zemalja, uključujući i pripadnike etničkih manjina iz Rusije, vjerovatno iz dijaspore. Drugi razlog je i to što Ukrajina nema mogućnost da mnogo plaća ove volontere. 'Rješavanje pitanja nestanka osoba ovisit će o političkoj situaciji'Nije poznato kako je Kuzmanović otišao u Rusiju i preko kojih osoba. Majci je rekao da ide raditi na održavanju puteva u Rusiji, ali RSE nije mogao utvrditi je li Kuzmanović zaista vjerovao i mislio da će u Rusiji raditi, a ne ići na front u Ukrajinu. Ono što je kasnije poznato jeste da je potpisao ugovor s ruskom vojskom. Prošle godine, Rusija je pojednostavila i ozakonila priključivanje stranih boraca zvaničnoj ruskoj armiji. Zauzvrat, strancima su obećana ruska državljanstva i plaće za vojni angažman, kao i naknade u slučaju smrti. Harry Stevens, američki istraživač vanjske politike i odbrane, specijaliziran za Rusiju, za RSE je ranije rekao da, prema njegovim saznanjima, hiljade ljudi su u sličnoj situaciji kao Kuzmanovićeva obitelj i mjesecima nemaju nikakav kontakt. "Kako se to pitanje rješava u zemljama čiji su oni državljani, zavisit će od političke situacije u tim državama. Zemlje koje imaju veoma bliske odnose s Rusijom ili su od nje zavisne mogu imati velikih poteškoća da postavljaju ova pitanja, posebno ako bi to moglo biti neprijatno ili izazvati političke probleme", smatra Stevens. Dodaje da je Indija izuzetak, jer je premijer ove zemlje Modi ovo pitanje direktno postavio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, tražeći da se identificira gdje se nalaze deseci nestalih Indijaca i šta se s njima dogodilo. "Da li će njihovi posmrtni ostaci ikada biti vraćeni u njihove zemlje ili hoće li porodice dobiti ikakvo objašnjenje, to i dalje ostaje vrlo nejasno", kaže Stevens. On misli da Rusija nevoljko govori o stranim borcima u svojim redovima, a pogotovo ne o nastradalima. "Mnoge od zemalja iz kojih dolaze su, vjerovatno, u ograničenim slučajevima pokretale pitanje svojih nestalih državljana. U nekim situacijama Rusija će surađivati, pokušati da locira te ljude, da ih repatrira ili da obavijesti porodice gdje se nalaze ili da su poginuli", kaže Stevens. O konkretnom slučaju iz Bosne i Hercegovine, kaže, teško je govoriti. "Možda mu je stvarno ponuđeno nešto drugo od onoga što je na kraju dobio. Teško je utvrditi da li je to istina – da li se pridružio iz ideoloških razloga, da li zbog novca, ili je znao da se priključuje vojsci. Što se tiče ruskih vlasti, one u suštini drže sve karte u rukama. One nemaju nikakvu obavezu da porodicama kažu šta se dogodilo, da lociraju nestalog vojnika ili da pruže bilo kakve informacije." Stevens zaključuje da će situacija s nestalim osobama ostati veliki problem, izvor neprijatnosti i tuga za porodice, vjerovatno još godinama nakon završetka rata. Marina je sličan odgovor dobila od Međunarodnog crvenog križa u Bosni i Hercegovini- da mogu proći godine dok ne bude dobila bilo kakvu informaciju o tome gdje joj je sin, gdje je njegovo tijelo. https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-ukrajina-dobrovoljac-bih-mario-kuzmanovic/33647711.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-ukrajina-dobrovoljac-bih-mario-kuzmanovic/33647711.html Wed, 14 Jan 2026 12:10:27 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Dvije godine nakon što je otvoren, na predmetu neustavnog obilježavanja dana entiteta Republika Srpska, rade dva tužitelja državnog tužiteljstva. Iz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine za Radio Slobodna Evropa kažu da se poduzimaju radnje s ciljem donošenja tužiteljske odluke, odnosno pokretanja istrage ili podizanja optužnice. U međuvremenu, vlasti u Republici Srpskoj još jednom obilježavaju 9. januar kao dan tog entiteta, usprkos činjenici da je Ustavni sud dva puta osporio ovaj datum, vjerski praznik Sveti Stefan, kao dan RS-a. Iako Krivični zakon BiH, odlukom visokog predstavnika u BiH, propisuje kazne za svaku osobu koja je uključena u organiziranje neustavnog dana RS-a, jer je riječ o nepoštovanju odluka Ustavnog suda, dosad niko nije kažnjen niti je krivično odgovarao zbog proslave 9. januara. Christian Schmidt je odlukom 2023. godine unio izmjene u Krivični zakon BiH u vezi s nepoštovanjem odluka Ustavnog suda, čime je omogućeno da odgovorne osobe budu kažnjene kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, kao i izricanjem mjera zabrane vršenja službe. Organizatore proslave 9. januara 2026. ne ometa ni činjenica da je Narodna skupština RS-a u oktobru poništila zakon koji je prethodno usvojila o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH, a koji je prvobitno ništavnim proglasio i Ustavni sud. Poništavanje ovih zakona uslijedilo je nakon što su Sjedinjene Američke Države s liste sankcioniranih osoba skinule bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika i članove njegove porodice, kao i članicu Predsjedništva BiH Željku Cvijanović i druge visoke zvaničnike iz entiteta RS. S liste sankcioniranih skinuti su u oktobru prošle godine i organizatori proslave 9. januara, među kojima i Siniša Karan, kandidat Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za predsjednika RS-a. State Department je tada poteze Skupštine RS-a u vezi s ukidanjem zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i drugih spornih zakona ocijenio kao konstruktivne akcije koje bi trebale poboljšati stabilnost u BiH. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, čelnici RS-a proslavljaju neustavni dan u Banjoj Luci, defileom policije i drugim manifestacijama. Za Hikmeta Karčića, naučnog suradnika Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, potezi iz RS-a u vezi s 9. januarom ove godine nisu samo vid prkosa američkoj administraciji, već i poruka političkom establišmentu i građanima Bosne i Hercegovine "da se ništa nije promijenilo". "Oni hoće da pokažu time da su oni nedodirljivi, porodica Dodik najprije. I dok je bilo sankcija, i sad kad su ukinute. Ono što je interesantno je da se na fotografijama za početak priprema u Banjoj Luci u prvom redu vide američki lobisti koji rade za RS. Vidimo da je došao Rod Blagojević i još nekoliko ljudi. Oni tako hoće pokazati kako imaju dobre odnose s američkom administracijom, što je na neki način blef", kaže Karčić. Iz State Departmenta nisu odgovorili na upit RSE za komentar najavljenog obilježavanja neustavnog praznika entiteta. Dan uoči 9. januara, Milorad Dodik, koji je pravomoćno osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, zbog čega je i prekinut njegov mandat predsjednika RS-a, je na društvenoj mreži X napisao da će RS nastaviti obilježavati 9. januar. Pomenuo je i američkog predsjednika Donalda Trumpa, odnosno administraciju SAD-a koja je samo nekoliko mjeseci ranije pozdravila ukidanje secesionističkih i antidejtonskih zakona u Skupštini RS-a, a koje je mjesecima ranije zagovarao Dodik. "Primjećujemo i promjene u svijetu, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je administracija predsjednika Donalda Trampa jasno odbacila politike koje su pokušavale da brišu historiju, zabrane obilježavanja i ponište nacionalni i regionalni identitet u ime lažne političke korektnosti. Dijeleći te ideje, nastavićemo da 9. januar obilježavamo mirno, ponosno i odgovorno", napisao je, između ostalog, Dodik. Šta se zna o ovogodišnjem obilježavanju 9. januara?Polovinom decembra prošle godine započele su pripreme za obilježavanje 9. januara, nakon što je Narodna skupština RS-a zadužila Odbor za njegovanje tradicije Vlade RS-a da započne organizaciju. Za 9. januar najavljen je svečani defile u Banjoj Luci, uz sudjelovanje pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a i oko 2.000 sudionika iz civilnog sektora. Osim toga, organizirani su različiti događaji od 5. do 10. januara. Program uključuje polaganje vijenaca, vjerske obrede i svečane akademije širom RS-a. Dan uoči 9. januara u Banjoj Luci boravi i premijer Srbije Đuro Macut, koji je rekao da u RS-u boravi kako bi "u ime građana Srbije zajedno za braćom iz Republike Srpske, sa dubokim pijetetom odao počast palim borcima i njihovim porodicama, uz jasnu poruku - da se bilo kakve žrtve nikada više ne ponove". Ovogodišnji slogan obilježavanja 9. januara glasi "Živjeće ognjište" i bit će istaknut na informativnim portalima iznad autoputeva u RS-u, a istaknute su i zastave entiteta, ali i Srbije. Za razliku od prethodnih godina, nisu javno dostupni podaci i tome koliko će koštati organizacija obilježavanja neustavnog praznika. Britanske sankcije ostajuOsim informacije da je u Tužiteljstvu BiH predmet u radu, većih reakcija s državnog nivoa u BiH na neustavni dan nema. Za Karčića ovo nije neobično. "Postalo je svejedno. Kad je u pitanju tužilaštvo, to je posebno standardna priča, nema volje ili hrabrosti da se pokrene bilo šta po tom pitanju", kaže pravni stručnjak i dodaje: "Jedina stvar sada koja i dalje postoji jesu sankcije britanske vlade prema porodice Dodik i prema onima koji obilježavaju 9. januar. Znamo da je britanska vlada ranije sankcionirala marketinške firme koje su radile na obilježavanje 9. januar. Tako da jedino ta reakcija sada postoji", kaže on. Ocjene dijela opozicije iz RS-a da je ovogodišnje obilježavanje 9. januara "tiše" i "bez euforije", zbog kako navode, dogovora o ukidanju sankcija sa SAD-om, Karčić komentira kao moguću uputu unutar vladajuće strukture "da se malo smanji ton". "Ja ne smatram da je Dodik išta slabiji nego ranije. On je apsolutno centralna figura, alfa i omega svega što se dešava, po pitanju 9. januara, ali i svega ostalog. Ali, vjerovatno, je rečeno da se malo smanji ton po pitanju izjava o secesionizmu, otcjepljenju, pripajanju Srbiji, govoru mržnje prema Bošnjacima. Ali i dalje su spremni izvesti vojno-policijske formacije na ulicu i time pokazuju javnu vojnu silu i nikad to nigdje nije tako organizovano. To je poruka pokazivanje sile i moći. Ton je smanjen, ali poruka je ostala ista." S više strana osporen praznik entitetaUstavni sud BiH je 2016. godine donio odluku prema kojoj je obilježavanje Dana Republike Srpske na datum 9. januar neustavno. BiH nema zakon o praznicima, a Ustavni sud BiH je tom odlukom izbrisao sporne odredbe Zakona o praznicima RS-a, po apelaciji tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Za sud nije sporno da taj entitet ima svoj dan, ali je sporno njegovo obilježavanje na taj datum, na koji je 1990. godine osnovana Skupština srpskog naroda u BiH i 1992. godine proglašena Republika srpskog naroda BiH, što se smatra uvodom u rat. Na entitetskom referendumu u septembru 2016. godine, čije održavanje je Ustavni sud BiH zabranio, više od 99 posto izašlih birača je na pitanje - "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?" odgovorilo sa "Da". Vlasti RS su u oktobru 2016. usvojile Zakon o Danu RS-a u kojem je bila ista odredba da se on obilježava 9. januara, a Ustavni sud BiH ih je poništio 2019. godine. Sud je u martu 2019. donio odluku prema kojoj je član tog zakona da se "na osnovu potvrđene volјe građana Republike Srpske, 9. januar utvrđuje kao Dan Republike" neustavan i protivan Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Utvrđeno je i da je protivan Protokolu uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prethodno je i Venecijanska komisija u mišljenju ocijenila da je Dan RS na taj datum "diskriminatorski, jer nije u skladu s univerzalnim vrijednostima dijaloga, tolerancije i razumijevanja". https://www.slobodnaevropa.org/a/dan-rs-9-januar-ustavni-sud-sankcije-tuzilastvo-dodik/33643161.html https://www.slobodnaevropa.org/a/dan-rs-9-januar-ustavni-sud-sankcije-tuzilastvo-dodik/33643161.html Thu, 08 Jan 2026 15:54:18 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Petar Popović iz Dervente trebao se u ljeto 2025. naći na međunarodnoj potjernici INTERPOL-a, jer je osumnjičen da je kao državljanin Bosne i Hercegovine otišao da se bori na ruskoj strani u Ukrajini. Međutim, Međunarodna organizacija kriminalističke policije odbila je zahtjev BiH za raspisivanjem difuzne potjernice za državljaninom BiH, pozivajući se na pravilo kojim je strogo zabranjena bilo kakva aktivnost u slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu, navodi se u dokumentu u koji je RSE imao uvid. Difuzna potjernica podrazumijeva da zemlje članice INTERPOL-a budu obaviještene o tome da je Popović tražena osoba, pri čemu ga svaka od 196 zemalja može uhapsiti. S druge strane, i bez ove potjernice, organi u BiH i dalje mogu reagirati procesuirati ga jer se sumnjiči za sudjelovanje na stranom ratištu, što je krivično djelo prema zakonima BiH. Šta su kao razlog odbijanja naveli iz INTERPOL-a?Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je u maju zatražilo od Suda BiH da naredi raspisivanje potjernice za Petrom Popovićem, 37-godišnjakom iz Dervente, sa sjevera Bosne i Hercegovine, koji je u Rusiju, a potom na ratište u Ukrajinu, otišao nakon boravka u Njemačkoj. Prema dostupnim informacijama iz sigurnosnih agencija, Popović je plaćenik i nije poznato je li dobio rusko državljanstvo, što je uobičajena praksa za strane dobrovoljce koji se pridruže službenoj ruskoj armiji. Sud BiH odobrio je zahtjev za raspisivanjem potjernice i obratio se Uredu INTERPOL-a u Sarajevu, odakle je upućen zahtjev sjedištu Organizacije u Lyonu. U odgovoru iz Lyona navedeno je da Generalni sekretarijat INTERPOL-a ne može odgovoriti na ovaj zahtjev, jer je "nedavno preispitao svoju raniju praksu, prema kojoj su neki slučajevi u vezi sa stranim državljanima koji sudjeluju u oružanom konfliktu bili odobreni za objavu". Navedeno je i da "uzimajući u obzir geopolitička dešavanja i rastuće rizike za neutralnost Organizacije INTERPOL neće više objavljivati takve zahtjeve". Zvaničan odgovor je da za Popovićem neće biti raspisana međunarodna potjernica zbog člana 3 Statuta INTERPOL-a, odnosno dijela koji kaže da je strogo zabranjena bilo kakva aktivnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu. Iz INTERPOL-a je navedeno da će i u budućnosti ova organizacija na slične zahtjeve odgovarati na takav način. Jedini izuzeci bit će u slučajevima kada se za osobe za koje se traže utvrdi da su se pridružile terorističkoj organizaciji, počinile međunarodni zločin za vrijeme oružanog sukoba ili "kazneno djelo običnog prava". U odgovoru organima BiH navedeno je i da je moguće da zahtjev bude dopunjen ako je za Popovića utvrđeno nešto od navedenog, međutim iz BiH nisu imali takve dokaze. RSE je od INTERPOL-a zatražio komentar o "promjeni prakse", odakle su kazali da se zahtjevi koji se odnose na oružane sukobe razmatraju od slučaja do slučaja, "kako bi se osigurala usklađenost s pravilima INTERPOL-a, uključujući zabranu poduzimanja bilo kakve intervencije ili aktivnosti vojnog karaktera utvrđenu u članu 3. Statuta". Navedeno je i da nije bilo zvaničnih izmjena dokumenta koji propisuje pravila objave potjernica u vezi s vojnim aktivnostima od 2013. godine. Ko je Petar Popović?Petar Popović rođen je 1. oktobra 1988. godine u Derventi. Nije poznato kad je iz BiH otišao u Njemačku, kao ni okolnosti pod kojima se pridružio ruskim snagama u Ukrajini. RSE je pokušao stupiti u kontakt s Popovićem putem društvenih mreža, ali nije bilo odgovora. Popović je jedan od oko 20-ak bh. državljana za koje se sumnja da ratuju na strani Rusije u Ukrajini. Nalozi na Popovićevim društvenim mrežama ne otkrivaju mnogo, tek nekoliko fotografija iz ranijih godina. U opisu profila navedeno je da je Popović studirao na Vojnoj akademiji u Beogradu, ali RSE nije mogao utvrditi tačnost ove informacije. Ured glavnog tužitelja Ukrajine potvrdio je nedavno za RSE da su istražitelji identificirali 12 građana Bosne i Hercegovine koji su se navodno borili u Ukrajini kao dio ruskih privatnih vojnih tvrtki. Iz ukrajinskog tužiteljstva nisu mogli otkriti više detalja zbog povjerljivosti. Informacije o stranim državljanima, među njima i onima iz Bosne i Hercegovine, u redovima ruskih snaga u Ukrajini su se pojavile i u oktobru 2025., kada su policije Ukrajine i Moldavije, u suradnji s EUROPOL-om, otkrile više od 650 osoba koje se dovode u vezu s ruskim paravojnim formacijama Wagner i Redut i potencijalnim ratnim zločinima u Ukrajini. Među 280 stranih državljana navodi se da je bilo i onih iz Bosne i Hercegovine. Tačan broj bh. državljana nije poznat. Postoje informacije i o nekoliko državljana BiH koji su se pridružili ukrajinskim snagama, ali su detalji o njima nedostupni. 'Odgovor INTERPOL-a nije iznenađenje'Odgovor Generalnog sekretarijata INTERPOL-a i pozivanje na odredbu Statuta, kojim je zabranjena intervencija u slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu, ne predstavlja iznenađenje za Armina Kržalića, profesora na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu. Kržalić podsjeća da se INTERPOL na istu odredbu pozivao kada je u aprilu 2025. odbio zahtjev iz BiH za raspisivanje međunarodne potjernice za tadašnjim predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom i predsjednikom entitetske Skupštine Nenadom Stevandićem, dok ih je Tužiteljstvo tražilo zbog sumnje na napad na ustavni poredak BiH. "U tom slučaju je bilo jasno da neće raspisati potjernicu, ali su naše institucije to uporno 'gurale'. INTERPOL može objaviti potjernicu, ali moraju se dostaviti dokazi da se radi o krivičnim djelima vezanima za ubistva, terorizam ili nešto drugo. Institucije u BiH nikako da nauče na prvobitnim greškama", kazao je Kržalić. U odgovoru na zahtjev iz BiH za raspisivanje potjernice za Popovićem, navedeno je da je preispitana ranija praksa u kojoj su bile raspisane potjernice u nekim slučajevima sudjelovanja stranih državljana u oružanom konfliktu. Kržalić, također, smatra da nije "sazrelo vrijeme" da INTERPOL raspisuje potjernice u ovakvim slučajevima, te da mu upravo član 3 Stauta za to daje mogućnost. "Bilo je takvih primjera kad su u pitanju odlasci na ratište u Siriju, zato što je postojao opći međunarodni stav da se radi o terorizmu. No, ovdje INTERPOL očito procjenjuje konflikt, da li je vojni, da li je politički. Sve zavisi od toga šta imamo u međunarodnom eteru, radi li se o agresiji, o oružanom sukobu, specijalnoj operaciji, tako da ostavlja sve mogućnosti i ne donosi kvalifikacije, nego teži neutralnosti", kaže on. Kad su u pitanju izazovi u procesuiranju bh. državljana koji se pridružuju stranim paravojnim formacijama i ratuju u drugim državama, što u BiH predstavlja krivično djelo, kaže da je evidentno da i tu postoje problemi. "Problem je u njihovom otkrivanju, a onda i u praćenju i procesuiranju nakon povratka. Posebno je otežano prikupljanje dokaza, koje ne može ići bez međunarodne saradnje", ističe i dodaje da domaće pravosuđe teško može dokazivati ratne zločine u stranoj zemlji, ubistva ili terorizam. "U sudskim procesima se o tome i ne razmišlja nego se isključivo vežu za kazneno djelo pridruživanja stranim paravojnim formacijama", naglasio je. Krivični zakon BiH propisuje zatvorsku kaznu od najmanje tri godine za pridruživanje stranoj vojnoj, paravojnoj ili parapolicijskoj formaciji. Za organiziranje, obučavanje, opremanje ili mobilizaciju osoba s ciljem odlaska na strana ratišta predviđene su kazne od najmanje osam godina zatvora. Kažnjivo je i javno pozivanje ili poticanje na odlazak na strana ratišta, uz kazne od tri mjeseca do tri godine zatvora. Odlazak na strana ratišta krivično je djelo u BiH od 2015. godine, kada je fokus bio prvenstveno na ratištu u Siriji i priključivanju terorističkim organizacijama poput tzv. Islamske države ili Al-Nusre. Povratnici su procesuirani ako je dokazano njihovo članstvo u takvim grupama. Dosad niko nije osuđen zbog ratovanja u Ukrajini, a na Sudu se vodio jedan predmet protiv Gavrila Stevića, koji je pravomoćno oslobođen, jer nije dokazana krivica za ratovanje u Ukrajini 2014. i 2015. godine. Samo nekoliko mjeseci ranije raspisana potjernica u sličnom slučaju Darija RistićaMalo prije slučaja Petra Popovića, INTERPOL je na zahtjev BiH raspisao potjernicu za Darijem Ristićem iz Modriče. Ristić, koji je na ratištu u Ukrajini izgubio nogu, vratio se dobrovoljno u BiH i uhapšen je na Aerodromu u Sarajevu 17. septembra, na osnovu crvene INTERPOL-ove potjernice koja je za njim raspisana u martu 2025. godine. Sumnjiči se da je ratovao na strani Rusije u Ukrajini od novembra 2023. godine, a u međuvremenu je dobio državljanstvo Rusije. Ristić je na društvenim mrežama objavljivao informacije o svom učešću na ratištu u Ukrajini. Državni sud mu je najprije odredio jednomjesečni pritvor, nakon čega je pušten i određen mu je kućni pritvor. RSE je saznao da Ristić dogovara s Tužiteljstvom BiH sporazumno priznanje krivice. Podizanje optužnice i sporazumno priznanje očekuju se u januaru. Suradnja na tekstu: Marija Augustinović https://www.slobodnaevropa.org/a/petar-popovic-ukrajina-rusija-interpol/33631987.html https://www.slobodnaevropa.org/a/petar-popovic-ukrajina-rusija-interpol/33631987.html Fri, 26 Dec 2025 07:35:25 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Te ruke trebale su donijeti hljeb porodicama u Sudanu, kaže aktivista Nihad Suljić koji svaki dan obilazi trojicu pacijenata u bolnici u Tuzli. Sve trojici muškaraca amputirane su potkoljenice i dijelovi šaka nakon što su se smrznuli u pokušaju da pređu u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine. Na tom opasnom putu zaglavili su na planini Plješevici, u teškim zimskim uvjetima u kojima su zbog promrzlina dobili gangrenu na ekstremitetima. Negdje kod Bihaća, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, našli su ih policajci. Smješteni su u Urgentni centar Bolnice u ovom gradu, a onda i na Kliniku za plastičnu hirurgiju, gdje su dvojici od njih morali biti amputirani dijelovi šake. U Sarajevu odbili liječiti jednog Sudanca?Zbog teškog stanja, iz Bolnice u Bihaću jedan od njih trojice upućen je u Klinički centar u Sarajevu sanitetnim kolima. Međutim, u sarajevskom kliničkom centru državljanina Sudana nisu primili na liječenje, saznaje Radio Slobodna Evropa iz dva izvora. Naknadna informacija iz Bolnice u Bihaću upućuje da je pacijentu na KCUS-u "urađena dijagnostika", nakon čega je vraćen u Bihać. Ovu informaciju direktor Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo (KCUS) Alen Pilav nije mogao potvrditi za RSE, kazavši da "ne može da vjeruje da se takvo nešto desilo", kao i da je zatražio da se ove informacije provjere. Kako su sva trojica državljana Sudana na kraju završila u Univerzitetskom-kliničkom centru (UKC) Tuzla, gdje su im amputirane potkoljenice, nije jasno. RSE je potražio odgovore iz sve tri zdravstvene ustanove, ali precizne informacije su izostale. Iz Službe za poslove sa strancima BiH kažu da su obaviješteni da su osobe iz bolnice u Bihaću upućene u UKC Tuzla kako bi nastavili liječenje zbog teškog zdravstvenog stanja izazvanog promrzlinama, zbog čega su izvršene amputacije ekstremiteta. U bolnici u Tuzli kažu da su na Klinici za ortopediju i traumatologiju od 10. decembra hospitalizirani M. F. (1981), S. O. (1999) i I. A. (2004). "Kod sve trojice su dijagnostikovane teške tjelesne povrede donjih ekstremiteta. Pacijenti su podvrgnuti operativnom zahvatu, trenutno su stabilnih vitalnih parametara i zadržani su na bolničkom liječenju", kažu za Radio Slobodna Evropa iz UKC Tuzla. A u bolničkoj sobi svaki dan je Nihad Suljić, aktivista koji godinama pomaže migrantima, često, kako kaže, i u onom najgorem slučaju kad s drugim volonterima traži tijela nastradalih koji preko Drine pokušavaju iz Srbije preći u BiH. "Za trojicu Sudanaca javili su mi iz Kliničkog. Pokušao sam s ljekarom da vidim može li se nešto drugo, da se ne radi amputacija. Ali nije bilo moguće. Ja sam čekao da se probude iz anestezije i da prođe taj neki prvi, da tako kažu, postoperativni period", kaže Nihad za RSE. Na putu oko dvije godineTrojica muškaraca su na putu iz Sudana oko dvije godine. RSE nije mogao utvrditi iz kojeg dijela zemlje, u kojoj godinama vlada humanitarna katastrofa, dolaze. Najduže su bili u Libiji, odakle su prenatrpanim čamcem prešli Sredozemlje i stigli u Grčku. Nihadu su ispričali da su željeli i ostati u Grčkoj, ali to nije bilo moguće. Konačan cilj bila im je Njemačka, tamo su željeli naći poslove kako bi pomogli porodicama u Sudanu. "Rekli su mi da su u Libiji doživjeli pakao. Iz Grčke su išli dalje Balkanskom rutom. Bili su u Crnoj Gori, Bosni, kratko u Sarajevu, pa su otišli u Bihać." U Bihaću su, potvrđeno je za RSE iz Službe za poslove sa strancima BiH, bili u kampu Lipa. Rečeno je i da nemaju informacije o tome što je tačno dovelo do njihovog teškog zdravstvenog stanja. "Državljani Sudana su 17. novembra Službi za poslove sa strancima iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil u BiH. Upoznati su s postupkom traženja azila i njihovim pravima i obavezama, nakon čega su im izdate odgovarajuće potvrde", napisali su iz Službe. Bez obzira na ovu ustaljenu praksu osoba u pokretu da zatraže azil, Sudanci su pokušali preći, u zimskim danima posebno opasan, put u Hrvatsku. Ispričali su da ih je uhvatio snijeg, velika hladnoća. "Meni su rekli da su uspjeli doći negdje do nekog naseljenog dijela oko Bihaća gdje ih je našla policija i pozvala hitnu", kaže Nihad. Dodaje da su sva trojica "dragi momci" i da se psihički dobro drže, s obzirom na sve što im se dogodilo. 'Najteže je bilo javiti porodicama'Tokom posjeta u tuzlanskoj bolnici Nihad je saznao da jedan od trojice ima troje djece u Sudanu, da je na put krenuo zbog njih. "Ovaj najmlađi mi je pričao o majci, o svojoj sestri", kaže Nihad. Tokom prve posjete zamolili su ga da im pomogne da se jave porodicama. "Jedan od njih koji je sačuvao ruke, rekao mi je da im treba SIM kartica, da treba internet. Ja sam otišao i kupio SIM karticu. Rekli su mi da se nikako nisu čuli s porodicama. I onda sam rekao, pa jeste li spremni da im kažete... Znate, to su momenti... Tu bi trebao biti i psiholog, ali nažalost nemamo takav sistem", kaže Nihad. Nazvali su porodice i bio je to, kaže Nihad, jedan od najtežih trenutaka. "Posebno kad se majka od ovoga najmlađeg javila, nazvala ga je na videopoziv, plač, suze... I oni su plakali. Svi. Dolazite iz zemlje u takvom stanju. Sve oči tih majki, sestara uprte su u vas. Te ruke trebale su donijeti hljeb nazad, u Sudan. Oni nisu uspjeli." Šta dalje s teško nastradalim Sudancima?Iz Službe za poslove sa strancima BiH kažu da će daljnji smještaj i zbrinjavanje državljana Sudana ovisiti o medicinskim preporukama. Sve će se, kažu, raditi u koordinaciji s nadležnim institucijama i relevantnim partnerima. Aktivista Nihad kaže da je namjera da budu smješteni u neki privatni dom gdje bi mogli imati svu potrebnu njegu i pomoć. "Bez dozvole Službe za poslove sa strancima ne možemo ništa uraditi. Sve vrijeme mi u ovome pomažu iz nevladine organizacije SOS Balkan Route koja snosi troškove svega što je potrebno. Ja sam našao jedan dom u blizini Tuzle, u Lukavcu, u kojem bi bili smješteni barem mjesec, dva, tri, dok se malo ne oporave. Uvjeti u kampu nisu prikladni ni za ljude koji su zdravi, a posebno za ljude koji su bolesni", kaže Nihad. U migrantskim kampovima Lipa, Ušivak i Blažuj, tokom novembra bila su smještena 1083 migrnata, navedeno je u mjesečnom izvještaju Međunarodne organizacije za migracije. Do kraja novembra u BiH je ušlo 12.607 migranata, podaci su Ministarstva sigurnosti BiH. Najbrojniji su Afganistanci, potom državljani Egipta, Maroka, Sirije, Iraka i Pakistana. Tekst je, 18. decembra, dopunjen naknadnom informacijom iz Bolnice u Bihaću koja upućuje da je pacijentu u Sarajevu urađena dijagnostika, ali ne i liječenje i operativni tretman. Suradnja na tekstu: Marija Augustinović Stojak, Milorad Milojević https://www.slobodnaevropa.org/a/sudanci-amputacija-tuzla-bihac-sarajevo-izbjeglice/33625786.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sudanci-amputacija-tuzla-bihac-sarajevo-izbjeglice/33625786.html Wed, 17 Dec 2025 18:11:06 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Meliha Kešmer) Septembarsko jutro 2020., dvije minute do deset ujutro počinje "radni dan" za Sinišu Crnogorca koji sa svojom grupom, prema podacima policije Republike Srpske, treba prošvercati cigarete iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu. U tome mu treba pomoć nekoga iz Granične policije. Sve se dešava u mjestima oko granice BiH i Crne Gore u blizini Trebinja i Bileće. "Planiraćemo večeras akobogda. Je li ostaje da je jedna patrola?", napisao je Crnogorac, jedan od osumnjičenih za šverc cigareta, službeniku Granične policije Blagoji Miloviću. Nakon što Blagoje Milović ništa ne piše nekoliko sati, Crnogorac postaje nervozan i piše više poruka, među kojima i: "Je li jedna (patrola) noćas?" Službenik Granične policije Milović potvrđuje. Dopisivanje i razmjena informacija o tome gdje se nalaze patrole Granične policije taj dan nastavlja se sve do dvije minute iza ponoći, kad dogovaraju nastavak aktivnosti za sutrašnji dan. U međuvremenu Crnogorac piše: "Evo dođe i drugi. Mora da je duplu (kontrolu) ubacio." "Ma ovaj debil imao viška ljudi i stavio ih. Klošarčina. Čuvajte se Bjeletića (službenika Granične policije). Zlo je to", napisao je Milović. Ove razgovore dobivene iz aplikacije Sky Ecc od EUROPOL-a analizirali su u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) RS-a tokom 2024. godine. Osim s Crnogorcem, Blagoje Milović, koji je u vrijeme prepiski bio pomoćnik komandira u Jedinici Granične policije Trebinje, "poslove" je omogućivao i drugim osobama. Boris Ivelja jedan je od tih. Kao i Milović osumnjičen je u predmetu u kojem je i odbjegli bivši direktor Granične policije Zoran Galić. Ukupno pet osoba osumnjičeno je u tom predmetu "korupcije visokog nivoa". Tužiteljstvo ih sumnjiči za organizirani kriminal, nedopušten promet akciznih proizvoda, zloupotrebu položaja, primanje i davanje dara, te druga krivična djela. Galić je bijegom u Hrvatsku 8. jula prošle godine izbjegao hapšenje kada su, u okviru iste istrage, uhapšeni službenik Granične policije Milović i Ivica Bago, koji je ranije hapšen u Hrvatskoj po sumnjom da krijumčari cigarete. U augustu 2020. godine Boris Ivelja piše Miloviću. "Šta je gore, je li fiksno (patrola)? Kakva je prilika da se makne, da ostane na jednoj? Dolazi neka roba, stiska me pos'o." A Milović mu odgovara: "Moram to vidjeti sa šefom, planiraj da guraš." Ranije iste godine, Ivelja od Milovića traži da makne policijskog službenika s njima poznate lokacije čije prisustvo ih ometa u krijumčarenju cigareta i zbog čega čekaju dva sata. Milović to čini pozivajući službenika, a potom javlja Ivelji da je to učinio. Još jedan razgovor otkriva kako službenik policije pomaže šverc. Crnogorac: Kužni sutra ko će biti? Milović: Davidović napolju, Budalić unutra. Imaju sve patrole. Crnogorac: E, jadi ih znali. Kud ih trpaju više. Milović: Ha, ha, ha, ide tooo. Ovako, sažeto, izgleda jedan slučaj šverca akciznih proizvoda u kome sudjeluju službenici policijskih agencija, koji tek treba biti dokazan i potvrđen na Sudu Bosne i Hercegovine. Prema informacijama do kojih je RSE došao, službenik Milović i dalje je zaposlenik Granične policije, ali je na suspenziji. Iz Granične policije nisu zvanično odgovorili za RSE o statusu službenika Milovića koji je osumnjičen za šverc cigareta. Optužnica u predmetu još nije podignuta, osumnjičeni su, nakon hapšenja u julu 2024. i pritvora pušteni na slobodu, uz mjere zabrane, a RSE nije mogao stupiti u kontakt s njima i njihovim advokatima. Milionske štete zbog šverca duhanaOvaj predmet je samo jedan od brojnih koji se rješavaju sporo, dok u međuvremenu godišnje šteta po budžet BiH zbog šverca i ilegalne trgovine cigaretama i duhanskim proizvodima iznosi i do 500 miliona konvertibilinih maraka (250 miliona eura). Ilegalna trgovina duhanom godinama predstavlja problem za BiH, na što je upozoreno i u ovogodišnjem izvještaju Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (Global Initiative Against Transnational Organized Crime – GI-TOC). BiH služi i kao zemlja porijekla i kao tranzitna zemlja za krijumčarene cigarete, pri čemu kriminalne mreže iskorištavaju slabu kontrolu granica i korupciju unutar organa za provođenje zakona, navodi se. Ističe se da su i nedavne istrage otkrile umiješanost visokorangiranih policijskih službenika u krijumčarske operacije, a neke aktivnosti su povezane i s političkim figurama. "Iako su organi za provođenje zakona pokrenuli više operacija s ciljem razbijanja ovih mreža, trgovina se nastavlja zbog stalne potražnje i duboko ukorijenjene korupcije", navedeno je u izvještaju. Denis Hadžović, iz Centra za sigurnosne studije, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je u BiH u konstantnoj poziciji borbe između organiziranog kriminala i institucija. "Integritet policijskih i carinskih struktura nije na dovoljnom nivou da se možemo na njih osloniti. Zbog toga često imamo slučajeve u kojima se carinici ili pripadnici Granične policije BiH optužuju za nesavjestan rad i primanje mita, a organizirani kriminal nastoji da zauzme sve pore u institucijama", kaže Hadžović. Također, ističe da je dodatni problem dugotrajno procesuiranje. Optužnica nakon deset godinaJedna od najvećih policijskih akcija, kodnog naziva "List", u kojoj je razotkriven organizirani lanac ilegalnog prometa duhana u BiH, provedena je 2015. godine. Tada su privedeni deseci osumnjičenih i pretreseno nekoliko lokacija širom BiH. Akcija je provedena u suradnji sa Upravom za indirektno oporezivanje (UIO), koja ima mandat da ubire carinske dažbine, indirektne poreze, te akcize na posebne robe poput goriva, alkohola, duhana i cigareta. "Najveći problem predstavljali su ljudi u našim redovima koji su protiv nas. Naime, otkrili smo da su pojedinci davali podatke uvoznicima i određenu dokumentaciju i pokušavali da spriječe akciju", izjavio je tada Mehmedalija Osmić, koji je u to vrijeme bio šef Odsjeka za provođenje propisa Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. Nakon akcije, za nekoliko osumnjičenih u predmetu "Jerko Vican i drugi", određen je jednomjesečni pritivor. Među njima je bila i tadašnja službenica UIO BiH Ljiljana Marijanović. Mjesec poslije, određene su im mjere zabrane, a za Marijanović je to značilo zabranu obavljanja djelatnosti u Upravi. Deset godina poslije, u novembru 2025., državno Tužiteljstvo podiglo je optužnicu protiv deset osoba, zbog šverca više od 300 tona duhana i duhanskih prerađevina, te primanja mita. Među optuženima su Vican i Marijanović. Terete se da su, kao organizirana kriminalna grupa, ostvarili korist veću od 1,3 miliona maraka (oko 664 hiljada eura), koja je prikrivana pranjem novca, kroz poslovanje firme u Posušju, u Vicanovom vlasništvu koji se smatra organizatorom kriminalne grupe. Prema optužnici, Vican je u pet slučajeva davao mito od po najmanje 1.000 maraka (oko 500 eura) Ljiljani Marijanović, koja je u to vrijeme bila zaposlenica regionalnog ureda u Mostaru UIO BiH. Iz Tužilaštva BiH su za RSE potvrdili da se radi o kaznenom djelu iz 2014. i 2015. godine, ne navodeći konkretne podatke zbog čega se optužnica podiže nakon deset godina. "Radi se o istom ranijem predmetu u kojem je u odnosu na jedan broj osoba, donesena negativna tužiteljska odluka, odnosno obustava istrage", navelo je Tužilaštvo za RSE. Na upit RSE o tome kakav je trenutni radni status Marijanović, koja je optužena za primanje mita, iz UIO BiH su naveli da je bila suspendovana od 13. juna 2015. do 14. novembra 2016. godine. Nakon toga joj je suspenzija ukinuta, a raspoređena je na poziciju više suradnice za upravljanje ljudskim potencijalima u regionalnom centru UIO u Mostaru, gdje joj je prestao radni odnos 14. februaru 2023. godine. Službenici u službi politikeMehmedalija Osmić, danas penzionisani uposlenik UIO BiH, godinama je kao "zviždač" prijavljivao domaćem pravosuđu kriminal i korupciju, a, među ostalim, u procesu protiv bivšeg direktora UIO Kemala Čauševića (Čaušević je u oktobru 2022. godine pravosnažno osuđen na pet i pol godina zatvora za primanje dara. U prvostepenom sudskom postupku Čaušević je osuđen, jer je kao direktor UIO BiH 2007. stupio u kontakt s uvoznicima velikih količina tekstila iz Turske, Kine i Mađarske u BiH. Kako je navedeno tada u presudi, obećao im je povlašteni status prilikom uvoza za njihova preduzeća.) koji je 2022. osuđen na pet i pol godina zatvora. Čaušević je uhapšen u junu 2014., a osim njega tada su uhapšene još 54 osobe, od kojih su većina bili dužnosnici u UIO BiH. Osmić za RSE ocjenjuje da je podizanje optužnice u predmetu "Jerko Vican i drugi", deset godina nakon otkrivanja slučaja, poražavajuće za pravosuđe u BiH. "Dakle, bila je to 2015., a vidite koja je godina sada. Našli smo tada dokumentaciju da je naša uposlenica izvještavala uvoznike duhana i dobila novac kako bi roba na granici prošla bez kontrole. Otkrili smo sve i dostavili nalaz Tužilaštvu BiH. Naš cilj bio je da pokažemo da država može funkcionisati", kaže on. Također, kaže da to nije izoliran slučaj i da su "političari instalirali službenike koji će provoditi njihove naredbe". "Carinici i poreski inspektori, koji su korumpirani, povezani su s političarima. Ko hoće da se zaposli mora biti član stranke i raditi šta ona kaže. Svi zaposleni imaju svoje političare koji im štite leđa. Procedure u BiH kao da ne postoje. U tužilaštvima vlada nerad, povezanost sa političarima, obustavljanje istraga", kaže on. Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH danas tvrde da je "crno tržište" duhana u BiH u padu, o čemu govore brojke i statistički pokazatelji. U prošloj godini otkrivena su 273 slučaja krijumčarenja duhana i cigareta, dok je do kraja oktobra ove godine otkriveno 249, podaci su UIO BiH. Iz Granične policije BiH su za RSE naveli da su u posljednje dvije godine proveli jednu akciju s ciljem sprječavanja krijumčarenja duhana, što je rezultiralo osuđujućim presudima, dok je nekoliko postupaka u toku. Nisu precizirali o kojim konkretno procesima se radi. Odakle stižu cigarete?UIO BiH je u prvih devet mjeseci ove godine podnijela kaznene prijave tužilaštvima protiv pet osoba zbog nedozvoljenog prometa duhanom. Također, podneseno je 60 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i izdato je 155 prekršajnih naloga. Ukupan iznos štete po budžet BiH iznosi više od tri miliona maraka (oko milion i po eura). Ilegalni duhan i cigarete, uglavnom, se zapljenjuju na graničnim prelazima i carinskim ispostavama, kao i na tržnicama u BiH, a najčešće se krijumčare iz susjednih zemalja. Iz UIO ističu da su zaplijenjene cigarete koje nisu imale akcizne markice i za koje nije postojala dokumentacija o porijeklu. Riječ je o vrstama: Drina, Ivy, King, Nero, Marlboro, Merylin Pink, Corset Lilac, King Compact, Trokadero, Monus, Floyd, De santis, dok su na carinskoj ispostavi Aerodroma Sarajevo oduzete vrste: Hunag Shan, Hong Jin Long, Ligun, Shuang Xi, Nan Jing. U nekoliko slučajeva oduzete su cigarete koje su bile obilježene akciznim markicama Kosova. https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-duhan-sverc-sluzbenici-policija-procesi/33625483.html https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-duhan-sverc-sluzbenici-policija-procesi/33625483.html Wed, 17 Dec 2025 13:28:33 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Marija Augustinović, Meliha Kešmer) Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva? Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske. S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. "Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen", prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine. Kaže, snajperist nije stao na jednom pogotku. "Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano." Da je snajperist bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksist. "Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete." Hasan je imao auto i odlučio je Elvedina odvesti do bolnice. "Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad." Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno. Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperist Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj teroriziranje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi. Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovno pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužiteljstva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju. Istraga otvorena pred objavu knjigePočetkom novembra, talijanski mediji objavili su da je milansko tužiteljstvo pokrenulo istragu o "vikend snajperistima" koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazzenija, plaćali velike iznose novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom, "iz zabave", ubijali građane u opkoljenom Sarajevo. Gavazzeni je nakon nekoliko pokušaja RSE da ga intervjuira posredno poručio da ne želi govoriti. U međuvremenu, održao je pres-konferenciju u Milanu gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o "snajper safariju". Gavazzeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo pisati triler o ovome. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao. Sve do 2022. godine i dokumentarca "Sarajevo safari" slovenskog redatelja Mirana Županiča. I u filmu, a i nakon prijave 2025., ključan lik je Edin Subašić, penzionirani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije dobile obavještajne službe Armije BiH nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. u naselju Hrasno Brdo. "Tad smo saznali da postoji 'safari' na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Mi smo upoznali obavještajne službe Italije koje su bile tada u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i, vrlo brzo, otprilike negdje početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle sve kreće i da je intervencijom talijanskih vlasti to prekinuto", ponovio je Subašić medijima više puta u novembru i decembru nakon informacija da je pokrenuta istraga. Ono što niko ne nudi i o čemu ne govori je odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili. RSE je odgovor potražio od obavještajnih agencija Italije, tužiteljstva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu, generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar. Gavazzeni sada iznosi podatke da su se sudionici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, odakle bi potom u Sarajevo, u snajperska legla, odakle su, prema prijavi, mogli pucati po Sarajlijama. S aerodroma u Trstu, za RSE kažu da nemaju podataka o letovima tokom '90-ih. Ako ih je i bilo, čuvani su svega dvije godine. "Shvatit ćete stoga da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak i statistike prometa iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene su na opće podatke podijeljene na domaće i međunarodne, te redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prijevoznika itd", odgovorili su s Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima "snajper turistima". Ono što Gavazzeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od tih osoba koje tužiteljstvo istražuje zbog sumnje na "ubistvo s predumišljajem otežano okrutnošću i niskim pobudama". O 'safariju' pred Sudom u HaaguRiječ "safari" kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali po opkoljenom gradu, spomenuta je 2003. godine u Haškom tribunalu prilikom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine. Svjedok je imenovao Nicholasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, rekavši da je došao na "safari, da lovi ljude". Kako i kad je Ribić došao, nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Ali ono što se zna jeste da je riječ o čovjeku koji je porijeklom iz BiH. Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske - Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova je jedinica bila dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS i djelovala je u okviru srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, ali i Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu. "Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade, tamo su mu roditelji bili iz Kanade. Porijeklom je bio iz BiH", kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali po stanovnicima Sarajeva. Međutim, stranih dobrovoljaca je bilo. Za Šešliju, oni su došli iz ideoloških razloga da ratuju. "Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, tamo iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz, eto, ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla." Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda, potvrđuje i snimak uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, a kasnije i sudski proces u Kanadi. Zbog vezanja mirovnjaka za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora. No, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, za RSE kaže da imaju saznanja da je riječ o nekoliko ljudi. "Mi imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota, nedjelja. Drugih, koliko je to tačno i kad je to tačno bilo, definitivno nemamo informacija. I, isto tako imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji sada ne žive u Kanadi, koji su negdje na drugim mjestima", kaže Ramić i dodaje da ima informacije o tome da će kanadsko pravosuđe započeti istražne pripremne radnje o ovim odlascima. Domaći i strani 'četnici' na GrbaviciJedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu "safarija" Nikolu (Nicholasa) Ribića znao je i sjeća ga se Slavko Aleksić, četnički vojvoda, jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg je bilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju. Aleksić je početkom rata vodio paravojnu jedinicu pod nazivom – Četnički odred Novog Sarajeva, koji je poslije stavljen pod okrilje Vojske Republike Srpske. Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. RSE se javio telefonom iz bolnice u Beogradu. U njegovoj su jedinici, kaže za RSE, bili stranci, ali ne oni o kojima se danas govori. "Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali uvijek je bilo oko dvadesetak tu na licu mjesta. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su dolazili, nikada nikoga nismo vidjeli, niti se iko ikada nama javio ni u komandu, ni meni lično kao komandantu sektora", rekao je Aleksić. Različito od Aleksića, u Haagu 2007. govorio je John Jordan, američki vatrogasac, koji je ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva. Kaže, tamo je vidio strance "safari ubice" i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji. Iako nikad nije vidio nijednog od njih da puca, vidio je kako s njima postupaju i premještaju ih oko poznatih snajperskih položaja. "Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s terenom, a njegov način odijevanja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da su to turisti-strijelci. To je izraz na koji sam prvi put naišao u Bejrutu gdje smo vidjeli da se ista stvar događa oko zelene linije", rekao je tada Jordan. Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni znali za to, ali ne i kako je organizirano. "Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori", rekla je. Hrvatski novinar prijavio i Aleksandra Vučića zbog boravka na ratištu oko SarajevaHrvatski novinar Domagoj Margetić proslijedio je u novembru tužiteljstvu u Milanu, koje vodi istragu o "vikend snajperistima", informacije da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sudjelovao ili pomagao u "snajper turizmu". Margetić je objavio fotografije na kojima je Vučić bio prisutan na jednom od srpskih položaja u Sarajevu s koje su, prema svjedocima, strani državljani i srpske snage pucali i ubijali civile. Vučić je optužne odbacio i rekao da nikada nije nosio snajper i najavio tužbe protiv medija koji su to objavili, dodavši da će angažirati najbolje svjetske advokate. Vučić je u intervjuu za TV Informer rekao da nije čuo za takav "safari". "Ali, to nije važno. Nisam imao pušku, čak i kada sam došao i pitao mogu li da budem sa vama, rekli su mi 'mali, vraćaj se, treba nam novinar, ko zna engleski'. Toliko je bez veze priča i to svi znaju, imam snimke, svedoke i tamo gde govore da je puška, tu je bio stativ od kamere, nosio sam snimatelju", rekao je Vučić. Snajperista stranog reportera pitao želi li da nekog ubije i da to snimiStrani novinari i fotoreporteri skoro sve vrijeme rata od 1992. do kraja 1995. imali su povremeno priliku boraviti na položajima srpskih snaga oko Sarajeva. Radio Slobodna Evropa je s nekima od njih stupio u kontakt, no niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca. Peter Kullmann došao je prvi put 1992. kao fotograf agencije Reuters. U zimu te godine, kaže negdje oko Božića, i sam je bio meta snajpera, dok je s novinarom Reutersa Kurtom Schorkom pokušavao napustiti tadašnju UN bazu u Sarajevu. "Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen nekom od nas dvojice, ali imali smo sreće", prisjetio se za RSE. Kullmann je u kasnijim mjesecima s novinarom New York Timesa Johnom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju. Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Bili su to ljudi porijeklom s Balkana, koji su radili i živjeli u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Stuttgarta, gdje je on odrastao, nakon što završe poslove petkom, na obruče opkoljenog grada. "Dolazili su u grupama, odmah poslije posla, u petak navečer autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda noću odlazili nazad i na vrijeme bili na svojim radnim mjestima u ponedjeljak. Bili su poznati kao vikend četnici", ispričao je za RSE. Sjeća se da su imali i nosili oružje i bili voljni da pucaju. "Dešavalo se da me neko od njih pita – želim li da pucaju, mogu li to snimiti svojom opremom. Naravno, rekao sam, ne, nemojte to raditi. Postanete jako napeti i blizu panike, jer bi očito bila noćna mora da neko bude upucan, jer neki novinar, fotograf sjedi pored snajperista i želi se pohvaliti da vidi koliko je dobar. Stvar je u tome što ne smijete ljutiti ove tipove. Ali, opet, morate samo izmišljati i pronaći razlog zašto to ne bi trebali učiniti", prisjetio se Kullmann. RSE je ispričao da su na njega i Burnsa pucali kad su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, upitali su ih zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, koje je bilo jasno označeno natpisom New York Times, i to odmah nakon što su napustili njihove položaje. "Rekli su da jesu pucali, jer im se to činilo zabavno. Mislili su da je to smiješno, zabavljalo ih je." Talijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv 'muslimana i Jevreja'Mario Boccia obišao je, kaže, skoro sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u BiH. Na ratne turiste iz Italije nije naišao, jer bi, tvrdi, odmah izvještavao o tome. Ali, strance je sretao u BiH. "Na Grbavici sam upoznao i fotografirao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz SAD-a. Obojica su bili izrazito ideološki motivirani i nisu imali problema da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao 'nacistom' koji se borio protiv 'muslimana i Jevreja'." 'Kakvi su to ljudi?'"Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine", pitao se na snimku 7. maja 1992. Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperom u sarajevskom naselju Hrasno-Brdo, gdje je godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj izjavi su u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude. Slično ocu Rifatu tada, s pitanjima i posljedicama monstruoznog čina i danas živi Elvedin. "Dođem jednostavno da vidim to, da doživim taj njegov osjećaj kakav je imao u tom momentu. Najviše bih volio da ga mogu vidjeti ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom momentu dok je pucao na mene? I ne znam, da li mu je, da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio." Tužiteljstvo u Milanu trebalo bi o rezultatima istrage javnost obavijestiti u martu 2026. godine. Ako podigne optužnicu i dokaže krivicu, bit će to prvi slučaj u Europi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu. U međuvremenu, bh. pravosuđe provjerava navode, ali dosad nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, posebno djece u Sarajevu. Procesuiranje odgovornih za opsadu i zločine u SarajevuOpsada Sarajeva trajala je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja vojske Republike Srpske, prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći. Pravosnažno, za opsadu Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu na doživotnu robiju osuđen je Stanislav Galić, dok je 29 godina zatvora dobio Dragomir Milošević, obojica nekadašnji komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa koji su držali pod opsadom Sarajevo 44 mjeseca. Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske, te Ratku Mladiću, ratnom komandantu vojske RS-a, odnosi se upravo na teroriziranje civilnog stanovništva Sarajeva. Pred domaćim pravosuđem za zločine u opkoljenim dijelovima grada, do sada je procesuirano više osoba. https://www.slobodnaevropa.org/a/snajper-safari-vikend-cetnici-rat-opsada-sarajevo/33619181.html https://www.slobodnaevropa.org/a/snajper-safari-vikend-cetnici-rat-opsada-sarajevo/33619181.html Fri, 12 Dec 2025 07:30:00 +0100 Bosna i HercegovinaRegijaAktuelnowebteam@rferl.org (Dženana Halimović, Meliha Kešmer)